Poslovni broj: 5Pr-367/2020

             

      Republika Hrvatska

   Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja Z. Ć. iz S., protiv tuženika V. M. M. u K., zastupano po OD P. i. p. j.t.d. S., radi utvrđivanja nezakonitom i nedopuštenom Odluke o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva od … godine, ispravak neistinite i diskriminirajuće informacije na internetskim stranicama V. i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. travnja 2021.g. u nazočnosti  pun. stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 17. svibnja 2021.g.,

 

p r e s u d i o j e

 

1. Nalaže se tuženiku V. M. M. u K.,  da tužitelju Z. Ć. iz S., isplati iznos od 30.000,00 kn s naslova povrede prava osobnosti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, i to u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2 Utvrđuje se da je diskriminirajuća, nezakonita i nedopuštena Odluka o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva …od …

 

3. Nalaže se tuženiku da na internetskim stranicama na kojima je objavljena Odluka dekana M. G. o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva (…) od … istu poništi i javno objavi kao nezakonitu i diskriminirajuću.

 

Obrazloženje:

Prije svega valja navesti da je u ovoj pravnoj stvari bila donesena prvostupanjska odluka pod posl.br. Pr-117/16 od dana 30. kolovoza 2017.g. kojom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "Nalaže se tuženiku V. M. M. u K., da tužitelju Z. Ć. iz S., isplati iznos od 30.000,00 kn s naslova povrede prava osobnosti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, i to u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." (toč. I.), dok je                                                    rješenjem odbačena tužba tužitelja u pogledu tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je diskriminirajuća, nezakonita i nedopuštena Odluka o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva (…) od …(toč.II.1.) , te da se tuženiku da na internetskim stranicama na kojima je objavljena Odluka dekana M. G. o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva …) od … naloži da istu poništi i javno objavi kao nezakonitu i diskriminirajuću (toč.II. 2.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe (toč. III.).

              Protiv navedene odluke žalbu je podnio tužitelj, pa je Županijski sud u Šibeniku, odlučujući povodom žalbe tužitelja, donio odluku pod posl.br. Gž R-12/2017 od dana 13. studenog 2018.g. kojom je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku pod posl.br. P-117/16 od dana 30. kolovoza 2017.g.

