Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Ulica Plemića Borelli br. 9
Poslovni broj 7 P-1012/19-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. M.-K., OIB:…, iz G., Z. …, ili P., P. M. …, kao zakonska nasljednica prvotnog tužitelja J. M. pok. Š., OIB:…, zastupana po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. B. pok. P., OIB:…, iz K. B., A. A. d. A. …, … A., B., zastupan po punomoćniku D. U., odvjetniku u Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te objave dana 17. svibnja 2021. godine
p r e s u d i o j e
I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 31. prosinca 2008. godine između J. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. B. kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je istog dana potvrđen po javnom bilježniku D. G. R. pod poslovnim brojem OV-13182/08-1."
II.- Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 21.612,50 kuna, sve u roku od 15 dana.
III.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika podnijet na vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi u iznosu od 10.001,00 kuna.
Obrazloženje
1. U tužbi prvotnog tužitelja sada pok. J. M. (otac gore navedene tužiteljice) podnijetoj protiv tuženika ovom sudu dana 07. studenog 2016. godine se navodi da su stranke dana 31. prosinca 2008. godine sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju koji ugovor je istog dana potvrđen po javnom bilježniku D. G. R. pod poslovnim brojem Ov-13182/08-1. Navedenim ugovorom obvezao se tuženik kao davatelj uzdržavanja doživotno uzdržavati tužitelja kao primatelja uzdržavanja do njegove smrti, dok je tužitelj dozvolio tuženiku da nakon smrti tužitelja temeljem predmetnog ugovora tuženik ishodi upis prava vlasništva na nekretninama navedenim u čl. II. predmetnog ugovora. Istim ugovorom obvezao se tuženik na ime dijela protuvrijednosti nekretnina navedenih u čl. II. predmetnog ugovora, a s obzirom da se radi o nekretninama velike vrijednosti, isplatiti tužitelju u protuvrijednosti kuna novčani iznos od 150.000,00 Eur-a. Tuženik međutim ugovorom preuzete obveze u odnosu na tužitelja nije poštivao od dana zaključenja pravnog posla, kroz cijelo vrijeme od zaključenja predmetnog ugovora do danas, a i danas ih ne poštuje. Tuženik naime prebiva u K. B., dok u R. H. boravi petnaestak dana u ljetnim mjesecima, u kojem periodu boravi u svojoj kući u P., u U. B. J. M. …, a o tužitelju se niti tada ne brine. Tužitelj je od dana sklapanja pravnog posla do danas imao operaciju mrene, glaukoma, ugradnju elektrostimulatora na srcu, poremetio mu se rad štitnjače radi čega uzima terapiju, proživio je i brojne druge medicinske zahvate, dok mu tuženik u svezi navedenog nije osigurao potrebnu skrb, liječenje i lijekove, pomoć koja mu je bila i koja mu je i danas potrebna. Štoviše tuženik se o zdravstvenom stanju tužitelja kroz svo ovo vrijeme nije niti raspitivao. S obzirom da je tužitelj unatrag tri godine onemoćao, o istom se brinula mještanka S. G., dok se zadnju godinu o tužitelju brine njegova kćerka G. M., koja umjesto tuženika, čija je to ugovorna obveza, plaća sve režijske i ostale redovite troškove. Slijedom izloženog, s obzirom da tuženik nije ispunjavao, niti ispunjava ugovorom preuzete obveze, predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 31. prosinca 2008. godine između tužitelja J. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. B. kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je istoga dana potvrđen po javnom bilježniku D. G. R. pod poslovnim brojem Ov-13182/08-1.
2. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 14. veljače 2017. godine (l.s. 15-17) se ponajprije prigovora označenoj vrijednosti predmeta spora, predlaže se istu označiti u iznosu od 200.000,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama na dan plaćanja, te se osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naime tuženik je kao davatelj uzdržavanja isplatio tužitelju kao primatelju uzdržavanja iznos od 200.000,00 Eur-a odmah po sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 2008. godine ovjerenog kod javnog bilježnika D. G. R. iz Z. pod poslovnim brojem OV-13182/08. Taj iznos novca je bio namijenjen pokrivanju i financiranju svih životnih potreba tužitelja kao primatelja uzdržavanja, budući da tuženik zbog poslovnih i obiteljskih razloga živi u inozemstvu, a što je tužitelju cijelo ovo vrijeme, pa tako i u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, i te kako bilo jako dobro poznato, odnosno, logično, činjenice da isti, kao ugovorne strane, ne žive u zajedničkom kućanstvu. Notorna je činjenica da se ugovori, kakav je po svojoj pravnoj prirodi i predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, mogu u potpunosti valjalo izvršavati čak i onda kada ugovorne stranke nemaju svakodnevni neposredni kontakt i to na način da davatelj uzdržavanja svoju dužnost može u potpunosti valjalo izvršavati čak i angažmanom treće osobe, odnosno davanjem određene financijske potpore koja omogućuje primatelju uzdržavanja cjelokupnu organizaciju oko zadovoljavanja njegovih životnih potreba, a što je u konkretnom slučaju i bilo predmetom međusobno postignutog dogovora ugovornih stranaka. Upravo je isplaćeni iznos novca od 200.000,00 Eur-a, kojeg je tuženik isplatio tužitelju osnovom ugovornih obveza proizašlih iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, iznimno značajan iznos novca u današnjim životnim prilikama, i u konkretnom je slučaju na takav način tuženik, kao davatelj uzdržavanja, osigurao tužitelju kao primatelju uzdržavanja od dana sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju pa nadalje, mjesečni prihod od cca 17.000,00 kuna, neovisno o mjesečnom iznosu mirovine koju sam tužitelj prima. Stoga je od strane tužitelja i više nego nezahvalna tvrdnja da tuženik ne bi ispunjavao ugovorene obveze proizašle iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje ističe se kako je sam tuženik osobno, o svom dodatnom trošku, bio voljan tužitelju osigurati i svakodnevnu prisutnost kvalificirane osobe koja bi se brinula o njegovom navodno pogoršanom zdravstvenom stanju, iako bi se, po naravi stvari, ista osoba trebala financirati iz sredstava koje je tuženik već osnovom predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ranije isplatio tužitelju, a navedeno proizlazi iz dopisa tuženika od 13. lipnja 2016. godine kojim se isti očituje na dopis tužitelja od 07. studenog 2014. godine, a tuženik je u svom dopisu od 13. lipnja 2016. godine predložio tužitelju da isti sam odabere ustanovu specijaliziranu za pružanje skrbi i njege starim i nemoćnim osobama u kojoj bi se isti smjestio, a čije troškove smještanja bi snosio tuženik u dijelu koji bi prelazio financijske mogućnosti tužitelja. Dakle u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za sudskim raskidom predmetnog ugovora, budući da je tuženik kao davatelj uzdržavanja uredno ispunjavao predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju ugovore obveze, pri tom posebno upirući na činjenicu isplate novčanog iznos od 200.000,00 Eur-a. Ako tužitelj kao primatelj uzdržavanja nije znao raspolagati s danim novčanim sredstvima pa na taj način i primjereno organizirati život i svoje životne potrebe, navedeno se ne može isticati na štetu tuženika, niti se isto može pripisati tuženom kao ugovornoj strani u smislu ne ispunjavanja njegovih ugovornih obveza.
3. Na pripremnom ročištu od 01. ožujka 2017. godine (l.s. 28) od strane punomoćnika prvotnog tužitelja J. M. se osporava da bi J. M. od tuženika primio kakav novčani iznos.
4. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2107/16 od 06. srpnja 2018. godine (l.s. 177-181) i to toč. I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 31. prosinca 2008. godine između tužitelja J. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. B. kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je potvrđen istoga dana pred javnim bilježnikom D. G. R. pod brojem OV-13182/08, toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.050,00 kuna, sa zateznim kamatama od 06. srpnja 2018. godine pa do isplate, dok je za iznos od 2.750,00 kuna odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, a toč. III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška za zatraženi iznos od 16.325,00 kuna.
5. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1234/18-2 od 04. travnja 2019. godine (l.s. 198-200) i to toč. I. izreke ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i to drugom sucu, a toč. II. izreke ostavljeno je da se o trošku postupka nastalom u povodom žalbe odluči u konačnoj odluci. Iz navedene drugostupanjske odluke proizlazi da prvostupanjski sud ne daje razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka da je za zadovoljenje životnih potreba tužitelja neophodan mjesečni iznos od 16.360,94 kuna, dok prema iskazu samog tužitelja J. M. proizlazi da isti prima mirovinu u iznosu od 3.100,00 kuna, a njegova kćerka 2.2000,00 kuna, te da od tih novčanih iznosa oni mogu živjeti. Pored toga u svom iskazu tuženik je naveo da je od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju platio na ime uzdržavanja tužitelja iznos od 50.000,00 Eur-a, a o tom iznosu prvostupanjska presuda ne sadrži nikakvih razloga, dakle ne navodi se prihvaća li prvostupanjski sud tvrdnju da je taj iznos plaćen ali ga smatra nedovoljnim za uzdržavanje tužitelja, ili taj dio iskaza tuženika se ne prihvaća, a ukoliko sud prihvaća da je taj iznos plaćen, tada je potrebno utvrditi koliko bi iznosio prosječni mjesečni iznos od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a također nije utvrđeno je li tuženik i u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanja živio u B. te jesu li stranke ugovorile zajednicu života, odnosno na koji je način i koje obveze tuženik trebao izvršavati, te je li ih izvršavao, a ako nije iz kojih razloga to nije učinio.
6. Tijekom postupka umro je prvotni tužitelj J. M. i to dana 03. prosinca 2018. godine (l.s. 204), te je u podnesku od 14. siječnja 2019. godine (l.s. 194) navedeno da je njegova jedina zakonska nasljednica kćerka G. M. K. koja izjavljuje da preuzima ovaj parnični postupak, pa je tako rješenjem suda od 13. svibnja 2020. godine (l.s. 205-206) utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti prvotnog tužitelja J. M., te je rješenjem suda od 13. svibnja 2020. godine (l.s. 207-208) određen nastavak prekinutog postupka jer je zakonska nasljednica preuzela postupak.
7. Na ročištu za glavnu raspravu od 02. srpnja 2020. godine (l.s. 209) od strane punomoćnika tužiteljice G. M. K. se navodi da se osporava da je tuženik na ime uzdržavanja isplatio pok. J. M. iznos od 50.000,00 Eur-a, a također da se osporava da bi tuženik pok. J. M. isplatio iznos od 150.000,00 Eur-a što da je i sam pok. J. M. tijekom dosadašnjeg postupka sporio.
8. U podnesku tužiteljice od 26. listopada 2020. godine (l.s. 236-238) se navodi da je točno da je tuženik pok. J. M. na njegov bankovni račun isplatio novčani iznos od 150.000,00 Eur-a, te dodatan novčani iznos od 5.000,00 Eur-a, međutim o isplati "dodatnih" 50.000,00 Eur-a bilo na ruke, bilo na bankovni račun, nema govora, tuženik to nije učinio i pok. J. M. nikada nije zaprimio "dodatnih" 50.000,00 Eur-a.
9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između prvotnog tužitelja J. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. B. kao davatelja uzdržavanja od 31. prosinca 2008. godine potvrđen od strane javnog bilježnika u Z. D. G. R. pod poslovnim brojem OV-13182/08-1 od 31. prosinca 2008. godine (l.s. 3-5), dopis odvjetničkog društva K., V. i P. od 07. studenog 2014. godine naslovljen na tuženika N. B. (l.s. 19), dopis punomoćnika tuženika od 14. travnja 2016. godine naslovljen na tužitelja J. M. s potvrdom o primitku (l.s. 20-21), dopis punomoćnika tuženika od 13. lipnja 2016. godine naslovljen na tužitelja J. M. s potvrdom o primitku (l.s. 22-24), dopis punomoćnika tužitelja od 03. svibnja 2016. godine naslovljen na punomoćnika tuženika (l.s. 31), dopis punomoćnika tužitelja od 30. lipnja 2016. godine naslovljen na punomoćnika tuženika (l.s. 32), kompletna medicinska dokumentacija Opće bolnice Zadar za pok. J. M. zaprimljena kod ovoga suda dana 17. ožujka 2017. godine (l.s. 39.