1

Poslovni broj: 2 UsI-380/2021-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-380/2021-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice N. T. iz T., koju zastupa opunomoćenik S. Š., odvjetnik iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, koga zastupa službena osoba J. R., radi određivanja mirovine, 18. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I                      Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/20-01/03041432744, Urbroj: 341-99-05/3-20-6859, broj spisa: 2173, od 15. veljače 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., Klasa: UP/I 141-02/20-01/03041432744, Urbroj: 341-12-05/3-20-17359, broj spisa: 78349 od 31. kolovoza 2020. 

 

II                    Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem Klasa: UP/II 141-02/20-01/03041432744, Urbroj: 341-99-05/3-20-6859, broj spisa: 2173, od 15. veljače 2021. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., Klasa: UP/I 141-02/20-01/03041432744, Urbroj: 341-12-05/3-20-17359, broj spisa: 78349 od 31. kolovoza 2020., a kojim rješenjem je pokojnom suprugu tužiteljice A. T., kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 60% bolešću u svezi članka 2. stavka 2. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11., nastavno: ZOPHBDR) i 40% bolešću izvan tih okolnosti.

Tužiteljica u tužbi navodi kako je njen pokojni suprug pokrenuo postupak za ponovnu procjenu radne sposobnosti te da je tijekom postupka preminuo i to 8. kolovoza 2020., odnosno prije donošenja prvostupanjskog rješenja pa je tužiteljica kao njegova supruga i jedini nasljednik stupila u ovu upravnu stvar. Smatra da je iz stanja spisa, a posebno s osnove medicinskog stajališta, vidljivo kako se pokojnog supruga tužiteljice neosnovano odbilo sa zahtjevom, iako je njegovo zdravstveno stanje dovelo do smrti. Navodi i da su vještačenja nezakonita, a na što je već ukazala i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, budući je njen suprug unazad nekoliko godina bio liječen u KBC Osijek pa smatra da su ispunjeni uvjeti za promjenu uzroka invalidnosti. Navodi i kako je njegova smrt uslijedila i dijelom zbog nepružanja pravodobne liječničke skrbi. Ističe da se drugostupanjsko rješenje temelji na obrazloženju kako se A. T. liječio na kardiologiji KBC Osijek od 17. listopada do 23. listopada 2017. zbog akutnog infarkta miokarda, što je kasnije uzrokovalo i smrt, ali da iz kontrolnog nalaza kardiologa od 7. studenog 2019. proizlazi kako nije učinio scintigrafiju, koja je preporučena 2017. Također se navodi i nalaz diabetologa iz KBC Osijek od 11. prosinca 2019. gdje se utvrđuje da je zadnja kontrola provedena 2007. godine. Smatra da su ocjene vještaka i obrazloženja pobijanih odluka manjkava, budući na strani pokojnog supruga tužiteljice nema odgovornosti za neučinjenu scintigrafiju, jer se isti uredno naručio na taj pregled, ali isto nije doživio, dok je činjenica da je bio naručen na pregled vidljiva i iz potvrde KBC Osijek izdane po prof. dr. sc. I. M. dr. med., koju prilaže uz tužbu. Također se poziva i na potvrdu o narudžbi pacijenta izdanu po KBC Osijek, gdje je zakazan termin UZV srca za 22. rujna 2020. Isti je naručen na radiologiju kod KBC Osijek za termin 14. kolovoz 2020., kao i za SON – neurološku dijagnostiku, UZV doppler za dan 15. listopada 2020. Napominje i kako je njen suprug provodio propisanu terapiju o čemu je izdana i liječnička potvrda specijalističke ordinacije opće medicine M. M. L. dr. med. iz O. od 8. ožujka 2021., a koja je utemeljena na stanju njegovog zdravstvenog kartona te je vidljivo da je istome propisana terapija metforminom, koju je redovito koristio do smrti. Navedeno je vidljivo iz dokaza koji prilaže pa smatra da tuženik neistinito pokušava prebaciti odgovornost na prednika tužiteljice, što je evidentno neistina. Ovo sve iz razloga jer pokojni suprug tužiteljice nije mogao doživjeti odgovarajuće preglede i terapije kod bolnica i zdravstvenih ustanova, ali se ne može zaključiti kako isti nije bio angažiran u svom liječenju i terapijama, obzirom da je primjerice učinio UZV srca 29. siječnja 2018. kod specijalističke ordinacije interne medicine dr. sc. A. Dž. dr. med. Na navedeno predlaže pribavu dokumentacije od KBC Osijek te po potrebi provođenje medicinskog vještačenja. Ukazuje i kako je nakon smrti prednika tužiteljice njegova medicinska dokumentacija bila zaključana u BIS kod KBC Osijek pa je ista bila nedostupna ovlaštenim vještacima, budući radi te činjenice nisu mogli izvršiti uvid u istu. Naglašava i kako njen pokojni suprug prije rata nije imao dijabetes, već je poslije rata dobio poststresni šećer, a koji je također čimbenik rizika infarkta miokarda, od kojeg je i preminuo. Pokojni suprug tužiteljice vodio je uredan poslijeratni život te isti nije pio niti pušio, odnosno nije imao nikakve rizike kao uzrok infarkta miokarda. Isti se pokušao redovito liječiti i kontrolirati koliko je mogao pa čak i privatno, a kako je trpio čekanja i nepravde to je utjecalo na njegovo duševno stanje. Iz njegove medicinske dokumentacije razvidno je i kako je imao neurološke probleme i komplikacije, što se dijagnosticira kao okcipitalna glavobolja, što je u postupku potpuno zanemareno, a riječ je o progresiji oboljenja, odnosno posljedicama iz obrane suvereniteta Republike Hrvatske i sudjelovanja u ratnim operacijama te posljedicama PTSP. Naglašava kako je predniku tužiteljice rješenjem iz 2005. utvrđeno oboljenje i to kao privremeno rješenje pa je jasno da je bilo vidljivo kako će doći do pogoršanja zdravstvenog stanja. Na te okolnosti predlaže pribavu i otključavanje medicinske dokumentacije za pokojnog A. T. is BIS KBC Osijek. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako su odlučne činjenice utvrđene na temelju suglasnih nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka, a posebno u dijelu koji se odnosi na omjer uzroka invalidnosti, koji omjer se osporava. Ukazuje i kako je prilikom donošenja odluke uzeta u obzir sva relevantna medicinska dokumentacija. Zbog navedenog predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Na raspravu održanu kod ovoga suda 11. svibnja 2021., pristupili su opunomoćenik tužiteljice i službena osoba tuženika.

