1                       Poslovni broj: UsI-437/2021-10

 

 

 

                                                     

 

 

 

Poslovni broj: UsI-437/2021-10

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja A. H. d.o.o. (ranije: V. d.o.o.), Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica u Pazinu, Odjel Istarske županije), P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Pule, P., radi obnove spora – uklanjanja postaje elektroničke komunikacijske mreže, 17. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Dopušta se obnova spora koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem 11 UsI-1378/17 te se stavlja izvan snage ovosudna presuda poslovni broj 11 UsI-1378/17-10 od 27. lipnja 2018. u cijelosti.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Pazinu - Odjel Istarske županije KLASA: UP/I-362-02/17-02/1186, URBROJ: 531-07-1-3-1-17-1 od 12. rujna 2017.

Obrazloženje

             

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/17-02/1186, URBROJ: 531-07-1-3-1-17-1 od 12. rujna 2017. naređeno je tužitelju, kao investitoru, uklanjanje osnovne postaje elektroničke komunikacijske mreže V. d.o.o. … PU R. (antenski prihvat) koja je izgrađena na terasi trećeg kata postojeće višestambene zgrade u P., na kč. zgr. ... k.o. P., koja je izgrađena bez građevinske dozvole u roku od 120 dana od dana zaprimanja ovog rješenja. Tužitelj je ujedno upozoren na posljedice ukoliko ne postupi sukladno navedenom rješenju. 

 

2. Presudom ovog suda poslovni broj 11 UsI-1378/17-10 od 27. lipnja 2018., povodom tužbe tužitelja, poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Pazinu - Odjel Istarske županije KLASA: UP/I-362-02/17-02/1186, URBROJ: 531-07-1-3-1-17-1 od 12. rujna 2017. bez vraćanja na ponovni postupak.

 

3. Grad Pula - Pola, kao zainteresirana osoba, podnio je prijedlog za obnovu spora okončanog citiranom presudom Upravnog suda u Rijeci.

4. Rješenjem poslovni broj UsI-41/2019-2 od 10. siječnja 2019. Upravni sud u Rijeci prijedlog za obnovu spora odbacio je kao podnesen po neovlaštenoj osobi, zaključivši u bitnom da Grad Pula - Pola ne može imati status stranke u konkretnom postupku inspekcijskom nadzora.

 

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz-13/2019-6 od 23. ožujka 2021., odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-27/19-4 od 30. svibnja 2019., za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnog rješenja Upravnog suda u Rijeci broj UsI-41/2019 od 10. siječnja 2019., kojim je odbačen prijedlog Grada Pule za obnovu spora okončanog presudom Upravnog suda u Rijeci broj UsI-1378/17-10 od 27. lipnja 2018., usvojen je potonji zahtjev, ukinuto rješenje Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-41/2019 od 10. siječnja 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje. Navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjena je osnovanom tvrdnja podnositelja zahtjeva da je pobijanim rješenjem izveden pogrešan zaključak o tome da Grad Pula nema svojstvo stranke.

 

6. Razlozi za obnovu upravnog spora propisani su odredbom čl. 76. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS). Istom odredbom je između ostalog propisano, i to st. 1. toč. 7. predmetne odredbe, da će se spor okončan presudom obnovit na prijedlog stranke ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu.

 

7. Slijedom svega navedenog, sud je u ponovnom postupku, nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio kako je prijedlog za obnovu podnesen od strane ovlaštene osobe, da je prijedlog pravodoban i da je stranka učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu.

