Poslovni broj 24 Gž-202/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-202/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao suca izvjestitelja i Roberta Jambora kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Z. T. iz Z., OIB:…, II. tužitelja D. T. iz Z., OIB:… i III. tužiteljice D. R. iz Z., OIB:…, svi tužitelji kao zakonski nasljednici prvotnog tužitelja pok. R. T. iz Z., OIB:…, svi zastupani po K. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadar, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-425/19-33 od 14. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o     j e

             

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-425/19-33 od 14. prosinca 2020.

 

             

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-425/19-33 od 14. prosinca 2020. suđeno je:

             

              "I. Utvrđuje se da su tužitelji ad/1 Z. T., OIB:…, Z., ad/2 D. T., OIB:…, Z. i ad/3 D. R., OIB:…, Z., svaki za po 1/3 dijela stekli pravo suvlasništva na dijelovima čest. zem. …, u naravi vrt, površine 203 m², zk.ul. .., k.o. V. i to:

 

- dijelu površine 71 m², koji je na Skici sudskog očevida od dana 21. srpnja 2020. godine izrađenoj od strane G. L. j.d.o.o., a koja skica čini sastavni dio ove presude, označen točkama B-C-D-E-F-B i

- dijelu površine 103 m², koji je na Skici sudskog očevida od dana 21. srpnja 2020. godine izrađenoj od strane G. L. j.d.o.o., a koja skica čini sastavni dio ove presude, označen točkama B-K-L-M-C-B, svaki za 1/3 dijela,

 

što je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude i nakon provedenog postupka parcelacije, ishode uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, na svoja imena, svaki za po 1/3 dijela, uz istodobno brisanje prava vrhovnog vlasništva Federativne Narodne Republike Jugoslavije kao pravnog prednika tuženice Republike Hrvatske na novoformiranoj nekretnini, za cijelo.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad/1 do ad/3 naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 29.200,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), to jest zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu  preinači i odbije tužbeni zahtjev.

             

3. Žalba nije osnovana.

 

4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako su suvlasnici na ravne dijelove nekretnine i uknjižba istog u zemljišnim knjigama. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

              -tužitelji tvrde kako su suvlasnici na ravne dijelove fizički odijeljenog dijela k.č.br. …, zvane P.., vrt površine 203 m2, upisane u z.k. ul. … k.o. V., označenog u skici mjerničkog vještaka G. L. j.d.o.o. od 21. srpnja 2020. slovnim oznakama B-C-D-E-F-B, obojano crvenom bojom, površine 71 m², te još jednog dijela  označenog u istoj skici slovnim oznakama B-K-L-M-C-B, obojano žutom bojom, površine103 m²;

              -k.č.br. …, vrt površine 203 m2, upisana u z.k. ul. ... k.o. V., ondje je uknjižena kao vrhovno vlasništvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije (dalje FNRJ), s upisanim pravom koristovnog vlasništva u korist raznih fizičkih osoba, njih 12, sve članova plemićke obitelji D. (D. de V.), nekadašnjih feudalnih vlasnika čitavog otoka V.;

              -tuženica je kao pravni slijednik FNRJ dopisom od 17. ožujka 2017. odbila mogućnost mirnog rješenja spora;

              -tužitelji tvrde kako je njihova majka pokojna M. T. površinu B-C-D-E-F-B, obojano u skici crvenom bojom, od 71 m2, stekla 1988. usmenim kupoprodajnim ugovorom od izvanknjižne vlasnice B. T. udovice D., a površinu B-K-L-M-C-B, obojano u skici žutom bojom, površine103 m², stekao je njihov otac i prvobitni tužitelj R. T. temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. lipnja 2016. od D. T., sina i nasljednika pokojne B. T.;             

              -Š. J. pokojnog G. je 26. lipnja 1931. Kotarskom sudu u B.. podnio prijavu za razrješenje kmetskog odnosa i u njoj naveo da je nasljednik svojih prednika, te on i njegovi preci od pamtivijeka, a svakako prije 11. siječnja 1878., obrađuju kao kmetovi niz nekretnina na Vrgadi, uključujući i predmetnu k.č.br. 1093/2 (listovi 53 i 54 spisa);

              -Sreski sud u B. donio je potom djelomičnu presudu i po prijavi više težaka, uključujući i Šimu Jurišića, prihvatio njihove prijave i razriješio kmetske odnose na većem broju čestica, uključujući i predmetnu k.č.br. 1093/2, sukladno tada važećim zakonima (listovi 55 – 58 spisa);

              -nije utvrđeno da li je ova presuda postala pravomoćna, a nikad nije provedena u zemljišnim knjigama;

              -nakon završetka Drugog svjetskog rata Š. J. je po zakonu postao vlasnik predmetne čestice, jer je na dan 28. kolovoza 1945. bio njen obrađivač;

              -u postupku agrarne reforme predmetnu nekretninu je stekao Š. J., inače suprug pok. C. J.;

              -C. J. udovica Š. je predmetnu nekretninu stekla temeljem nasljeđivanja od svog pokojnog supruga Š. J. koji je preminuo prije 1949., a u katastarskom elaboratu je evidentirana kao posjednica od revizije posjedovnog stanja 1949. u popisu posjeda broj 31 (listovi 16 - 18 spisa);

              -C. J. je preminula 31. srpnja 1951. u V., a temeljem dosudnice Kotarskog suda u Zadru od 26. ožujka 1952. naslijedili su ju na ravne dijelove njena djeca dr. A. J., B. T. žena D. i M. K. rođena J. na ravne dijelove (list 45 spisa);

              -B. T. je stekla predmetnu nekretninu nasljeđivanjem od svoje majke pokojne C. J. ud. Š.;

              -pokojna B. T. udovica D. bila je izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine k.č.br. … k.o. V. tijekom 70-tih i 80-tih godina 20. st., te je bila upisana kao posjednica predmetne nekretnine u katastarskom elaboratu broj posjedovnog lista 84 od 27. 5.(?) 1975. (listovi 21 - 22 spisa);

              -B. T. je 1988. usmenim kupoprodajnim ugovorom prodala M. T. fizički odijeljen dio predmetne nekretnine, i to površinu označenu oznakama B-C-D-E-F-B u skici mjernika Geo Lesi i obojanu crvenom bojom, od 71 m2, predala joj u posjed te ova do smrti istu samostalno posjeduje;

              -B.-M. T. rođena J. umrla je 29. ožujka 2007., a naslijedili su ju temeljem rješenja Općinskog suda u Biogradu, po javnom bilježniku D. K., poslovni broj O-55/07 od 6. veljače 2008., pravomoćnom 15. veljače 2008., njena djeca D. T., M. M., i B. M., s tim što je D. T. naslijedio sve nekretnine na V., pa i ovdje predmetnu (listovi 47 - 50 spisa);

              -M. T. je preminula 30. kolovoza 2010. a naslijedio ju je, glede predmetne nekretnine, suprug R. T. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1278/10 od 28. listopada 2010. (list 14-15 spisa);

              -iz ugovora o kupoprodaji od 8. lipnja 2016. proizlazi kako je prodavatelj D. T. prodao R. T. dio k.č.br. 1093/2 k.o. V. u površini od 132 m2, i to onaj dio koji je preostao nakon što je prodavateljeva majka pokojna B. T. ranije prodala dio u površini od 71 m2;

              -R. T. je preminuo tijekom ovog postupka dana 18. travnja 2020., a naslijedili su ga na ravne dijelove njegova djeca Z. i D. T. te D. R.

 

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. (Službene novine, br. 254, 5. XI 1930., dalje ZLAOD/30), Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Službeni list" NRH br. 138/46) od 22. studenog 1946. i ("Narodne novine", broj 111/47 od 13. prosinca 1947., dalje: ZUAOD/46/47) i Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" broj 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici,  1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., "Narodne novine" broj: 73/91), te presudio kao u izreci.

 

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice, ali nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

 

10. Sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako iz prijave za razrješenje agrarnog odnosa Agr-4603/31 (list 53-54) proizlazi da je kmet Š. J. pok. G. podnio Kotarskom sudu Biograd na moru dana 26. lipnja 1931. prijavu za razrješenje kmetskog odnosa u odnosu na brojne nekretnine koje se nalaze na području k.o. V., a među njima i na k.č.br. …, u kojoj prijavi je naveo da te sve navedene nekretnine, dakle i k.č.br. …, on i njegovi preci obrađuju prije 11. siječnja 1878., dok iz preslike oštećene presude Sreskog suda Biograda na Moru donesene u razdoblju između 1931. i 1941. proizlazi kako je prihvaćena prijava i kako su razriješeni kmetski odnosi i glede k.č.br. … k.o. Vrgada.