Tijekom rasprave opunomoćenik tužiteljice je ostao kod tužbe i svih navoda iz iste. U pogledu priloženog odgovora na tužbu tuženika izjavljuje da je isti sumaran i ne sadržava bilo kakva očitovanja u svezi navoda tužbe pa smatra da se na isti niti ne treba dodatno očitovati. Zatim navodi kako je u tužbi jasno navedeno da ovlašteni vještaci u provedenom postupku nisu imali na uvid kompletnu medicinsku dokumentaciju pokojnog supruga tužiteljice, budući je isti preminuo. Unatoč tome isti su utvrdili kako je tužitelju bilo navedeno od strane liječnika specijalista da koristi terapiju medikamentima, kao i da je isti preminuo uslijed bolesti srca. Pojašnjava kako je uslijed smrti supruga tužiteljice došlo do zaključavanja njegovog medicinskog kartona te smatra da ovlašteni vještaci nisu izvršili uvid u isti nakon zaključavanja, dok je s druge strane iz priloga dostavljenih uz tužbu vidljivo kako se suprug tužiteljice uredno prijavio radi kontrole bolesti srca kod ovlaštenih specijalista, međutim pregled nije dočekao, budući je preminuo, a što se istome ne može stavljati na teret. Iz potvrde liječnice vidljivo je kako je isti uredno koristio svu terapiju vezano uz pogoršanje šećerne bolesti. Smatra kako je nesporno da je pokojni suprug tužiteljice status HRVI ostvario po osnovi bolesti PTSP. Međutim mišljenja je da iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi kako su ostale bolesti, a napose šećerna bolest i naposlijetku bolest srca nastale kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ovo iz razloga jer smatra da se radi o poststresnoj šećernoj bolesti, koja je nastala kao posljedica PTSP, a sve uzimajući u obzir da je suprug tužiteljice u Domovinski rat ušao kao zdrava osobe i nije imao nikakvih zdravstvenih problema te je živio urednim životom pa su navedene bolesti nastale kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Predložio je poništavanje osporavanih odluka te zatražio naknadu troška upravnog spora s osnova sastava tužbe i zastupanja na raspravi u iznosu od 2.500,00 kn za svaku radnju, uz pripadajući PDV.

