1

Poslovni broj 60 Gž-529/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 60 Gž-529/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. U., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika P. M., OIB: … i II. tuženice S. M., OIB: …, oboje iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1732/2019-74 od 8. prosinca 2020., dana 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja G. P. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1732/2019-74 od 8. prosinca 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da mu I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. solidarno isplate zatezne kamate tekuće na iznos od 7.000,00 EUR–a (sedamtisućaeura) od 6. kolovoza 2002. pa do 28. veljače 2003. u roku od 15 dana.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1732/2019-74 od 8. prosinca 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja G. P. da mu I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. solidarno isplate iznos od 7.000,00 EUR–a (sedamtisućaeura), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. ožujka 2003. pa do isplate, kao i da mu naknade trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana te pod točkom II. izreke i sudi:

 

1. Nalaže se I. tuženiku P. M. i II. tuženici S. M. solidarno isplatiti tužitelju G. P. iznos od 7.000,00 EUR–a (sedamtisućaeura), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. ožujka 2003. pa do isplate, od 1. ožujka 2003. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR–e, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se I. tuženiku P. M. i II. tuženici S. M. solidarno naknaditi  tužitelju G. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 22.975,00 kn (dvadesetdvijetisućedevetstosedamdesetpetkuna), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. prosinca 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn (šesnaesttisućaosamstosedamdesetpetkuna) kao neosnovan.

 

III. Nalaže se I. tuženiku P. M. i II. tuženici S. M. solidarno naknaditi tužitelju G. P. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (tisućupetstošezdesetdvijekunepedesetlipa) u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja G. P. za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.720,00 kn (tisućusedamstodvadesetkuna) kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se 1. tuženiku P. M., Z., …, OIB: … i 2. tuženiku S. M., …, Zagreb, OIB: … da tužitelju G. P., …, Z., OIB: … solidarno isplate iznos od 7.000 Eura sa kamatom koju Z. banka d.d. isplaćuje na devizne štedne uloge za Euro po viđenju koje teku od 6. kolovoza 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a (NN 78/15), uz naknadu parničnog troška, sve u roku 15 dana."

2. Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi I. tuženiku P. M. i II. tuženici S. M. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn u roku od 15 dana.

 

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući istu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. odbije u cijelosti, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 3.282,50 kn.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.             

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 11. svibnja 2009. (list 78 spisa), da mu I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M., kao zakonski nasljednici preminulog A. M., solidarno isplate iznos od 7.000,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. kolovoza 2002. pa do isplate, od 6. kolovoza 2002. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju Z. banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR–e, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i da mu naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 38.457,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate.

 

6. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M., kao zakonskih nasljednika preminulog A. M., na temelju ugovora o zajmu koji je 6. kolovoza 2002. sklopljen između tužitelja, kao zajmodavca i A. M., kao zajmoprimca sukladno odredbama iz čl. 557. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO/91).

 

7. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a jer postoji proturječnost između razloga o odlučnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o tužbenom zahtjevu te dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka.

 

8. Ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP–a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno preslike potvrde od 6. kolovoza 2002. (list 6 spisa), preslike pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7915/03 od 4. prosinca 2003. (list 7-8 i 73-74 spisa), preslike potvrde H. A.–A.–B. d.d. od 10. siječnja 2006. (list 20 spisa), preslike potvrde H. A.–A.–B. d.d. od 17. siječnja 2006. (list 21 spisa), preslike potvrde R. A. d.d. od 17. siječnja 2006. (list 22 spisa), preslika potvrda o plaćanju (list 23-24 spisa), preslike potvrde od 24. ožujka 2005. (list 25 spisa), dopisa H. A.–A.–B. d.d. od 21. studenog 2006. (list 35 spisa), dopisa R. A. d.d. od 21. studenog 2006. (list 37 spisa), dopisa S. G.–S. banka d.d. od 17. studenog 2006. (list 39 spisa), dopisa E.&S. B. d.d. od 20. studenog 2006. (list 41 spisa), iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 16. siječnja 2006. (list 43-44 spisa), dopisa Z. banke d.d. od 4. siječnja 2007. (list 46 spisa), iskaza II. tuženice S. M. saslušane na ročištu od 4. srpnja 2007. (list 48 spisa), iskaza svjedokinje K. P. (supruge tužitelja) saslušane na ročištu od 4. srpnja 2007. (list 49 spisa), dopisa Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 14. rujna 2007. (list 53 spisa), izvatka iz obrtnog registra od 27. rujna 2011. (list 90-91 spisa), iskaza svjedokinje M. G. saslušane na ročištu od 17. listopada 2019. (list 145 spisa), iskaza II. tuženice S. M. saslušane na ročištu od 14. rujna 2020. (list 162 spisa) te priklopljenog spisa ostavinskog predmeta koji se kod Općinskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem O-7915/03, utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je A. M. 6. kolovoza 2002. pozajmio od G. P., u ovom predmetu tužitelja, iznos od 10.000,00 EUR–a, a koji se A. M. obvezao vratiti kada tužitelj to od njega zatraži,

