- 1 -              Rev 2605/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2605/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Ž. U. pok. J. iz Z. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-89/16-2 od 9. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1105/2015 od 13. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.

 

r i j e š i o  j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-89/16-2 od 9. svibnja 2017. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu presudom poslovni broj P- 1105/2015 od 13. listopada 2015. utvrdio je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na čest. zem. 549/6 k.o. T. u površini od 890 m2 za cijelo prikazanoj na skici izmjere stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 4. rujna 2015. točkama A- B-C-D-E i F koja skica izmjere je sastavni dio ove presude što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i to pologom ove presude u zbirku isprava uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

 

1.1. Rješenjem Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P- 1105/2015 od 13. listopada 2015. odbio je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kuna kao neosnovan.

2. Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj: Gž-89/16-2 od 9. svibnja 2017. preinačio je prvostupanjsku presudu te je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na čest. zem. 549/6 k.o. T. u površini od 890 m2 za cijelo prikazanoj na skici izmjere stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 4. rujna 2015. točkama A-B-C-D-E i F koja skica izmjere je sastavni dio ove presude što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i to pologom ove presude u zbirku isprava uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

 

2.1. Rješenjem Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj: Gž-89/16-2 od 9. svibnja 2017. uvažio je žalbu tuženice i preinačio je prvostupanjsko rješenje tako da je naložio tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna u roku od 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenih u točkama 1.-3. istog članka.

 

6.1. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na čest. zem. 549/6 k.o. T. u površini od 890 m2 za cijelo prikazanoj na skici izmjere stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 4. rujna 2015. točkama A-B-C-D-E i F, a koje je stekao nasljeđivanjem i dosjelošću, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem donesene presude i po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da zemljišna knjiga za k.o. T. ne postoje niti je ikada osnovana, a rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava Benkovac od 16. lipnja 2012. u katastarskom operatu mijenjani su posjedovni podaci tako da je u posjedovnom listu utvrđeno novo stanje čestice br. 549/6 u površini od 890 m2 pri čemu je dotadašnje stanje bilo upisano kao društveno vlasništvo T., a sada je kao način uporabe upisano dvorište površine 782 m2 i izgrađeno zemljište od 108 m2 te je kao vlasnica upisana Republika Hrvatska,

 

- da je Zadarska županija, upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje-Ispostava Benkovac tužitelju za spornu nekretninu izdala: rješenje o uvjetima građenja od 2. lipnja 2011., uvjerenje od 13. kolovoza 2001. iz kojeg proizlazi da je na spornoj nekretnini izgrađena zgrada u naselju L. T. koje je vlasnik-posjednik tužitelj te uvjerenje od 13. kolovoza 2015. iz kojeg proizlazi da je na matičnoj nekretnini izgrađena zgrada u naselju L. T. od strane tužitelja Ž. U. te da je ista obilježena kućnim brojem …,

 

- da se na spornoj nekretnini nalazi sada devastirana kuća (bez krova, prozora i vrata) koju je oko 1980. izgradio tužitelj, a koja je bila u potpunosti uređena te da je kuća omeđena dijelom betonskom ogradom, a dijelom suhozidom,

 

- da su tužitelj, njegov otac i njihovi prednici u nesmetanom, mirnom i neprekinutom posjedu nekretnine oko 35 godina pri čemu Š. B. u tom razdoblju nije poduzela nikakve radnje upozorenja kod gradnje kuće te da su svjedoci starosti 72 godine potvrdili da su prednici tužitelja u njihovom djetinjstvu vršili žito na guvnu uz ogradni betonski zid,

 

- da je 3. srpnja 2012. tužitelj sklopio ugovor o prodaji nekretnine s G. B., a upis prava vlasništva je odbijen jer G. B. nije vlasnik.

 

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je zaključio da su otac tužitelja i njegovi prednici te tužitelj stekli pravo vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem najkasnije do 6. travnja 1941. na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460-1465 te paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) u vezi s čl.

388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP).

 

10. Odlučujući o žalbi tuženice, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključujući da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva do 6. travnja 1941. jer saslušani svjedoci zbog svoje životne dobi ne mogu svjedočiti o posjedu u pravno relevantnom razdoblju pri čemu iz posjedovne evidencije proizlazi da tužitelj i njegovi prednici nisu evidentirani kao posjednici sporne nekretnine slijedom čega tužitelj nije na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao činjenice koje su pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

11. Revident je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:

„Da li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu računa vremenski period prije 1. siječnja 1997. kako to čini Županijski sud u Bjelovaru u citiranoj odluci jer bi u tom slučaju i na strani tužitelja i njegovih prednika do označenog datuma svakako bio ispunjen zakonski rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ili pak prednji period nije moguće uračunati u rok dosjelosti kakvo stajalište zauzima Županijski sud u Zadru u pobijanoj presudi?“

 

12. Kao razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-1128/11 od 26. svibnja 2011. te na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Jakeljić protiv Republike Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Trgo protiv Republike Hrvatske.

 

13. Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

 

14. Pravna shvaćanja izražena u gore navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava odnose se na primjenu i učinke čl. 388. st. 4. ZVDSP, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99).

 

15. U presudama Radomilja i drugi, te Jakeljić protiv Republike Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da je za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. kao dana donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je odredba čl. 388. st.

4. ZVDSP ukinuta.

 

16. O navedenom se revizijski sud izjasnio i u odluci Rev-291/14 pri čemu je navedeno shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

17. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada u vrijeme dosjedanja nije uračunao i razdoblje do 8. listopada 1991.

 

18. Kako iz podataka u spisu proizlazi da je prednik tužitelja posjedovao spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

 

19. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

20. U nastavku postupka drugostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

21. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.