Službena osoba je na raspravi ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja pobijane odluke. Protivila se navodima tužbe, dokaznim prijedlozima i navodima sa ročišta. Smatra da je u provedenom postupku, putem nalaza i mišljenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja na jasan način utvrđen, a s medicinskog stajališta, relevantan činjenični supstrat. Pojašnjava kako je pokojni suprug tužiteljice ostvario pravo i status HRVI s osnove bolesti PTSP, dok druge bolesti nisu nastale u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Isto to utvrdili su i vještaci te smatra da je navedeno dovoljno pojašnjeno u pobijanoj odluci. Mišljenja je kako nije bilo promjene uzroka u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, da tako nije došlo ni do promjene uzroka radne sposobnosti po nekim drugim bolestima, kako je to navedeno u pobijanoj odluci.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnosti tužbe. Naime, tužiteljica u tužbi nije osporila činjenična utvrđenja u svezi ocjene zdravstvenog stanja pokojnog supruga na odgovarajući način, a činjenično stanje je pravilno utvrđeno od strane ovlaštenih vještaka pa sud smatra da tužiteljica navodima tužbe i priloženim dokazima nije dovela u dvojbu odlučne činjenice za pravilno rješenje ove upravne stvari. Isto tako sud je stajališta da tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se radi o promjenama zdravstvenog stanja uzrokovanim sudjelovanjem u Domovinskom ratu pa da bi dovela u dvojbu utvrđeni uzrok invalidnosti. Nadalje, predmetna tužba je utemeljena na osnovi kasnijih promjena u zdravstvenom stanju pokojnog supruga tužiteljice, nakon što je istome već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad te je sud stajališta da provođenje vještačenja na okolnost promjene uzroka utvrđene invalidnosti nije osnovano, na način kako to traži tužiteljica. Nastavno na navedeno sud nije usvojio niti dokazni prijedlog za pribavom medicinske dokumentacije pokojnog supruga tužiteljice od strane KBC Osijek, budući je sud mišljenja da je sva relevantna medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima pa je takav dokazni prijedlog ocjenjen kao nepotreban.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS)  sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi prijedloga pokojnog supruga tužiteljice od 20. ožujka 2020., za utvrđenje novog omjera postotka invalidnosti, a radi ponovnog izračuna mirovine.

              Među strankama je nesporno kako je kod istoga postojala invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad, a koja je uzrokovana dijelom u svezi članka 2. stavak 2. ranije važećeg ZOPHBDR i dijelom u svezi bolesti izvan tih okolnosti.

              Sporan je utvrđeni omjer invalidnosti u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR te je li zdravstveno stanje odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka.Također je sporno da li je tijekom upravnog postupka bila dostupna sva relevantna medicinska dokumentacija i da li je činjenično stanje utvrđeno na pravilan način.

Iz stanja spisa tuženika proizlazi da je rješenjem Područne službe tuženika u O. Klasa: 141-02-07-02, Urbroj: 341-12-05/3-07-051908, broj spisa: 78349 od 12. srpnja 2007., počevši od 10. travnja 2007., na strani pokojnog supruga tužiteljice utvrđena opća nesposobnost za rad uzrokovana 60% bolešću u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR, a 40% bolešću izvan tih okolnosti te je na osnovu toga istome priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

Dakle, iz stanja spisa tuženika nedvojbeno proizlazi da je tužitelju prema odredbama članka 34. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 130/10., 61/11., 114/11. i 76/12.) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u navedenom omjeru. Stavkom 1. istoga članka bilo je propisano da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad), dok je  stavkom 2.  istoga članka bilo određeno da invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad).

              Uzimajući u obzir tužbene navode, iz tužbe proizlazi kako tužiteljica smatra da je kod njenog pokojnog supruga došlo do promjene omjera uzroka invalidnosti, od onoga koji su utvrdili ovlašteni vještaci te u tom smislu osporava utvrđenja liječničkog povjerenstva, kao i samog postupanja tuženika i ovlaštenih vještaka u provedenom postupku.

