- 1 -              I Kž 46/2021-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 46/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. Ž. V. i opt. M. Č. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2020. br. K-14/2012-309, u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Ž. V. i opt. M. Č. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Županijski sud u Zagrebu presudom od 16. ožujka 2020. br. K-14/2012-309 proglasio je krivima opt. Ž. V. i opt. M. Č. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11. osudio ih na kazne zatvora i to: opt. Ž. V. u trajanju od dvije godine, a opt. M. Č. u trajanju od sedam godina.

 

1.1. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11. u vezi čl. 560. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđeno je da iznos od 38.500,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. Ž. V. ostvario kaznenim djelom iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11. te se utvrđuje da iznos od 33,577.500,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. M. Č. ostvario kaznenim djelom iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11. i navedeni novčani iznosi postaju vlasništvo Republike Hrvatske te se nalaže optuženicima da ih uplate u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženicima da naknade troškove kaznenog postupka na ime troškova knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 18.818,09 kn svaki od optuženika, na ime psihijatrijskog vještačenja opt. M. Č. u iznosu od 1.250,00 kn, na ime troškova svjedoka iznos od 764,50 kn svaki od optuženika, te na ime paušalne svote po 2.000,00 kn svaki, a što sveukupno iznosi 21.582,59 kn za opt. Ž. V. i 22.832,59 kn za opt. M. Č..

 

2. Protiv te presude žali se opt. Ž. V. po branitelju B. V., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Moli da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

 

2.1. Optuženik M. Č. žali se po branitelju I. S., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Moli obavijest o sjednici vijeća.

 

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

2.3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

2.4. Sjednica vijeća održana je bez nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, opt. Ž. V. te branitelja optuženika, B. V. i I. S., odvjetnika iz Z., koji nisu pristupili, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

3. Žalbe nisu osnovane.

 

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. V. navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima koji su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime zapravo parafrazira apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. iako se na nju ne poziva, niti daje razloge u čemu nalazi ostvarenom navedenu postupovnu povredu.

 

4.1. Optuženik V. navodi i da postoji diskrepancija između datuma objavljene presude i datuma primitka podneska s izmijenjenom optužnicom međutim, ne navodi koja postupovna povreda bi bila ostvarena na taj način.

 

4.2. Kako to proizlazi iz stanja spisa, državni odvjetnik je na raspravi, dana 28. veljače 2020. zatražio odgodu rasprave radi eventualnog usklađenja optužnog akta, što je i odobreno i izmijenjena optužnica je zaprimljena u spis dana 4. ožujka 2020. (list 1145 spisa), s čime su stranke očigledno bile upoznate, neovisno o tome što su tu izmijenjenu optužnicu u vidu pisanog podneska zaprimile kasnije. Naime, na raspravi 13. ožujka 2020., nakon što je opt. V. upitan da li razumije izmijenjenu optužnicu, izjavio je da je izmijenjenu optužnicu razumio, očitovao se da se ne smatra krivim i porekao je počinjenje kaznenog djela te je nakon toga ostao kod obrane koju je dao na raspravi 28. veljače 2020. godine (list 1152 – 1155 spisa).

 

4.3. Postupajući na utvrđeni način, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu iz čl. 468. ZKP/08. niti optuženik u žalbi navodi o kojoj povredi odredaba kaznenog postupka bi se radilo.

 

5. Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. žali se i opt. M. Č., najprije parafrazirajući sadržaj te zakonske odredbe, a zatim navodeći da su razlozi pobijane presude izuzetno šturi, nedostatni i međusobno proturječni te da je činjenični opis proturječan razlozima kao i dokazima izvedenima u postupku.

 

5.1. Protivno žalbenim navodima opt. Č., prvostupanjski sud je za sva svoja utvrđenja dao dostatne i neproturječne razloge nalazeći utvrđenim da je opt. Č. zajedno sa opt. V., direktorom T. A. d.o.o. dogovorio i ostvario transfer novčanih sredstava društva na tekući račun opt. Č. koji je bio stvarni operativni voditelj društva, u ukupnom iznosu od 33,616.000,00 kn, kako je to utvrđeno provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Prijenos je izvršen na temelju 56 naloga za plaćanje, a samo za dio sredstava je zaključeno 25 ugovora o kratkoročnim pozajmicama međutim, ništa od tih sredstava nije vraćeno niti je T. A. d.o.o. poduzelo ikakvu radnju radi njihova povrata, a nije sporno da plaćanje sredstava s osnova kredita nije bilo osigurano instrumentima osiguranja povrata navedenih sredstava. Osim toga, gotovo cjelokupni iznos novca je opt. Č. podigao sa svog računa, a nije utvrđeno da bi vratio pozajmice niti o tome postoji relevantna dokumentacija, pa je osnovan zaključak da takvu namjeru nije niti imao. Stoga u odnosu na iznos prisvojenih sredstava na opisani način nema proturječja između izreke i razloga pobijane presude, budući je utvrđeno i obrazloženo da je opt. Č. prisvojio cjelokupni iznos koji mu je transferiran na osobni tekući račun bez namjere vraćanja osim iznosa koji je kao nagradu isplatio opt. V., niti je takvo utvrđenje u suprotnosti s nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

