Poslovni broj 42 Gž R-1000/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž R-1000/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. C., OIB: …, iz B., …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. iz Z., protiv tuženika S. B., OIB: …, vl. Obrta za trgovinu F. iz K., …, kojeg zastupaju punomoćnici iz  Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i D. N. iz V., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-68/19-26 od 5. ožujka 2021., u sjednici vijeća dana 19. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-68/19-26 od 5. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da otkaz ugovora o radu kojim je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. srpnja 2019. za radno mjesto poslovođa – prodavač u izdvojenom pogonu u B., I. P. P., nije dopušten te da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao dana 31. prosinca 2019. kao i da se tuženiku naloži da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa i prijavi je na obvezno osiguranje kao da je radila do dana 31. prosinca 2019. Pod toč. II izreke nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.600,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga, predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Tužiteljica tvrdi kako je radila kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 26. srpnja 2019. na radnom mjestu poslovođa – prodavač u izdvojenom pogonu u B., I. P. P., s tim da je rad pismeno ugovoren u razdoblju od 27. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. dok je 25. kolovoza 2019. telefonski tuženik tužiteljici izjavio da joj radni odnos prestaje jer da nema daljnje potrebe za njenim radom; nije dostavljena formalna odluka o prestanku, već je tužiteljica 27. kolovoza 2019. na H. utvrdila kako je odjavljena s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja 10. kolovoza 2019. tužiteljica tvrdi i kako se obratila sa zahtjevom za zaštitu prava od 6. rujna 2019. kojemu nije udovoljeno.

 

6. Pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako prema odredbi članka 1. ugovora o radu radni odnos traje prestaje dana 31. prosinca 2019. dok je tuženik tužiteljicu odjavio sa 10. kolovoza 2019. te kao razlog prestanka svojstva osiguranika naveo istek ugovora o radu, a nije sporno niti to da tužiteljica nakon 10. kolovoza 2019. nije dolazila na posao, niti tužiteljica tvrdi ili dokazuje u smislu čl. 221. a ZPP da je nakon toga istakla bilo kakav zahtjev prema tuženika, sve do zahtjeva za zaštitu prava u rujnu mjesecu 2019.

 

7. Nadalje sud prvog stupnja pravilno iz provedenih dokaza utvrđuje i to kako sama tužiteljica tvrdi da je trebala biti zamjena za godišnji i da je početni dogovor bio da radi za vrijeme trajanja godišnjeg odmora L. D., s tim da se nije znalo koliko traje taj godišnji odmor, te je ugovor o radu na određeno vrijeme sa tuženikom potpisala prije nego što je počela raditi kod tuženika, dok i sam tuženik tvrdi kako je tužiteljici rekao da mu treba samo za zamjenu za godišnji, dok se poslovođa L. D. vrati sa godišnjeg odmora te je ugovor o radu koji su potpisali sastavio tuženikov knjigovođa, pa sud prvog stupnja, nasuprot pisanom ugovoru o radu, pravilno utvrđuje kako su u stvari stranke pri sklapanju predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme ugovorile da ugovor o radu na određeno vrijeme sklapaju samo za vrijeme trajanja godišnjeg odmora radnice L. D., a ne i dalje, jer prema čl. 291. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) ako je ugovor sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo, dok su prema čl. 291. st. 3. pravovaljane i istodobne usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obiju strana, ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana, pa je poseban pismeni oblik ugovora o radu propisan u interesu ugovornih strana, tako da su stranke ugovorile drugačije trajanje ugovora o radu, što proizlazi i iz iskaza svjedoka L. D., koja tvrdi da je pri zaključenju ugovora o radu bilo govora isključivo o dva tjedna zamjene za godišnji i to je sve što može reći kako su se oni dogovorili, što potvrđuje i svjedok A. Š. tvrdeći kako je dogovoren rad u zamjenu za godišnji kao prikupljanje iskustva, dok i sama tužiteljica tvrdi da je prilikom zaključenja ugovora o radu nije bilo ništa dogovoreno oko rada u toj drugoj poslovnici, već je čekala da joj se tuženik javi. Ovakva utvrđenja suda prvog stupnja nije niti navodima svoje žalbe u pitanje uspio dovesti tužitelj, te i ovaj sud prihvaća izneseni zaključak o tome kako je predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. srpnja 2019. prestao istekom vremena na koji je sklopljen – dakle završetkom zamjene na godišnjem odmoru drugog radnika, u skladu sa odredbom čl. 112. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19). Naime, i svjedok L. D. tvrdi u svome iskazu kako je tužiteljica zadnji dan radila u subotu prije nego se ova vratila sa godišnjeg odmora i predala joj ključ te nije više dolazila na posao.

 

8. Stoga je, kako je i odluka o trošku pravilna i zakonita (tako da je nasuprot tvrdnjama tužene priznat trošak za sve radnje tužitelja u skladu sa čl. 154. i 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14), a budući da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi i odbiti žalbu tuženika, te odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 19. svibnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat