1

Poslovni broj: 2 UsI-274/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-274/2021-6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja S. L. iz P. P., koga zastupa opunomoćenica S. Š., odvjetnica iz Ž., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 18. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I                      Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/20-01/1429, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 20. siječnja 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

II                    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/20-01/1429, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 20. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Vukovarsko - srijemske županije, Službe za opću upravu, Ž., KLASA: UP/I-562-02/20-01/1104, URBROJ: 2196/1-18-03/3-20-8 od 1. rujna 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove psihičkog oboljenja i oboljenja kralježnice.

Tužitelj u tužbi navodi kako mu je Vijeće vještaka u prvom stupnju priznalo oštećenje organizma od 20% po osnovi bolesti PTSP, dok ga je Vijeće vještaka revizije odbilo, uz utvrđenje da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi manje od 20%. Navodi kako Vijeća vještaka nisu bila sastavljena od propisanih specijalista obzirom da je psihičku bolest trebao vještačiti specijalist psihijatrije. Smatra i da se u nalazu i mišljenju vještaka u prvom stupnju ne obrazlaže zbog čega bolest kralježnice nije uzeta u obzir, dok Vijeće viših vještaka navodi da tužitelj nije proveo dvije godine u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima na bojišnici te tužitelju nije poznato na temelju kojeg propisa je isto utvrđeno. Ovo sve iz razloga jer je tužitelj na bojišnici bio od 1. rujna 1991. do 31. ožujka 1992., odnosno u jesen i zimu te je u rovovima i na prvoj liniji proveo vrijeme kada je bilo -20 celzijevih stupnjeva. Ukazuje i kako niti u jednom vijeću nije bio nazočan specijalist neurokirurg ili specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, a koji su jedini ovlašteni dati odgovor na pitanje je li došlo do promjena na kralježnici tužitelja kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da doktor medicine, socijalni radnik niti defektolog nisu specijalisti koji bi mogli dati odgovor i vještačiti dijagnoze kod tužitelja, već da su to trebali biti specijalisti iz područja bolesti tužitelja. Dodaje i kako je Vijeće vještaka u prvom stupnju bilo stručnije od Vijeća viših vještaka, budući je isto bilo sastavljeno od vještaka koji nisu specijalizirani za područje za koje su proveli reviziju, a pri tome treba uzeti u obzir da su ocjenu dali na temelju iste medicinske dokumentacije. Zbog toga predlaže sudu provođenje dokaza u vidu medicinskog vještačenja po vještaku specijalisti neurokirurgu na okolnost da je ozljeda kralježnice posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te po vještaku psihijatru na okolnost utvrđivanja postotka bolesti PTSP. Slijedom iznijetog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iznosi kronologiju postupanja u provedenom upravnom postupku te citira zakonske odredbe na temelju kojih su donijete osporavane odluke. Smatra kako tužitelj nije doveo u dvojbu odlučne činjenice koje su bile temelj za donošenje pobijanih odluka. Poziva se na odredbe članka 26. do 50. i članka 52. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18., nadalje: Uredba), kao i točku 208. i točku 238a. Liste postotka oštećenja organizma – Lista II (nastavno: Lista II), kao sastavnom dijelu Uredbe, kao osnovu za utvrđenje da se bolest kralježnice tužitelja ne može dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da se radi o blažem obliku PTSP. Ističe i da tužitelj samo paušalno osporava nalaze i mišljenja ovlaštenih vještaka te da iste nije doveo u dvojbu pa se stoga protivi provođenju medicinskog vještačenja. U pogledu sastava Vijeća viših vještaka smatra da nema nikakvih nezakonitosti i da se radi o pravilnom sastavu tog tijela te u prilogu dostavlja Popis stručnjaka za vještačenje. Stoga je stajališta da navodi tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Dana 11. svibnja 2021. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Tijekom rasprave opunomoćenica tužitelja je izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. U pogledu dostavljenog odgovora na tužbu navela je kako tuženik u istome navodi objašnjenja koja su kontradiktorna, budući prvenstveno navodi kako kontinuitet liječenja nije osnova za priznanje predmetnog prava tužitelja, dok mu istovremeno činjenicu da se isti nije kontinuirano liječio stavlja na teret u svezi utvrđenih medicinskih dijagnoza pa da je to osnova za odbijanje zahtjeva. Ustraje na stajalištu kako je sastav ovlaštenih vještaka bio pogrešan, a sve uzimajući u obzir bolesti tužitelja te u sastavu istog tijela nije bio niti jedan relevantan vještak, kako je to pojašnjeno u tužbi. Pri tome ističe da ne osporava navode tuženika kako se radi o ovlaštenim vještacima, ali se ne radi o vještacima odgovarajuće struke da bi vještačenje tužitelja bilo pravilno.  Nadalje ističe da član vijeća, koje je izvršilo vještačenje u drugom stupnju R. N., prof. defektolog se ne navodi u sastavu članova vijeća vještaka tuženika koje je isti dostavio Na kraju ističe kako iz sadržaja drugostupanjskog vještačenja nije vidljivo zbog čega ne prihvaćaju ocjenu vještaka u prvom stupnju niti je to bilo kako obrazloženo. Zbog toga ostaje kod tužbenog zahtjeva putem kojega traži poništavanje osporavane odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora s osnove sastava tužbe i zastupanja na raspravi u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn.

Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Protivila se navodima tužbe, dokaznim prijedlozima, kao i navodima sa ročišta, budući smatra da je u odgovoru na tužbu na opširan način objašnjeno relevantno činjenično stanje te nema nikakvih kontradiktornosti na koje se ukazuje.

Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da tužitelj svojim navodima nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Naime, sva medicinska dokumentacija s kojom tužitelj raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pri tome je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS) ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Izvršenim uvidom u spis predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj dana 5. lipnja 2018., na temelju odredbe članka 179. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., nastavno: Zakon), podnio zahtjev za priznavanjem prava na status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i to po osnovi navedenih bolesti.

Pri tome je potrebno naglasiti kako je prvostupanjsko tijelo u postupku pribavilo svu potrebnu dokumentaciju pa tako i opis ratnog puta Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko – srijemske, broj: 511-15-01/1-OGR-5-116/2/08 od 29. svibnja 2008. o sudjelovanju tužitelja kao hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu, u svojstvu pripadnika policije u PI D., koja je pripadala Policijskoj postaji Ž., u razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. ožujka 1992. i to na prvoj crti bojišnice uz državnu granicu sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, gdje je bio izložen djelovanju neprijatelja te nepovoljnim vremenskim utjecajima i lošim životnim uvjetima. Pribavljen je cjeloviti zdravstveni karton i preostala medicinska dokumentacija, primjenom Pravilnika o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (Narodne novine broj 27/18).

Povodom zahtjeva za status HRVI temeljem psihičke bolesti i oboljenja kralježnice pribavljena je stručna procjena OŽB Vinkovci od 7. veljače 2020. te je ista utvrdila da je bolest PTSP u uzročno-posljedičnoj vezi s sudioništvom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok bolest kralježnice nije u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, jer se radi o degenerativnoj bolesti kralježnice, očekivanoj za dob tužitelja i koja nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

 Postupajući po zahtjevu tužitelja, nadležno Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured O., donijelo je nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 433223 od 2. srpnja 2020. iz kojeg je vidljivo da kod tužitelja postoji bolest koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma, i to kronični PTSP prema točki 238.b. Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe (srednji stupanj) te da oštećenje organizma iznosi 20 % privremeno do 31. srpnja 2021., dok se bolest kralježnice ne može povezati sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

              Međutim, potom je sukladno članku 182. stavku 1. Zakona, spis predmeta s nalazom i mišljenjem vještaka dostavljen radi revizije nadležnom Vijeću viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 453279 od 22. kolovoza  2020., u kojem je utvrđeno da se kod tužitelja radi o oštećenju organizma s osnove psihičke bolesti (PTSP) koje iznosi manje od 20% prema točki 238.a. Liste II te da se bolest kralježnice ne može dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ovo sve iz razloga što se tužitelj kao branitelj počeo liječiti 1994. zbog psihoneuroze i depresije, a diskontinuirano liječenje trajalo je do 1998., uz terapiju apaurinom ili xanaxom ambulantno. Liječenje je nastavljeno nakon deset godina, odnosno od 15. svibnja 2008. zbog odgođenog oblika PTSP. Nastavak liječenja je također diskontinuiran, a sve do 2013. tužitelj nema niti jednu psihijatrijsku kontrolu. Psihologijsko testiranje iz 2018. pokazalo je zaostale elemente PTSP, a tijekom liječenja nema niti jedne hospitalizacije, već u 2018. ima jedno psihijatrijsko liječenje kroz dnevnu bolnicu. Stoga vještaci ukazuju na veliko vremensko razdoblje od završetka ratnog učešća do početka liječenja, kao i mogućnost nepovoljnog djelovanja drugih psihosocijalnih čimbenika u razdoblju nakon završetka učešća u ratu. Obzirom na ratni put, diskontinuirano liječenje, primijenjenu terapiju i tijek bolesti, vještaci su mišljenja kako tužitelj boluje od PTSP lakog stupnja, koji iznosi manje od 20% za stalno prema T 238a. Liste II. U pogledu bolesti kralježnice, vještaci uzimaju u obzir kako se tužitelj 31. listopada 1994. liječio u KBC Osijek zbog lumboishialgije i protruzije, ali u konkretnom slučaju se radi o degenerativnim promjenama kralježnice. Isti se ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, budući tužitelj kao branitelj nije bio izložen najmanje dvije godine nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima na bojišnici pa ne zadovoljava uvjete po T 208 Liste II.