 

8. U prijedlogu za obnovu zainteresirana osoba prvenstveno ističe kako je tužitelj dana 19. rujna 2017., dakle prije pokretanja ovog upravnog spora, pokrenuo postupak ocijene zakonitosti PPU Grada Pule te se taj postupak vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovni broj Usoz-101/17, a o čemu tužitelj nije obavijestio sud. Nadalje, ističe kako u ovoj pravnoj stvari nema mjesta neposrednoj primjeni Uredbe temeljem odredbe čl. 118. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakonom o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine” broj 90/11, 133/12, dalje: ZID ZEK) budući da su odredbe PPU Grada Pule usklađene s odredbama ZEK-a, a što je utvrđeno od strane tada nadležne Hrvatske agencije za telekomunikacije. Naime, sukladno čl. 25. st. 3. ZEK-a u postupku Izmjena i dopuna Plana koje su objavljene u Službenim novinama Grada Pule broj 5/14, a predmet kojih je bila izmjena citiranog članka 117., pribavljeno je prethodno mišljenje Agencije (tada kao Hrvatska agencija za telekomunikacije, dalje: HAKOM). Pozitivnim mišljenjem HAKOM je potvrdio da se pobijanom odredbom čl. 117 st. 11. PPU Grada Pule uređuje gradnja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme u skladu sa odredbama ZEK-a i drugih relevantnih propisa. Osim toga, ista sigurnosna granica od 400 m proizlazi iz odredbi Prostornog plana Istarske županije, a temeljem čl. 61. Zakona o prostornom uređenju prostorni plan niže razine mora biti usklađen s prostornim planom više razine, pa je navedeno moralo biti preuzeto u PPU Grada Pule, koji je prostorni plan niže razine u odnosu na županijski prostorni plan. Nastavno, odredba čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule nije u suprotnosti s čl. 5. st. 11. Uredbe kojom je propisano da se antenski prihvati, koji se postavljaju na postojeće građevine, ne planiraju u dokumentima prostornog uređenja. Naime, odredbom čl. 5. Uredbe jasno je propisano da planiranje elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme u dokumentima prostornog uređenje podrazumijeva utvrđivanje položaja iste na temelju podloge koju čini objedinjeni plan razvoja pokretne komunikacijske infrastrukture prikazanog, a što se prikazuje na grafičkom prikazu dokumenata prostornog uređenja. Dakle, da bi se konkretna odredba smatrala prostornoplanskim planiranjem elektroničke komunikacijske infrastrukture potrebno je da se u grafičkom prilogu točno utvrde konkretne lokacije na kojima je moguće postavljanje te infrastrukture te da nije moguće postavljanje izvan tih lokacija, a što nije slučaj s odredbom čl. 117. PPU Grada Pule. Naime, antenski prihvati na postojećim građevinama se postavljaju na cijelom području Grada Pule-Pola, pa njihov položaj u prostoru nije prostornoplanskom dokumentacijom unaprijed određen, odnosno isplaniran. Odredbom čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule određeni su samo uvjeti pod kojima je takve objekte moguće postavljati, a propisivanje uvjeta za građenje građevina i provedbu bilo kojih drugih zahvata u Prostoru je obveza jedinice lokalne samouprave iz čl. 53 Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine” broj 153/13, 65/17, dalje: ZOP). Odredbom čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule se ne ograničava razvoj elektroničke  komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture, kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Površina Grada Pule iznosi 5.165 ha, pa je razvidno da je moguće i lako primjenjivo poštivanje sigurnosne preventivne udaljenosti od 400 m pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini dvadesetak specijaliziranih ustanova na području Pule. S time u vezi ističe se da je odredbama PPU Grada Pule predviđeno više stotina lokacija za samostojeće antenske stupove tužitelja i drugih pružatelja telekomunikacijskih usluga, no tužitelj ne koristi te mogućnosti koje podrazumijevaju ulaganje u napredniju i suvremeniju tehnologiju. Upravo je razvoj mreže samostojećih antenskih stupova u skladu sa Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa u RH i ciljevima Digitalne agende za Europu, a ne postavljanje antenskih prihvata na krovove vrtića i škola što primjenjuje tužitelj. Nadalje, predmetne odredbe PPU Grada Pule su u skladu s čl. 25. st. 2 ZEK-a koji propisuje da se pri planiranju elektroničke komunikacijske infrastrukture osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša. U