              Tužitelj je potom ustao tužbom Ustavnom sudu RH protiv gore cit. odluka, te je Ustavni sud RH donio Odluku pod posl.br. U-III-38/2019 od dana 29. listopada 2020.g. kojom je usvojio ustavnu tužbu, te ukinuo gore cit. prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj u nastavku postupka i dalje navodi kako temeljem čl. 103. i čl. 130. Zakona o radu, čl. 19., čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, čl. 20. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a u svezi s čl. 3. i čl. 11. Zakona o suzbijanju diskriminacije , te u svezi s čl. 98.st.5. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 40. Zakona o medijima podnosi ovu tužbu, navodeći da je kao radnik kod tuženika na radnom mjestu profesora visoke škole u trajnom zvanju, a od 1. listopada 2011. godine izabran na mjesto prodekana za nastavu i pravna pitanja jer je uznemiravan i diskriminiran na radnom mjestu iznošenjem neistinitih i uvredljivih navoda na internetskim stranicama V., zbog čega da mu je uzrokovana šteta u vidu povreda prava osobnosti i jer donošenjem i obrazloženjem Odluke o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, Klasa: … od … godine od strane dekana M. G. nije poštivana zakonom propisana procedura, a da ta povreda bitno utječe na zakonitost pobijane Odluke za čije donošenje ne egzistiraju niti valjani razlozi. Tužitelj navodi da je dana … dekan M. G. donio navedenu odluku kojom je mr. M. S. zadužen za izradu privremenog izvedbenog plana i organizaciju nastave za ljetni semestar u akademskoj 2013/14 godini temeljem akreditiranog nastavnog plana za navedeni studij, te da se u obrazloženju te Odluke navodi da je na 18. sjednici održanoj 18.9.2013.g. Stručno vijeće V. na prijedlog Odjela trgovinskog poslovanja s poduzetništvom donijelo odluku o prihvaćanju izvedbenog plana samo za zimski semestar, te se odlučilo da će izvedbeni plan za ljetni semestar predložiti najkasnije 15 dana prije početka ljetnog semestra s obzirom da izvedbeni plan nije donesen na vrijeme. Tužitelj navodi da je uvidom u navedeni zapisnik razvidno da je dekan G. iznio neistinu jer da Stručno vijeće nije uopće odlučilo da će izvedbeni plan za ljetni semestar predložiti najkasnije 15 dana prije početka ljetnog semestra, te da, sve i kad bi tvrdnja dekana G. bila istinita, a što da nije, tužitelj da je izvedbeni plan dostavio još 22.1.2014.g. u 22,08 sati na e-mail tajnice J. B. sa zahtjevom da se o istom raspravi na slijedećoj sjednici Stručnog vijeća koja je zakazana za 27.1.2014.g., a sve s ciljem da nastava započne pravodobno 3.3.2014.g., dakle više od 40 dana prije početka ljetnog semestra, odnosno, čak dva mjeseca prije pobijane diskriminirajuće odluke dekana. Tužitelj nadalje navodi da je, a na zahtjev studenata i predmetnih nastavnika, kao osoba zadužena za provedbu navedenog studija, dana 13.3.2014.g. zamolio kolegicu D. R. da obavijesti studente kako će konzultacije kao dio redovitog nastavnog procesa održati u ponedjeljak 17.3.2014.g., a da ga je neposredno nakon zamolbe ista obavijestila da je dekan zabranio tužitelju bilo kakve konzultacije sa studentima na navedenom studiju, odnosno da mu je zabranio pravo na rad, pa da je o toj zabrani dana 18.3.2014.g.  i obavijestio članove Upravnog vijeća preko izabranih članova M. S. i M. J., dok da su istog tog dana i studenti poslali upit dekanu o sudbini studija koji da, ne samo da nije započeo, nego o početku istog kojeg nisu imali nikakve spoznaje, a čime da im se nanosi izravna šteta i onemogućava prvo na studiranje, međutim da dekan nije odgovorio studentima na taj upit, iako da prema čl. 88.st.1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i čl. 18. Zakona o pravu na pristup informacijama studenti imaju pravo biti upoznati s informacijama koje se tiču njihovog studiranja, te da su studenti o tome dopisom od 26.3.2014.g. tužitelja i upoznali da su se obratili resornom Ministarstvu dana 27.3.2014.g. Tužitelj nadalje ističe kako je općepoznata činjenica da je tužitelj autor čitavog programa studija i osoba odgovorna za njegovu provedbu, a da je dekan G. neistinito pred nastavnicima i studentima implicirao odgovornost tužitelja za ispunjenje radnih obveza, što predstavlja javno sramoćenje i diskriminaciju i zbog čega da je tužitelj počeo doživljavati brojne neugodnosti. Nadalje, kako da niti na zahtjev tužitelja, sukladno čl. 40. Zakona o medijima, na internetskim stranicama nije objavljen ispravak neistinite informacije dekana G., da se tužitelj obratio Povjerenici za zaštitu dostojanstva  radnika M. D., koja da je dopisom od 30.4.2014.g. obavijestila tužitelja da je od strane dekana G. onemogućena provesti postupak u zakonskom roku te da je zaštitu prava u takvim okolnostima moguće ostvariti pred nadležnim sudom. Tužitelj također navodi da dodatno o razmjeru namjere diskriminacije prema njemu govori podatak da u postupku izrade prijedloga programa specijalističkog usavršavanja diplomskog stručnog studija, akreditacije studijskog programa i dobivanja dopusnice dekan G. M. i mr. S. M. nisu uopće sudjelovali, niti na bilo koji drugi način doprinijeli ustrojavanju studija, pa da je tužitelj 24.4.2014.g. zatražio izdavanje potvrde o samostalnom autorstvu kompletnog studijskog programa. Tužitelj navodi da je iz pobijane odluke razvidno da je ista protivna pozitivnim propisima RH jer da institut privremenog izvedbenog plana kojega bi donio dekan kao takav ne postoji i uzrokuje izravnu štetu studentima, nastavnicima i samoj ustanovi te tužitelju u obliku izravne diskriminacije. Nastava da se isključivo može izvoditi temeljem izvedbenog plana koji donosi Stručno vijeće, pa da se tako, prema čl. 79.st.1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju studiji izvode prema izvedbenom planu nastave koji donosi visoko učilište, a prema čl. 10. Uredbe o osnivanju Veleučilišta M. M. u K. da Stručno vijeće V. odlučuje o stručnim i nastavnim pitanjima sukladno Zakonu i Statutu V., dok da prema čl. 37.st.1. Statuta u djelokrug rada Stručnog vijeća spada donošenje studijskih programa i izvedbenih planova na prijedlog Vijeća odjela, te da iz svega navedenog jasno proizlazi da je tužitelj na radnom mjestu bio izložen uznemiravanju i diskriminaciji, javnoj objavi neistinitih podataka koji se odnose na njegovo izvršenje radnih obveza s ciljem da se stavi u neravnopravan i ponižavajući položaj, zbog čega da mu je uzrokovana šteta i javno ugroženo dostojanstvo i ugled putem internetskih stranica V. kao javnog medijskog prostora, te kako se ponašanje tuženika može okarakterizirati kao uznemiravanje na radnom mjestu, a što je uzrokovalo dana 3. svibnja 2014. godine loše opće zdravstveno stanje tužitelja zbog čega je zaprimljen na hitni prijem Klinike to predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev. Tužitelj je ustrajao u cijelosti u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu navodeći kako je bio uznemiravan i diskriminiran na radu po osnovi izražavanja i društvenog položaja iz čl.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a kako prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, sprječavanje slobode izražavanja pojedinca od strane tijela s javnim ovlastima, predstavlja povredu prava slobode izražavanja iz čl.10. Europske konvencije o ljudskim pravima. Navodi kako je održavanje obveznih kontakata sa studentima radna obveza u opisu radnih poslova tužitelja i jedan od najvažnijih oblika izražavanja tužitelja kao profesora i prodekana za nastavu, zbog čega zabrana obveznih konzultacija od 17. ožujka 2014. godine predstavlja uznemiravanje tužitelja i egzaktan primjer diskriminacije po osnovu izražavanja i osnovu društvenog položaja, ali i segregaciju prema čl. 5. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te povredu prava slobode izražavanja iz čl.10. Europske konvencije o ljudskim pravima. Također je naveo kako je dana 21. ožujka 2014. godine dekan lažno, javno na web stranicama optužio i stigmatizirao tužitelja da nije dostavio prijedlog izvedbenog plana 15 dana prije početka ljetnog semestra 2013/2014, a koji je prijedlog tužitelj dostavio više od 40 dana prije početka semestra, te lažnim optuživanjem i stigmatiziranjem tužitelja pred zaposlenicima i studentima stvorio neprijateljsko okruženje, odnosno, da  nije primijenio odredbu čl.5. st.5 Zakona o radu prema kojoj je bio dužan zaštititi dostojanstvo tužitelja niti nakon podnesene pritužbe osobe ovlaštenoj za zaštitu dostojanstva radnika, koja je dokazala da je tužitelj stavljen u podređeni položaj i diskriminiran, pa stoga svega predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, pobliže opisan u izreci ove presude.

    Tuženik i dalje navodi kako je tužbeni zahtjev radi naknade štete neosnovan, a kako tužba na utvrđenje nije dopuštena, zbog čega se predlaže istu odbaciti zbog nenadležnosti redovnog suda i mogućnosti ostvarenja pravne zaštite kondemnatornim zahtjevom. Navodi kako nema govora da bi tužitelj bio uznemiravan ili diskriminiran na svom radnom mjestu donošenjem Odluke od … godine, te kako tužitelj u tužbi nije naveo niti jednu zakonsku osnovu za diskriminaciju niti je na bilo koji način dokazao da bi ponašanjem tuženika bio uznemiravan ili diskriminiran. Istaknuto je kako iz Prijedloga za namjensko osiguranje sredstava potrebnih za početak specijalističkog diplomskog stručnog studija u akademskoj 2013/14 od … godine proizlazi kako je tužitelj u svojstvu prodekana za nastavu i pravna pitanja surađivao s kolegama nastavnicima, ali i mnogim drugima, zbog čega je neistiniti navod tužitelja da je on u cijelosti autor studija "Ekonomski i normativni okvir poduzetništva". U odnosu na tvrdnju tužitelja da u postupku izrade prijedloga programa studija, akreditacije studijskog programa i dobivanja dopusnice nisu uopće, ni na bilo koji način sudjelovali dekan tuženika M. G. i v.pred. M. S. tuženik navodi kako su isti paušalni i neosnovani jer da dekan kao čelnik i voditelj ustanove temeljem svojih statutarnih ovlasti predstavlja i zastupa V. u postupku inicijalne akreditacije studijskog program i dobivanja dopusnice za navedeni studij, dok je M. S. jedan od autora citiranog Prijedloga programa studija u kojem je predviđen kao nositelj nastavnog predmeta "Poslovni marketing". Navodi kako sukladno čl.46. Statuta V. u postupku donošenja izvedbenog plana nastave za pojedini predmet Vijeće odjela Trgovinskog poslovanja s poduzetništvom putem pročelnika odjela predlaže Stručnom vijeću izvedbeni plan studija, a budući tužitelj nije pročelnik istog to se nije smio pojaviti u ulozi predlagatelja. Također navodi kako sukladno čl.69. Statuta Stručno vijeće donosi izvedbeni plan nastave za cijelu akademsku godinu, koji se objavljuje do 1. listopada odnosne godine, a da se iznimno može objaviti i tijekom akademske godine ukoliko zbog opravdanih razloga dođe do promjene izvedbenog plana, slijedom čega je vidljivo kako tužitelj nije trpio diskriminaciju i uznemiravanje i da mu nisu povrijeđena prava osobnosti. U odnosu na nalaz vještaka psihijatra tuženik navodi kako je bitno istaknuti da tužitelj niti jedan dan nije bio na bolovanju, te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Odluke dekana M. G. od 21.3.2014. g., Zapisnika sa 18. sjednice stručnog vijeća od … e-mail poruke od 21.1.2014.g., 22.1.2014. g., 18.3.2014.g., 19.3.2014.g., 26.3.2014.g., 27.3.2014.g., 30.4.2014.g., 2.5.2014.g., Zahtjeva tužitelja za izdavanje potvrde o autorstvu programa specijalističkog diplomskog stručnog studija "Ekonomski i normativni okvir poduzetništva" od 24.4.2014.g., Obavijesti tužitelja Upravnom vijeću tuženika o zabrani konzultacija sa studentima specijalističkog diplomskog stručnog studija i neispunjenu obveza prema studentima i nastavnicima od 17.3.2014.g., Izvedbenog plana nastave u ljetnom semestru ak. god. 2013/2014, potvrde prijema od 19.3.2014. godine, Dopisa tužitelja, mr.sc. M. S., dr.sc. M. J. i dr.sc. M. K. dekanu, predsjedniku Upravnog vijeća i studentima od 26.3.2014. g. za ispravak neistinite informacije na internetskim stranicama tuženika i zaštite legalnog prava na studiranje, Dopisa istih povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika tuženika od 29.4.2014.g., Dopisa studenata resornom ministarstvu dostavljen tužitelju 27.3. 2014. g., Dopisa tužitelja povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika od 30.4.2014. g., Službenog mišljenja povjerenice za zaštitu i dostojanstvo od 2.5.2014.g., Prijedloga programa specijalističkog diplomskog stručnog studija iz veljače 2012. godine, Prijedloga za namjensko osiguranje sredstava potrebnih za početak specijalističkog stručnog studija u akademskoj 2013/14 godini, Presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu br. 38 P-727/15 od 28.5.2015.g., Presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu br.39 Pr-11/15 od 14.8.2015.g., medicinske dokumentacije tužitelja, te čitanjem iskaza saslušanih svjedoka Ž. Z. i M. S..