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako su ovlašteni vještaci u prvom stupnju svojim nalazom i mišljenjem broj evidencije: 451874 od 17. kolovoza 2020., utvrdili da na strani A. T. nema pogoršanja zdravstvenog stanja u pogledu ranije utvrđene invalidnosti te je i dalje utvrđen uzrok invalidnosti 60% bolest u svezi ZOPHBDR i 40% bolest izvan tih okolnosti. Pri tome su isti izvršili uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, a napose nalaz ortopeda KBC Osijek od 19. veljače 2009., iz kojeg je vidljivo da je kod istoga ranije dijagnosticirana spondiloza vratne i lumbalne kralježnice te osteohondroza i.v. diska C5-6 i L3-5, radi čega je provođena fizikalna terapija 2009. Bolnički je liječen na kardiologiji KBC Osijek od 17. listopada do 23. listopada 2017., zbog akutnog infarkta miokarda, kada nije uspio pokušaj PCI okudirane distalne Cx. UZV srca od 4. prosinca 2019. verificirao je EF 25 – 40%, uz urednu globalnu funkciju oba ventrikula. Valvule degenerativno promijenjene. U kontrolnom nalazu kardiologa od 7. studenog 2019. navodi se da nije učinio scintigrafiju koja je preporučena 2017., a žali se na zaduhe. Pri pregledu je kardiopulmonalno kompenziran, ekstremiteti su b.o., uz preporuku učiniti scintigrafiju miokarda. Iz nalaza diabetologa KBC Osijek od 11. prosinca 2019. navodi se da je zadnja kontrola učinjena 2007., HgbA1C je 6.8%, GUP 11.9 te je preporučeno u terapiju uvesti metformin. Nakon poslijednjeg vještačenja priloženi su kontrolni nalazi psihijatra KBC Osijek iz 2008, 2009, 2010 i od 19. studenog 2019. po dijagnozama F43.1 i F33.2. U zadnjem nalazu se opisuju pojačana pobudljivost, nesanica, osamljivanje, sniženo raspoloženje, oslabljena koncentracija i pažnja, košmarni snovi i izbjegavajuće ponašanje. Stoga su vještaci utvrdili kako na temelju priložene medicinske dokumentacije nema uvjeta za izmjenu ocjene omjera uzroka invalidnosti.

Na temelju citiranog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 31. kolovoza 2020. putem kojega je A. T. i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, s navedenim uzrokom invalidnosti. Na navedeno rješenje tužiteljica je kao pravni prednik izjavila žalbu te je sukladno članku 133. stavku 3. Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15.,120/16. i 18/18., nastavno: ZOMO) naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja invalidnosti kod pokojnog supruga tužiteljice, odnosno promjene uzroka invalidnosti.

Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, broj evidencije: 542902 od 5. veljače 2021. vidljivo je kako vještaci utvrđuju da raspolažu s kompletnom medicinskom dokumentacijom. Prvenstveno se navodi kako je isti imao ostvaren status HRVI prema rješenju liječničkog povjerenstva od 19. prosinca 2004., radi psihičkih teškoća u vidu kronificirane forme PTSP po T234b. Utvrđen je omjer uzroka invalidnosti od 60% u svezi ZOPHBDR, a na temelju psihičke bolesti PTSP. Ostale bolesti nisu dovedene u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Nalaz ortopeda KBC Osijek od 19. veljače 2009., pokazuje da je kod istoga ranije dijagnosticirana spondiloza vratne i lumbalne kralježnice te osteohondroza i.v. diska C5-6 i L3-5, radi čega je provođena fizikalna terapija 2009. Bolnički je liječen na kardiologiji KBC Osijek od 17. listopada do 23. listopada 2017. zbog akutnog infarkta miokarda kada nije uspio pokušaj PCI okudirane distalne Cx. UZV srca od 4. prosinca 2019. verificirao je EF 25 – 40%, uz urednu globalnu funkciju oba ventrikula. Valvule degenerativno promijenjene. U kontrolnom nalazu kardiologa od 7. studenog 2019. navodi se da nije učinio scintigrafiju koja je preporučena 2017., a žali se na zaduhe. Pri pregledu je kardiopulmonalno kompenziran, ekstremiteti su b.o., uz preporuku učiniti scintigrafiju miokarda. Iz nalaza diabetologa KBC Osijek od 11. prosinca 2019. navodi se da je zadnja kontrola učinjena 2007., HgbA1C je 6.8%, GUP 11.9 te je preporučeno u terapiju uvesti metformin. Nakon poslijednjeg vještačenja priloženi su kontrolni nalazi psihijatra KBC Osijek iz 2008, 2009, 2010 i od 19. studenog 2019. po dijagnozama F43.1 i F33.2. U zadnjem nalazu se opisuju pojačana pobudljivost, nesanica, osamljivanje, sniženo raspoloženje, oslabljena koncentracija i pažnja i košmar. Iz takavih opisa psihičkog habitusa vještaci utvrđuju da stanje odgovara postotku HRVI od 30%, jer je gradacija RVI radi psihičkog oboljenja 40%. Napominju kako bi promjena uzroka opće nesposobnosti za rad trebala imati i utvrđen RVI radi bolesti srca, koja je i uzrokovala smrt, a isto se ne nalazi u vještačenju liječničkog povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja iz 2004. Stoga su mišljenja da je na strani A. T. i dalje bila prisutna opća nesposobnost za rad u omjeru uzroka 60% u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu po osnovi bolesti PTSP te 40% izvan tih okolnosti, a uslijed degenerativnih promjena kralježnice, koronarne bolesti i šećerne bolesti.

