- 1 -              Rev 2120/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2120/2019-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari 1. tužitelja P. M. iz Z., OIB ... i 2. tužiteljice Đ. V. iz Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnica S. P. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & Partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. i 2 tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-184/2019-2 od 6. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5600/09-117 od 13. studenog 2018., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5600/09-130 od 19. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-184/2019-2 od 6. veljače 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5600/09-117 od 13. studenog 2018. ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-5600/09-130 od 19. ožujka 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja P. M. i Đ. V. kojim od tuženika E. o. d.d. Z. traže isplatu iznosa od po 220.000,00 kn svaki sa zakonskom zateznom kamatom od 19.3.2007. do isplate i naknadu parničnog troška.

 

              II. Nalaže se tužiteljima P. M. i Đ. V. da nadoknade parnični trošak od 83.692,34 kn sa zateznom kamatom od 14.11.2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, 1. i 2. tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje podredno da ju preinači.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, dakle samo onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno navodima tužitelja ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljev revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe S. M., oca 1. tužitelja i izvanbračnog supruga 2. tužiteljice, koji je nastradao kao pješak 19. ožujka 2007. kada je na njega naletjelo osobno vozilo osigurano kod tuženika.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

              - da je osiguranik tuženika upravljao osobnim vozilom ulicom u pravcu istoka te da je prednjim desnim dijelom vozila udario pješaka koji se nalazio na kolniku na udaljenosti od južnog ruba oko 1 m +/- 20 cm,

              - da se vozilo kretalo brzinom od oko 40-45 km/h pri čemu zaustavni put iznosi oko 21,36 m,

              - da je dozvoljena brzina kretanja vozila na tom dijelu ceste 50 km/h,

              - da je pješak u trenutku naleta nadolazećem vozilu bio okrenut prednjom stranom tijela, da je njegova lijeva strana tijela bila izvan gabarita vozila, da je primarni kontakt vozila i pješaka ostvaren između prednjeg desnog vrha vozila i prednje strane gornjeg dijela desne potkoljenice pješaka, pri čemu su nastali prijelomi kostiju desne potkoljenice, da je nakon toga tijelo pješaka bilo zarotirano oko uzdužne osi u smjeru kazaljke na satu uz prednji dio desne bočne strane vozila, a potom je gornji dio tijela nabačen na gornji desni vrh vjetrobranskog stakla pri čemu su nastale ozljede gornjeg dijela tijela,

              - da je S. M. pritom zadobio teške tjelesne ozljede s teškim posljedicama, i to polutraumu uz prijelom očne duplje obostrano, prijelom lijeve jagodične kosti, prijelom donje čeljusti lijevo, natučenje pluća, prijelom gornjeg dijela desne potkoljenice, prijelom prvog članka četvrtog prsta lijeve šake, natučenje mozga uz razvoj promjena kognitivne naravi uz depresivnu simptomatologiju,

              - da su nakon liječenja zaostale trajne posljedice i to natučenja mozga uz lijevostranu hemiparezu te parezu ličnog živca i razvoja teškog psihosindroma s depresivnom simptomatologijom u omjeru od 60% s naslova internuklearne oftamoloplegije 5%, s naslova prijeloma kosti lica i donje čeljusti s minimalno ograničenim otvaranjem usta 5%, zbog obostrane nagluhosti 20%, zbog paralize peroneusa i tibijalusa desno 25%, zbog prijeloma desne potkoljenice uz ograničene kretnje u desnom koljenu manjeg stupnja i razvoj posttraumatske artroze koljena 10-15%, a sveukupno 80%.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da pojavni oblici invaliditeta S. M. nisu takvi da bi kod tužitelja izazivali duševne boli koje bi opravdale dosuđenje naknade štete koje predviđa čl. 1100. i čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

 

11. Ovaj sud nalazi da se tužitelji osnovano pozivaju da ne postoje uvjeti da bi se ispitala pravilnost u primjeni materijalnog prava.

 

12. Naime, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su zaključili da vanjske manifestacije invaliditeta S. M. ne opravdavaju njihovo pravo na novčanu naknadu zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe.

 

12.1. Drugostupanjski sud navodi da je postotak invaliditeta ozlijeđene osobe samo jedan od elemenata od kojih ovisi pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu. Navodi da je onaj drugi element, a to je ocjena vanjskih, trajnih i stalnih manifestacija invaliditeta ozlijeđene osobe zbog kojih tužitelji, kao bliski srodnici, trpe duševne boli, u svojoj ukupnosti od osnovnog su značaja za ocjenu pripada li oštećenicima pravo na pravičnu novčanu naknadu ili ne, te da je odlučno kroz te elemente ocijeniti da je riječ o osobito teškom invaliditetu bliske osobe koji kod bliskih srodnika izaziva svakodnevne duševne boli, jer postoje vanjske, trajne i stalne manifestacije koje bitno utječu na kvalitetu života bliskih osoba.

 

13. Odredba čl. 1101. st. 1. ZOO propisuje:

              „(1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).“

 

13.1. Prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

14. Ovaj sud je shvaćanja da se za sada zaključak nižestupanjskih sudova da je invaliditet S. M. takav da ne opravdava pravo tužiteljima na pravičnu novčanu naknadu zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe, ne može prihvatiti.

 

15. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su S. M. nakon liječenja zaostale trajne posljedice i to s naslova natučenja mozga uz lijevostranu hemiparezu te parezu ličnog živca i razvoja teškog psihosindroma s depresivnom simptomatologijom u omjeru od 60% s naslova internuklearne oftamoloplegije 5%, s naslova prijeloma kosti lica i donje čeljusti s minimalno ograničenim otvaranjem usta 5%, zbog obostrane nagluhosti 20%, zbog paralize peroneusa i tibijalusa desno 25%, zbog prijeloma desne potkoljenice uz ograničene kretnje u desnom koljenu manjeg stupnja i razvoj posttraumatske artroze koljena 10-15%, a sveukupno 80%.

 

15.1. Utvrđeno je nadalje da mu drugotužiteljica svakodnevno pomaže prilikom odlazaka na toalet, da mu oblači papuče, nabavlja i priprema hranu, nabavlja lijekove, prati liječniku, da ga ona i hrani.

 

15.2. Utvrđeno je i da je S. M. postao osoba teške naravi, nervozan, svadljiv, verbalno agresivan, da ga se 2. tužiteljica ne usudi ostaviti samog u kući, što je sve povezano sa utvrđenim razvojem teškog psihosindroma s depresivnom simptomatologijom od 60%.

 

16. Po ocjeni ovog suda stupanj invaliditeta (80%) i pojavni oblici invaliditeta kroz koje se invaliditet očituje (vanjske manifestacije invaliditeta), uz koje, doduše uz pojačane napore i tuđu pomoć S. M. samostalno obavlja osnovne životne aktivnosti, kao npr. hranjenje, komunikacija, gledanje televizije, opravdavaju dosuđenje pravične naknade s osnove naročito teškog invaliditeta bliske osobe tužiteljima.

 

17. Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi odlučne činjenice, i to činjenice koje se odnose na stupanj i jačinu duševnih boli koje tužitelji trpe zbog invaliditeta njihovog oca odnosno nevjenčanog supruga S. M., valjalo je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima revizije odlučiti u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.