- 1 -

Broj: Ppž-4274/2021

 

 

                                                                                   Broj: Ppž-4274/2021

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                       

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te  Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. D. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 23. ožujka 2021., broj: 21. Pp J-4/2019, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.  U povodu žalbe okr. D. P., po službenoj dužnosti, a u povodu te žalbe i u odnosu na okr. I. P. i okr. I. B., preinačuje se prvostupanjska  presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji su tom presudom proglašeni krivim, na temelju istog propisa, svakom okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od po 1,342.10 (tisuću tristo četrdeset dvije kune i deset lipa), što je protuvrijednost domaće valute od 350 DEM, odnosno 178,95 EUR, koju kaznu su dužni platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D. P., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. D. P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.   Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 23. ožujka 2021., broj: 21. Pp J-4/2019 proglašeni su krivim okr. I. P., okr. D. P. i okr. I. B., da su na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od po 1.500,00 kuna, što je protuvrijednost domaće valute od 400 DEM, koja će se revalorizirati po srednjem tečaju EURA na dan naplate novčane kazne, a koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka od po 300,00 kuna,svaki okrivljenik.

 

              2.     Protiv te presude okr. D. P. po branitelju odvjetniku D. R. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i troškova postupka, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati i pobijana presuda ukine.

 

2.1.       Žalba nije osnovana.             

 

2.2.    Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okr. D. P. pobija prvostupanjsku presudu.

 

     3.  Žalbom se ističe da je iz svega što je u postupku utvrđeno prvostupanjski sud mogao vrlo jasno zaključiti da je upravo okr. I. P. izazvao sukob grubim vrijeđanjem i ponašanjem, te da je tvrdnja suda da ne postoje okolnosti koje isključuju krivnju neutemeljena, nezakonita i ukazuje da sud uopće ne razumije događanja koja su se kritičnog popodneva događala.

 

3.1.    Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okr. D. P. osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ga krivim za počinjeni prekršaj.

 

3.2.  Neosnovano se ističe žalbom da je tvrdnja prvostupanjskog suda da ne postoje okolnosti koje isključuju krivnju neutemeljena i nezakonita. U smislu čl. 25. Prekršajnog zakona kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Okolnosti koje isključuju krivnju jesu: neubrojivost (čl. 26. Prekršajnog zakona), pod uvjetima iz čl. 27. samoskrivljena neubrojivost, nepostojanje namjere ili nehaja (čl. 28.) i pod čl. 29. i 30. zablude. Tijekom postupka nije utvrđena niti jedna od navedenih okolnosti na strani okr. D. P., niti ih je isticao tijekom postupka, kao uostalom ni u podnesenoj žalbi. Stoga je pravilno i zakonito prvostupanjski sud zaključio da “ nije bilo okolnosti koje isključuju krivnju“.

 

4.     Žalbom se ističe da postoji institut koji omogućava oštećeniku, u ovom slučaju okrivljeniku, da ukoliko je izazvan grubim i vulgarnim ponašanjem, u ovom slučaju okr. I. P. i koji mu uzvrati na isti način, zbog toga što ga je grubo vrijeđao, može se osloboditi od odgovornosti, a to je u konkretnom slučaju i bio događaj koji je sud u potpunosti zanemario. 

 

4.1.  Nije jasno na koji se institut poziva podnositelj u žalbi, a po ocjeni ovog suda, žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju, kako se može zaključiti iz njenog sadržaja, da je podnositelj žalbe postupao u nužnoj obrani.

 

4.2.  Zaključak da se ne radi o postupanju okr. D. P. u nužnoj obrani proizlazi iz tijeka događaja kako je opisan u optužnom prijedlogu i utvrđen izvedenim dokazima od strane prvostupanjskog suda. Nesporno je kritičnog događaja došlo do nesuglasica u prometu između okr. I. P. i okr. D. P., što je rezultiralo prvo verbalnim, a potom i fizičkim sukobom između njih. Sam početak tijeka događaja u kojem okr. P. trubi zbog spore vožnje okr. P., okr. P. se zaustavlja s desne strane kolnika i otvara prozor, što usporedo čini i okr. P. i verbalno vrijeđa okr. P., nastavlja vožnju nekoliko puta kočeći, nakon čega mu okr. P. automobilom prepriječi put, po ocjeni ovog suda, odstupa od usvojenih normi ponašanja u prometu. Međutim, nakon takvih radnji u prometu okr. P. i izlazi iz svog automobila i nekoliko puta udara rukom i nogom u lijeva bočna vrata automobila okr. P. (oštećuje automobil u vidu ogrebotina i udubljenja), a kada je okr. P. otkopčao sigurnosni pojas i otvorio vrata automobila okr. P. je zalupio vratima automobila P. i pritom mu pritvorio lijevu nogu. Nakon toga uslijedio je fizički sukob u kojem okr. P. udara okr. P. u glavu, okr. P. pada na tlo uslijed udarca okr. I. B., te ga okr. P. i okr. B. udaraju šakama po glavi i tijelu.