- da je tužitelj u veljači 2003. (ne 2001., kako je to očito omaškom navedeno u zapisniku s ročišta od 16. siječnja 2006.) prvi put zatražio od A. M. vraćanje pozajmljenog iznosa,

- da je A. M. početkom srpnja 2003., dakle prije pokretanja ovog postupka, od ukupno pozajmljenog iznosa od 10.000,00 EUR–a vratio tužitelju samo dio i to iznos od 3.000,00 EUR–a,

- da je A. M. preminuo 14. kolovoza 2003.,

- da su na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7915/03 od 4. prosinca 2003. zakonskim nasljednicima preminulog A. M. proglašeni njegov sin P. M. i njegova supruga S. M., svaki u ½ dijela, a koji su ovom predmetu tuženici,

 

- da su ostavinsku imovinu preminulog A. M. činile sljedeće pokretnine i prava:

strojevi, oprema i sve druge pokretnine unesene u popis dugotrajne imovine te obrtna sredstva i repromaterijal uneseni u obrt, kao i prava, potraživanja i novčana sredstva obrta, prema poslovnim knjigama obrta:               Trgovački i uslužni obrt ''A. I. vl. A. M., sa sjedištem u Z., …, sukladno Obrtnici broj …koja glasi na ime vlasnika A. M.,

potraživanje s osnove prava prvenstva za prijavu patenta …               za izum pod nazivom N. T. U. O. K.,               sukladno Svjedodžbi o pravu prvenstva Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-381-03/02-010/0739 URBROJ: 559-03/2-02-012-SŠ od 17. rujna 2002. na ime A. M.,

ulozi na tekućim računima koje je A. M. imao otvorene kod H. A.–A.–B. d.d. i R. A. d.d.,

ulozi na posebnim kunskim računima koje je A. M. imao               otvorene kod H. A.–A.–B. d.d.,

ulozi na deviznim računima koje je A. M. imao otvorene kod Z. banke d.d. i R. A. d.d.,

ulog na deviznom avista štednom računu koji je A. M. imao otvoren kod E.&S. B. d.d.,

ulog na deviznom štednom računu koji je A. M. imao otvoren kod H. A.–A.–B. d.d.,

ulog na žiro računu obrtnika koji je A. M. imao otvoren kod H. A.–A.–B. d.d.,

ulozi na žiro računima koje je A. M. imao otvorene kod Z. banke d.d. i S. G.–S. banka d.d.,

ulog na računu koji je A. M. imao otvoren kod B. O.               A. A. C.,

ulog na računu koji je A. M. imao otvoren kod E.&S. B. d.d., E. M.,

 

- da je saldo na računima koje je A. M., bilo kao fizička osoba, bilo kao vlasnik obrta, imao otvorene kod pojedinih banaka na dan njegove smrti (14. kolovoza 2003.) iznosio:

–6.445,23 kn na tekućem računu broj 3210035184 otvorenom kod H. A.–A.–B. d.d.,

136,67 kn na posebnom kunskom računu broj 016-05-011860, 941,98 kn na posebnom kunskom računu broj …, 24,99 EUR–a i 0,02 USD–a na deviznoj štednoj knjižici broj … te 25,00 EUR–a na deviznom štednom ulogu broj …, otvorenima kod H. A.–A.–B. d.d.,

16,84 kn na transakcijskom računu broj 2484008-1101340960 otvorenom kod R. A. d.d.,

14,45 kn na kartici broj … vezanoj za kredit broj …, 85,00 EUR–a i 5,61 USD–a po deviznom ulogu broj 7380003787, otvorenima kod E.&S. B. d.d., s time da je pasivna kamata iznosila 3,13 EUR–a,