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj navodi kako je bio uznemiravan i diskriminiran „iznošenjem neistinitih i uvredljivih navoda na internetskim stranicama V.“, odnosno da Odluka o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, Klasa: …od …donesena od strane dekana M. G. sadrži neistinite podatke i da je diskriminirajuća po tužitelja, da je tužitelj osoba zadužena za provedbu navedenog studija, kojem je dekan M. G. zabranio održavanje konzultacija sa studentima, odnosno zabranio pravo na rad, da je tužitelj u roku dostavio izvedbeni plan za ljetni semestar, zbog čega je Odluka Klasa:…od … godine neistinita, jer se u istoj navodi da izvedbeni plan nije donesen na vrijeme i da je mr. M. S. povjerena izrada privremenog izvedbenog plana i organizacija nastave za ljetni semestar, a kako Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, dalje ZZDVO) nije propisana mogućnost donošenja „privremenog izvedbenog plana“ pa da je stoga Odluka dekana nezakonita, te kako je uslijed svega navedenog, tužitelj stavljen u neravnopravan i ponižavajući položaj i da mu je povrijeđeno dostojanstvo i uzrokovana šteta navođenjem neistinitih podataka u Odluci od …i njenom objavom na internetskim stranicama tuženika zbog čega je bio zaprimljen i na hitni prijem Klinike, odnosno da je uznemiravan i diskriminiran na radu po osnovi izražavanja i društvenog položaja iz čl.1. i segregacije sukladno čl.5. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" 85/08, 112/12, dalje ZSD) i da je pokrenuo postupak pred sudom pozivajući se na odredbu čl.16. st.2. i čl.17. ZSD.

