- 1 -              Rev 2591/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2591/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja H. – O. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici N. E. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o. u Z., protiv prvotuženice M. K. iz K., drugotuženice I. B. iz K., trećetuženice S. M. – H. iz K., četvrtotuženice M. F. iz K. i petotuženice T. T. iz Z., koje zastupaju punomoćnici J. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženica protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3584/2016 od 8. lipnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3171/2015 od 8. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja se prihvaća te se preinačuju točka II. i dio točke III. presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3584/2016 od 8. lipnja 2017. u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku prvotuženice M. K. i točka III. i V. presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3171/2015 od 8. rujna 2016. i sudi:

 

Nalaže se prvotuženici M. K. iz K. isplatiti tužitelju H. – O. d.o.o. Z. daljnji iznos od 226.009,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi od 8,14%, a u slučaju promjene prosječne kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 30.366,13 kuna u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se prvotuženici M. K. iz K. naknaditi tužitelju H. – O. d.o.o. Z. trošak revizije u iznosu od 9.375,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija prvotuženice M. K., drugotuženice I. B., trećetuženice S. M. – H., četvrtotuženice M. F. i petotuženice T. T. odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Zadru, presudom poslovni broj P-3171/2015 od 8. rujna 2016. pod točkom I. izreke naložio je tuženicama solidarno isplatiti tužitelju iznos od 157.182,51 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2016. do isplate po stopi kako je to pobliže opisano u točki I. izreke u roku od 15 dana, dok je pod točkom II. izreke naložio prvotuženici M. K. isplatiti tužitelju iznos od 82.190,81 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2014. do isplate po stopi kako je to pobliže opisano u točki II. izreke u roku od 15 dana. Nadalje, pod točkom III. izreke je odbio je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu od prvotuženice M. K. preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude. Pod točkom IV. izreke naložio je drugotuženici, trećetuženici, četvrtotuženici i petotuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.625,00 kuna u roku od 15 dana, dok je pod točkom V. izreke naložio tužitelju naknaditi prvotuženici M. K. parnični trošak u iznosu od 10.125,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj: Gž-3584/2016 od 8. lipnja 2017. sudio je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice pod 1. M. K., tuženice pod 2. I. B., tuženice pod 3. S. M. H., tuženice pod 4. M. F. i tuženice pod 5. T. T., pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3171/15 od 8. rujna 2016. godine, u odlukama pod točkama I. i II. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja H. – O. d.o.o. Z., pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3171/15 od 8. rujna 2016. godine, u odluci pod točkom III. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 226.009,19 kuna.

 

III. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tužitelja H. – O. d.o.o. Z., pa se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u točkama IV. i V. izreke presude Općinskog suda u Zadru broj P-3171/15 od 8. rujna 2016. godine, način da ista glasi:

 

Nalaže se tuženici pod 1. M. K., tuženici pod 2. I. B., tuženici pod 3. S. M. H., tuženici pod 4. M. F. i tuženici pod 5. T. T., da u roku od petnaest dana solidarno naknade tužitelju H. - O. d.o.o. Z. parnični trošak u iznosu od 7.952,72 kuna, a tuženici pod 1. M. K. se nalaže da ovom tužitelju isplati daljnji parnični trošak u iznosu od 4.157,40 kuna sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, za naknadu daljnjeg zatraženog troška.“

 

3. Protiv točke II. i III. drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. i čl. 385. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženice su podnijele reviziju protiv točke I. i III. drugostupanjske presude pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnog i postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložile su Vrhovnom sud Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da sud odbije tužbeni zahtjev odnosno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu pri čemu je tražio naknadu troška odgovora na reviziju, dok tuženice nisu odgovorile na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana, dok revizija tuženica nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenih u točkama 1.-3. istog članka.

 

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Tuženice su u reviziji postavile sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li je sud ovlašten mijenjati pravnu osnovu tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 186. st. 3. ZPP-a, ukoliko po toj drugoj pravnoj osnovi nisu izvođeni dokazi niti utvrđivano činjenično stanje?

 

2. Da li je sud ovlašten mijenjati pravnu osnovu, a da se o tom parnične stranke nisu očitovale?

 

3. Da li je sud ovlašten mijenjati činjeničnu osnovu parnice?“

 

9. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da tuženice nisu iznijele razloge važnosti naznačenih pitanja.

 

10. Naime, tuženice u reviziji nisu obrazloženo navele zbog čega se radi upravo o takvim pravnim pitanjima u vezi s kojima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, treba osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

 

11. Tuženice se nisu pozvale na konkretne i različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o postavljenim pravnim pitanjima koje je različito od onog kojeg je zauzeo sud u konkretnom predmetu.

 

12. S obzirom na izloženo, revizija po svom sadržaju ne udovoljava propisanim kriterijima dopuštenosti pa je valjalo na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP odbaciti reviziju tuženica protiv presude kao nedopuštenu.

