Poslovni broj: 40 Pž-4506/2019-4

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 40 Pž-4506/2019-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja I. R. vlasnice obrta Turistička agencija „I. T.“, iz M., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, A. Z. i T. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u P., protiv tuženika O. L. d.d. iz Z., A. C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 52.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1698/16-31 od 17. svibnja 2019., 17. svibnja 2021.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Usvaja se tužiteljeva žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1698/16-31 od 17. svibnja 2019.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odluku će donijeti prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1698/16-31 od 17. svibnja 2019. pod točkom I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati novčani iznos u visini od 52.000,00 kn kao i zakonske zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose tekuće od 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a na kamate tekuće od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to kamate tekuće na pojedinačne iznose glavnice kako su navedene u izreci presude, te da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude. Pod točkom II. izreke

sud je naložio tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn, u roku od osam dana.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), čl. 14. st. 2., čl. 22., čl. 225. i čl. 375. st. 5. ZOO-a. O troškovima postupka odlučio je primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

 

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je sud propustio obrazložiti zbog čega je odbio provesti dokazne prijedloge tužitelja te u koju svrhu i s kojim ciljem je tužitelj zaključio ugovor, odnosno da li je zaključio ugovor za osobne potrebe ili za obavljanje svoje obrtničke djelatnosti. Na tu okolnost sud ne daje valjane razloge te donosi presudu bez da je dopustio tužitelju da dokaže svoje tvrdnje. Zbog toga što nije saslušao tužitelja kao parničnu stranku oduzeo mu je pravo da dokazuje svoje tvrdnje, čime je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zaključak suda kako se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru je ishitren, preuranjen i neosnovan. Kada bi bila riječ o trgovačkom ugovoru i kada tužitelj ne bi bio potrošač trebalo bi prihvatiti tužbeni zahtjev jer je ugovor ništetan. Zaključenjem ugovora, a zbog povećanja vrijednosti strane valute (švicarskog franka, dalje: CHF) došlo je do neosnovanog obogaćenja odnosno stjecanja bez osnove tuženika kao davatelja leasinga, jer se tuženik bez razloga obogatio na činjenici enormnog povišenja CHF u odnosu na kunu koja je ostala stabilna, a to nije bio smisao i svrha devizne klauzule u ugovoru nego je svrha bila zaštita tuženika od mogućeg pada vrijednosti kune, a nastupila je posljedica neosnovanog obogaćenja i stjecanja bez osnove ekstraproflta. Ako sud ne prihvaća da se radi o neosnovanom obogaćenju tužitelj je istakao kako je ponašanje tuženika protivno općim odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 4., čl. 6. i čl. 7. ZOO-a. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud presudu ukine i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu tužitelju troška žalbe u iznosu od 3.302,50 kn.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita.

 

7. Prvostupanjski sud je u postupku donošenja pobijane presude počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na čije postojanje u žalbi pravilno ukazuju tužitelj. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati, jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, nisu jasni. Zadatak je suda da u obrazloženju presude obavijesti o subjektivnim i objektivnim elementima spora, te objasniti razloge zbog kojih je donio odluku sadržanu u izreci presude.

 

8. Uz navedeno, tijekom prvostupanjskog postupka nisu pravilno ni potpuno utvrđene pravno relevantne činjenice, posljedično čemu je i materijalno pravo nepravilno primijenjeno.

 

9. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje kako sud u obrazloženju presude nije iznio razloge zbog kojih je odbio provesti dokazne prijedloge tužitelja. Naime na stranici 6. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi kako činjenične navode i dokazne prijedloge tužitelja iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka, temeljem odredbe čl. 299. ZPP-a nije uzeo u obzir, međutim ne navodi zbog čega je odbio izvesti dokazne prijedloge tužitelja navedene u tužbi i na pripremnom ročištu (saslušanje stranaka).

 

10. Na 12. sjednici svih sudaca Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 21. prosinca 2009. zauzeto je pravno shvaćanje da neprihvaćanje prijedloga stranke za izvođenjem dokaza ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, ali da izostanak obrazloženja o razlozima odbijanja dokaznih prijedloga stranaka predstavlja bitnu povredu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (u slučaju kada iz ostalih razloga presude nije jasno zbog čega izvođenje predloženih dokaza ne bi bilo potrebno). U konkretnom slučaju iz razloga presude nije jasno zbog čega izvođenje dokaza predloženih po tuženiku sud nije smatrao potrebnim.

 

11. Prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19), pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda. Ovo je jedina zakonom propisana situacija u kojoj je sudac (odnosno vijeće) dužno primijeniti točno određeno pravno shvaćanje, i u kojoj nema mogućnosti drugačijeg tumačenja.