konkretnoj situaciji, davanjem usmjerenja vezanih uz pozicioniranje antenskih prihvata na način da je pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini škola, dječjih vrtića, bolnica i sličnih ustanova potrebno poštivati sigurnosnu preventivnu udaljenost od 400 m, postupano je u cilju zaštite najranjivijih skupina stanovništva, a sukladno ustavnim postulatima i u okviru nadležnosti Grada Pule-Pola kao jedinice lokalne samouprave, temeljem čl. 129. Ustava. Propisivanje minimalne sigurnosne udaljenosti elektroničke komunikacijske infrastrukture od određenih područja urbane sredine u skladu je s praksom u drugim europskim državama. S time u vezi posebice se ističe da je odredbom čl. 8. Rezolucije Europskog Parlamenta od 2. travnja 2009. o zdravstvenim problemima povezanim s eletromagnetičkim poljima (2008/2211(INI)) utvrđeno da je u općem interesu osigurati da se nove GSM antene ili visokonaponski kablovi postavljaju na određenoj, sigurnoj udaljenosti od škola, umirovljenički domova i zdravstvenih ustanova. Slijedom navedenog, Grad Pula-Pola predlaže da Sud sukladno odredbi čl. 77. st. 3. ZUS-a dopusti obnovu i stavi izvan snage presudu poslovni broj Usl-1378/17-10 od 27. lipnja 2018. te odluči o predmetu spora na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              9. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za obnovu ističe kako je netočan i izvan iz konteksta navod zainteresirane osobe da je „od strane tada nadležne Hrvatske agencije za telekomunikacije” potvrđeno da su „odredbe PPU Grada Pule usklađene s odredbama ZEK-a". Naime, upravo je HAKOM dopisom od dana 26. svibnja 2015., upućenim zainteresiranoj osobi, uputila primjedbe na spornu odredbu članka 117. PPU Grada Pule. Naime, iz predmetnog dopisa HAKOM-a, proizlazi da isti nezakonitom smatra upravo odredbu osporavanog čl. 117. PPU Grada Pule te traži usklađivanje iste s Uredbom, odnosno brisanje sigurnosne preventivne granice od 400 m. lako se u dopisu navedeno traži u odnosu na sporno ograničenje spram samostojećih antenskih stupova po logici stvari takvo ograničenje nije prihvatljivo niti kad se radi o postavljanju antenskih prihvata. Ne manje bitno, ističe se da je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom od 27. rujna 2019., poslovnog broja Usoz-77/18-8, utvrdio sljedeće: „Imajući na umu citirane odredbe ZEK-a, Uredbe kao i stajališta Ustavnog suda izražena u naprijed navedenom rješenju, prema ocjeni ovog Suda jedinice lokalne samouprave obavezne su u svojim dokumentima prostornog uređenja planirati EKI i drugu povezanu opremu na način koji ne odstupa od Uredbe." lako se u konkretnoj pravnoj stvari postavilo pitanje pogrešnog prenošenja kružnica iz objedinjenog plana koji je sastavni dio Uredbe u dokumente prostornog uređenja, Visoki upravni sud Republike Hrvatske iznio je jasan stav o odnosu Uredbe i dokumenata prostornog uređenja. Navod zainteresirane osobe da „odredba čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule nije u suprotnosti s čl. 5 st. 11. Uredbe kojom je propisano da se antenski prihvati, koji se postavljaju na postojeće građevine, ne planiraju dokumentima prostornog uređenja” nije točna. Obrazloženje spomenutog navoda zainteresirana osoba temelji na pogrešnoj interpretaciji i očitom nepoznavanju infrastrukture regulirane Uredbom. Naime, st. 1. čl. 5. Uredbe propisano je da se „planiranje položaja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme u pokretnim komunikacijskim mrežama (samostojećih antenskih stupova) utvrđuje na temelju podloge koju čini objedinjeni plan razvoja pokretne komunikacijske infrastrukture.“ Nadalje, st. 2. istog čl. određeno je što se smatra objedinjenim planom –„Objedinjeni plan, koji obuhvaća usklađene planove svih operatora pokretnih komunikacija u Republici Hrvatskoj, s najmanjim potrebnim brojem samostojećih antenskih stupova u svakoj županiji i Gradu Zagrebu, operatori pokretnih komunikacija zajednički podnose na prethodnu suglasnost Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: Agencija). Dakle, kako je razvidno citirane odredbe, kao i st. 3. do 8. čl. 5. Uredbe utvrđuju način na koji se u dokumentima prostornog uređenja planiraju samostojeći antenski stupovi. Stoga je točno da se samostojeći antenski stupovi planiraju na temelju podloge koju čini objedinjeni plan razvoja pokretne komunikacijske infrastrukture, a koji