             

11. Doduše, toj odluci, koja je donesena na temelju predratnog ZLAOD/30 iz razdoblja Kraljevine Jugoslavije, nedostaje potvrda ovršnosti niti je ona ikad provedena u zemljišnim knjigama u kojima su ostali stari upisi vrhovnog i koristovnog vlasništva. Ali ona dokazuje kako je Š. J. bio obrađivač poljoprivrednog zemljišta. Tuženica u postupku nije ni tvrdila drugačije niti je dokazivala suprotno. Pa ako je tome tako, onda je Š. J. na dan 28. kolovoza 1945. stekao vlasništvo temeljem zakona, a slijedom odredbi ZUAOD/46/47. Jer po čl. 1. ZUAOD/46/47 ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača. Ta se odredba shvaća kao jedan od zakonom propisanih načina stjecanja vlasništva temeljem zakona. Dakle, vlasništvo je stečenom časom ispunjenja propisanih pretpostavki, neovisno od upisa istog u zemljišne knjige ili od podnošenja prijave i konačnosti upravnog rješenja. A u konkretnom slučaju te su pretpostavke po slovu zakona ispunjene 28. kolovoza 1945.

 

12. Stoga FNRJ, a ni njen slijednik RH, nije bila vlasnik, niti je ikako mogla steći vlasništvo jer je stjecanje vlasništva temeljem zakona neovisno od upisa u zemljišne knjige. U sličnoj pravnoj stvari Županijski sud u Splitu zauzima sljedeće pravno shvaćanje: "U slučaju da su prednici tužiteljice stekli vlasništvo predmetnih nekretnina razrješenjem agrarnih odnosa, dakle, ex lege, za stjecanje tog prava nije odlučno što nije izvršen upis u zemljišne knjige jer takav upis nema konstitutivni značaj, pa ne bi bilo zapreke da prednici tužiteljice valjanim pravnim poslom vlasništvo ovih nekretnina prenesu na tužiteljicu" (Županijski sud u Splitu, poslovni broj Gž-3878/16 od 19. siječnja 2017.).

 

13. Suprotno shvaćanje žaliteljice izloženo u njenoj žalbi nije osnovano. Pogotovo nije osnovano shvaćanje da se u ovom slučaju vlasništvo stječe temeljem odluka agrarnih komisija, a povodom zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa koje su se morale podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1947. Odluke agrarnih komisija su tek deklaratornog karaktera, a vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki.

 

14. U postupku je utvrđen pravni slijed prijenosa vlasništva temeljem nasljeđivanja sve do B. T. udovice D., odnosno njenog sina D. T. (u odnosu na fizički odijeljen dio čestice u skici mjernika G. L. označen likom B-K-L-M-C-B). Ni te činjenice tuženica ne spori.

 

15. Slijed nasljeđivanja je prekinut u odnosu na fizički odijeljen dio čestice u skici mjernika G. L. označen likom B-C-D-E-F-B 1988. kad je taj fizički odvojen dio čestice kupila majka tužitelja M. T. temeljem usmenog kupoprodajnog ugovora od B. T., a u odnosu na fizički odijeljen dio čestice u skici mjernika  G. L. označen likom B-K-L-M-C-B, kad ga je pismenim kupoprodajnim ugovorom 8. lipnja 2016. od D. T. kupio otac tužitelja R. T..

 

16. Kako se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe tek časnom upisa vlasništva stjecatelja u zemljišnim knjigama, a roditelji tužitelja se nisu nikad uknjižili kao vlasnici, nedostaje im način stjecanja – modus, da bi mogli steći vlasništvo temeljem pravnog posla. Takav način stjecanja – modus, bio je propisan svim zakonima koji su regulirali stvarno pravo na području današnje Republike Hrvatske tijekom 20. i 21. stoljeća, pa tako i Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj: 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO) koji je bio na snazi 1988. i danas važećim ZV koji je bio na snazi 2016.

 

17. Stoga u konačnici valja primijeniti propise o stjecanju vlasništva temeljem zakona – dosjelošću iz ZOVO i ZV. Na njih se ionako poziva tužitelj u tužbi. Odlučno je utvrđenje da li je R. T. u času utuženja 22. studenoga 2017. ispunio pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Iz činjenica koje je utvrdio sud prvog stupnja, on i njegova pokojna supruga bili su savjesni/pošteni i istiniti posjednici fizički odijeljenog dijela predmetne čestice, u skici mjernika  G. L. označenog likom B-C-D-E-F-B, ali ne i zakoniti. Naime, usmeni kupoprodajni ugovor koji je izvršen smatrao se zakonitim stjecanjem u vrijeme dok se primjenjivao OGZ (Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2064/13 od 25. veljače 2014.), ali predmetni ugovor je zaključen u vrijeme kad je na snazi bio ZOVO pa posjed M. T. nije bio zakonit. Ali je zato njen posjed bio istinit i pošten (prema nazivlju ZOVO – savjestan). Istinit zato, jer je taj fizički odvojen dio čestice ranija posjednica mirno predala stjecateljici u posjed. Poštenje/savjesnost se pak pretpostavlja po čl. 72. st. 2. i 3. ZOVO, odnosno čl. 18. st. 3. i 5. ZV. Tuženica nije dokazivala suprotno. Stoga je Mladenka Tomić, kao savjesni/pošteni posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva (fizička osoba B. T.), stekla pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina (između 1988. i 2008.), a slijedom propisa iz čl. 28. st. 2. ZOVO i čl. 159. st. 3. ZV. Pa kako je M. T. naslijedio njen suprug R. T. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1278/10 od 28. listopada 2010., on je u času utuženja 22. studenoga 2017. doista bio izvanknjižni vlasnik ovog fizički odijeljenog dijela zemljišne čestice.