-56), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo dipl. oec. Ž. V. od 10. svibnja 2017. godine (l.s. 59-115), ortofoto snimak nekretnina (l.s. 144-145), skica sudskog očevida izrađena od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. F. V. od 17. srpnja 2017. godine (l.s. 148-151), potvrda od 28. prosinca 2008. godine o isplati iznosa od 150.000,00 Eur-a potpisana od strane tužitelja J. M. i tuženika N. B. (l.s. 211, 223), oftalmološko mišljenje dano od strane dr. N. B., oftalmolog (l.s. 225), promet po tekućem računu otvoren na ime pok. J. M. kod OTP Banke za period od 01. siječnja 2009. godine pa do 01. prosinca 2018. godine dostavljen ovom sudu dana 12. studenog 2020. godine (l.s. 242-262), promet po deviznom računu otvoren na ime pok. J. M. kod OTP Banke za period od 01. siječnja 2009. godine pa do 31. listopada 2018. godine, dostavljen ovom sudu dana 23. studenog 2020. godine (l.s. 263-267), dopuna prometa po deviznom računu otvoren na ime pok. J. M. kod OTP Banke za period od 29. prosinca 2008. godine pa do 09. prosinca 2013. godine dostavljen ovom sudu dana 30. studenog 2020. godine (l.s. 268-271), podaci MF, Porezne uprave Zadar o prosječnim tržišnim vrijednostima nekretnina po 1 m2 u 2020. godini u k.o. P. i to za zemljišta izvan zone gradnje i za zemljišta unutar zone gradnje te za stambeni objekt (kuća) u k.o. P. (l.s. 275-277). Tijekom postupka proveden je očevid na licu mjesta dana 12. srpnja 2017. godine (l.s. 128-130), saslušani su svjedoci A. S. (l.s. 130-131), S. G. (l.s. 131-132, 231), S. M. (l.s. 132-133), M. Š. (l.s. 133-134), T. P. (l.s.134), G. M. (l.s.135-136), M. D. (l.s. 136), F. G. (l.s. 136-137, 232), J. G. (l.s. 137-138), D. G. R. (l.s.164), dr. R. J. (l.s. 230), V. M. (l.s. 231), saslušan je vještak dipl. oec. Ž. V. (l.s.164-165), a također su saslušani prvotni tužitelj J. M. (l.s. 138-140), tuženik N. B., koji je i nadoslušan (l.s. 140-141, 240), te sada tužiteljica G. M. K. koja je prvotno bila saslušana u kao svjedokinja (ls. 239-240) u svojstvu stranaka.
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor na vrijednost predmeta spora označenu u tužbi (10.001,00 kuna), predloživši da se odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.000,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama. Prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 -u nastavku ZPP-a) kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a prema stavku 3. istoga članka ako je u slučaju iz stavka 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. S obzirom da predmet ovog tužbenog zahtjeva nije novčano potraživanje već raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, to je temeljem čl. 40. st. 2. ZPP-a valjalo tuženikov prigovor na vrijednost predmeta spora označen u tužbi odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja.
Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. Predmet tužbenog zahtjeva je da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 31. prosinca 2008. godine između prvotnog tužitelja J. M. (oca gore navedene tužiteljice) kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. B. kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je istoga dana potvrđen po javnom bilježniku D. G. R. pod poslovnim brojem Ov-13182/08-1.
12. Tužiteljica (kao zakonska nasljednica prvotnog tužitelja oca J. M.) svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je između njezinog oca-prvotnog tužitelja J. M. (koji je umro 03. prosinca 2018. godine) kao primatelja uzdržavanja, te tuženika kao davatelja uzdržavanja zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 31. prosinca 2008. godine, koji ugovor je istoga dana potvrđen po javnom bilježniku D. G. R. pod poslovnim brojem Ov-13182/08, da se navedenim ugovorom tuženik obvezao doživotno uzdržavati pok. J. M. dok je pak J. M. dozvolio tuženiku da nakon njegove smrti ishodi upis prava vlasništva na nekretninama navedenim u čl. II. toga ugovora, da se je tim ugovorom tuženik obvezao na ime dijela protuvrijednosti nekretnina navedenih u čl. II. ugovora isplatiti pok. J. M. iznos od 150.000,00 Eur-a, isplata kojeg iznosa od 150.000,00 Eur-a i isplata naknadnog iznosa od 5.000,00 Eur-a se od strane tužiteljice ne osporava, te da tuženik koji prebiva u K. B., a u R. H. boravi petnaestak dana u ljetnim mjesecima i to u svojoj kući u P. nije ispunjavao ugovorom preuzete obveze prema J. M. kroz cijelo vrijeme od zaključenja ugovora pa do smrti J. M., slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.