se, sukladno st. 7. istog čl. u obliku kružnica predviđenih za postavljenje antenskih stupova prenose u dokumente prostornog uređenja. Međutim, isto se ne odnosi na antenske prihvate. U odnosu na antenske prihvate, kao zasebnu vrstu elektroničke komunikacijske infrastrukture, koja se postavlja na postojeće građevine, st. 9. čl. 5. utvrđeno je da se isti ne planiraju u dokumentima prostornog uređenja. Stoga je netočan navod zainteresirane osobe da je potrebno „u grafičkom prilogu točno utvrditi konkretne lokacije na kojima je moguće postavljanje te infrastrukture” da bi se radilo o prostorno planskom planiranju elektroničke komunikacijske infrastrukture, konkretno antenskih prihvata.              U odnosu na navode zainteresirane osobe da se spornom odredbom PPU-a Grada Pule ne planira postavljanje antenskih prihvata i da ista, osobito uzimajući u obzir površinu Grada Pule, ne ograničava razvoj elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture, odnosno da čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule nije u suprotnosti niti sa Zakonom o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11., 133/12, 80/2013., 71/14., 72/17 - dalje: ZEK), a niti s Uredbom istaknuto je sljedeće. Odredbom čl. 25. st. 2. ZEK-a propisano je da su „jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezne u dokumentima prostornog uređenja planirati elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu  na način kojím se ne ograničuje razvoj elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture, pri čemu se osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša.“ S obzirom na predmetnu odredbu ZEK-a, a sve da u cijelosti zanemarimo postojanje Uredbe, dakle da se krene sa stajališta da ista nikada nije inkorporirana u tekst ZEK-a, odnosno da ista čak nikada nije niti donesena, javnopravno tijelo je nesporno donijelo opći akt koji sadrži nezakonitu odredbu kojom se upravo ograničava razvoj elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture. Naime, sve da je jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u dokumentima prostornog uređenja dopušteno, bez ikakvog usklađenja s odredbama Uredbe, planirati smještaj EKI (dakle, i antenskih prihvata i antenskih stupova) nije im, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, dopušteno planirati EKI na način da planiranje ograničava njen razvoj. Odredba čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule propisuje da je „dopušteno postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme na postojećim (legalno izgrađenim) građevinama, u skladu s važećom zakonskom regulativom. Pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini škola, dječjih vrtića, bolnica i sličnih ustanova potrebno je poštivati sigurnosnu preventivnu udaljenost od 400 m“. Dakle, odredbom čl. 117. st. 11. PPU Grada Pule u dijelu koji propisuje da je „pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini škola, dječjih vrtića, bolnica i sličnih ustanova potrebno poštivati sigurnosnu preventivnu udaljenost od 400 m", ne samo da se ograničava razvoj EKI, već se doslovno onemogućava obavljanje telekomunikacijske djelatnosti. Točan je navod zainteresirane osobe da se u skladu sa st. 2. čl. 25. ZEK-a pri planiranju EKI osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša. Zaštita navedenih vrijednosti osigurana je važećim propisima Republike Hrvatske kojima se upravo štiti zdravlje ljudi, zaštita prostora i očuvanje okoliša. Naime, dopuštene razine elektromagnetskih polja, kao i izvori elektromagnetskih polja za koje je obvezna dozvola Ministra zdravstva određeni su Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja („Narodne novine“ broj 146/14, 59/16, 31/19 dalje: Pravilnik), u skladu sa Zakonom o zaštiti od neionizirajućeg zračenja („Narodne novine“ broj 91/10, 114/18). Pravilnik se primjenjuje na izvore elektromagnetskih polja pri njihovom projektiranju, stavljanju u uporabu i tijekom uporabe. Dakle, zaključno, zaštita ljudskog zdravlja s posebnim naglaskom na „najranjivije skupine stanovništva” osigurana je propisima Republike Hrvatske. To osobito ako se uzme u obzir da su granične vrijednosti propisane Pravilnikom strože od preporuke Vijeća Europske unije. Slijedom svega iznesenog, tužitelj i dalje smatra neosnovanim prijedlog za obnovu postupka. Podredno, u slučaju obnove postupka, u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