 

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-3343/11 od 6. prosinca 2011. u predmetu naknade štete zbog smrti I. K. tuženik isplatio: supruzi I. K. ovdje prvotuženici M. K. iznos od 226.010,00 kuna na ime glavnice neimovinske štete (duševne boli zbog smrti supruga-220.000,00 kuna) te imovinske štete (troškovi pogreba i žalobne odjeće-6.010,00 kuna) i iznos od 32.142,16 kuna na ime zateznih kamata te iznos od 50.048,65 kuna na ime parničnog troška (što predstavlja 1/6 ukupno dosuđenog troška), ocu I. K., sada pokojnom, M. K. iznos od 220.000,00 kuna na ime glavnice i iznos od 19.294,59 kuna na ime zateznih kamata te kćerima I. K. (ovdje drugo do peto tuženicama) određene novčane iznose,

 

- da je tužitelj iznose dosuđene pravomoćnom sudskom presudom isplatio po pravomoćnosti presude, a iznosi isplaćeni na ime M. K. isplaćeni su 27. ožujka 2012. odnosno tuženice su tada primile iznose koji su uplaćeni za M. K.,

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revx-435/12 od 11. prosinca 2013. preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-3343/11 od 6. prosinca 2011. tako da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje prvotuženice i tužbeni zahtjev M. K.,

 

- da zbog nedostatka dostavnica u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-430/11 nije moguće utvrditi točan primitak revizijske odluke, pri čemu je revizijska odluka zaprimljena kod tog suda 30. travnja 2014. dok iz opće uplatnice od 3. lipnja 2014. proizlazi da je prvotuženica isplatila ovdje tužitelju parnični trošak po revizijskoj odluci.

 

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu M. K. u odnosu na zatezne kamate i parnični trošak koji joj je isplaćen na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-3343/11 od 6. prosinca 2011. primjenom odredbe čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08, - dalje: ZOO), dok je odbio zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 226.010,00 kuna na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog smrti supruga. To stoga jer se prema shvaćanju nižestupanjskih sudova ne može tražiti vraćanje plaćanja na ime naknade štete zbog ozljeda tijela, narušenja zdravlja ili smrti budući da je plaćanje izvršeno prema pravomoćnoj presudi zbog čega se smatra da je isplata izvršena savjesnom stjecatelju, dok zatezne kamate i parnični trošak nisu dio naknade štete pa se na njih ne primjenjuje odredba čl. 1117. st. 1. ZOO-a te u odnosu na njih postoji obveza vraćanja.

 

15. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 1049. ZOO i čl. 1107. st. 4. ZOO u odnosu na sve tuženice te su im naložili solidarno isplatu iznosa od 157.182,51 kuna koji je preostao nakon uračunavanja iznosa (prema čl. 172. ZOO-a) kojeg su tuženice vratile tužitelju na ime isplate koju je tužitelj izvršio na ime pokojnog M. K. čiju činjenicu smrti su tuženice prešutjele tužitelju.

 

16. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

17. Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, te obje nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

18. Međutim, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je materijalno pravo iz odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO-a pogrešno primijenjeno kada su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja da mu prvotuženica vrati iznos glavnice u iznosu od 226.009,19 kuna koji je tužitelj prvotuženici isplatio na ime naknade štete zbog smrti supruga na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-3343/11 od 6. prosinca 2011. koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revx-435/12 od 11. prosinca 2013.

 

19. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

20. Nadalje, odredbom čl. 1117. ZOO-a propisano je kada se može tražiti vraćanje isplaćenog na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti. Tako je odredbom čl. 1117. st. 1. ZOO-a propisano da se u tim slučajevima ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

 

21. Prema tome, donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revx-435/12 od 11. prosinca 2013. kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-3343/11 od 6. prosinca 2011. tako da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje prvotuženice (tamo tužiteljice), otpala je pravna osnova na temelju koje je ovdje tužitelj (a tamo tuženik) izvršio isplatu utuženog iznosa s osnove naknade štete čime su se ostvarile pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev te je time nastupila obveza vraćanja primljenog iznosa tužitelju.

 

22. Prvotuženica se smatra poštenom stjecateljicom do donošenja gore navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali dostavom prvotuženici odluke revizijskog suda kojom je preinačena pravomoćna presuda, prvotuženica je postala nepoštena stjecateljica te je nastala njezina obveza vraćanja onoga što je primila na ime isplate naknade štete s kamatama od trenutka kad je postala nepoštena (tako i u Rev-168/21 od 23. veljače 2021. i Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019.).

 

23. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP jer je tužitelj uspio u cijelosti s parnicom.

 

24. Utvrđeni troškovi tužitelja za radnje poduzete od podnošenja tužbe do podneska od 1. travnja 2016. prema vrijednosti spora od 597.542,54 kuna iznose 12.475,00 kuna (kako to proizlazi iz drugostupanjske presude).

 

25. Nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelja povodom isplate tuženica tužitelju iznosa od 262.500,96 kuna utvrđeni troškovi tužitelja za radnje od podneska 1. travnja 2016. do zaključenja glavne rasprave prema vrijednosti predmeta spora od 465.382,51 kuna iznose 21.875,00 kuna (kako to proizlazi iz drugostupanjske presude).

 

26. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 34.350,00 kuna.

 

27. Ukupne troškove tužitelja u iznosu od 34.350,00 kuna valjalo je umanjiti za iznos od 7.952,72 kuna koji je dosuđen tužitelju drugostupanjskom presudom, a koji moraju platiti sve tuženice te za iznos od 4.157,40 kuna koji prema drugostupanjskoj presudi mora platiti prvotuženica M. K. pa daljnji iznos koji je prvotuženica M. K. dužna platiti tužitelju iznosi 22.239,88 kuna.

 

28. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude s kojom bi tužitelj uspio u cijelosti po Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14) u iznosu od 312,5 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i 25% PDV-a te uz sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 4.220,00 kuna ukupno iznosi 8.126,25 kuna. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 30.366,13 kuna.

 

29. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je obvezati prvotuženicu na naknadu troškova revizijskog postupka i to troška sastava revizije u iznosu od 750 bodova po Tbr. 10. toč. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14) što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 i PDV od 25% ukupno iznosi 9.375,00 kuna.

 

30. Trošak sudske pristojbe na reviziju tužitelju nije priznat jer iz spisa proizlazi da je rješenjem suda tužitelj pozvan platiti pristojbu, ali ne prileži dokaz da je tužitelj taj iznos i platio.

 

31. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti nižestupanjske odluke i odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

 

32. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.