13. Tuženik se tužbenom zahtjevu tužiteljice, a prije njezinog oca pok. J. M. suprotstavlja na način da se navodi da je tuženik kao davatelj uzdržavanja isplatio J. M. kao primatelju uzdržavanja novčani iznos od 200.000,00 Eur-a, od čega se iznos od 150.000,00 Eur-a odnosio na nekretnine iz ugovora i taj iznos je isplaćen pok. J. M. odmah kada je zaključen ugovor, a iznos od 50.000,00 Eura se odnosio na uzdržavanje J. M. i taj iznos je pok. J. isplaćen kasnije u nekoliko navrata, da je tuženik neovisno o isplaćenom iznosu bio voljan o svom dodatnom trošku osigurati pok. J. M. i svakodnevnu prisutnost kvalificirane osobe koja bi se brinula o njemu kada mu se pogoršalo zdravstveno stanje, a također da je tuženik nudio pok. J. M. dom a čije troškove smještaja u dom bi snosio tuženik u dijelu koji bi prelazio financijske mogućnosti pok. J. M., a što sve da je pok. J. M. odbio.
14. Prema čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 188/15 i 29/18 - u nastavku ZOO-a) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Prema čl. 580. st. 1. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, prema st. 2. istoga članka prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. Prema čl. 583. st. 1. ZOO-a ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a prema st. 3. istoga članka svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
15. Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu jest imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Kada je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora zbog toga što druga stranka ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora.
16. Nije sporno da je dana 31. prosinca 2008. godine između tuženika N. B. kao davatelja uzdržavanja i prednika gore navedene tužiteljice njezinog oca sada pok. J. M. kao primatelja uzdržavanja, zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen od strane javnog bilježnika u Z. D. G. R. pod brojem OV-13182/08 od 31. prosinca 2008. godine. Iz navedenog ugovora proizlazi da su tu članku II. ugovora navedene nekretnine u k.o. P. kojih je vlasnik primatelj uzdržavanja J. M., u čl. III. ugovora je navedeno da ugovorne strane suglasno navode da se davatelj uzdržavanja obvezuje doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja i osigurati mu sve ono što mu je potrebno radi namirenja osnovnih životnih potreba, osigurati mu potpunu prehranu, svu potrebnu njegu, održavati čistoću stambenog prostora, osigurati odjeću, obuću, grijanje, u slučaju bolesti osigurati liječenje, lijekove i skrb za vrijeme bolesti, liječničku i svu ostalu skrb i pomoć koja primatelju bude potrebna, brinuti se o njegovoj higijeni, te brinuti se o svim drugim njegovim potrebama, podmirivati režijske troškove kuće u kojoj primatelj uzdržavanja živi, a poslije smrti sahraniti ga po mjesnom običaju, te da će davatelj uzdržavanja isplatiti primatelju uzdržavanja iznos od 150.000,00 Eur-a u protuvrijednosti kuna na ime dijela protuvrijednosti nekretnina navedenih u čl. II. ugovora, po sklapanju tog ugovora, obzirom da se radi o nekretninama velike vrijednosti, te da isplata navedenog iznosa od 150.000,00 Eur-a te uzdržavanje primatelja uzdržavanja na način kako je to predviđeno i opisano u navedenom članku predstavlja realnu protuvrijednost za predmetne nekretnine (ls. 3-5).