              10. Obzirom da je sud dopustio obnovu, valjalo je ponovno odlučivati o tužbenom zahtjevu za poništenjem rješenja.

 

11. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. ZUS-a, predmetni spor u obnovljenom postupku riješio bez održavanja rasprave.

 

12. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta ovoga suda poslovni broj 11 UsI-1378/17.

 

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je u obnovljenom postupku zaključio da je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja tuženika u cijelosti neosnovan.

 

14. U ovom sporu nisu sporne odlučne činjenice, a to je da je tužitelj postavio antenski prihvat na terasi trećeg kata postojeće višestambene zgrade koja se nalazi u P., S. 18, na čestici oznake k.č. zgr. … k.o. P. te da tužitelj za postavljanje istog posjeduje glavni projekt. Nadalje nije sporno da se u radijusu od 400 m od te zgrade na kojoj je postavljen antenski prihvat nalaze dječji vrtić te više osnovnih i srednjih škola i da stoga taj antenski prihvat nije postavljen u skladu s čl. 117. Prostornog plana uređenja Grada Pule („Službene novine Grada Pule“, broj 12/06, 12/12, 05/14, 08/14 – pročišćeni tekst, 07/15, 10/15-pročišćeni tekst, 5/16 i 8/16-pročišćeni tekst, dalje: PPU Grada Pule) u pogledu odabira lokacije za postavu antenskog prihvata.

 

15. Međutim, sporno je pravno pitanje je li u konkretnom slučaju bilo zakonske osnove za osporenim rješenjem izrečenu inspekcijsku mjeru, odnosno pitanje da li je izgradnju spornog antenskog prihvata trebalo uskladiti s dokumentom prostornog uređenja (u konkretnom slučaju u skladu s PPU Grada Pule) ili u skladu sa spomenutom Uredbom o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme („Narodne Novine“, broj 131/12 i 92/15, dalje: Uredba).

 

16. Glede ovih prijepora, valja navesti slijedeće.

 

17. Odredba čl. 25. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/2014, dalje: ZEK) propisuje:

„(1) Postavljanje i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža te pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga mora udovoljavati uvjetima sigurnosti uporabe mreže, cjelovitosti mreže i međusobnog djelovanja elektroničkih komunikacijskih usluga. Elektroničke komunikacijske mreže, namijenjene za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih usluga, uključujući i elektroničke komunikacijske mreže s uporabom radiofrekvencijskog spektra u okviru njihovih tehničkih mogućnosti, moraju se graditi, postavljati i koristiti na način da se ne narušava kakvoća usluge niti omogućuje međusobno prisluškivanje korisnika usluga.

(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezne su planirati u svojim dokumentima prostornog uređenja elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu, koja osobito obuhvaća samostojeće antenske stupove, tornjeve i kabelsku kanalizaciju, na način kojim se ne ograničuje razvoj elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture, pri čemu se osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša.

(3) U postupku donošenja dokumenata prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka potrebno je pribaviti prethodno mišljenje Agencije kojim se potvrđuje da se dokumentom prostornog uređenja uređuje gradnja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme u skladu sa stavkom 2. ovoga članka i pravilnicima iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona. Agencija donosi prethodno mišljenje u skladu s mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, koja se propisuju uredbom Vlade Republike Hrvatske, na prijedlog ministra i uz prethodno pribavljeno mišljenje Vijeća Agencije.“

 

18. Navedeni čl. 25. ZEK-a nije bio predmetom izmjena i dopuna ovoga Zakona objavljenih u Narodnim novinama broj 133/12, 80/13 i 71/14.