Slijedom navedenog vješaci su stajališta kako je ocjena vještaka iz prvog stupnja pravilna, jer u zdravstvenom stanju A. T. nije došlo do značajnijeg pogoršanja psihičkog i lokomotornog statusa koji bi uvjetovao promjenu ranije utvrđene ocjene radne sposobnosti.

          Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja kod pokojnog supruga tužiteljice je utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu opće nesposobnosti za rad s uzrokom u omjeru 60% bolest u svezi ZOPHBDR i 40% bolešću, koja nije u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR.    

Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti, tako i u ocjeni opće nesposobnosti za rad i njenog uzroka.

          Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinskih dijagnoza na koje se poziva i u tužbi. Isto tako iz medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu također proizlaze istovjetne dijagnoze i zdravstveno stanje tužitelja, kako su to utvrdili i vještaci u provedenom postupku.

Iz priloga dostavljenih uz tužbu nisu dovedene u dvojbu ocjene ovlaštenih vještaka kako pokojni suprug tužiteljice nije učinio odgovarajuće preglede tijekom 2017. godine, kada su mu isti preporučeni niti iz tih dokaza proizlazi da se isti na potrebne preglede naručio 2017. godine pa se zbog toga ne mogu prihvatiti navodi tužbe kako je isti na preglede naručen tek tijekom 2020. godine.

Također sud smatra neosnovanim navode tužbe u pogledu toga da ovlašteni vještaci prilikom ocjene nisu imali na uvidu odgovarajuću medicinsku dokumentaciju. Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije. Iz sadržaja tužbe niti ne proizlazi koja to medicinska dokumentacija nije bila dostupna ovlaštenim vještacima, odnosno koja dokumentacija se ne nalazi u priloženom spisu tuženika.

Pri tome ovlašteni vještaci pravilno utvrđuju kako promjena uzroka opće nesposobnosti za rad niti nije moguća bez odgovarajućeg utvrđenja RVI radi bolesti srca, dok je sama činjenica statusa HRVI i utvrđeni postotak oštećenja organizma kod A. T., uzeta u obzir prilikom donošenja odluke, kao što su uzete u obzir ostale bolesti koje nisu u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a na temelju kojih je pokojnom suprugu tužiteljice utvrđena invalidnost.

Zatim sud ukazuje da kasnije promjene u zdravstvenom stanju i pogoršanje zdravstvenog stanja ne mogu biti od utjecaja na utvrđivanje drugačijeg uzroka invalidnosti tužitelja, jer je opća invalidnost definitivno stanje i kasnije promjene u omjeru pojedinih uzroka nisu odlučne. A. T. je invalidska mirovina priznata zbog opće nesposobnosti za rad pa nije bilo osnove da sud u predmetnom sporu provodi vještačenje na okolnost promjene uzroka utvrđene invalidnosti. U skladu s navedenim je odbijen prijedlog tužitelja za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja. Obzirom da je predmetno pravo priznato po osnovi utvrđene opće nesposobnosti za rad (trajnog gubitka radne sposobnosti), a da je opći gubitak radne sposobnosti odnosno trajni gubitak radne sposobnosti definitivno stanje (članak 39. stavak 4. ZOMO), to kasnije promjene u uzroku utvrđene vrste invalidnosti nisu odlučne, jer ne mogu dovesti do promjene opsega prava koje je isti stekao. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2368/16-2 od 25. kolovoza 2016., Usž-995/18-2 od 8. ožujka 2018. i Usž- 3346/20-2 od 17. studenog 2020.

Stoga se navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa, već se navode činjenice  i povrede postupka koje nisu ničim utvrđene, što nije relevntno za provedeni postupak, a u skladu s tim niti za ovaj spor. Pri tome valja naglasiti da je sva relevantna medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima i da su vještaci istu uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja, kao što je respektirana i činjenica sudjelovanja A. T. u Domovinskom ratu, koju vještaci navode u svojim nalazima i mišljenjima, a tako i oštećenje organizma istoga kao HRVI. Tužiteljica svojim navodima nije sud dovela u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, u svezi zdravstvenog stanja i spornog omjera invalidnosti, a koji omjer je po stajalištu ovoga suda pravilno utvrđen i valjano obrazložen od strane ovlaštenih vještaka.

              Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.

              Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je sud donio odluku kao u točki I izreke presude.

Opunomoćenik tužiteljice je zatražio i naknadu troška upravnog spora za tužbu i zastupanje na raspravi, i to 2.500,00 kn za svaku radnju, uz odgovarajući PDV. Dakle, ukupno 6.125,00 kn. 

Prema odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 18. svibnja 2021.

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).