 

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 52.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, odnosno na temelju Ugovora o financijskom leasingu broj ... zaključenog 3. listopada 2008. između tužitelja kao primatelja leasinga i tuženika kao davatelj leasinga predmet kojeg Ugovora je vozilo O. A. E. 1,7 proizvedeno 2008. Tužitelj se poziva na ništetnost odredbi Ugovora o financijskom leasingu broj ... koje su suprotne odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19; dalje: ZZP) smatrajući da je tuženik koristi koje je stekao na temelju takvih odredbi dužan vratiti po pravilima stečenog bez osnove.

13. Između stranaka nije sporno da su 3. listopada 2008. sklopile Ugovor o financijskom leasingu broj .... Navedenim Ugovorom ugovoreno je plaćanje naknade za leasing u 72 obroka koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF za devize O. B. d.d. na dan plaćanja. Sastavni dio predmetnog Ugovora čine i Opći uvjeti financijskog leasinga FL-POK-02 (dalje u tekstu: Opći uvjeti).

 

14. Nije sporno da je tužitelj sve dospjele rate po navedenom ugovoru u cijelosti podmirio.

 

15. Pogrešno tužitelj smatra da se na ugovor koji je zaključio s tuženikom primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

 

16. U skladu s odredbom čl. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine” broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03 - službeni pročišćeni tekst, 68/07 i 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o financijskom leasingu, obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu dok je obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz stavka 1. toga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba (čl. 1. st. 3. Zakona o obrtu).

 

17. Utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije potrošač, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, time da s obzirom na činjenicu da je tužitelj ugovor sa tuženikom zaključio 3. listopada 2008., to se u postupku primjenjuje, s obzirom na datum zaključenja ugovora, odredba čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12).

 

18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP-a, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Slijedom navedenog, ugovor kojeg je sklopila fizička osoba, ali u svojstvu obrtnika predstavlja trgovački ugovor jer ga je tužitelj sklopio djelujući unutar svoje obrtničke djelatnosti, zbog čega se ne može smatrati potrošačkim ugovorom.

 

19. Međutim, bez obzira na činjenicu što se na tužitelja ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava prvostupanjski sud je propustio utvrditi da li su pojedine odredbe Ugovora ništetne u smislu odredbe čl. 296. ZOO-a, koja se primjenjuje na sve sudionike obvezno pravnih odnosa.

 

20. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje sukladno internim aktima tuženika ne bi bila ništetna i da navedenom odredbom tuženik nije povrijedio načelo savjesnosti i poštenja iz čl.

4. ZOO-a.

 

21. Člankom 296. st. 1. ZOO-a propisuje da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba stavka 1. naprijed navedenog članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

 

22. Naime, među parničnih strankama (u točki 5. Ugovora) bila je ugovorena realna godišnja kamatna stopa od 12,88 % (nominalana godišnja kamatna stopa 8,90%). Prema točki 9. Ugovora sastavni dio navedenog ugovora su Opći uvjeti. Točkom 6.3. Općih uvjeta propisano je kako je visina kamatne stope promjenjiva u skladu s internim aktima tuženika). Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda kamatna stopa koja se određuje internim aktima tuženika ne bi bila određena niti odrediva.

 

23. Ako ugovorna kamata nije određena i odrediva, primjenom odredbe čl.

269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, čime bi predmetna ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna, temeljem čl. 322. st. 1. ZOO-a tada se od tužitelja ne može očekivati povećana pažnja prema odredbi čl. 10. st. 2. ZOO-a, obzirom da tužitelj kao obrtnik ne može imati saznanja koju visinu kamatne stope će jednostranom odlukom primjenjivati tuženik. Kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ispunjava pretpostavke predviđene čl. 296. ZOO-a, to je ista odredba ništetna, odnosno nepoštena i primjenjuje se na sve vrste građanskopravnih ugovora. Zbog navedenog je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za djelomičnu ništetnost sklopljenog ugovora te da je nesvrsishodno provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

 

24. Zbog pogrešnog pravnog pristupa i primjeni materijalnog prava prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučnu činjenicu (da li je nakon zaključenja Ugovora tuženik povećavao visinu kamatne stope), jer ako je to činio onda postoji mogućnost da je tuženik određeni iznos stekao na temelju ništetne odredbe ugovora, dakle bez valjane pravne osnove.

 

25. Budući naprijed navedena odlučna činjenica nije tijekom postupka utvrđena niti razjašnjena, te je u obrazloženju pobijane presude izostala valjana ocjena dokaza, pobijana presuda je nerazumljiva i ovaj sud je za sada nije u mogućnosti ispitati što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

26. Napominje se na kraju da prema Pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni

rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle zastara ne počinje teći od dana svake pojedine uplate.

 

27. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

28. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak te otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. Nakon pravilno i zakonito provedenog dokaznog postupka, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti će novu, na zakonu osnovanu presudu koju će obrazložiti na način propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

29. Pri donošenju presude prvostupanjski sud će odlučiti o ukupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. svibnja 2021.

 

Sudac

Nevenka Baran, v.r.