17. Nije sporno da je tuženik N. B. isplatio pok. J. M. dana 29. prosinca 2008. godine na njegov račun iznos od 150.000,00 Eur-a koji iznos se i navodi u čl. III. ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 2008. godine, a također nije sporno da je tuženik uplatio J. M. na njegov račun 16. svibnja 2013. godine iznos od 5.000,00 Eur-a, a što sve proizlazi iz potvrde od 29. prosinca 2008. godine (l.s. 211, l.s. 223), nadalje iz prometa po deviznom računu otvorenog na ime pok. J. M. kod OTP Banke (l.s. 263-267, 268-271), te naposljetku iz podneska tužiteljice od 26. listopada 2020. godine (ls. 236-238) u kojem podnesku tužiteljica ne osporava da je njezinom ocu pok. J. M. na njegov bankovni račun od strane tuženika uplaćen novčani iznos od 150.000,00 Eur-a te dodatan novčani iznos od 5.000,00 Eur-a.
18. Nije sporno da su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 2008. godine bile nekretnine oznake čest. zem. 9515, površine 390 m2, k.o. P. nove izmjere (na skici sudskog očevida od 12. srpnja 2017. godine izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. F. V. označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-H), dio čest. zem. 9518 površine 48 m2 k.o. P. nove izmjere (na navedenoj skici označeno crvenom bojom i likom F-G-H-I-J) i dio čest. zem. 9516 površine 300 m2 k.o. P. nove izmjere (na navedenoj skici označeno plavom bojom i likom C-D-K-L), a koje čestice nove izmjere u ukupnoj površini od 738 m2 odgovaraju dijelu čest. zem. 3205/23 površine 56 m2, dijelu čest. zem. 3205/24 površine 60 m2, čest. zem. 3205/26 površine 91 m2, dijelu čest. zem. 3205/29 površine 231 m2 i dijelu čest. zem. 3205/30 površine 300 m2, sve k.o. P. stare izmjere, a u naravi navedene čestice predstavljaju kuću, dva pomoćna objekta, dvorište i vrt, sve ograđeno betonskim zidom, te da je predmet navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju također bila i nekretnina oznake čest. zem. 2959, površine 1931 m2 k.o. P. (na navedenoj skici sudskog očevida označena likom A-B-C-D i žutom bojom) koja čestica se nalazi u obuhvatu stare izmjere te oznaka te čest. zem. identična u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi, a što sve proizlazi iz zapisnika o provedenom očevidu na licu mjesta od 12. srpnja 2017. godine (l.s. 129 -130) i iz skice sudskog očevida te fotografija lica mjesta sve sačinjeno od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. F. V. od 17. srpnja 2017. godine (l.s. 148-151).
19. U konkretnom slučaju, imajući u vidu drugostupanjsku ukidnu odluku valjalo je utvrditi sljedeće sporne činjenice: da li je tuženik kao davatelj uzdržavanja na ime uzdržavanja J. M. kao primatelja uzdržavanja platio iznos od 50.000,00 Eur-a, odnosno iznos od 45.000,00 Eur-a (s obzirom da je nakon donošenja drugostupanjske odluke tužiteljica u svom podnesku od 26. listopada 2020. godine-l.s. 237 priznala uplatu iznosa od 5.000,00 Eur-a), nadalje koliki prosječni mjesečni iznos je bio neophodan za zadovoljenje svih životnih potreba primatelja uzdržavanja pok. J. M., da li je tuženik u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju živio u B., jesu li stranke predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju dogovorile zajednicu života, odnosno na koji je način i koje je obveze tuženik trebao izvršavati i je li ih izvršavao, a ako nije iz kojih razloga to nije učinio, a radi utvrđenja kojih spornih činjenica na koje je ukazano u drugostupanjskoj odluci su saslušani svjedoci i stranke te je izvršen uvid u pismenu dokumentaciju koja prileži spisu.
20. Iz dopisa odvjetničkog društva K.&V., P. od 07. studenog 2014. godine naslovljen na N. B., a potpisanog od strane odvjetnice A. S. (l.s.19) proizlazi da se je navedeno odvjetničko društvo u svojstvu punomoćnika J. M. obratilo N. B. a vezano za ugovor o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 2008. godine zaključenom između J. M. i tuženika, te da se u dopisu navodi da prema navodu J. M. navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju nije moguće više izvršavati s obzirom da N. B. ne izvršava svoje obveze iz ugovora, da predmetni ugovor više nije moguće održati na snazi zbog nastajanja ekscesnih situacija između J. M. i N. B., da je J. M. voljan da se predmetni ugovor raskine u obliku sporazumnog raskida te da J. M. izvrši N. B. povrat primljenog na ime dijela izvršenog uzdržavanja u visini od 200.000,00 Eur-a u protuvrijednosti kuna.
