Poslovni broj: II Kž-165/2021-5

Poslovni broj: II Kž-165/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-25/2020. od 16. travnja 2021. o produljenju primjene mjera opreza nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-25/2020. od 16. travnja 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj K-25/2020. od 19. travnja 2021., kojom je optuženi I. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i izrečena mu djelomična uvjetna osuda time što se dio kazne na koju je osuđen u trajanju 1 (jedne) godine ima izvršiti, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi s člankom 98. stavkom 1. i 2. točka 2., 4., 5. i 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženiku produljene mjere opreza i to zabrana posjećivanja obiteljske kuće i područja oko nje unutar 10 metara od žrtve I. M. na adresi …; zabrana približavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom I. M. na najmanjoj udaljenosti od 2 metra te zabrana uhođenja i uznemiravanja žrtve I. M.. Nadalje, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., odlučeno je da će naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Temeljem odredbe članka 98. stavak 1. ZKP/08. optuženik se upozorava da u slučaju neizvršavanja navedenih mjera iste će se zamijeniti istražnim zatvorom. Također, određeno je da će se mjere opreza izvršavati sukladno članku 100. stavku 2. ZKP/08. i članku 101. stavak 1. ZKP/08., a ovlašteni djelatnik Policijske postaje K. provjerit će i izvijestiti sud svakih osam dana da li optuženik izvršava navedene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2., 4., 5. i 9. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi I. M. po branitelju odvjetniku M. V. iz svih žalbenih osnova. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje te "okrivljeniku ukinuti određene mjere opreza".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali zbog "žalbenih osnova iz članka 467. ZKP/08.", iz sadržaja žalbe proizlazi da je zapravo nezadovoljan odlukom o produljenju primjene mjere istražnog zatvora. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da na strani optuženog I. M. postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio, da se ista svrha u odnosu na optuženika može ostvariti i dalje primjenom blaže mjere, odnosno mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 2., 4., 5. i 9. ZKP/08. koja je i do sada svrhovito primjenjivana. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi da s obzirom na protek vremena mjera opreza "nema više smisla".

6.1. Međutim, pravilno prvostupanjski sud nalazi opasnost od mogućeg ponavljanja djela na strani optuženog u činjenici da je nepravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog prema bliskom srodniku, svom nećaku, da žive u neposrednoj blizini te da između njih duže vrijeme postoje sukobi i netrpeljivost, uslijed neriješenih imovinskopravnih odnosa koji su u uzročno-posljedičnoj vezi s počinjenim kaznenim djelom. Navedene okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

6.2. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika. Okolnost da optuženik te mjere opreza do sada nije prekršio samo potvrđuje da one uspješno ostvaruju svoju svrhu.

6.3. Stoga su pobijanim rješenjem navedene mjere opreza opravdano produljene, a žalbeni navodi koji osporavaju potrebu daljnje primjene mjera opreza nisu od utjecaja. Naime, mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2., 4., 5. i 9. ZKP/08. onemogućen je neposredan kontakt optuženika i žrtve, čime je otklonjena opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljenih mu mjere opreza, ističe da se više nemaju smisla.

7. Opetovani navodi žalitelji da njega žrtva pod svaku cijenu želi isprovocirati kako bi prekršio određene mu mjere opreza, kao i da su u drugom kaznenom postupku, zbog ozbiljnih prijetnji smrću upućenih optuženiku, protiv ovdje žrtve određene mjere opreza ne dovode u pitanje osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja, nego samo dodatno potvrđuju konfliktne odnose optuženika i žrtve pa time i postojanje zakonskih uvjeta za produljenje predmetnih mjera opreza.

8. Nadalje, na tvrdnje žalitelja o dugom trajanju izrečenih mjera opreza, imajući u vidu s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti, visine kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o dosadašnjem trajanju mjera opreza, izloženoj potrebi njihove daljnje primjene i činjenici da mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude, prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno.

9. Budući da žalba optuženog I. M. nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 18. svibnja 2021.