0,08 kn na žiro računu broj … otvorenom kod Z. banke d.d.,

- da je saldo na preostalim računima koje je A. M. imao otvorene kod pojedinih banaka na dan njegove smrti (14. kolovoza 2003.) iznosio 0 (nula),

             

- da je Trgovački i uslužni obrt ''A. I., vlasnika A. M., sa sjedištem u Z., …, osnovan 20. rujna 2001., da je prestao s poslovanjem 18. veljače 2004., a da je odjavljen 2. ožujka 2004., dakle tek nakon smrti A. M.,

- da je pretežita djelatnost obrta bila posredovanje u trgovini raznovrsnim proizvodima, a konkretno posredovanje u trgovini raznovrsnim proizvodima, proizvodnja proizvoda od plastike za građevinarstvo, ostala trgovina na veliko, trgovina na veliko kemijskim proizvodima–plastičnim masama i promidžba (reklama i propaganda),

- da je M. G. iz K. biro d.o.o. vodila knjigovodstvo za Trgovački i uslužni obrt A. I., vlasnika A. M. sve do njegove smrti,

- da je M. G. nakon smrti A. M. predala poslovne knjige za Trgovački i uslužni obrt A. I. I.. tuženici S. M., ali da je majka II. tuženice cjelokupnu dokumentaciju zaprimljenu od M. G. bacila,

 

- da je Državni zavod za intelektualno vlasništvo 10. rujna 2002. zaprimio prijavu patenta … za izum pod nazivom N. T. U. O. K., sukladno Svjedodžbi o pravu prvenstva Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-381-03/02-010/0739 URBROJ: 559-03/2-02-012-SŠ od 17. rujna 2002. na ime A. M., a da je prijava patenta na kraju odbačena zaključkom Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 24. siječnja 2005.,

- da je II. tuženica S. M. podmirila potraživanje koje je R. A. d.d. imao prema preminulom A. M. po ugovoru o kreditu broj … u ukupnom iznosu od 19.348,14 kn u razdoblju od 10. rujna 2004. pa do 10. siječnja 2006.,

- da je D. D. 24. ožujka 2005. od II. tuženice S. M. primio iznos od 10.000,00 EUR–a na ime potraživanja koje je on imao prema preminulom A. M..

 

9. Prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica pogrešno postupio kada je na temelju preslike potvrde od 14. veljače 2003. (list 19 spisa) te iskaza svjedoka I. B. saslušanog na ročištu od 14. studenog 2016. (list 108 spisa) utvrdio da je A. M. 14. veljače 2003. prodao Trgovački i uslužni obrt A. I. I. B., a što bi onda imalo za posljedicu da I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M., kao zakonski nasljednici preminulog A. M., nisu naslijedili, odnosno nisu mogli naslijediti strojeve, opremu i sve druge pokretnine unesene u popis dugotrajne imovine te obrtna sredstva i repromaterijal uneseni u obrt, kao i prava, potraživanja i novčana sredstva obrta, prema poslovnim knjigama obrta, kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7915/03 od 4. prosinca 2003.

 

10. Preslika potvrde od 14. veljače 2003. dostavljena je u spis predmeta od strane I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. te je I. B. saslušan kao svjedok na ročištu od 14. studenog 2016. na prijedlog I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M., sve kako bi I. tuženik i II. tuženica dokazali osnovanost svog prigovora, istaknutog tijekom prvostupanjskog postupka, da je visina vrijednosti imovine koju su oni naslijedili od A. M. manja od visine dugova koje je on ostavio iza sebe, zbog čega oni ne bi bili dužni podmiriti predmetno potraživanje u smislu odredaba iz čl. 145. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94 i 56/00 – u daljnjem tekstu: ZN).

 

11. Iz preslike potvrde od 14. veljače 2003. u bitnom proizlazi da je A. M. 14. veljače 2003. prodao Trgovački i uslužni obrt A. I. I. B. za 1 (jednu) kunu, da su na taj način prestala sva potraživanja koja je A. M. imao prema tom obrtu te da A. M. potvrđuje da u tom obrtu nema njegove privatne imovine. Na kraju su kao potpisnici potvrde navedeni A. I. i A. M. te datum 14. veljače 2003., međutim valja naglasiti da se na preslici potvrde ne nalaze jasni potpisi navedenih potpisnika, već samo vrlo blijede, odnosno jedva vidljive naznake istih.

