- 1 -              Rev 1354/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1354/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod ..., Područna služba u Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. R., dipl. pravnica, protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., Pisarnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2690/15-2 od 14. siječnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-32/12 od 25. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 55.748,73 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2011. do isplate.

 

2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda povodom žalbe tuženika na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 11.570,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da revizijski sud povodom postavljenih pitanja zauzme pravno shvaćanje, obzirom na postojanje različite sudske prakse, a sve radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da je revizija nedopuštena, te predlaže da se ista odbaci, podredno da se ista odbije kao neosnovana, time da tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati.

 

7.1. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

 

„-da li odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (skraćeno: ZOOP – NN br. 151/05.), derogiraju odredbe Zakona o mirovinsko osiguranju (skraćeno: ZOMO – NN br. 102/98.) u razdoblju od 01.01.2006. do 31.12.2013. godine ?

 

- da li je pravno dopustivo primijeniti odredbe posebnog zakona, u ovom slučaju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (skraćeno: ZOOP – NN br. 151/05), kada su one u suprotnosti s odredbama općeg zakona, u ovom slučaju Zakona o obveznim odnosima (skraćeno: ZOO – NN br. 35/05.) ?“

 

7.2. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj ukazuje odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-551/13-2 od 19. ožujka 2015. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-698/11-3 od 22. listopada 2014., u kojima je zauzeto suprotno pravno shvaćanje shvaćanju drugostupanjskog suda u ovom predmetu.

 

8. Postavljena pitanja revizijski sud cijeni važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da postoji različita sudska praksa.

 

9. Predmet ovog parničnog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu razmjernog dijela obiteljske mirovine, a koju je isti isplatio A. J., M. i J., nakon smrti njihova supruga odnosno oca I. A., koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. rujna 2008. i za koju je odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika P. B. Tužitelj potražuje razmjerni dio obiteljske mirovine isplaćene gore navedenim osobama u razdoblju od 26. rujna 2008. do 31. ožujka 2011.

 

10. U razdoblju od rujna 2008. do ožujka 2011. na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/707, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13 - dalje: ZOMO). Navedeni zakon je u odredbi čl. 160. izričito propisivao da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. U st. 2. istog članka bilo je propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća troškove i svote davanja, koja se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti. U st. 5. pak se određuje da se visina naknade štete određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanja prava na punu starosnu mirovinu. U čl. 163. st. 1. ZOMO bilo je dalje propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 160. ZOMO izravno od društva za osiguranje, kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, dok se prema st. 7. određuje da se visina štete utvrđuje prema odredbama ZOMO.

 

Od 1. siječnja 2006. na snagu je stupio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09 – dalje: ZOOP) koji je u čl. 27. st. 1. propisao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st. 2. se određuje da se stvarnom štetu smatra, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

11. Iz navedenog vidljivo je da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, te je pravilno sud drugoga stupnja primijenio pravilo da kasniji zakon derogira raniji zakon. No, osim toga prema shvaćanju revizijskog suda ZOOP je i specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a obzirom na tuženika - osiguravajuće društvo u ovom predmetu.

 

Kako je prema rješenju tužitelja, Područne službe u Z., udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, te kako je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da kako se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

 

Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja, radi čega nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.