- 1 - Revt 462/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. N. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & p. u Z., protiv tuženika Grad Pula, P., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4633/2014-2 od 15. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu broj P-2277/11-26 od 28. ožujka 2014., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4633/2014-2 od 15. ožujka 2017. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu broj P-2277/11-26 od 28. ožujka 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 1.287.682,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 25. svibnja 2002. do isplate, te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.600,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa 1.287.682,83 kn na ime troškova izgradnje komunalne infrastrukture financirane od njegovog pravnog prednika G. d.o.o., sukladno Ugovoru o financiranju gradnje komunalne infrastrukture u naselju V.-I. (industrijska zona Š.) u P. sklopljenog između G. d.o.o. i tuženika 22. siječnja 2002. (dalje: Ugovor).
7. Nižestupanjski sudovi su ocijenivši tuženikov prigovor zastare osnovanim, odbili tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od odredbe čl. 361. st. 1., čl. 362. i čl. 374. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), a sve obzirom na činjenično utvrđenje i stanje spisa predmeta, a prema kojima su tuženiku korisnici – obveznici komunalne naknade: D. d.o.o., Auto kuća B., A. Z. d.o.o. i K. A. d.o.o. obvezu na plaćanje komunalne naknade ispunili tuženiku tijekom 2004. i 2005., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. travnja 2011., to da je zahtjev tužitelja obuhvaćen zastarom, jer je podnesen izvan trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 374. ZOO, baš kao i izvan onog općeg petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 371. ZOO.
8. Pritom su sudovi ocijenili da pisani pozivi tužitelja upućeni u četiri navrata 2010. tuženiku na ispunjenje ugovorne obveze nisu imali značaj radnji propisanih odredbom čl. 388. ZOO kojima se prekida zastarijevanje, baš kao i da propust tuženika da izvijesti tužitelja o naplaćenim komunalnim naknadama od obveznika te naknade, nema značaj povrede načela savjesnosti i poštenja propisanog odredbom čl. 12. ZOO.
9. Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda tužitelj u reviziji i dalje ustraje u shvaćanju da utužena tražbina nije obuhvaćena zastarom, smatrajući da je početak tijeka zastare utužene tražbine trebalo vezati uz trenutak njegovog saznanja o izvršenim uplatama od strane trećih obveznika – korisnika, a obavješćivanje o tome da je bila ugovorna obveza tuženika.
10. Člankom 5. Ugovora o financiranju gradnje komunalne infrastrukture, Grad Pula – tuženik se obvezao povrat uplaćenih sredstava izvršiti G. d.o.o. – pravnom predniku tužitelja odmah po uplatama komunalnog doprinosa od strane obveznika doprinosa koji će koristiti predmetne izgrađene javne površine, te onom dinamikom kojom će komunalni doprinosi od strane svakog obveznika biti uplaćeni Gradu Puli.
11. Iz dikcije te ugovorne odredbe proizlazi da je njome načelno određena dinamika kojom će tuženik vršiti povrat sredstava tužitelja uloženih u izgradnju komunalne infrastrukture i baš nakon što ta sredstva uplate korisnici izgrađene javne površine, a bez daljnjeg preciziranja obveze tuženika u smislu njegove obveze obavješćivanja tužitelja o izvršenim uplatama.
12. Odredba čl. 12. ZOO propisuje da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa su sudionici dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
13. Dakle u smislu tog načela, savjesnost i poštenje u ostvarivanju prava i obveza se odnosi na oba sudionika obveznopravnog odnosa.
14. Ocjenjujući postupanje oba sudionika ovog obveznopravnog odnosa u svjetlu načela savjesnosti i poštenja, nameće se zaključak kako ne samo tuženik u ostvarivanju ugovorne obveze nije obavještavao tužitelja o naplaćenim komunalnim naknadama od drugih korisnika, već i tužitelj u ostvarivanju njegovih prava iz ugovora u pravcu pravovremenog informiranja o izvršenim uplatama, je bilo propusta, što znači da oba sudionika ovog ugovornog odnosa se nisu pridržavala načela savjesnosti i poštenja.
15. U takvim okolnostima, a kada je u ostvarivanju prava i obveza iz ovog ugovornog odnosa na strani oba sudionika bilo propusta u smislu nepostupanja sukladno načelu poštenja i savjesnosti, nema mjesta primjenom tog načela sankcionirati isključivo postupanje tuženika.
16. Savjesnost i poštenje sudionika u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa je jedno od načela ZOO, koje načelno određuju kakvo treba biti postupanje sudionika u obveznopravnim odnosima i nema značaj kogentne norme, a kako to tužitelj pogrešno smatra, već se radi o općem naputku o postupanju u takvim odnosima, a (ne)poštivanje kojeg načela se procjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja.
17. U okolnostima ovog spisa predmeta ne može se ocijeniti da je postupanjem tuženika ozbiljno povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja, a dovodeći ga u vezu sa postupanjem tužitelja u konkretnim okolnostima.
18. ZOO između ostalog je propisan i institut zastare – zakonom predviđen prestanak prava zahtijevati ispunjenje obveze, a koja nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kome je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 360. st. 1. i 2. ZOO).
19. S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da su obveznici komunalne naknade uplatu ove tuženiku izvršili tijekom 2004. i 2005. i baš: D. d.o.o. je uplatu izvršio 3. listopada 2005.; Auto kuća B. uplatu je izvršila 15. srpnja 2005.; A. Z. d.o.o. uplatu je izvršio 1. prosinca 2004.; K. A. d.o.o. uplatu je izvršio 15. travnja 2005., a da je tužitelj tužbu kojom od tuženika potražuje isplatu tih uplaćenih iznosa podnio 12. travnja 2011., pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je takav zahtjev obuhvaćen zastarom u smislu odredbe čl. 374. ZOO.
Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno odbijeno.
20. Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