 

12. S. I. B. je tijekom saslušanja na ročištu od 14. studenog 2016. u bitnom naveo da je zajedno s A. M. bio ''kompanjon'' u obrtu A., da je A. M. bio nositelj djelatnosti, da je taj obrt otvoren 2004. i da ga je I. B. zatvorio prije 3 godine. Dalje je naveo da je upravo on potpisao potvrdu od 14. veljače 2003. u ime obrta A. I. iz razloga što se A. M. povlačio iz obrta, ali da promjena vlasnika, odnosno nositelja djelatnosti obrta nije bila nigdje provedena. Naveo je još i da u trenutku smrti A. M. u obrtu nije bilo ništa osim dugova.

 

13. Kada se uzme u obzir da preslika potvrde od 14. veljače 2003. ne sadrži jasne potpise onih koji su na njoj navedeni kao potpisnici (A. I. i A. M.) te da je iskaz svjedoka I. B. u pogledu datuma osnivanja Trgovačkog i uslužnog obrta A. I. i prodaje istog suprotan izvatku iz obrtnog registra od 27. rujna 2011. (list 91-92 spisa), a koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 230. st. 1. ZPP–a, kao i da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka osporavao činjenične navode I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. da je A. M. prodao obrt prije svoje smrti, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda preslika potvrde od 14. veljače 2003. te iskaz svjedoka I. B. ne predstavljaju vjerodostojne i istinite dokaze na temelju kojih bi se činjenica da je A. M. zaista prodao Trgovački i uslužni obrt A. I. I. B. 14. veljače 2003., dakle prije svoje smrti, mogla smatrati utvrđenom.

 

14. Nadalje, tužitelj je na ročištu od 5. travnja 2011. (list 86 spisa) predložio da se od Obrtnog registra zatraži popis dugotrajne imovine unesene u Trgovački i uslužni obrt A. I. te da se potom provede vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine, dok je na ročištu od 18. rujna 2012. (list 96 spisa) predložio da I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. dostave poslovne knjige za Trgovački i uslužni obrt A. I. da bi se utvrdio promet i popis dugotrajne imovine tog obrta i potom provelo vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine. Nakon što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4859/18-2 od 12. ožujka 2019. (list 138-143 spisa) ukinuta presuda poslovni broj P-9926/04-57 od 6. lipnja 2018. kojom je Općinski građanski sud u Zagrebu već prethodno odlučio o predmetnom tužbenom zahtjevu, tužitelj je na ročištu od 10. rujna 2019. (list 144 spisa) predložio da se radi utvrđenja vrijednosti preostalog dijela naslijeđene imovine u trenutku smrti A. M. i to strojeva, opreme i svih drugih pokretnina unesenih u popis dugotrajne imovine, kao i obrtnih sredstava i repromaterijala unesenih u obrt te prava, potraživanja i novčana sredstava obrta, prema poslovnim knjigama obrta, provede knjigovodstveno vještačenje.

 

15. Isto tako, I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. su na ročištu od 22. studenog 2017. (list 119 spisa) predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja cjelokupne imovine, dok su na ročištu od 8. svibnja 2018. (list 123 spisa) predložili provođenje knjigovodstveno–financijskog vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti obrta u trenutku smrti A. M..

 

16. Prvostupanjski sud je na ročištu od 14. rujna 2020. (list 162 spisa), iako se tužitelj na tom ročištu očitovao da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te kod svih dotadašnjih navoda, raspravnim rješenjem utvrdio da se daljnji dokazi neće izvoditi te je, nakon što se punomoćnik tužitelja očitovao na način da je predložio da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. na način da su predložili da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, zaključio glavnu raspravu i 8. prosinca 2020. donio pobijanu presudu.

 

17. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u bitnom na način da nije moguće, s obzirom na protek godina, utvrditi vrijednost predmetnog obrta iz razloga što je II. tuženica S. M. navela da je ona naslijedila samo dugove koje vraća još i danas, dok je svjedok I. B. nakon smrti A. M., kojem je bio kompanjon u tom obrtu, nastavio sam voditi obrt do njegovog zatvaranja, slijedom čega tuženici ne odgovaraju za dugove ostavitelja jer oni prelaze visinu vrijednosti naslijeđene imovine. Prvostupanjski sud se pri tome pogrešno pozvao na odredbe iz čl. 139. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/03), umjesto na odredbe ZN–a koji je bio na snazi u trenutku smrti A. M., odnosno času otvaranja nasljedstva.