Tužitelj ovom tužbom traži da se obveže tuženu da mu isplati iznos od 30.000,00 kn s naslova povrede prava osobnosti s pripadajućim kamatama, da se utvrdi da je diskriminirajuća, nezakonita i nedopuštena Odluka o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, Klasa:…od …g., da se naloži tuženiku da na internetskim stranicama na kojima je objavljena navedena odluka, ista poništi i javno objavi kao nezakonita i diskriminirajuća, te da se tuženiku naloži naknaditi mu parnični trošak.

Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla dobit) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a prema odredbi čl. 19. st.2. ZOO pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumije se prvo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO u slučaju povreda prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st.2.cit. članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i duševnom svrhom.

Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP), tužitelj po mišljenju ovog suda ima pravo na naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti zbog nepravilnog rada dekana G. - suprotnog uobičajenom i propisanom načinu obavljanja dužnosti dekana, a koji je svojim neprimjerenim i neuobičajenim postupcima i ponašanjem prema tužitelju na radnom mjestu i u svezi s radom prekoračio svoje ovlasti u odnosu na tužitelja, a što je rezultiralo trajnom povredom duševnog integriteta i narušenja njegovog zdravstvenog stanja.

Saslušani svjedok Ž. Z. u svom svjedočkom iskazu izjavljuje da je zaposlenik tuženika,  te član Stručnog vijeća V., te da zna da su problemi na V. započeli u siječnju 2014.g. odnosno tada je došlo do poremećenih odnosa na V. točnije, kada su tri prodekana zatražili smjenu tadašnjeg dekana M. G.. Jedan od prodekana da je bio i tužitelj i tada da su se odnosi na veleučilištu počeli urušavati. Što se tiče izrade izvedbenih planova za  akademsku godinu, isti da se trebaju donijeti negdje do kraja rujna tekuće akademske godine za slijedeću, a može i po semestrima. O činjenici koju tužitelj navodi da je tadašnji dekan G. naveo da tužitelj nije na vrijeme predložio izvedbeni plan, da nema saznanja, te da pretpostavlja da je tužitelj izvedbene planove pripremio i objavio na vrijeme. Navodi da ne zna da je tužitelju od strane tuženika bilo zabranjeno provođenje konzultacija i rad sa studentima, te da smatra da je takav rad sa studentima isključivo autonomno pravo profesora koji organizira svoj predmet. O bilo kakvim odlukama upućenim od strane dekana prema tužitelju, da ne zna da su postojale, kao što da ne zna ni o mailovima  koje su tužitelj i tadašnji dekan međusobno odašiljali, a jedino što da je na njegovo računalo došlo po njemu uznemirujući mail od strane tužitelja, a povodom tzv. peticije grupe nastavnika veleučilišta prema tadašnjem ministru upućenoj u svrhu djelovanja ministra na sređivanje i normalizaciju odnosa na veleučilištu, a koji mail da je bio zaprimljen na njegovom računalu u lipnju 2014.g., a peticija u travnju iste godine. Vezano na upit tužitelja da li su svjedoku poznate odluke veleučilišta te tko je ovlašten na provođenje stegovnog postupka, svjedok odgovara da su mu odluke v. poznate, a kako misli da pored stegovnog povjerenstva stegovnu odluku može izreći i sam dekan, ovisno o težini djela, a da mu nije poznato da li prema članku 13. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti na kojeg se tužitelj poziva da dekan o istom čl. ne može izreći stegovnu mjeru jer da može po drugom članku, te da se ne sjeća da li je stegovno povjerenstvo protiv tužitelja vodilo stegovni postupak, a da misli da nije. Nadalje navodi da kod dolaska prodekana u prostorije dekana nije bio nazočan već je bila nazočna tajnica koja je o tom događaju dala pismenu izjavu. Inače razrješenjem dekana da se razrješavaju i prodekani istodobno, a zatim Upravno vijeće imenuje v.d. dekana koji može odabrati v.d. prodekana, a da tuženik nije imao takvu praksi izbora v.d. dekana i prodekana i to da je praksa novih veleučilišta. Naposljetku na upit tuženika da li se prema statutarnim odredbama izvedbeni plan donosi za cijelu akademsku godinu ili po semestrima, svjedok navodi  kako se izvedbeni plan donosi za čitavu akademsku godinu, ali da se može dogoditi da je potrebno sačiniti izmjene i to da se rješava semestralnim izvedbenim planom.