 

4.3. Po ocjeni ovog suda, upravo time što je s lijeve strane obišao automobil okr. P., prepriječio mu put svojim automobilom, izašao iz svog automobila i nekoliko puta rukom i nogom udario u lijeva vrata automobila okr. P., podnositelj žalbe manifestirao je svoju volju za obračunom, čime je nedvojbeno isključena mogućnost instituta nužne obrane, pa samim time i eventualnog prekoračenja nužne obrane. Prema čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. U ovom prekršajnom predmetu izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju da je okr. D. P. nasrnuo na okr. I. P. koji se nalazio u automobilu u trenutku kada nije bio izložen nikakvom napadu na svoj tjelesni integritet. Pojam „napada“ kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije postupanje u prometu, kao što je to bilo okr. I. P. (trubljenje zbog spore vožnje, bezrazložno kočenje), niti verbalno obraćanje, pa ni kada je sadržava vrijeđanje ili provokaciju, kao što je okr. I. P. otvorio prozor suvozača i verbalno počeo vrijeđati podnositelja žalbe. 

 

4.4. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.    Žaleći se zbog izrečene novčane kazne žalbom se, u bitnom, navodi da sud u potpunosti zanemaruje doprinose svakog od sudionika, imajući u vidu da je upravo okr. I. P. svojim bezobraznim, vulgarnim i nepropisnim ponašanjem u prometu, te drskim ophođenjem, bio inicijator događaja od 29. srpnja 2017., te je izrečena novčana kazna neprimjerena utvrđenim okolnostima, previsoka, kao i obaveza naknade troškova.    

 

5.1. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je po službenoj dužnosti i uslijed podnesene žalbe.

 

5.2. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti ovaj sud utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, budući je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

 

5.3.    Naime, za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-350 DEM ili alternativno kazna zatvora u trajanju od 30 dana. Cijeneći olakotne i otegotne okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona prvostupanjski je sud okrivljenicima, pa tako i žalitelju izrekao blažu vrstu propisane kazne, novčanu kaznu, ali u protuvrijednost domaće valute od 400 DEM, dakle iznad gornje zakonom propisane granice.

 

5.4.  Budući ovaj drugostupanjski sud na povredu materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pravilnom primjenom zakona preinačiti pobijanu presudu i podnositelju žalbe izreći novčanu kaznu u zakonom propisanom rasponu. Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je okr. D. P. za počinjeni prekršaj opisan u izreci prvostupanjske presude izrekao novčanu kaznu u protuvrijednosti domaće valute od 350 DEM, smatrajući da na strani podnositelja žalbe ne postoje olakotne okolnosti koje bi bile osnova za izricanje novčane kazne u nižem iznosu.

 

5.5.  Naime, sama težina prekršaja, odnosno kriminalna količina u ponašanju okr. D. P. za koju je proglašen krivim (drsko narušavanje javnog reda i mira postupanjem u prometu, izlaženjem iz automobila i oštećivanjem automobila okr. P., pritvaranjem njegove noge, udaranje šakama po glavi i tijelu okr. P. dok je ležao na podu), u svojoj ukupnosti ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju. Bez obzira na činjenicu da je sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okr. D. P., koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti odluke Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj PpP-11708/17, pravomoćna 21. prosinca 2017. proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na tu presudu,  ovaj drugostupanjski sud smatra da težina počinjenog prekršaja ne opravdava novčanu kaznu u manjem iznosu. Naime, po ocjeni ovog suda, postupanje okr. I. P., a za koje je proglašen krivim i kažnjen ovom presudom, nije takve naravi da bi na bilo koji način opravdalo postupanje okr. D. P.

 

6.  Kako je u povodu žalbe okr. D. P. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba preinačiti postoje i u odnosu na okr. I. P. i okr. I. B., to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, kao da takve žalbe postoje, pobijana presuda preinačena u odluci o kazni, i u odnosu na okr. I. P. i okr. I. B.

 

7. U odnosu na troškove postupka, okrivljenik navodi da je obveza naknade troškova previsoka. 

 

7.1. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena bliže donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Okrivljenik je mlađa osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je odluka prvostupanjskog suda o troškovima prekršajnog postupka osnovana i utemeljena na zakonu.

 

8. Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog suda o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je podnositelja žalbe obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka, koji se temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. 

 

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 18. svibnja 2021.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.