 

18. Odredbom iz čl. 145. st. 1. ZN–a propisano je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a odredbom iz čl. 145. st. 3. ZN–a propisano je da, kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva.

 

19. Odredbom iz čl. 219. st. 1. ZPP–a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom iz čl. 221.a ZPP–a propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP–a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

20. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje utvrđeno u ovom predmetu, kao i sadržaj navedenih odredaba ZN–a i ZPP–a, stav je ovog drugostupanjskog suda da tužitelj osnovano od I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. potražuje predmetni iznos.

 

21. Prvenstveno valja reći da je teret dokazivanja činjenice, u smislu odredaba iz čl. 219. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 221.a ZPP–a, da je visina vrijednosti imovine koju su I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. naslijedili od A. M. manja od visine dugova koje je on ostavio iza sebe, zbog koje činjenice I. tuženik i II. tuženica, da je dokazana, ne bi bili dužni podmiriti predmetno potraživanje u smislu odredaba iz čl. 145. st. 1. i 3. ZN–a, bio na I. tuženiku i II. tuženici jer su upravo oni istaknuli taj materijalnopravni prigovor.

 

22. Naime, iako je A. M. nakon svoje smrti zaista ostavio dugove koje su I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. u cijelosti (dug prema D. D. i dug prema R. A. d.d. po ugovoru o kreditu broj …) ili barem djelomično podmirili (dug po računima koje je A. M. imao otvorene u različitim bankama), a koji iznos duga je očigledno prelazio visinu imovine koju su I. tuženik i II. tuženica naslijedili u vidu novčanih sredstava koja su se nalazila na računima pojedinih banaka u trenutku smrti A. M., valja istaknuti da su I. tuženik i II. tuženica također naslijedili strojeve, opremu i sve druge pokretnine unesene u popis dugotrajne imovine te obrtna sredstva i repromaterijal unesene u Trgovački i uslužni obrt A. I., kao i prava, potraživanja i novčana sredstva obrta, prema poslovnim knjigama obrta, čiji je vlasnik u trenutku smrti bio A. M..

 

23. Kako bi se utvrdila vrijednost imovine koju su I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. naslijedili u vidu strojeva, opreme i svih drugih pokretnina unesenih u popis dugotrajne imovine te obrtnih sredstava i repromaterijala unesenih u obrt, kao i prava, potraživanja i novčana sredstava obrta, tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka (na ročištu od 18. rujna 2012. i 10. rujna 2019.) predlagao da I. tuženik i II. tuženica dostave poslovne knjige za Trgovački i uslužni obrt A. I. pa da se na temelju tako pribavljenih poslovnih knjiga provede knjigovodstveno vještačenje. Isto tako, I. tuženik i II. tuženica su radi utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine predlagali provođenje knjigovodstvenog vještačenja cjelokupne imovine (na ročištu od 22. studenog 2017.), a radi utvrđivanja vrijednosti obrta u trenutku smrti A. M. provođenje knjigovodstveno–financijskog vještačenja (na ročištu od 8. svibnja 2018).

 

24. Međutim, predložena vještačenja nisu mogla biti provedena jer je punomoćnik I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. na ročištu od 3. prosinca 2015. (list 102 spisa) naveo da nije u mogućnosti dostaviti poslovne knjige za Trgovački i uslužni obrt A. I., dok je II. tuženica tijekom saslušanja na ročištu od 14. rujna 2020. (list 162 spisa) navela da je ona od M. G., koja je vodila knjigovodstvo za Trgovački i uslužni obrt A. I., nakon smrti A. M. zaprimila poslovne knjige za taj obrt, ali da ih je majka II. tuženice zatim bacila.

 

25. S obzirom da je, imajući pritom u vidu široki spektar djelatnost obrta, imovina koju su I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. naslijedili u vidu strojeva, opreme i svih drugih pokretnina unesenih u popis dugotrajne imovine te obrtnih sredstava i repromaterijala unesenih u obrt, kao i prava, potraživanja i novčana sredstava obrta, iako se to tijekom prvostupanjskog postupka iz navedenih razloga nije moglo sa sigurnošću utvrditi, imala određenu vrijednost te da je teret dokazivanja vrijednosti tog dijela naslijeđene imovine, kao i teret dokazivanja činjenice da je visina vrijednosti cjelokupne naslijeđene imovine manja od visine dugova koje je A. M. ostavio iza sebe, bila na I. tuženiku i II. tuženici, a koju činjenicu oni u konkretnom slučaju nisu dokazali, stav je ovog drugostupanjskog suda da su I. tuženik i II. tuženica solidarno odgovorni za dug koji je A. M. u trenutku svoje smrti imao prema tužitelju u cjelokupnom utuženom iznosu od 7.000,00 EUR–a te da su ga, samim time, dužni i podmiriti sukladno odredbama iz čl. 145. st. 1. i 2. ZN–a.