              Na temelju navedenog revizijskog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje od 1. rujna 2020., kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi psihičkog oboljenja i oboljenja kralježnice.

              U žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje (žalbenog) Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 501711 od 14. studenog 2020., kojim je ocijenjeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnove bolesti PTSP koje iznosi manje od 20%, cijeneći isto prema točki 238.a Liste II, dok oboljenje kralježnice ne zadovoljava uvjete po T 208 Liste II.

Naime, Vijeće viših vještaka u obrazloženju navodi da su razmotrili svu priloženu medicinsku dokumentaciju i obavili pregled tužitelja te uzeli u obzir nalaz stručne procjene da je bolest psihe povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, dok bolesti kralježnice nisu. Utvrđuju kako je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata 7 mjeseci i 1 dan u pričuvnom sastavu PI D. pri Policijskoj postaji Ž. Suglasno reviziji utvrđuju da se tužitelj kao branitelj počeo liječiti 1994. zbog psihoneuroze i depresije te da je diskontinuirano liječenje trajalo do 1998., uz terapiju apaurinom ili xanaxom ambulantno. Liječenje je nastavljeno nakon deset godina, odnosno od 15. svibnja 2008. zbog odgođenog oblika PTSP. Nastavak liječenja je također diskontinuiran, a sve do 2013. tužitelj nema niti jednu psihijatrijsku kontrolu. Psihologijsko testiranje iz 2018. pokazalo je zaostale elemente PTSP, a tijekom liječenja nema niti jedne hospitalizacije, već u 2018. ima jedno psihijatrijsko liječenje kroz dnevnu bolnicu. Obzirom na ratni put, diskontinuirano liječenje, primijenjenu terapiju i tijek bolesti, vještaci su mišljenja kako tužitelj boluje od PTSP lakog stupnja, koji iznosi manje od 20% za stalno prema T 238a. Liste II. U pogledu bolesti kralježnice, vještaci uzimaju u obzir kako se tužitelj 31. listopada 1994. liječio u KBC Osijek zbog lumboishialgije i protruzije, ali u konkretnom slučaju se radi o degenerativnim promjenama kralježnice, dok sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu ne zadovoljava uvjete po točki 208 Liste II. Vijeće viših vještaka je zaključilo da se kod branitelja radi o PTSP ratne geneze, međutim oblici liječenja, diskontinuitet liječenja i kliničke slike govore u prilog lakšeg oblika PTSP te su suglasni s nalazom i mišljenjem revizijskog Vijeća viših vještaka da se oštećenje organizma tužitelja cijeni prema T 238.a Liste II sa manje od 20% jer je oštećenje organizma lakše.

Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja. Tuženik obrazlaže da, imajući u vidu nalaz i mišljenje žalbenog vijeća, tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 12. stavkom 1. točka c) Zakona za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

Dakle, tuženikovo rješenje bazira se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenim od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda, Vijeća viših vještaka od 14. studenog 2020. koje je izvedene dokaze ocijenilo sveobuhvatno i temeljito te je njihov nalaz i mišljenje sačinjen na temelju relevantne priložene medicinske dokumentacije, zatim analizirana je i obrađena sva medicinska dokumentacija  i zdravstveno stanje tužitelja te opis ratnog puta, a tužitelj je i osobno pregledan te stoga sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe, budući je isto jasno u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovoga rješenja i tvrdi da se ne slaže s obrazloženjem nadležnog tijela, ali svojim tužbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog vijeća vještačenja jer se u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, već ističe prigovore općenite naravi i stajalište u svezi svog zdravstvenog stanja te spornog oštećenja organizma, a koje oštećenje je po stajalištu ovoga suda pravilno utvrđeno, s jasnim obrazloženjem iz kojih razloga se oštećenje organizma ocjenjuje kao lakše, a suprotno tvrdnjama tužitelja.