19. Na temelju citirane odredbe čl. 25. st. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ 73/08 i 90/11), donesena je Uredba, koja je (u čl. 13. i 14.) propisala obvezu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da usklade odredbe dokumenata prostornog uređenja iz svojeg djelokruga s odredbama ove Uredbe prigodom njihove prve izrade, ili prve izrade njihovih izmjena i/ili dopuna nakon stupanja na snagu ove Uredbe, do kojega usklađenja se neposredno primjenjuje ova Uredba, sastavni dio koje čini i Objedinjeni plan.

 

20. Iz prethodno citiranih odredaba zakona i Uredbe slijedi da je Uredba donesena na temelju citirane odredbe čl. 25. st. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ 73/08 i 90/11) i da se Uredba neposredno primjenjuje samo do usklađenja.

 

21. Prostorni plan uređenja Grada Pule („Službene novine Grada Pule“, broj 12/06, 12/12, 05/14, 08/14 – pročišćeni tekst, 07/15, 10/15-pročišćeni tekst, 5/16 i 8/16-pročišćeni tekst) jeste usklađen sa Uredbom.

 

22. To nedvojbeno proizlazi iz prethodnog mišljenja Agencije od 15. siječnja 2014. koje je, baš na temelju prethodno citiranih odredaba iz čl. 25. st. 2. i 3. ZEK-a, dano baš u postupku donošenja izmjena i dopuna PPU Grada Pule.

 

23. Kako je, dakle, PPU Grada Pule već usklađen s Uredbom, to ne dolazi do neposredne primjene Uredbe, pa s pravom tuženik tvrdi da je predmetnu građevinu trebalo projektirati sukladno PPU Grada Pule, dok tužitelj ne spori da ista nije projektirana sukladno PPU Grada Pule.

 

24. Nadalje, odredbom čl. 106. st. 1. i 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17, dalje: ZG) propisano je pravilo da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano; dok investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

 

25. Iznimku od ovoga pravila sadrži čl. 128. ZG-a koji propisuje:

„(1) Jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade se, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

(2) Građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka može se pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Potreba provedbe stručnog nadzora građenja građevina i izvođenja radova određenih pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka te obveza prijave početka građenja, odnosno izvođenja istih propisuje se tim pravilnikom.

(4) U projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni su pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, protivno prostornom planu mogu se projektirati, graditi i izvoditi radovi na:

1. završavanju nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida

2. rekonstrukciji zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, koja je ozakonjena kao završena s ravnim krovom, a koja se rekonstrukcija sastoji u izvođenju kosog ili zaobljenog krova bez nadozida.“

 

26. Pravilnik kojega ima u vidu prethodno citirani zakonski članak je Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj 112/17), odnosno ranije važeći Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj 79/14, 41/15 i 75/15); a koja oba pravilnika:

- čl. 1. st. 2., kao i prethodno citirani čl. 128. st. 4. ZG-a, zabranjuju da se protivno prostornom planu projektira, gradi odnosno izvodi jednostavne i druge građevine i radove određene tim pravilnicima;

- čl. 5. toč. 8. (odnosno čl. 5. toč. 7.) propisuju da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini kojima se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat).

 

27. No, pri izvođenju spornih radova postavljanja antenskog prihvata, nedvojbeno je povrijeđena prethodno navedena zabrana iz čl. 128. st. 4. ZG-a i čl. 1. st. 2. ovih pravilnika, zbog čega se na predmetne radove ne može primijeniti navedena iznimka iz čl. 128. ZG-a, nego se primjenjuje navedeno pravilo iz čl. 106. st. 1. i 2. ZG-a.

 

28. To stoga što citirane odredbe iz čl. 128. ZG-a, kao i odredbe iz čl. 1. navedenih pravilnika, ne zahtijevaju samo da je pravilničkim odredbama propisano da se određene radove može izvoditi bez građevinske dozvole, nego zahtijevaju još i to da se iste mora izvoditi u skladu s prostornim planom; a kojemu zahtjevu u konkretnom slučaju nedvojbeno nije udovoljeno, kako je to prethodno obrazloženo.

