- 1 -              Rev 3371/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3371/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. L. iz P. B., V. put 2, OIB …, zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv I. tužene E. & S. b. d.d. iz R., J. t. 3a, OIB …, zastupane po punomoćniku T. Č., odvjetniku u Z., II. tuženika B. L. iz P. B., Z. 56, OIB …, III. tuženika M. M. iz Z., I. 297, OIB …, zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u Z. i IV. tužene Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-128/2018-2 od 4. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-483/17-50 od 8. veljače 2018., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I. Utvrđuje se ništavim Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama i prijenosu prava vlasništva na pokretninama od 25. siječnja 2000. god., solemniziran od strane Javnog bilježnika M. M. iz Z., I. 298, posl. broj: OU-78/2000 solemniziran dana 26. siječnja 2000. i to u dijelu tog Sporazuma kojim su tuženici raspolagali s nekretninama u vlasništvu tužiteljice, kako slijedi:

              - upisane u z.k. ul. br. 4585 k.o. B., koje se sastoje od k.č. br. 1486 u naravi kuća br. 25 i dvorište u D. površine 128 čhv, k.č. br. 1487 u naravi vrt u D. površine 77 čhv i k.č. br. 1488/2 u naravi oranica u D. površine 180 čhv;

              - upisane u z.k. ul. br. 5299 k.o. B., koje se sastoje od k.č. br. 1644/27 površine 2405 m2 – u naravi benzinska postaja i poslovna zgrada br. 27A, P. B., Z. ul. i dvorište;

              - upisane u z.k. ul. br. 4411 k.o. B., koje se sastoje od k.č. br. 1488/9– u naravi pašnjak u D., površine 172 čhv ili 618 m2 i

              - upisane u z.k. ul. br. 2234 k.o. B., koje se sastoje od k.č. br. 1645/2 – u naravi oranica u P. površine 1160 čhv.“

 

              2. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku E. & S. B. d.d. iz R., J. t. 3 a, OIB:  …, parnične troškove u iznosu od 21.875,00 kn,  u roku od 15 dana.

 

              3. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku M. M. iz Z., I. 297, OIB: …, parnične troškove u iznosu od  18.750,00 kn,  u roku od 15 dana.             

              Odbija se zahtjev tuženika M. M., za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu zahtjeva do pune visine zahtjeva od 21.875,00 kn.

 

              4. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: …,  parnične troškove u iznosu od 12.500,00 kn,  u roku od 15 dana.

 

              5. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova. ".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice G. L. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-483/17-50 od 8. veljače 2018. u pobijanom dijelu pod točkama 1., 2., 4 i 5. izreke te pod točkom 3. izreke st. prvi u dijelu kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku M. M. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice G. L. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 4.687,50 kn. ".

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavim Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i prijenosu prava vlasništva na pokretninama od 25. siječnja 2000. i to u dijelu pobliže navedenom u izreci prvostupanjske presude.

 

8. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Tako nižestupanjski sudovi na jasan i potpun način ukazuju na postojanje svih činjenica odlučnih za ishod spornog odnosa među strankama (vrijeme i način stjecanja predmetnih nekretnina, stanje zemljišne knjige glede tih nekretnina u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma, savjesnost sudionika tog pravnog posla - ovdje I. i II. tuženika, savjesnost javnog bilježnika M. M. - o. I.. tuženika te ponašanje same tužiteljice).

 

9. Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

              - da su predmetne nekretnine stečene u razdoblju od 1993. do 1998. (za vrijeme trajanja braka tužiteljice i II. tuženika)

              - da su prednik I. tuženika i II. tuženik 21. siječnja 2000. sklopili Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama i prijenosu prava vlasništva na pokretninama, kojim Sporazumom su obuhvaćene i predmetne nekretnine,

              - da je u vrijeme sklapanja tog Sporazuma kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi bio upisan II. tuženik,

              - da su stranke tog Sporazuma ali i javni bilježnik M. M. koji je solemnizirao taj Sporazum, u vrijeme sklapanja tog Sporazuma postupali savjesno,

              - da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-261/09 od 13. srpnja 2011. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnik predmetnih nekretnina u 1/2 dijela i to s osnova bračne stečevine, a sve u postupku koji je tužbom pokrenula ovdje tužiteljica i to 4 godine nakon sklapanja predmetnog Sporazuma,

              - te da tužiteljica u zemljišnoj knjizi ničim nije učinila vidljivim trećim osobama da ona polaže određena vlasnička prava na predmetnim nekretninama.

 

10. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

10.1. Prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) ugovor je ništav ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila na upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

10.2. Valjan je zaključak nižestupanjskih sudova da predmetni Sporazum nije protivan niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima a niti moralu društva. Kao jedna od najviših vrednota pravnog i općeg društvenog poretka je vladavina prava, a gdje posebno mjesto i značaj ima zahtjev za savjesnim i poštenim postupanjem u pravnom prometu (čl. 12. ZOO). Pri tome je za ukazati da se savjesnost i poštenje pretpostavljaju.

 

10.3. Kako u konkretnom slučaju, tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP) nije dokazala da bi I. i II. tuženici kao ugovorne strane predmetnog Sporazuma, a niti III. tuženik kao javni bilježnik koji je solemnizirao taj Sporazum, postupali nesavjesno odnosno nepošteno te kako je sama tužiteljica propustila štititi svoja vlasnička prava na predmetnim nekretninama odgovarajućim upisom u zemljišnoj knjizi, to u konkretnom slučaju ne postoje razlozi ništavosti predmetnog Sporazuma (razlozi na koje se tužiteljica poziva).

 

10.4. U danim okolnostima neosnovano je pozivanje tužiteljice na odredbe Ustava Republike Hrvatske kojima je jamči pravo vlasništva i ravnopravnost spolova (čl. 3., čl. 14. i čl. 48) jer tuženici kao što je već prethodno rečeno, nisu ugrozili prava tužiteljice radnjama i na način koji bi bili protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 103. st. 1. ZOO).

 

11. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.