Poslovni broj: II Kž-us-19/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-19/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-29/2021. (Kov-Us-30/2020.) od 4. svibnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog T. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-29/2021. (Kov-Us-30/2020.) od 4. svibnja 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-232/2019. od 1. srpnja 2020., protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1., počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), pod točkom I. produljen istražni zatvor protiv okrivljenog T. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. u istražni okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. srpnja 2019. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni T. S., po braniteljici odvjetnici M. T. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor "uz primjenu bilo koje od mjera iz čl. 98. ZKP."

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama i nerazumljivosti rješenja. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora obrazlažu činjeničnim opisom kaznenih djela koja se optužnicom stavljaju na teret okrivljeniku bez navođenja konkretnih i individualiziranih činjenica i stvarnih i valjanih argumenata. Naime, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, štoviše da je riječ o promijenjenim okolnostima uslijed pogoršanog zdravstvenog stanja okrivljenika i neadekvatnih uvjeta u Zatvoru te da se ista svrha može postići i nekom od blažih mjera, točnije mjerom opreza.

6.1. Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljeni T. S., a to je da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja zajedno s okrivljenim T. S. koje je bilo osnovano s ciljem kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje na ilegalnom tržištu droga marihuana i kokaina, i to krijumčarenjem droge iz Republike Albanije i Republike Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu s odredištem u Republici Hrvatskoj. Ujedno se okrivljeni T. S. tereti da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja zajedno s okrivljenim Đ. V. i okrivljenim T. S. koje je bilo osnovano s ciljem stvaranja osjećaja straha i nesigurnosti kod drugih i to fizičkim napadima i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda te zapaljenjem automobila, kao i da se tereti zbog kaznenih djela poticanja na tešku tjelesnu ozljedu u sastavu zločinačkog udruženja, prikrivanja u sastavu zločinačkog udruženja i protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja. Iz naprijed iznesenog može se zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje okrivljenika, njegovoj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju, a i o iznimnoj organiziranosti i koordiniranosti okrivljenika s ostalim članovima unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti, postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Pri tome to ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je okrivljenik počinio sve ono za što se tereti, jer će to tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja ako dođe do potvrđivanja optužnice pa su žalbeni navodi o povredi ustavne presumpcije nedužnosti u cijelosti neosnovani.

6.2. Prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

6.3. Slijedom navedenog, neosnovano se u žalbi navodi da postojanje opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na okrivljenika nije konkretizirano kao i da se iz samih okolnosti i obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika.

7. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, odnosno nekom od mjera opreza kako predlaže žalitelj.

8. Protivno žalbenim navodima da prilikom produljenja mjere istražnog zatvora nisu uzete uz obzir promijenjene okolnosti na strani okrivljenika, po ocjeni ovog suda prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovog okrivljenika na slobodu. Naime, žalbeni argumenti protiv mjere istražnog zatvora ističu zdravstvene probleme žalitelja koji su pogoršani lišenjem slobode zbog čega je upućivao i pritužbe. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, s obzirom  na navode okrivljenika, a prema podacima u spisu, za zaključiti je da je okrivljeniku unutar zatvorskog sustava pružena odgovarajuća i potrebna medicinska skrb. Osobe u istražnom zatvoru su doista u ranjivom položaju u slučaju bolesti, ali zato je dužnost vlasti da zaštiti njihovo zdravlje i dobrobit na odgovarajući način, među ostalim potrebnom medicinskom pomoći i brigom i o tome treba voditi računa i dalje. Tome u prilog govori i praksa Europskog suda za ljudska prava (Stanev v. Bulgaria, broj 36760/06, §204 i mnoge druge). Imajući u vidu da istražni zatvorenici po prirodi stvari nemaju zajamčenu istu razinu medicinskog tretmana, koji je dostupan osobama na slobodi u najboljim medicinskim ustanovama izvan zatvorskog sustava, te s obzirom na medicinsku brigu koja je okrivljeniku pružena i može nadalje biti pružena unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti.

9. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9.1. Za naglasiti je da nije prihvatljiv navod žalitelja o odvraćajućem učinku od počinjenja novih kaznenih djela zbog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru koji ne može biti kazna. Mjera istražnog zatvora nikad i niti u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

10. Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 18. svibnja 2021.