 

29. Posljedično tomu, po shvaćanju suda, osporenim rješenjem je mjera uklanjanja antenskog prihvata izrečena u pravilnoj primjeni odredaba čl. 30. st. 1. i čl. 31. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne Novine“ broj 153/13), a s obzirom da je prije donošenja tog rješenja pravilno utvrđeno da se u radijusu od 400 m od zgrade na koju je postavljen antenski prihvat nalazi dječji vrtić te više osnovnih i srednjih škola.

 

              30. Navedeno stajalište izraženo je i u presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIgr-61/18-7 od 28. rujna 2018., koja odluka je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-698/19-2 od 20. ožujka 2019.

 

              31. Prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir i činjenicu da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-101/17-11 od 26. studenoga 2019. odbijen zahtjev V. d.o.o. iz Z., V. p. 1 za ocjenu zakonitosti čl. 117. st. 11. Prostornog plana uređenja Grada Pule („Službene novine Grada Pule“ broj 12/06, 12/12,05/14,08/14 – pročišćeni tekst, 07/15, 10/15 – pročišćeni tekst, 5/16 i 8/16 – pročišćeni tekst).

 

              32. U potonje citiranoj presudi navodi se sljedeće: „Člankom 5. stavkom 9. Uredbe  propisano je  da se antenski prihvati koji se postavljaju na postojeće građevine ne planiraju u dokumentima prostornog uređenja. Odredbom čl. 25. st. 2. ZEK-a propisano je da su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obavezne planirati u svojim dokumentima prostornog uređenja EKI i drugu povezanu opremu, koja obuhvaća osobito samostojeći antenski stup tornjeve  i kabelsku kanalizaciju, na način kojim se ne ograničava razvoj elektroničke komunikacijske mreže i EKI, pri čemu se osobito moraju zadovoljiti zahtjevi za zaštitu ljudskog zdravlja, zašite prostora i očuvanja okoliša. Opravdanje za pozicioniranje antenskih prihvata na način da je pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini škole, dječjih vrtića, bolnica i  sličnih ustanova potrebno poštivati sigurnosno preventivnu udaljenost od 400 m donositelj nalazi  u zaštiti najranjivijih skupina stanovništva, sukladno ustavnim postulatima i u okviru nadležnosti Grada Pule kao jedinice lokalne samouprave temeljem čl. 129. Ustava Republike Hrvatske. Prema ocjeni ovog Suda, navedenom odredbom prostornog plana, nije planirano postavljanje antenskih prihvata, već je u skladu s  ustavnim s ovlaštenjem iz čl. 129.  u samostalnom obavljanju poslova iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, u ovom slučaju prostornog i urbanističkog planiranja, određena  udaljenost svrha koje je zaštita  dijela stanovništva koje traži posebnu brigu. Stoga navedena odredba nije protivna st. 2. čl. 25. EKI-a i Uredbi, jer se njome ne ograničava razvoj elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture strukture. U skladu s Ustavom osiguranom ovlasti jedinice lokalne samouprave, a imajući na umu zahtjev za zaštitu ljudskog zdravlja, zašite prostora i očuvanja okoliša iz navedenog čl. 25. st. 2. ZEK-a, navedenom odredbom plana održava se ravnoteža između općeg interesa za razvojem elektroničke komunikacijske mreže  i neposrednog ostvarivanja potreba građana u odnosu na prostorno i urbanističko planiranje.“

 

              33. Slijedom svega navedenog, obzirom na odredbu čl. 77. st. 3. ZUS-a, kojom je propisano da ako se obnova dopusti, da će se prijašnja odluka staviti izvan snage u cijelosti ili djelomično, a presudom kojom se obnova dopušta će se odlučiti o predmetu spora, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

34. Naime, u ponovnom postupku osporena odluka tuženika ocjenjena je zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 17. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                  Sutkinja

                                                                             Dubravka Zec v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.