1

Poslovni broj: Gž-609/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-609/2021-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D. R., OIB: …, iz G., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Š., protiv tuženika I. K., OIB: …, i R. K., OIB: …, oboje iz K. na S., oboje zastupani po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-172/2020-11 od 22. siječnja 2021., 18. svibnja 2021., 

 

r i j e š i o  j e :

 

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-172/2020-11 od 22. siječnja 2021. u točkama 1. i 2. izreke.

 

II. Točka 3. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

"1. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.093,75 kn u roku od 15 dana.

3. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan u iznosu od 1.718,75 kn."

 

2. Protiv točke 1. i 2. izreke odluke pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnio je tužitelj 18. ožujka 2021. zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj je protiv tuženika kao nasljednika K. Š. podnio tužbu radi isplate iznosa od 40.000,00 kn uz tvrdnju da mu je za pozajmljeni iznos K. Š. izdala bjanko zadužnicu koja je solemnizirana od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika M. G. sa sjedištem u V. broj Ov-6514/2016 od 6. rujna 2016.

 

5.1. Tuženici su osporili tužbeni zahtjev tvrdeći kako K. Š. nije potpisala zadužnicu.

 

5.2. Na pripremnom ročištu iz izjava stranaka utvrđeno je da nije sporno da postoji bjanko zadužnica koja je solemnizirana kod javnog bilježnika i u kojoj je kao dužnik navedena K. Š. te da su tuženici po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza K. Š. utvrđeni njezinim nasljednicima.

 

5.3. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe odnosno kondemnatornog zahtjeva obzirom da raspolaže ovršnom ispravom, bjanko zadužnicom solemniziranom po javnom bilježniku izdanu od K. Š. i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza K. Š. pa stoga može protiv tuženika pokrenuti izravnu naplatu na temelju navedene zadužnice i rješenja o nasljeđivanju.

 

5.4. Prvostupanjski sud u svojoj odluci citira odredbu članka 214., 215. i 32. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 – dalje: OZ. Isto tako poziva se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-371/2013 od 10. siječnja 2018. u kojoj je izražen stav da vjerovnik koji raspolaže zadužnicom za osiguranje svoje tražbine nema pravni interes za vođenje parnice  jer su ciljevi koji se postižu pravnom zaštitom u parničnom postupku i ciljevi koji se ostvaruju osiguranjem tražbine zadužnicom u bitnom identični i u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na zadužnicu.

 

5.5. Mišljenje je prvostupanjskog suda da u slučaju kada tužitelj ima zadužnicu kao sredstvo osiguranja svoje tražbine mora dokazati postojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatornog zahtjeva što isti nije učinio, pa je tužba odbačena pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP-a.

 

5.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

 

6. U svojoj žalbi tužitelj navodi da istu podnosi zbog svih žalbenih razloga pri čemu sadržajno ističe da ne može na temelju bjanko zadužnice i rješenja o nasljeđivanju podnijeti zahtjev za izravnu naplatu putem Fine zbog čega ima interes za donošenje presude sukladno tužbenom zahtjevu.

 

7. Kako je žalba podnesena i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu nije navedeno koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, to je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

 

7.1. I po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu tužitelja s obzirom da isti raspolaže ovršnom ispravom temeljem koje, suprotno njegovom shvaćanju, može zatražiti izravnu naplatu od nasljednika osobe koja je izdala bjanko zadužnicu.

 

7.2. Prema odredbi članka 215. stavak 1., 2. i 3. OZ-a, dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Izvornik isprave iz stavka 1. ovog članka, s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku Agenciji s učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi, dostavlja vjerovnik izravno, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom neposrednom dostavom ili preko javnog bilježnika. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika. Odredbe članka 214. stavak 2. te 4.-8. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na bjanko zadužnicu.

 

7.3. Prema odredbi članka 209. OZ-a ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencija da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koji imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u mirnom rješenju spora na temelju članka 186.a. Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjene određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banke na ovrhovoditeljev račun koji je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu. Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Prema stavku 8. istog članka Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavak 1. i 2. ovog zakona.

 

7.4. Prema članku 32. stavak 1. i 2. OZ-a, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Odredba stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

 

7.5. Dakle, nije osnovana tvrdnja tužitelja da on ne može na temelju bjanko zadužnice koja je solemnizirana po javnom bilježniku i predstavlja ovršnu ispravu i na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju podnijeti prijedlog za izravnu naplatu Agenciji.

 

7.6. U odnosu na postojanje pravnog interesa treba reći da je postojanje pravnog interesa u parničnom postupku nužna pretpostavka da bi se parnični postupak uopće mogao voditi. Kada se radi o kondemnatornoj tužbi za njezino podnošenje ne mora se posebno dokazivati pravni interes, za razliku od deklaratorne tužbe. Međutim, jedno od osnovnih načela parničnog postupka je i načelo ekonomičnosti koje podrazumijeva da se parnični postupak mora provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku te sa što manje troškova i onemogućavanje zlouporabe prava. Zbog toga  prema recentnoj sudskoj praksi vjerovnik koji raspolaže zadužnicom koja je izdana u svrhu osiguranja potraživanja nema mogućnost svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku iz razloga što zadužnica ima svojstvo ovršne isprave i rješenja o ovrsi, a upravo tužitelj kao vjerovnik traži donošenje presude koja će imati svojstvo ovršne isprave. Kako vjerovnik ima na raspolaganju brži i jednostavniji način za ostvarenje svoje tražbine u okviru ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate, to bi vođenje parničnog postupka bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti, pa vjerovnik kao tužitelj nema pravni interes za vođenje parničnog postupka (Revt-184/2014-2 od 14. travnja 2015 i Revt-288/2015-2 od 18. listopada 2016).

 

7.7. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška iz točke 2. izreke pobijane odluke čija visina je utvrđena na temelju vrijednosti predmeta spora i odredbi Tarife.

 

7.8. Zbog navedenih razloga pobijana odluka potvrđena je u točki 1. i 2. izreke primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

7.9. Točka 3. izreke rješenja nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije podnesena žalba.

 

Koprivnica, 18. svibnja 2021.