Poslovni broj 77 Gž R-459/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-459/2021-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Iris Gović Penić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. B. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja I. H. d.o.o. (ranije Z. H. d.o.o.), Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z. odvjetničkog društva P. & S. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3367/2019-20 od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3367/2019-20 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

 

              II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3367/2019-20 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, i sudi:

 

              1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja Z. H. d.o.o. OIB: …, …, … Z. od 4. studenog 2019. kojom je tužiteljici-protutuženoj V. B., OIB: … iz Z., …, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da tužiteljici-protutuženoj radni odnos kod tuženika-protutužitelja nije prestao.

Nalaže se tuženiku-protutužitelju Z. H. d.o.o. OIB: …,

…, … Z. da tužiteljicu-protutuženu V V. B., OIB: … iz Z., …, vrati na rad na radno mjesto glavne blagajnice temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

              3. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 833,25 kn, u roku 15 dana.

 

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 766,25 kn, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja Z. H. d.o.o. od 4. studenog 2019. kojom je tužiteljici-protutuženici V. B. otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da tužiteljici-protutuženici radni odnos kod tuženika-protutužitelja nije prestao.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku-protutužitelju Z. H. d.o.o. da tužiteljicu-protutuženicu V. B. vrati na rad na radno mjesto glavne blagajnice temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

U točki III. izreke je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Z. H. d.o.o. za sudskim raskidom ugovora o radu tužiteljice-protutuženice V. B. kod tuženika-protutužitelja sa danom donošenja prvostupanjske presude

              U točki IV. izreke je naloženo tuženiku-protutužitelju Z. H. d.o.o. naknaditi tužiteljici-protutuženoj V. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom "u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena", u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

                           

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud utvrdio sljedeće:

              - da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 18. listopada 2010., zajedno sa svim pripadajućim aneksima i dodacima,

- da je tuženik 1. prosinca 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim je otkazao postojeći ugovor o radu,

- da je tužiteljica protiv iste odluke uložila Zahtjev za zaštitu prava te zatražila sudsku zaštitu,

- da je povodom tužbe tužiteljice donesena prvostupanjska presuda pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, Poslovni broj: Pr- 2365/2019 od 30. rujna 2019., a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te kojom je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. prosinca 2017. proglašena nezakonitom i nedopuštenom, utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja osporavane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u roku od 15 dana od dana donošenja presude,

- da je tuženik protiv navedene presude pravovremeno uložio žalbu s prijedlogom da se ista ukine i tužbeni zahtjev odbije te da je pred drugostupanjskim sudom još uvijek u tijeku postupak pa prvostupanjska presuda još uvijek nije postala pravomoćna,

- da je tuženik povodom nepravomoćne presude ovog suda Pr- 2365/2019 od 30. rujna 2019., i to 29. dan od dana donošenja prvostupanjske presude dopisom od 18. listopada 2019. pozvao tužiteljicu da se vrati na rad počev od 29. listopada 2019. u 13,00 h te da je tužiteljica navedeni dopis zaprimila 21. listopada 2019.,

- da je tužiteljica dopisom od 23. listopada 2019. odgovorila tuženika da nije u mogućnosti pristupiti na rad navedenog datuma zbog činjenice da je zaposlena kod drugog poslodavca te je zatražila produžetak roka za povratak na rad,

- da je tuženik navedeni dopis tužiteljice zaprimio 25. listopada 2019. i da na isti nije odgovorio,

- da je tuženik 4. studenog 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. listopada 2010., zajedno sa svim pripadajućim aneksima i dodacima, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je tužiteljica pravovremeno protiv navedene Odluke uložila Zahtjev za zaštitu prava te podnijela tužbu prvostupanjskom sudu,

              - da iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 4. studenog 2019. (stranica 7-10 spisa – dalje: Odluka) proizlazi da se istom tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. listopada 2010., zajedno sa svim pripadajućim aneksima i dodacima, zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa bez obveze poštivanja otkaznog roka te da radni odnos tužiteljice i tuženika prestaje danom donošenja Odluke,