Članak 179. stavak 1. točka f) Zakona propisuje da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 27. stavak 2. Zakona u drugostupanjskom postupku prema propisu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje vijeće viših vještaka donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili HRVI odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

Pri tome je potrebno naglasiti kako je tužitelj osobno pregledan prilikom vještačenja u drugom stupnju, a kada su istome i predočene sve relevantne činjenice, dok navodi tužitelja o nestručnosti vještaka nisu ničim dokazani.

Sastav tijela  vještačenja oba stupnja u skladu je s odredbom članka 3. stavka 3. i 4. Uredbe, stoga prigovor tužitelja da je u sastavu vijeća trebao biti dr. med. psihijatar ili neurokirurg nije osnovan niti ima uporišta u odredbama Uredbe. U skladu s navedenim potrebno je naglasiti kako je tužitelj u prilogu odgovora  na tužbu dostavio Popis stručnjaka za vještačenje te se tužitelju ukazuje da se radi o popisu liječnika (specijalista ) koji mogu sudjelovati u tijelima vještačenja u smislu članka 4. stavka 3. Uredbe. U pogledu navođenja tužitelja da je u sastavu tijela vještačenja bila osoba koja se ne navodi na tom Popisu i to R. N., prof. defektolog, potrebno je naglasiti da ista nije liječnik (specijalist) pa se tako niti ne može nalaziti na navedenom Popisu, već u sastavu tijelu vještačenja sudjeluje kao stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila, kao što je u sastavu Vijeća viših vještaka sudjelovala A. Ž., dipl. soc. radnik, koja također nije liječnik, već stručnjak navedenog područja, kako to i određuje članak 4. stavak 3. Uredbe. Međutim, u sastavu revizijskog vijeća nesporno su sudjelovali S. Ć. (predsjednik Vijeća), M. M. i N. Š., dok su u sastavu Vijeća viših vještaka sudjelovali B. V. Ć. (predsjednik Vijeća), T. K. i D. M., a radi se o liječnicima specijalistima s navedenog Popisa, a sud ponavlja kako prigovor tužitelja da je u sastavu vijeća trebao biti dr. med. psihijatar ili neurokirurg, obzirom na njegove bolesti, nije osnovan niti ima uporišta u odredbama Uredbe. Ovakvo je i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1409/20-2, od 12. svibnja 2020.

Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja u ovoj upravnoj stvari kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke. Navedena vještačenja stručnih (i neovisnih) tijela medicinskog vještačenja su jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i u pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, odnosno u konačnici u utvrđenju nepostojanja postotka oštećenja organizma tužitelja.

Stoga navodima tužitelja ničim nije dovedena u dvojbu objektivnost i stručnost u izradi nalaza i mišljenja vještaka te se radi o paušalnim prigovorima tužitelja.

Valja istaknuti da iz mjerodavnih odredaba Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine 157/2013, 152/2014, 39/2018), kojima je uređen način i djelokrug rada prethodno navedenog Zavoda, odnosno odredbi Zakona, proizlazi kako se radi o stručnom i neovisnom tijelu zaduženom za provođenje, između ostaloga, vještačenja o postojanju okolnosti tjelesnog (i drugih) oštećenja organizma, u upravnim postupcima u kojima prava iz Zakona ostvaruju hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji, a koje utječu na ispunjenje zakonskih uvjeta za priznavanje predmetnih prava.

Također, sud smatra da su provedena vještačenja iscrpno obrazložena i da su putem istih utvrđene sve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ove upravne stvari, a nalazi i mišljenja doneseni su prema odredbama Uredbe te su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom javnopravnom tijelu kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitih rješenja.

U pogledu bolesti kralježnice potrebno je naglasiti kako je ista bolest opisana u Glavi IV, Liste II, T 208 te se degenerativne promjene po toj točki mogu cijeniti samo ako se utvrdi da je osoba najmanje dvije godine bila izložena nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima na bojišnici. Obzirom da iz opisa ratnog puta ne proizlazi da je tužitelj proveo na bojišnici najmanje dvije godine, to istovremeno proizlazi i da isti nije bio izložen nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima više od dvije godine, a kako to određuje T 208 Liste II pa ne postoje pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem bolesti kralježnice.

U pogledu bolesti PTSP jasno je utvrđen diskontinuitet liječenja, izostanak hospitalizacije te da se liječenje provodi terapijom medikamentima, a što sve predstavlja PTSP lakog stupnja koji iznosi manje od 20% za stalno po T 238a. Liste II.

Tužitelj svojim navodima ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Cjelokupni upravni postupak proveden je na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) te koje su valjano primijenjene u konkretnom slučaju.

Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.

Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS sud je donio odluku kao u točki I izreke presude.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se ti troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II izreke.

 

 

U Osijeku 18. svibnja 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.