 

5.2. Neosnovano opt. Č. ukazuje i na daljnje proturječje razloga iz pobijane presude, po stavu žalbe, koji se odnosi na činjenicu da je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite iskaze svjedoka B. K. i V. M. koje su iskazale da je u knjigovodstvo donošena dokumentacija na knjiženje i da su sve isplate imale pravnu osnovu, što je protivno zaključku prvostupanjskog suda o protupravnom prisvajanju novca koji je s računa T. A. d.o.o. isplaćivan na osobni račun opt. Č.. Naime, radi se o isplatama s osnova kredita i pozajmica za koje osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se radilo o prikrivanju izvlačenja novca iz T. A. d.o.o. koji opt. Č. nije imao namjeru vratiti, pa stoga nije ostvareno navedeno proturječje na koje se poziva njegova žalba.

 

6. S obzirom na sve navedeno, nisu osnovane žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja opt. V. osporava subjektivni element djela pozivajući se pri tome na ovjerenu izjavu opt. Č. danu kod javnog bilježnika kao i na minoran iznos nagrade koju je dobio od opt. Č., a u odnosu na transferirani iznos novca sa računa T. A. d.o.o. na privatni račun opt. Č..

 

7.1. Ovakvim žalbenim navodima opt. V. nije s uspjehom osporio utvrđenje prvostupanjskog suda o subjektivnom elementu kaznenog djela, jer iznos od 3.500,00 kn mjesečno koji je opt. V. dobivao, pored dohotka koji je ostvarivao kao direktor T. A. d.o.o. nije beznačajan za aktivnosti koje je poduzimao u dogovoru sa opt. Č. radi transferiranja novca, na utvrđeni način. S obzirom da je cjelokupni iznos transferiran na račun opt. Č., izjava na koju se poziva opt. V. i iz koje proizlazi da sve obveze koje su stvorene potpisom Ž. V. su njegova obveza, nema onaj značaj koji mu pridaje žalbe, jer se opt. V. niti ne tereti za prisvajanje cjelokupnog iznosa, već samo onog dijela koji mu je dan kao nagrada za dogovorno obavljene transakcije.

 

7.2. U odnosu na subjektivni element djela, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je opt. V. zrela, poslovno sposobna i visokoobrazovana osoba koja je bila svjesna da je kao direktor trgovačkog društva ovlašten raspolagati sredstvima tog društva i da je to trebao činiti s pažnjom dobrog i savjesnog gospodarstvenika, što međutim, nije činio, već je poduzimao radnje s ciljem da omogući opt. Č. da se materijalno okoristi, a i sam je ostvario na taj način protupravnu imovinsku korist. U takvom postupanju potpisivao je i bjanko papire, što ne bi učini niti jedan prosječan čovjek, bez da pita i utvrdi na što se isti odnose, odnosno da olako prihvati dana objašnjenja. Stoga je osnovan zaključak da je opt. V. postupao upravo s namjerom da opt. Č. i sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosima kako je to utvrđeno u dokaznom postupku i takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima, pa stoga nije prihvaćena žalba opt. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Iako u uvodu žalbe opt. V. ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona isti ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

9. Optuženik V. se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je trebalo primijeniti zakonske odredbe o ublažavanju kazne, s obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, narušeno zdravstveno stanje te imajući u vidu protek vremena od počinjenja djela, nakon čega optuženik više nije dolazio u sukob sa zakonom.

 

9.1. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći opt. V. kao olakotno da je ranije neosuđivan, kao i poslije počinjenja djela, a kao otegotno nastalu štetu koja višestruko premašuje kvalifikatorni element djela. Pri tako utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, opt. V. je izrečena primjerena kazna zatvora kojom će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

9.2. Protek vremena od počinjenja djela sam za sebe nije okolnost koja bi uvjetovala blaže kažnjavanje, a zdravstveni problemi optuženika na koje se poziva žalba nisu potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom pa da bi mogli biti cijenjeni prilikom odmjeravanja kazne, pa stoga nije prihvaćena žalba opt. V. zbog odluke o kazni.

 

10. Kako se opt. Č. žalio samo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka odluka o kazni u odnosu na tog optuženika nije razmatrana niti na temelju čl. 478. ZKP/08.

 

11. Neosnovano se opt. V. žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je obvezan na plaćanje polovine troškova kaznenog postupka koji se odnose na trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te trošak svjedoka koji dokazi su provedeni u odnosu na oba optuženika koji su postupali kao supočinitelji, pa stoga nije prihvaćen stav iz žalbe da opt. V. nije uzrokovao navedene troškove.

 

12. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, ista je oduzeta u skladu sa zakonom.

 

13. S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 19. svibnja 2021.