- da je u obrazloženju Odluke od 4. studenog 2019. navedeno da je radnica tijekom trajanja radnog odnosa s poslodavcem obavljala poslove glavne blagajnice; da je poslodavac 1. prosinca 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu kojom je radnici otkazao postojeći ugovor o radu, koju odluku je radnica pobijala sudskim putem te je Općinski radni sud u Zagrebu 30. rujna 2019. donio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radnice i kojom presudom je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. prosinca 2017. proglašena nezakonitom i nedopuštenom te je utvrđeno da radni odnos poslodavca i radnice nije prestao; da je presudom naloženo poslodavcu da radnicu vrati na rad na radno mjesto glavne blagajnice temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. listopada 2010. i kasnijih aneksa i dodataka, sve u roku ne dužem od 15 dana od dana donošenja presude. Iako presuda u tom trenutku nije postala pravomoćna, poslodavac je 18. listopada 2019. radnici uputio dopis preporučenom pošiljkom, koji je radnica primila 21. listopada 2019., kojim ju poziva da se vrati na rad kod poslodavca na radno mjesto glavne blagajnice počevši od 29. listopada 2019. u 13,00 sati; da radnica 29. listopada 2019. nije stupila na rad u skladu s pozivom koji joj je poslodavac uputio, iako je toga dana trebala raditi u smjeni koja započinje u 13,00 sati te ni narednih dana u kontinuitetu nije pristupila na rad, sve do dana donošenja Odluke o otkazu, da radnica svoj izostanak s rada nije opravdala; da je radnica u očitovanju od 23. listopada 2019. izričito otklonila mogućnost dolaska na rad 29. listopada 2019., a prema pozivu poslodavca, u kojem je kao razlog nemogućnosti dolaska na rad navela rad kod drugog poslodavca; da je radnica neopravdano, svojom krivnjom, izostala s rada u ukupnom neprekinutom razdoblju počevši od 29. listopada 2019. pa do dana donošenja ove odluke, tijekom kojeg razdoblja radnica nije uopće izvršavala svoje obveze iz radnog odnosa, bez da je svoj izostanak s rada opravdala objektivnim i osnovanim razlogom koji bi bio prihvatljiv poslodavcu te je stoga poslodavac u konkretnom slučaju utvrdio da je radnica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa (neopravdani izostanak s posla) zbog čega nastavak radnog odnosa između poslodavca i radnice nije moguć.

 

6. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, poslodavac je ovlašten pozvati radnika da se javi na posao i u situaciji kada postoji nepravomoćna sudska odluka (a u konkretnom slučaju je to presuda u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-2365/2019 od 30. rujna 2019.) kojom je raniji izvanredni otkaz ugovora o radu (u konkretnom slučaju od 1. prosinca 2017.) utvrđen nedopuštenim, a radnik je dužan odazvati se pozivu poslodavca da se vrati na posao ako kod radnika postoji volja za održavanjem ugovora o radu na snazi sukladno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR /tako i u Revr-817/2018 od 26. ožujka 2019./). Naime, podnošenjem tužbe u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2365/2019 kojom je tužiteljica tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. prosinca 2017., tužiteljica je i tražila uspostavu svog ranijeg radno-pravnog statusa, odnosno tražila je da ju tuženik vrati na posao iz čega bi proizlazilo postojanje volje tužiteljice da nastavi raditi kod tuženika.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da se prema odredbi čl. 10. st. 1. ZR-a radni odnos zasniva se ugovorom o radu, a za sklapanje ugovora o radu potrebna je suglasna volja stranaka sukladno odredbi čl. 247. ZOO-a. Pritom napominje da se od radnika zahtjeva aktivnost u uspostavljanju njegovog radno-pravnog statusa (tako i u Revr-251/05).

 

8. U ovoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je mišljenja da je kod tužiteljice i tuženika postojala suglasna volja o uspostavi radno-pravnog statusa sukladno prethodno sklopljenom ugovoru o radu u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZR-a u vezi s čl. 247. ZOO-a,, budući je tuženik pozvao tužiteljicu da se javi na rad, a što stranke ni ne spore. Također, nije sporno ni da se tužiteljica nije odazvala pozivu tuženika te nije došla na rad sukladno pozivu tuženika.

 

9. Međutim, prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužiteljica je pravodobno obavijestila tuženika da nije u mogućnosti pristupiti na rad kod tuženika navedenog datuma, i to iz razloga što je zaposlena kod drugog poslodavca. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da je tužiteljica poziv tuženika za povratak na rad zaprimila 21. listopada 2019. te je tuženiku i odgovorila odmah po primitku poziva, tj. dopisom koji je tuženik zaprimio 25. listopada 2019. te je zatražila tuženika da prolongira rok za njen povratak na rad, a na njezin dopis tuženik nije odgovorio, već je 4. studenog 2019. donio osporavanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod sadašnjeg poslodavca, u trenutku kada je dobila poziv od tuženika da se vrati na radno mjesto, bila zaposlena godinu i deset mjeseci te je otkazni rok određen u trajanju od 30 dana, a o čemu je bio upoznat i tuženik. Sud prvog stupnja ocjenjuje da bi u okolnostima konkretnog slučaja opravdano bilo dopustiti tužiteljici primjereni rok da regulira svoj radno pravni status kod trenutnog poslodavca i obveze koje ima prema istome jer nije životno ni logično očekivati od bilo koga da u roku od osam dana raskine radni odnos kojeg ima zasnovan s drugim poslodavcem i dođe na rad kod bivšeg poslodavca. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica postupila korektno te je dopisom zatražila tuženika da prolongira rok za njen povratak na rad, sve u cilju reguliranja svog radno pravnog statusa kojeg ima sa sadašnjim poslodavcem, a čime je ujedno i pokazala volju za uspostavom radno-pravnog odnosa kod tuženika. 