Svjedok M. S. izjavljuje da je bio zaposlen kod tuženika od 2007. godine do kraja akademske godine 2016 /2017 na kolegijima iz područja marketinga. Tužitelj da je bio kroz to vrijeme prodekan za nastavu, a da misli da do 2014. odnosno 2015.g. svi zaposlenici nisu bili članovi stručnog vijeća nego sam delegirani, tako da do tog vremena ne može govoriti o radu bilo kojeg zaposlenika, a nešto da je načuo da je bilo sukoba između tužitelja i bivšeg dekana. Navodi da do perioda dok nije postao član stručnog vijeća nema nikakvih saznanja o radu tužitelja kao zaposleniku tuženika, a o problemima između tadašnjeg dekana i tužitelja da je pročitao u novinama. Na upit tuženika kada se donosi izvedbeni plan svjedok odgovara da se isti donosi do rujna jer isti mora biti usvojen od strane Stručnog vijeća te se isti primjenjuje od početka akademske godine. Izvedbeni planovi da se dostavljaju najprije vijeću odjela koji je tzv. prvi filter i na kojem se ispravljaju eventualne tehničke greške oko stanice ili slično i tada pročelnik toga odjela prosljeđuje izvedbeni plan na stručno vijeće. Tada da je pročelnik odjela trgovinskog poslovanja s poduzetništvom bio profesor M. S. dok je tužitelj bio prodekan za nastavu, a da je hijerarhijski prodekan iznad pročelnika odjela. Na upit da li je svjedoku poznato da je tadašnji dekan sastavio dopis ministarstvu u kojem navodi da je odluku o sastavljanju izvedbenog plana prepustio tužitelju kao tadašnjem prodekanu za nastavu, navodi da mu je poznato kako je prije stupanja S. na dužnost pročelnika odjela dužnost i pročelnika i  prodekana za nastavu obavljao tužitelj, te naglašava kako do svog stupanja u stručno vijeće nije imao nikakvih osobnih saznanja o odnosima zaposlenika prema veleučilištu jer je uglavnom dolazio u popodnevnim satima na nastavu i određivao svoje programe na nastavi i vježbi te pregledao eventualne dokumentacije nakon čega bi se vraćao u Š., kući.

Naprijed navedeno i utvrđeno, a da bi tužitelj bio uznemiravan i diskriminiran, potkrjepljuju i spisu priležeći materijalni dokazi, u vidu e-mailova, obavijesti, dopisa te medicinske dokumentacije tužitelja, pa stoga, kako tužena, prema Zakonu o sustavu državne uprave – čl. 13. (NN 75/13, 48/99, 15/00, 59/01 i 190/03), a koji se primjenjuje i u ovom pravnom odnosu, nadoknađuje štetu koja je tužitelju nastala nezakonitim ili nepravilnim radom čelnika tijela, ovaj sud je, ocjenom svih dokaza, stava da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da je tužena dužna tužitelju naknaditi štetu.

Nepravilan rad predstavlja jednu od pretpostavki odgovornosti tužene za predmetnu neimovinsku štetu.