 

18. Što se tiče onog drugog fizički odijeljenog dijela predmetne čestice, naime lika označenog slovima B-K-L-M-C-B u mjerničkoj skici, njega je pismenim kupoprodajnim ugovorom 8. lipnja 2016. od D. T. kupio otac tužitelja R. T.. On sam je prekratko vrijeme bio zakonit (pismeni kupoprodajni ugovor zaključen s izvanknjižnim vlasnikom), istinit (nekretninu mu je prodavatelj mirno predao u posjed) i pošten (to se pretpostavlja) da bi stekao vlasništvo dosjelošću samo na temelju svog samostalnog posjeda. Međutim, kad se slijedom propisa iz čl. 160. st. 2. ZV u vrijeme potrebno za dosjelost uračuna i vrijeme za koje su prednici R. T. neprekidno posjedovali predmetnu nepokretnu stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, R. T. je u času utuženja 22. studenoga 2017. ispunio pretpostavke za stjecanje nekretnine dosjelošću. Njegov prednik D. T. bio je kvalificirani posjednik (zakonit, istinit i pošten) od časa smrti njegove majke B. T. 2001. koju je naslijedio. Prema tome R. T. je, što sam, a što preko svog pravnog prednika, bio zakonit, istinit, pošten i samostalni posjednik ove stvari barem između 21. studenoga 2007. i 21. studenoga 2017., što je dostatno za stjecanje vlasništva predmetnog fizički odijeljenog dijela dosjelošću po propisu iz čl. 159. st. 2. ZV u svezi s čl. 160. st. 2. i 3. ZV.

 

19. Mada je u zemljišnim knjigama uknjiženo vrhovno vlasništvo FNRJ, čiji je pravni slijednik Republika Hrvatska, prema shvaćanju ovog suda, ovdje se ne primjenjuje propis o dvostrukim rokovima dosjedanja iz čl. 159. st. 4. ZV, jer je utvrđeno kako predmetna nekretnina nikad nije bila vlasništvo FNRJ, već je barem od  28. kolovoza 1945. vlasništvo obrađivača Š. J., odnosno njegovih nasljednika. Ali kad bi bilo potrebno primijeniti i te dvostruke rokove, opet bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, jer je utvrđeno da su do utuženja 2017. pravni prednici tužitelja (B. T., D. T., M. T., R. T.) bili barem savjesni/pošteni posjednici državnog zemljišta barem 40 godina, to jest između 1977. i 2017.

 

20. Nije sporno da su sadašnji tužitelji naslijedili oca R. T. na jednake dijelove glede dva predmetna fizički odvojena dijela k.č.br. … k.o. V.. Također, nije sporan posjed tužitelja i njihovih prednika, a granica posjeda je pouzdano utvrđena rezultatima očevida (faktično dio dvorišta, ograda, vodovodni šaht, ukopani kanal za vodu i drugo, skica i fotografije na listovima 135 i 136 spisa).

 

21. A nije sporna ni davna potajna dioba k.č.br. … k.o. V. kad su nastali danas postojeći zasebni fizički odvojeni dijelovi, ovdje dva predmetna, ali i onaj dio preko kog se pruža betonirani javni put, pošodrana površina i morska obala što je u naravi javno dobro i nije predmet ovog postupka. Utvrđeno je kako su ispunjeni uvjeti opisani u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x - 1075/12 od 29. siječnja 2014. da bi se faktično odijeljena površina neke zemljišne čestice mogla smatrati kao pojedinačno određena stvar - species (čl. 5. st. 1. ZV).  

 

22. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjao odlučiti jednako kako je odlučio prvostupanjski sud u osporenoj presudi, mada iz nešto drugačijih razloga. Zato je ovaj viši sud po čl. 368. st. 2. ZPP presudom odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

23. Pa kako su tužitelji uspjeli u sporu, pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Visinu troška zastupanja tužitelja sud je prvog stupnja pravilno obredio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Zato je i ovaj dio osporene presude valjalo potvrditi po čl. 368. st. 1. ZPP.

 

U Zagrebu 19. svibnja 2021.

 

 

                            Predsjednica vijeća:

            Vesna Žulj, v.r.