21. Iz kompletne medicinske dokumentacije Opće bolnice Zadar za pok. J. M. zaprimljene kod ovoga suda dana 17. ožujka 2017. godine (l.s. 39.-56), proizlazi da je 01. travnja 2008. godine, 07. prosinca 2009. godine, 17. svibnja 2010. godine, 18. svibnja 2010. godine, 02. lipnja 2010. godine, 17. listopada 2012. godine, 31. svibnja 2013. godine, 31. siječnja 2014. godine, 09. travnja 2014. godine, 09. srpnja 2014. godine, 25. rujna 2014. godine, 15. listopada 2014. godine, 03. kolovoza 2015. godine i 24. ožujka 2016. godine pok. J. M. bio na pregledima u Općoj bolnici uglavnom zbog problema sa vidom i srcem, da je od 18. svibnja do 20. svibnja 2010. godine primljen na odjel za kardiologiju radi ugradnje trajnog elektrostimulatora srca, dok iz anamneze proizlazi da je J. M. operirao kataraktu na desnom oku, da se liječi zbog hipotireoze, hipertenzije, da je implantiran pacemaker radi AV bloka III stupnja.
22. Iz dopisa punomoćnika tuženika od 14. travnja 2016. godine naslovljen na tužitelja J. M. s potvrdom o primitku (l.s. 20-21), proizlazi da se od strane tuženika nudi J. M. da s obzirom da mu se zdravstveno stanje pogoršalo da on sam angažira određenu osobu radi pružanja mu svakodnevne skrbi a koju osobu da će plaćati tuženik, a ako J. M. nije u mogućnosti predložiti takvu osobu, da će tuženik po svom izboru angažirati objektivno stručnu osobu.
23. Iz dopisa punomoćnika prvotnog tužitelja J. M. od 03. svibnja 2016. godine naslovljen na punomoćnika tuženika (l.s. 31), proizlazi da J. M. obavještava tuženika da želi da njegova kćerka G. M. bude osoba koja će se o njemu brinuti i skrbiti 24 sata dnevno, da J. M. zahtijeva da tuženik isplaćuje njegovoj kćerki G. na ime te brige o njemu mjesečni iznos od 10.000,00 kuna i da G. u istom mjesečnom iznosu od 10.000,00 kuna isplati novčanu naknadu za proteklo vrijeme u kojem se ista skrbila o njemu, nadalje se zahtijeva i plaćanje svih režijskih troškova i da se tuženik odrekne prava po predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju na čest. zem. 2959 k.o. P..
24. Iz dopisa punomoćnika tuženika od 13. lipnja 2016. godine naslovljen na prvotnog tužitelja J. M. s potvrdom o primitku (l.s. 22-24), proizlazi da tuženik nudi J. M. da po vlastitom izboru odabere ustanovu specijaliziranu za pružanje skrbi i njege starim i nemoćnim osobama koje troškove smještaja da će snositi tuženik i to u dijelu koji bude prelazio financijske mogućnosti J. M. s obzirom na njegovu mirovinu, a sve s obzirom da J. kćerka s kojom da je J. u narušenim odnosima preko 30 godina, nije kvalificirana za pružanje skrbi kakva je potrebna J. s obzirom na njegovo ozbiljno narušeno psihofizičko stanje.
25. Iz dopisa punomoćnika prvotnog tužitelja J. M. od 30. lipnja 2016. godine naslovljen na punomoćnika tuženika (l.s. 32), proizlazi da J. M. ne pristaje na smještaj koji mu nudi tuženik u ustanovu specijaliziranu za pružanje skrbi i njege starim i nemoćnim osobama s obzirom da želi život nastaviti u svojoj kući i želi da brigu o njemu vodi njegova kćerka G. koja navedeno radi kroz čitavo vrijeme umjesto tuženika, te J. M. ostaje kod svojeg ranijeg dopisa od 03. svibnja 2016. godine.