Tako je u pregledom zapisnika sa 18. sjednice Stručnog vijeća održane dana 11.9.2013.g. utvrđeno, između ostalog, da je Stručno vijeće tuženika jednoglasno donijelo odluku o usvajanju prijedloga izvedbenog plana za zimski semestra u akademskoj godini 2013/2014. za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, nakon što je dekan G. prepustio riječ tužitelju Z. Ć., a prodekanu za nastavu, kao bi izvijestio članove stručnog vijeća o izvedbenom planu za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, a tužitelj naveo da je pripremio plan samo za zimski semestar, dok što se ljetnog tiče da je dosta zahtjevniji za napraviti jer dolaze moduli koji se odnose na financije, pa je predložio da se prihvati zimski semestar kako je napravljen, a što je i jednoglasno usvojeno.

Pregledom Odluke dekana tuženika o imenovanju osobe za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva od …g., razvidno je da je istom odlukom zadužen mr. M. S. za provedbu nastave za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva za ljetni semestar akademske godine 2013/2014, te zadužen  za izradu privremenog izvedbenog plana i organizaciju nastave za ljetni semestar u toj akad. godini temeljem akreditiranog nastavnog plana za navedeni studij, a da Odluka stupa na snagu danom donošenja, uz obrazloženje da je na 18. sjednici Stručno vijeće tuženika na prijedlog Odjela trgovinskog poslovanja s poduzetništvom donijelo Odluku o prihvaćanju izvedbenog plana samo za zimski semestar, te se odlučilo da će se izvedbeni plan za ljetni semestar predložiti najkasnije 15 dana prije početka ljetnog semestra, a s obzirom da izvedbeni plan nije donesen na vrijeme da je valjalo odlučiti kao u cit. odluci.

Suprotno navodima dekana iz gore navedenog obrazloženja, nije razvidno iz 18. zapisnika sjednice Stručnog vijeća održane dana 11.9.2013.g., da bi se na toj sjednici odlučilo da će se izvedbeni plan za ljetni semestar predložiti najkasnije 15 dana prije početka ljetnog semestra.

Pregledom e-maila tužitelja od 22.1.2014.g. razvidno je da je tužitelj dostavio izvedbeni plan za ljetni semestar specijalističkog studija na e-mail adresu tajnice V. J. B., a sadržaja razvidnog na listu 12. ovog  spisa.

Pregledom dopisa tužitelja upućenog Upravnom vijeću tuženika dana 17.3.2014.g., razvidno je da je tužitelj obavijestio isto o zabrani konzultacija sa studentima specijalističkog diplomskog stručnog studija od strane dekana i neispunjenu obveza prema studentima i nastavnicima, navodeći da je nastava u ljetnom semestru trebala započeti 3.3.2014.g., da je uputio prijedlog izvedbenog plana za specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva u ljetnom semestru akademske godine 2013/2014. sa zahtjevom da se isti uvrsti u dnevni red 23. sjednice Stručnog vijeća, a sukladno gore navedenoj odluci sa 18. sjednice, međutim da ta sjednica nije nikada održana iz razloga što ju je dekan jednostrano prekinuo, te da stoga nije niti započeta nastava a što da predstavlja ugrozu prava studenata na kvalitetan studij i obrazovni proces, jer da bez izvedbenog plana nije moguće odrediti nositelje kolegija, planirati satnicu, sklopiti ugovor s vanjskim suradnicima te predmete i nastavne materijale postaviti na sustav moodle.

Utvrđeno je da je, postupajući po navedenoj obavijesti o zabrani konzultacija, član Upravnog vijeća tuženika M. S. e-mailom od 19.3.2014.g. i obavijestio tužitelja da je uputio obavijest predsjedniku UV N. D., ako i što je utvrđeno da se isti na obavijest nije očitovao, odnosno, kako to tužitelj navodi, nije reagirao.

Pregledom dopisa tužitelja od 26.3.2014.g. upućenog predsjedniku UV tuženika, N. D., dekanu tuženika te studentima Specijalističkog studija  Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, te supotpisanog od strane dr.sc. M. J., dr.sc. M. S. i dr.sc. M. K., utvrđeno je da je istim tužitelj tražio ispravak neistinite informacije na internetskim stranicama tuženika i zaštitu legalnog prava na studiranje jer da nije istina da izvedbeni plan nije predložen budući da je tužitelj dana 22.1.2014.g. u 22:08 sati i poslao na e-mail tajnice J. B. i tražio da se o istom raspravi, te da nije istina da bi se na 18. sjednici odlučilo da će izvedbeni plan za ljetni semestar biti predložen najkasnije 15 dana prije početka ljetnog semestra, da je prijedlog izvedbenog plana dostavljen uredno i na vrijeme znatno prije početka ljetnog semestra, te traži da se o neistinitom javnom objavljivanju činjenica i dovođenja u zabludu i nezakonitom postupanju u stvarima koji se tiču studenata javno na internetskim stranicama objavi ispravak neistinite informacije  dekana objavljene u obliku Odluke od dana …g.

