- 1 -              Revr 964/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 964/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice L. D. iz S. B., OIB …, koju zastupa punomoćnik S. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja T. s. ž. v. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-481/16-2 od 11. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-430/15-75 od 5. siječnja 2015., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija revizija tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-481/16-2 od 11. srpnja 2017. u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari, kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice-protutuženice podnesena protiv odluke o troškovima postupka, kao nedopuštena.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom kao dan sudskog raskida ugovora o radu između tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja određen je 12. siječnja 2009. (točka I. izreke), tužiteljici-protutuženici naloženo je isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 584.500,18 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2015. do isplate (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu iznosa od 528.051,04 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže naznačeno u tom dijelu izreke (točka III. izreke), odbijen je i protutužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva sudski raskid ugovora sa danom 17. svibnja 2007., kao i u dijelu za isplatu iznosa od 587.849,19 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže naznačeno u tom dijelu izreke (točka IV. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka V. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I., II., III. i u dijelu točke V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova postupka (točka I. izreke), te žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki IV. izreke, kao i u dijelu točke V. kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova postupka.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke reviziju je podnijela tužiteljica-protutuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.

 

4. Tuženik-protutužitelj je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano revidentica ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. To zbog toga jer su u obrazloženju pobijane odluke sadržani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka koji bi onemogućavali njihovo ispitivanje.

 

7.1. Nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Naime, navedena bitna povreda postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Pogrešno je pravno shvaćanje revidentice da bi time što sud prvog stupnja u obrazloženju odluke „utvrđivao činjenice koje su pravomoćno utvrđene“ počinio navedenu bitnu povredu. To tim više što iz obrazloženja odluke niti ne proizlazi da je sud prvog stupnja ponovo raspravljao o nedopuštenosti otkaza. Revidentica zapravo niti ne tvrdi da je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu o kojem već prije pravomoćno presuđeno.

 

7.2. Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 394.a ZPP-a. Naprotiv, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili ovu postupovnopravnu odredbu na koju se revidentica opisno poziva navodeći da je prvostupanjski sud postupio izvan upute iz ukidnog rješenja revizijskog suda.

 

7.3. I konačno, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 305. ZPP-a na koju revidentica također upire jer iz stanja spisa niti ne proizlazi da je glavna rasprava nakon zaključenja ponovo otvorena.

 

8. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu naknade plaće za razdoblje od otkazivanja do sudskog raskida ugovora o radu, te protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 528.051,04 kn uvećanog za zatezne kamate s naslova stečenog bez osnove.

 

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je odluka tuženika od 17. svibnja 2007. kojom je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu pravomoćnom odlukom utvrđena nedopuštenom,

 

- da je tužiteljica od otkaza do 12. siječnja 2009. bila na bolovanju i primala naknadu plaće zbog bolovanja, i to ne zbog bolesti u vezi s radom,

 

- da je od 12. siječnja 2009. tužiteljica u invalidskoj mirovini,

 

- da je tuženik po presudi donesenoj u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1391/07 od 2. veljače 2013., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1586/13-2 od 22. listopada 2013., isplatio tužiteljici 1.172.349,37 kn na ime dosuđenih naknada plaća i troškova postupka,

 

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. studenog 2014. ukinute navedene presude u dijelu odluke o sudskom raskidu ugovora o radu, isplati naknade plaće i troškovima postupka.

 

8. Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike između primljene naknade i plaće koju bi ostvarila da je radila iz jednostavnog razloga jer u utuženom razdoblju nije radila i to zbog zdravstvenog stanja koje nije imalo veze s postupanjem poslodavca (nenazočnost na radu zbog bolesti).

 

9. Pritom sud drugog stupnja ističe da tužiteljica niti nije postavila zahtjev za naknadu štete u smislu odredbe članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 40/04, 68/05 - dalje: ZR), kojom je propisano da radnik u slučaju sudskog raskida ugovora o radu ima pravo na naknadu štete. To pravo radniku pripada ne zato što trpi neku stvarnu štetu već proizlazi iz činjenice da mu je bez opravdanog razloga bio otkazan ugovor o radu.

 

10. Ponajprije treba reći da revizijski navodi koji se svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu razmatrani jer u smislu odredbe članka 385. stavak 1. ZPP-a takvi prigovori u reviziji nisu dopušteni.

 

11. Neosnovano se tužiteljica poziva na pogrešnu primjenu odredbe članka 85. stavak 1. i 3. ZR-a.

 

11.1. Naime, odredbom članka 85. stavak 1. ZR-a propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (stavak 3.).

 

11.2. Smisao ovih odredbi je da se radnik (ovdje tužiteljica) koji ne radi u situacijama predviđenim tim odredbama, po pitanju plaće dovede u stanje kao da je radio.

 

11.3. U konkretnom slučaju utvrđeno je da tužiteljica u razdoblju za koje traži naknadu nije radila i to jer je bila na bolovanju zbog zdravstvenog stanja koje nije imalo veze s postupanjem poslodavca.

 

11.4. Dakle, tužiteljica u tom razdoblju, sve i da nije bilo odluke o otkazu ugovora o radu koja je utvrđena nedopuštenom, ne bi imala pravo na isplatu plaće nego na isplatu naknade plaće zbog bolovanja, koja joj je prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova i isplaćivana.

 

11.5. Kod takvog stanja stvari, protivno revizijskim navodima, nema mjesta prihvaćanju zahtjeva za isplatu naknade plaće u smislu članka 85. stavak 1. i 3. ZR-a.

 

11.6. Konačno, nema mjesta niti primjeni članka 116. stavak 1. ZR-a jer tužiteljica nije ni postavila zahtjev za naknadu štete u smislu navedene odredbe, kako je to istaknuto i u pobijanoj odluci.

 

12. Revizijski sud bez daljnjega prihvaća razloge koje su u obrazloženju pobijanih odluka u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za razdoblje od otkazivanja do sudskog raskida ugovora o radu istaknuli nižestupanjski sudovi jer su pravilno ispitali i razmotrili, te odgovorili na sva bitna činjenična i pravna pitanja ovog spora.

 

13. Glede prihvaćenog protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 584.500,18 kn uvećano za zatezne kamate, revidentica u sadržaju revizije ne navodi određene razloge. Stoga se u tom dijelu pobijana odluka, uslijed nedostataka u sadržaju revizije, nije ni morala ispitivati (članak 386. i članak 392.a stavak 1. ZPP-a).

 

14. Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

 

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

15.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba članka 400. stavak 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP-a (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

15.2. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 1. ZPP-a reviziju tužiteljice podnesenu protiv rješenja o troškovima odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

16. Tuženiku-protutužitelju nije priznat trošak za sastav odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. i članak 166. ZPP).

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.