1              Broj: Pž-5143/2020

 

                                      

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.P., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.,108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. A.P., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 15. rujna 2020., broj: 511-18-15/05-3-446-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              Odbija se prigovor okr. A.P. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani

prekršajni nalog.

 

II.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (dsto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. A.P. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.             

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.P. pravodobno je po branitelju odvjetniku A.J. podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

             

6.              Okrivljenik u prigovoru ističe kako smatra da je izrečena previsoka i prerestriktivna sankcija te da nisu uzete u obzir olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona i ublažavanje kazne koja je, obzirom na primanja okrivljenika nesrazmjerno velika te da bi se i ublaženom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja. Ističe da je izrečena kazna veća od prihoda kojeg obitelj, konkretno, okrivljenik ostvaruje, a time da je ugrožena egzistencija njega i obitelji. Osim toga, ističe da iako spada pod naselje, da se radi o cesti koja je ravna, pregledna, na kojoj ne postoji opasnost od izlijetanja pješaka ili životinja i na kojoj nije nikoga ugrozio. Nadalje, ističe da mu je vozilo neophodno za posao i za ostvarivanje prihoda za uzdržavanje obitelji kao i za potrebe koje obitelj ima.

 

6.1.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.2.              Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

6.3.              Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

6.4.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

 

6.4.              Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoko prekoračenje dopuštene brzine kretanja kroz naseljeno mjesto za 60.7 km/h, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

6.5.              Imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti teške materijalne situacije koja se ističu u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni kao i okolnosti koje se ističu u odnosu na potrebu za vozilom nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečnoj prekršajnopravnoj sankciji. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenik nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 18. svibnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaja prometne policije Zadar u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.