Nadalje, pregledom dopisa tužitelja i dr.sc. M. J., dr.sc. M. S., te dr.sc. M. K. upućenog dana 29.4.2014.g. Povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika tuženika utvrđeno je da istim dopisom se od Povjerenice traži da se zvanično utvrdi postojanje diskriminacije  te zaštita dostojanstva  studenata i potpisnika tog dopisa te da se javno na internetskim stranicama objavi ispravak neistinite i diskriminirajuće informacije dekana M. G. objavljene u obliku pobijane Odluke od …g., zbog razmjera diskriminatornog ponašanja i dotadašnjeg ignoriranja svih mjerodavnih tijela od strane dekana te činjenice da do tada u brojnim drugim ukazanim i dokazanim primjerima nezakonitog rada, diskriminacije i nepotizma dekana nitko nije reagirao, a na koji dopis je povjerenica i reagirala 30.4.2014.g. navodeći da će žurno pokrenuti postupak, te je iz maila iste od 2.5.2014.g. razvidno da nije u mogućnosti provesti žurno, niti u zakonskom roku pokretanje postupka zbog postojanja odluke dekana o zabrani davanja na uvid službene dokumentacije iz protokola Veleučilišta bez njegovog odobrenja, koja pak da odluka ne može zaustaviti provođenje postupka, ali  može znatno produljiti s obzirom na činjenicu da nije dobila odgovor na zahtjev za uvid u dokumentaciju, te da se tužitelj zbog toga može obratiti i nadležnom sudu.

Nadalje, iz mišljenja prof. M. D. – Povjerenice za zaštitu dostojanstva radnika od dana 8.5.2014.g. proizlazi da je dekan tuženika M. G. stavio u podređeni položaj i izravno diskriminirao djelatnike tuženika dr.sc. M. J., dr.sc. M. S., dr.sc. M. K. kao i tužitelja dr.sc. Z. Ć., ali i sve studente i nastavnike Specijalističkog studija tuženika, na način da je istima povrijedio pravo osobnosti, stavio ih u podređeni položaj objavljivanjem neistinitih informacija na Web stranicama tuženika da izvedbeni plan nije predložen.

Dakle, očito je da je tužitelj, radnjama tužene po dekanu, pretrpio duševne boli, da tuženik tužitelju nije osigurao zaštitu nakon podnijete pritužbe, niti po pritužbi donio ikakvu odluku, zabranio tužitelju rad, te zabranom pristupa službenoj dokumentaciji onemogućio tužitelja u ostvarivanju svojih prava, pa tužitelj ima opravdani razlog tražiti pravičnu novčanu naknadu kada mu se na taj način može pružiti puna satisfakcija, a kod tužitelja su evidentno postojali duševni bolovi koji su u uzročnoj vezi s radnjama tužene, budući iz specijalističkih nalaza KBC S. od … i …, … i …je tužitelju dijagnosticirana akutna reakcija na stres i anksioznost, te i  upućen na bolovanje.

Procjena visine štete, budući se radi o specifičnom obliku štete, koja se očituje u zabrinutosti, tjeskobi, depresivnosti, neugodnostima kojima je tužitelj bio izložen u svakodnevnom radu i životu štetnim radnjama tužene, osjećaju povrijeđenosti, sud je utvrdio, pri tome vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, kao i cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, sve u smislu čl. 1100.st.2. ZOO te pri dosuđivanju naknade štete i imao u vidu intenzitet duševnih bolova kod tužitelja i uvažavajući sve navedene okolnosti citiranog članka ZOO, te sve druge okolnosti koje omogućuju da se vodi računa o značaju povrijeđenog dobra i jakosti pretrpljene boli, te usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, radi čega svega je valjalo presuditi kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku je izostala, budući tužitelj koji je uspio u sporu nije popisao parnični trošak.

 

U Šibeniku, dana 17. svibnja 2021.g.

S U D A C :

 

Silvana Klisović