 

26. Kako je tužitelj u veljači 2003. (nije utvrđeno točno kojeg dana) prvi put zatražio od A. M. vraćanje pozajmljenog iznosa, tužitelju zatezne kamate tekuće na predmetni iznos pripadaju od 1. ožujka 2003. pa do isplate, od 1. ožujka 2003. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju Z. banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR–e, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

27. Obveza I. tuženika P. M. i II. tuženice S. M. da tužitelju solidarno isplate i zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos glavnice proizlazi iz odredbe iz čl. 324. st. 2. ZOO/91 (Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze.), dok je kamatna stopa propisana odredbama iz čl. 399. st. 3. ZOO/91 te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO/05).

 

28. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka valja reći da on, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 7.000,00 EUR–a, odnosno cca 52.570,00 kn, ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 10. prosinca 2004. u iznosu od 1.000,00 kn, troška pristupa na ročišta od 15. ožujka 2006., 11. ožujka 2014. i 7. rujna 2017. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 250,00 kn, troška pristupa na ročišta od 8. svibnja 2006., 16. siječnja 2006., 4. srpnja 2007., 11. svibnja 2009., 5. travnja 2011., 18. rujna 2012., 3. prosinca 2015., 14. studenog 2016., 10. rujna 2019., 17. listopada 2019. i 14. rujna 2020. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 1.000,00 kn, troška sastava podnesaka od 31. listopada 2007. i 11. studenog 2011. u iznosu od po 250,00 kn, troška pristupa na ročišta od 14. ožujka 2017., 11. listopada 2017., 22. studenog 2017., 13. ožujka 2018., 8. svibnja 2018. i 19. veljače 2020. na kojima se raspravljalo samo o procesnim stvarima u iznosu od po 500,00 kn te troška sastava žalbe od 18. lipnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 17.500,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 4.375,00 kn, što zbrojeno iznosi 21.875,00 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 3., Tbr. 9. st. 1., 2. i 5., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/2019  – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

 

29. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.100,00 kn, a koju je i platio, sve sukladno odredbi iz Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96 i 137/02), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

 

30. No, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 21. ožujka 2006. u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, troška sastava podneska od 25. rujna 2008. u zatraženom iznosu od 312,50 kn i troška sastava podneska od 8. veljače 2020. u zatraženom iznosu od 312,50 kn jer trošak sastava konkretnih podnesaka nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a također nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na dvije prvostupanjske presude u zatraženom iznosu od po 1.100,00 kn jer nije dokazao da je iste zaista i platio. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročišta za objavu dviju prvostupanjskih presuda od 6. lipnja 2018. i 8. prosinca 2020. u zatraženom iznosu od po 625,00 kn jer na ta ročišta punomoćnik tužitelja nije pristupio pa mu konkretni troškovi nisu mogli ni nastati.  

 

31. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka (troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudske pristojbe) u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 22.975,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. prosinca 2020., kada je pobijana presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) i čl. 29. st. 2. ZOO/05 također pripadaju. Navedeni iznos troška parničnog postupka I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. dužni su naknaditi tužitelju solidarno sukladno odredbi iz čl. 161. st. 3. ZPP–a.

 

32. I. tuženik P. M. i II. tuženica S. M. u konačnici, u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a, nemaju pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u sporu u cijelosti nisu uspjeli, pa tako nemaju pravo niti na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn koji im je pobijanom presudom dosuđen.

 

33. Slijedom svega navedenog, kako je, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, bilo moguće utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji su se nalazili u spisu predmeta, s time da prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, tako je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

34. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.720,00 kn, što zbrojeno iznosi 3.282,50 kn, valja reći da tužitelj, uzimajući pri tome u obzir da je sudsku pristojbu nije platio, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kn, što zbrojeno iznosi 1.562,50 kn, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.720,00 kn ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

 

U Zagrebu 18. svibnja 2021.

 

Sudac:

Diana Preglej