- 1 -              I Kž-Us 115/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 115/2019-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene R. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03. i 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 22. veljače 2018. broj K-Us-7/2016-39, u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba USKOK-a, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženu R. B. i kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97. te kazneno djelo iz članka 312. stavaka 1. i 2. KZ/97. u vezi s člankom 37. i člankom 61. KZ/97., kao i u odnosu na optuženog Z. G. i kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/97. te kazneno djelo iz članka 312. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 61. KZ/97. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optužena R. B. i optuženi Z. G. oslobođeni su optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude počinili kaznena djela, i to optužena R. B. zlouporabu položaja i ovlasti iz članka  337. stavka 1. KZ/97. i produljeno kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene isprave iz  članka 312. stavaka 1. i 2. KZ/97. u vezi s člankom 37. i člankom 61. KZ/97., a optuženi Z. G. pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/97. i produljeno kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 61. KZ/97.

2. U odnosu na ovu točku presude, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Nasuprot tome, pod točkom II. prvostupanjske presude, optužena R. B. i optuženi T. C. proglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanima u toj točki presude počinili kaznena djela, i to optužena R. B. kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. , 61/15., 101/17. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i produljeno kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11., a  optuženi  T. C. kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 37. KZ/11., te produljeno kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11. Optuženoj R. B. za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 5. KZ/11. utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju tri mjeseca, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženici je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci. Ta kazna joj je primjenom članka 55. stavak 1. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na slobodi i to na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Optuženom T. C. je za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 37. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, za kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 5. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci. Ta mu je kazna primjenom članka 55. stavak 1. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na slobodi i to na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

4. Optužena R. B. i optuženi T. C. upozoreni su da ako svojom krivnjom ne budu izvršavali rad za opće dobro, sud će na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11. odmah donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

 

5. Optuženicima je na temelju članka 54. KZ/11. u izrečene jedinstvene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 29. listopada 2014. godine  do 2. prosinca 2014.

 

6. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. i članka 557. ZKP/08. utvrđeno je da 98.400,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi T. C. ostvario kaznenim djelom iz članka 291. stavak 2. u vezi članka 37. KZ/11. i članka 279. stavak 2. KZ/11. Utvrđeno je da navedeni novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske pa je naloženo optuženom T. C. da Republici Hrvatskoj isplati 98.400,00 kuna uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

7. Na temelju članka 148. stavak 5. ZKP/08. o troškovima kaznenog postupka u odnosu na ovaj dio pobijane presude, odlučiti će se posebnim rješenjem.

 

8. Protiv oslobađajućeg dijela ove presude žalbu je podnio USKOK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

9. Odgovor na žalbu podnijela je optužena R. B. po braniteljici odvjetnici O. I., s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana.

 

10. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

11. Žalba USKOK-a je osnovana.

 

12. U pravu je USKOK kada tvrdi da su razlozi pobijane presude u znatnoj mjeri proturječni i stoga nejasni te da je prvostupanjski sud time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08. Žalitelj upućuje da se prema razlozima koji su izneseni u pobijanoj presudi ne može jasno razlučiti po kojem je pravnom osnovu prvostupanjski sud optuženike oslobodio optužbe.

 

12.1. Naime, prema izreci pobijane presude prvostupanjski je sud optuženu R. B. i optuženog Z. G. oslobodio optužbe da bi počinili kaznena djela činjenično i pravno opisana u točki I. pobijane presude i to zbog zakonske osnove iz članka 453. točka 1. ZKP/11. (djela za koja se optužuju po zakonu nisu kaznena djela). Međutim, iznoseći razloge u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud ponajprije iznosi da je optužena R. B. priznala počinjenje kaznenih djela za koja se tereti. Potom se navodi da uslijed izmjena zakona kazneno djelo iz članka 337. stavak. 1. KZ/11. više ne postoji (jer po stavu prvostupanjskog suda nema kaznenog djela iz KZ/11. u kojem bi se ostvario pravni kontinuitet), a naposljetku  da nema dokaza da bi optuženica počinila kaznena djela odnosno da nema njezine kaznene odgovornosti kao supočinitelja u odnosu na optuženog Z. G. i produljeno kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavaka 1. i 2. KZ/97.

 

12.2. Pritom, a na to pravilno upućuje žalitelj, prvostupanjski sud propušta ocijeniti obranu optužene R. B. te njezinu obranu ne dovodi u vezu niti s jednim od izvedenih dokaza, nego samo paušalno navodi kako je ona priznala počinjenje kaznenih djela. Također se navodi da je optuženica postupala protivno Zakonu o lokalnoj (područnoj) samoupravi, odredbama Statuta Općine B. i odredbama Zakona o javnoj nabavi, ali se ne obrazlaže o kakvim je povredama propisa riječ te se ne daje ocjena navedenih povreda niti ih se dovodi u vezu s radnjama počinjenja kaznenih djela, a niti s obranama optuženih.

 

12.3. Ostalo je stoga nejasno smatra li prvostupanjski sud da djela za koja se optuženici terete nisu kaznena djela po zakonu ili pak smatra da nije dokazano da bi optuženici počinili kaznena djela kako im je to stavljeno na teret optužnim aktom.

