1              Poslovni broj: I Kž-uv-79/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-79/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu 6 Ik I-4/2021-11 od 12. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Prihvaća se žalba zatvorenika A. B., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, temeljem članka 159. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.-II), odbijena je molba zatvorenika A. B. za uvjetni otpust.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik A. B. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine u potpunosti i da mu se odobri uvjetni otpust.

 

3. Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u povodu žalbe zatvorenika, po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud je utvrdio da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se to rješenje ne može valjano ispitati.

 

5. Iako zatvorenik A. B. ne navodi u svojoj žalbi zakonsku osnovu o počinjenoj bitnoj povredi, u pravu je kada u žalbi ističe da rješenje nema sve važne razloge za odbijanje uvjetnog otpusta, a po ocjeni ovoga suda radi se o odlučnim činjenicama, zbog čega isto nije moguće ispitati. Stoga je žalbu valjalo prihvatiti, a u povodu te žalbe drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preispitao pobijano rješenje u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08., te utvrdio da je izreka rješenja nerazumljiva, odnosno proturječna razlozima istog, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja u odnosu na sadržaj isprava u postupku.

 

6. Naime, izrekom pobijanog rješenja odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika kao neosnovan temeljem članka 159. stavak 2. ZIKZ-a, a nasuprot tome, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je rješenjem odlučeno temeljem članka 159. stavak 3. ZIKZ-a, te se u uvodu pobijanog rješenja navodi kako je sud odlučivao "povodom prijedloga za uvjetni otpust po službenoj dužnosti zatvorenika A. B. s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 5 godina i 4 mjeseca" dok se u izreci i obrazloženju navodi da se radi o osobnom prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust zatvorenika.

 

7. Nadalje, prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu zatvorenika, sukladno članku 59. stavku 2. KZ/11.-II, sud je dužan cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi. O tim okolnostima, odlučnima za uvjetni otpust zatvorenika, sud treba dati jasne i cjelovite razloge jer se u suprotnome odluka ne može ispitati.

 

8. U pobijanom rješenju prvostupanjski sud uopće se nije osvrnuo na činjenicu u pogledu stegovne odgovornosti zatvorenika i to u dijelu da je stegovni postupak otišao u zastaru, pa je u pravu žalitelj kada to ističe u svojoj žalbi. Naime, uvidom u spis prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud je našao kako je prvostupanjski sud tu činjenicu imao na raspolaganju u vrijeme odlučivanja, budući je o uvjetnom otpustu odlučivao 12. travnja 2021., dok je rješenje istog suda Ikž-16/21-5 doneseno 8. travnja 2021., a kojim je preinačeno rješenje kaznionice zbog zastare vođenja postupka te je odbijena optužba protiv A. B. da bi počinio teži stegovni prijestup (listovi 40-42 spisa). Upravo zbog toga prvostupanjski sud je trebao imati u vidu da je negativna ocjena i negativno mišljenje kaznionice i Županijskog državnog odvjetništva bilo vezano upravo za tu stegovnu odgovornost, dok nasuprot tome iz izvješća proizlazi da zatvorenik prije toga (do 15. prosinca 2020.) nije bio stegovno kažnjavan i da je bio ocijenjen razinom "uspješan".

 

9. Unatoč izloženom nedostatku, prvostupanjski sud zaključuje da temeljem prikupljenih podataka nema osnove zatvoreniku odobriti uvjetni otpust, te stoga odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, a u obrazloženju navodi …"a osim toga vraćen je iz poluotvorenog odjela u zatvoreni odjel kaznionice zbog počinjenja težeg stegovnog prijestupa zbog kojeg mu je izrečena stegovna mjera 24. veljače 2021., zbog čega je razina uspješnosti ''ne zadovoljava". Stoga, pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati jer sud propušta iznijeti ocjenu o svim prethodno navedenim okolnostima, koje je trebao uzeti u obzir prilikom donošenja svoje odluke, a u odnosu na ono što proizlazi iz isprava koje je imao u postupku (točka 7. ovog rješenja).

 

10. Nadalje, osnovana je žalba zatvorenika i u dijelu da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sve podatke iz izvješća kaznionice kako je zatvorenik doista bio radno angažiran na više poslova i na težim poslovima u šumi, te da je pohađao tretman PORTOS-1, kao i u dijelu u pogledu stanja u obitelji i teške bolesti oca, a koji podaci su sadržani u izvješću Probacijskog ureda Split, kao i to da je zatvorenik zadržao podršku obitelji, s kojom je u redovnom kontaktu, pa da bi se po otpustu vratio u obiteljsku kuću te bio s ostalim članovima obitelji koji su mu spremni osigurati prihvat. Ove potonje činjenice prvostupanjski sud samo konstatira u pobijanom rješenju, ali niti ih ocjenjuje, niti ih obrazlaže u pogledu izvedenog zaključka kada odbija molbu zatvorenika za uvjetni otpust.

 

11. Slijedom izloženog, u pravu je zatvorenik kada žalbom ističe da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge za odbijanje njegove molbe, a po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, radi se o odlučnim činjenicama, zbog čega pobijano rješenje nije moguće preispitati, pa je stoga žalbu zatvorenika trebalo prihvatiti te u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. pobijano rješenje ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

12. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti citirane bitne povrede te utvrditi okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti. Pri tome se skreće pažnja sudu prvog stupanja da prilikom donošenja rješenja mora voditi računa o sadržaju cjelokupnog rješenja, počev od uvoda, pa do izreke i obrazloženja. Osim toga, a s obzirom na sve prethodno, ocijeniti je li preostali dio neizdržane kazne od oko 3 mjeseca i raniji izlazak na uvjetni otpust razmjeran visini izrečene kazne, te da li isto opravdava puštanje zatvorenika na uvjetni otpust, te po potrebi zatražiti i novo mišljenje kaznionice i Županijskog državnog odvjetništva, a u odnosu na to da je pravomoćnim rješenjem istog suda odbijena optužba protiv A. B. da bi počinio teži stegovni prijestup.

 

13. Slijedom svega izloženog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.