- 1 -              Rev 1004/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1004/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1889/16-2 od 10. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-928/14-19 od 20. svibnja 2016., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1889/16-2 od 10. siječnja 2017. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-928/14-19 od 20. svibnja 2016., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da mu tuženica naknadi štetu u iznosu od 34.300,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i parnični trošak (toč. I.). Naloženo je tužitelju da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu odluku, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstveno postupanje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 406 dana u Zatvoru u Z.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u Zatvoru u Z. bio smješten od 5. travnja do 2. svibnja 2013. na V. zatvoreničkom odjelu (Centar za dijagnostiku), od 2. do 9. svibnja 2013. na VI. Zatvoreničkom odjelu, od 9. svibnja 2013. do 26. rujna 2013. na VII. zatvoreničkom odjelu, te od 26. rujna 2013. do kraja na IX. Zatvoreničkom odjelu (Odjel otvorenog tipa),

 

- da je tužitelj za vrijeme boravka u zatvoru bio smješten u sobama površine 21,10 m2, volumena 49,80 m3, s još pet ili šest zatvorenika, u kojima je sadržan sanitarni čvor koji se sastoji od WC-a i umivaonika s uvijek dostupnom pitkom hladnom i toplom vodom, a koji je odvojen od sobe zidom visine 1,8 m2 i ima kaubojska vrata, te se u istim sobama konzumiraju obroci,

 

- da je tužitelju bilo omogućeno tuširanje jednom tjedno, a više puta po potrebi,

 

- da se prozračivanje vršilo otvaranjem prozora, a da je osim prirodnog svjetla postojala neonska rasvjeta,

 

- da mu je bio omogućen boravak na zraku dva sata dnevno,

 

- da je koristio mogućnost rada, igranja nogometa, odlaska na mise i predstave, posuđivanja knjiga u knjižnicama, da je konzumirao pravo na telefoniranje, dopisivanje i posjete te imao mogućnost praćenja TV programa putem prijamnika u sobi, kao i da mu je bila osigurana zdravstvena zaštita,

 

- da je tužitelj na VII. Zatvoreničkom odjelu na kojem je imao nesmetano kretanje od samo 2 sata dnevno u razdoblju od 9. svibnja 2013. do 26. rujna 2013., dok je sve preostalo razdoblje proveo na izdržavanju kazne zatvora na zatvoreničkom odjelu otvorenog tipa, gdje je soba otvorena 7-22 sata i zatvoreniku je omogućeno nesmetano kretanje na zatvoreničkom odjelu.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao da bi došlo do povrede njegovog dostojanstva u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano s lišenjem slobode, odnosno da bi se radilo o takvoj težini povrede i okolnostima slučaja koji bi opravdali dosuđivanje naknade, niti da bi tužitelju bilo narušeno tjelesno ili duševno zdravlje.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

9. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li uvjeti u kojima su zatvorenici boravili u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne u Zatvoru u Z. kroz utuženi period predstavljaju nečovječno postupanje koje dovodi do povrede osobnosti zatvorenika, a to imajući u vidu da je stanje u Zatvoru u Z. dostupno javnosti, pa tako i revizijskom sudu, a to putem odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i niza izvješća pučkih pravobranitelja?“

 

10. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4182/2008 od 17. ožujka 2009. i U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016., Izvadak iz Izvješća o uvjetima života u zatvorima Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-X-5464/2012, te odluke Europskog suda za ljudska prava Longin protiv Hrvatske, Belyayev protiv Rusije, Ciorap protiv Moldavije, Mironovas i drugi protiv Litve, Yepishin protiv Rusije i Reshetnyak protiv Rusije.

 

11. Sukladno odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

12. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

13. Gore navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 - dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima

 

Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje:

„1. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.

 

2. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.

 

3. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

 

4. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.

 

5. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

 

6. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.“

 

Tužitelj je, kako je to prethodno navedeno, bio smješten u zatvorskim sobama ukupne površine 21,10 m2, volumena 49,80 m3, s još pet-šest zatvorenika, u kojima je sadržan sanitarni čvor koji se sastoji od WC-a, a koji je odvojen od sobe zidom visine 1,8 m2 i ima kaubojska vrata, što znači da na svakog zatvorenika u tim sobama otpada 3,01 m2.

 

Potrebno je posebno naglasiti da je tužitelj na zatvoreničkom odjelu zatvorenog tipa, na kojem je imao nesmetano kretanje od samo 2 sata dnevno bio u razdoblju od 9. svibnja 2013. do 26. rujna 2013., dok je sve preostalo razdoblje proveo na izdržavanju kazne zatvora na zatvoreničkom odjelu otvorenog tipa, gdje je soba otvorena između 7 i 22 sata, te je zatvoreniku omogućeno nesmetano kretanje na zatvoreničkom odjelu.

 

Navedena površina sobe u kojoj je tužitelj boravio bitno odstupa od površine propisane čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ. Kada se ovome doda činjenica da je takvoj skučenoj zatvorskoj sobi pridodan prostor sanitarnog čvora, a koji je od sobe zidom samo odijeljen, te se u istoj prostoriji konzumira i hrana, onda je suvišno govoriti u kakvim uvjetima je tužitelj kao zatvorenik izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Z.

 

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s Konvencijom, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene na temelju čl. 3. Konvencije, kao i da manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima).

 

Međutim ovakav neprimjereni smještaj tužitelja, za vrijeme kada je boravio na zatvoreničkom odjelu zatvorenog tipa, ne može se smatrati kompenziran činjenicom da je tužitelj u okviru propisanog vremena mogao boraviti dva sata dnevno na zraku, kao niti činjenicom da je njegov preostali boravak na izdržavanju kazne zatvora bio na zatvoreničkom odjelu otvorenog tipa, a gdje je soba bila otvorena između 7 i 22 sata.

 

14. Također su nejasni razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da je prilikom donošenja odluke o dosudi novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti tužitelja potrebno voditi računa o stvarnoj materijalnoj mogućnosti tuženika. Navođenje ekonomskih razloga na strani tuženice, kojima se između ostalog obrazlaže odluka, neprimjereni su u slučaju kada je tužena u obvezi poštivati zakonom propisana prava zatvorenika u odnosu na koje se, između ostalog, želi postići i resocijalizacija potrebna za nastavak života na slobodi.

 

15. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju težinu povrede prava na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstvo tužitelja obzirom na uvjete smještaj, za vrijeme kada je boravio na zatvoreničkom odjelu zatvorenog tipa, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci, time da će jasno razlučiti uvjete i vrijeme kada je tužitelj proveo u zatvorenom dijelu Zatvora u Zagrebu, odnosno kada je on bio na zatvoreničkom odjelu otvorenog tipa.

 

17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.