13. Treba naglasiti da prvostupanjski sud prilikom iznošenja razloga o odlučnim činjenicama pogrešno polazi od stava da je pribavljanje neimovinske koristi društvu "S. o." d.o.o. "logički neodrživo", jer je društvo "S. o." d.o.o. izvelo ugovorene radove koji su i plaćeni. Međutim, optužena R. B. nije terećena da bi pribavila (neimovinsku) korist time što su izvedeni radovi plaćeni, nego da je društvu "S. o." d.o.o. pribavila neimovinsku korist time što im je pogodovala izravnim ugovaranjem poslova  bez provođenja postupka javne nabave i protivno svojim ovlastima. Time je, prema optuženoj, protupravno stavila to društvo u  povlašteni položaj pri čemu niti jedan drugi ponuđač koji bi sudjelovao u postupku javne nabave koja je propisana za sva raspolaganja Općine B. iznad 75.000,00 kuna nije niti imao priliku sudjelovati u nadmetanju. Stoga, suprotno stavu prvostupanjskog suda činjenica da je naručeni posao i plaćen nije od utjecaja na nezakonitost pogodovanja jednom izvođaču, a što ovdje čini obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti koje je optuženici R. B. stavljeno na teret, a u odnosu na koje su opisane i radnje pomaganja optuženog Z. G.

 

14. S obzirom na izloženo, u pravu je USKOK kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pa je prvostupanjsku presudu, prihvaćanjem žalbe USKOK-a, trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

15. Nadalje, ovaj je sud, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., jer je USKOK podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. Razmatrajući žalbene prigovore USKOK-a u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud smatra da izgleda da je za sada u pravu žalitelj u pogledu zaključaka koje je u pobijanoj presudi iznio prvostupanjski sud.

 

16.1. Prije svega, a to prvostupanjski sud nije doveo u pitanje, optužena R. B. je u inkriminiranom razdoblju bila načelnica Općine B. Bez odluke Općinskog vijeća Općine B. nije mogla raspolagati novčanim sredstvima Općine B. iznad 75.000,00 kuna. Iznad toga iznosa Općina B. je obveznik javne nabave. Jednako tako, nedvojbeno je utvrđeno da trgovačko društvo K. B. d.o.o. nije s društvom "S. o." d.o.o. imalo nikakve poslovne odnose niti je od tog društva naručilo izvođenje radova. Usprkos tomu, društvo "S. o." d.o.o. izdalo je trgovačkom društvu K. B. d.o.o. dva računa (br. 2... na iznos 60.349,95 kuna i br. ... na iznos 48.604,68 kuna). Osim toga, a to sud izrijekom utvrđuje, optužena R. B. priznala je počinjenje kaznenih djela za koja se tereti.

 

16.2. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, za sada izgleda da je u pravu žalitelj kada upućuje na to da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da nije bilo optuženičinog protupravnog postupanja kao načelnice Općine B. te da između optuženika nije bilo prethodnog dogovora za počinjenje kaznenih djela. Naime, čini se upitnim stav prvostupanjskog suda da je u odnosu na izdate račune ... i ... došlo samo do omaške u naznaci obveznika plaćanja, zbog čega da nije riječ o krivotvorenom računu pa da stoga optuženi Z. G. nije počinio produljeno kazneno djelo krivotvorenja službene isprave na što bi ga optužena R. B. potaknula. Osnovano navodi USKOK da je razlog izdavanja računa na trgovačko društvo K. B. d.o.o. prikrivanje nezakonitog pogodovanja društvu "S. o." d.o.o., kako bi se ukupni trošak 182.343,00 kuna "razbio" na manje račune, od kojih tek dio, i to onaj prema računu br. 25/2010. na iznos 71.616,75 kuna otpada na Općinu B., dok se ostatak odnosi na trgovačko društvo K. B. d.o.o., koje radove i opremu za dječje igralište u mjestu V. uopće nije naručilo pa nije bilo osnova izdati račune na to društvo. Sve te okolnosti optuženicima su bile poznate pa je upitan zaključak prvostupanjskog suda da nema njihove kaznene odgovornosti.

 

17. U ponovljenom će postupku u odnosu na optuženu R. B. i optuženog Z. G. te kaznena djela iz točke I. pobijane presude prvostupanjski sud vodeći računa o propustima na koje je upozoren ovim rješenjem, otkloniti uočene nedostatke te izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze. Potom će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će onda i valjano obrazložiti. Pri tome se upućuje prvostupanjski sud da kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. KZ/97. ima pravni kontinuitet u istoimenom kaznenom djelu iz članka 291. stavak 1. KZ/11. jer se riječ o kaznenim djelima protiv službene dužnosti u kojima službena ili odgovorna osoba iskorištavajući svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti te sebi ili drugoj osobi pribavi korist. Pojam "korist" iz članka 291. stavak 1. KZ/11. obuhvaća svaku korist, kako imovinsku, tako i neimovinsku.

 

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. svibnja 2021.