 

10. Opisane ocjene i zaključke prvostupanjskog suda ovaj sud drugog stupnja u pretežnom dijelu ne prihvaća.

 

11. Odredba čl. 116. st. 1. ZR-a propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

12. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužiteljica u svom dopisu od 23. listopada 2019. (list 113 spisa) navela da je trenutno u radnom odnosu i to u trajanju dužem od godine dana kod istog poslodavca, slijedom čega sukladno odredbi čl. 122. ZR-a ima obvezu odraditi otkazni rok u trajanju od mjesec dana. Kako se ne bi izvrgnula potraživanju s osnove naknade štete od sadašnjeg poslodavca, tužiteljica nije u mogućnosti izvanredno otkazati postojeći ugovor o radu pa stoga rok od 8 dana za javljanje na rad smatra neprimjerenim rokom i predlaže prolongaciju datuma povratka na rad i prijedlog novog datuma početka rada.

 

13. Ovdje valja reći da su odredbom čl. 112. ZR-a propisani načini prestanka ugovora o radu te je pod točkom 5. toga članka naveden sporazum radnika i poslodavca, kao jedan o načina prestanka radnog odnosa. Dakle, otkaz koji tužiteljica spominje u svom dopisu od 23. listopada 2019. nije jedini način prestanka rada kod poslodavca, a tužiteljica nije ni tvrdila niti dokazivala da je pokušala sa sadašnjim poslodavcem postići sporazum o prestanku ugovora o radu.

 

14. Nadalje, tužiteljica u svom dopisu od 23. listopada 2019. nije navela niti jedan konkretan prijedlog u vezi ponovne uspostave radno-pravnog odnosa između stranaka – nije navela određeni rok u kojem bi mogla pristupiti na posao niti je pokušala ostvariti neposredni kontakt s ovlaštenom osobom tuženika i dogovoriti jasno i precizno detalje oko svog ponovnog dolaska na rad. Paušalan navod o tome kako predlaže "prolongaciju datuma povratka na rad i prijedlog novog datuma početka rada", prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ne predstavlja iskazivanje volje za dolazak na rad kod tuženika kao poslodavca.

 

15. Iako je prvostupanjski sud pravilno iznio shvaćanje da se od radnika zahtijeva aktivnost u uspostavljanju njegovog radno-pravnog statusa, pogrešno je ocijenio da je takva aktivnost na strani tužiteljice i postojala – time što je odmah po primitku tuženikovog dopisa da se javi na rad, dopisom obavijestila tuženika da je u radnom odnosu kod drugog poslodavca i predložila prolongaciju datuma povratka na rad. To iz razloga jer se radi o vrlo općenitom dopisu bez navođenja konkretnog broja dana za koje tužiteljica smatra da su joj potrebni za rješavanje svog statusa kod sadašnjeg poslodavca M. d.o.o. Z. i dolaska na rad kod tuženika, pri čemu tužiteljica nije pokušala ostvariti osobni kontakt s tuženikom i neposredno dogovoriti sve potrebne detalje oko svog povratka na rad, slijedom čega ovaj sud zaključuje da na strani tužiteljice nije postojala stvarna volja za ponovnom uspostavom radnog odnosa kod tuženika te da razlozi zbog kojih se tužiteljica nije odazvala pozivu tuženika da pristupi na rad (radni odnos kod drugog poslodavca koji nije ni pokušala regulirati na drugačiji način te pozivanje na kratkoću roka bez konkretnom iznošenja roka koji bi za nju bio primjeren) nisu opravdani.

 

16. Stoga su postojali opravdani razlozi za donošenje pobijane Odluke o otkazu te je prvostupanjsku presudu pod točkama I./ i II./ izreke, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

17. S obzirom da je utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu pretpostavka za donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu, koja pretpostavka nakon donošenja ove drugostupanjske presude nije ispunjena, valjalo je u tom dijelu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III./ izreke.

 

18. Budući da je, nakon donošenja ove drugostupanjske presude, tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 33,33% (odbijena je sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu i vraćanje na rad, dok je tuženik odbijen s zahtjevom za sudski raskid), a tuženik u omjeru od 66,66%, to je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku trošak postupka, koji se sastoji od jednokratne nagrade od 2.500,00 kn (s uključenim PDV-om), u omjeru od 33,33%, što predstavlja iznos od 833,25 kn.

 

19. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio u omjeru od 66,66%, to mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak sastava žalbe od 600,00 kn, uvećano za PDV od 150,00 kn, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn, što ukupno iznosi 1.150,00 kn, a tužiteljica mu je dužna naknaditi iznos od 766,59 kn.

 

20. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točkama II 3., II 4. i III izreke.

 

 

U Zagrebu 17. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

     Daniela Ukić