26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo dipl. oec. Ž. V. od 10. svibnja 2017. godine (l.s. 60-115) proizlazi da je navedeni vještak postupajući po nalogu prethodnog uredujućeg suca iz rješenja od 08. ožujka 2017. godine (l.s. 37-38) posjetio pok. J. M. u njegovom domu u P. kada je i obavio razgovor s istim, kojem razgovoru je bila nazočna J. kćerka G. M. koja je aktivno sudjelovala u razgovoru. U navedenom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je J. M. prije nekoliko godina u potpunosti izgubio vid, da mu potrebnu njegu, odnosno pomoć može pružiti prosječna osoba bez posebnih stručnih znanja, ali da se J. prema njegovom kazivanju događalo da padne i ozlijedi se, nakon čega da nije bio u stanju sam podignuti se i pozvati pomoć, pa da mu je stoga po mišljenju vještaka potrebna manje-više stalna nazočnost neke osobe, te je zaključno vještak naveo da je za zadovoljenje J. životnih potreba potreban mjesečni iznos od 16.360,94 kuna, odnosno prosječno 545,36 kuna dnevno, a koji navedeni iznos od 16.360,94 kuna se odnosi na usluge pripreme obroka, održavanje čistoće i njega/pomoć općenito u iznosu od 14.400,00 kuna, na troškove namirnica u iznosu od 714,32 kuna, na troškove odjeće i obuće u iznosu od 163,51 kuna, na troškove grijanja u iznosu 142,17 kuna, na troškove higijene u iznosu od 96,25 kuna, na troškove režija u iznosu od 704,18 kuna, te na troškove lijekova, liječenje i liječnička skrb u iznosu od 140,51 kuna.
27. Na gore navedeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, tuženik je iznio primjedbe u svom podnesku od 25. svibnja 2017. godine (ls. 122-125) osporavajući navedeno vještvo u cijelosti, u svezi kojih primjedbi je vještak saslušan na ročištu od 24. kolovoza 2017. godine (l.s. 164-165), a iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da je isti u razgovoru s J. M. procijenio da J. M. ne vidi i da to stanje traje nešto duže, da on J. nije pitao kolike su njegove mjesečne potrebe, već je isti postavljao J. pitanja o konkretnim stvarima što mu je potrebno. Najveća stavka kod utvrđenog mjesečnog iznosa potrebnog za zadovoljenje J. životnih potreba je dnevna pomoć i njega i u svezi toga je dao procjenu na temelju svog znanja i iskustva, nije mu J. rekao da mu je potrebna dvanaest satna njega već je on sam procijenio da je J. potrebna dvanaest satna njega, koji broj sati je pomnožio sa 40 kuna po satu sa PDV, te je to pomnožio sa 30 dana u mjesecu i na taj način se došlo do iznosa navedenog u pismenom nalazu i mišljenju. Kod J. M. je procjenjivao sadašnje stanje, ono što može vidjeti jer je prema sudskom nalogu trebao doći kod J. M. i vidjeti njegove potrebe, tako da dakle nije procjenjivao stanje unazad.
28. Iz iskaza prvotnog tužitelja sada pok. J. M. saslušanog na očevidu na licu mjesta od 12. srpnja 2017. godine (ls. 138-140) proizlazi da je N. pikirao na njegovu kuću, ne da ju kupi, nego na drugi način, to je bilo da N. njemu nešto ustupi jer on je N. rekao da on iz svoje kuće neće poći dok je živ. Kuća je sada njihova, a pod tim misli na N., ali on bi volio da kuća ipak ne bude njihova. N. njemu jest dao novac, ali to nije bilo u sklopu kuće. On je s N. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali njega N. nije uzdržavao, normalno trebao je živjeti N. s njim u kući, ali N. nije mogao u B. pustiti svoju staru majku i svog bolesnog brata, morao je N. o njima skrbiti, a kako je N. oko njih skrbio, to nije mogao istovremeno biti tu, puno zamjera N., jer ako nije mogao biti tu s njim, onda je morao to učiniti na drugi način, oni su u tom ugovoru puno učinili slaboga što on ne razumije, tj. prilagodili su ga sebi, jer ne može N. biti i tamo u B. i ovdje u P. kod njega. Nije njemu nikada N. rekao da više neće ići u B. i da će tu s njim živjeti, on je N. govorio da živi tu s njim u kući, ali N. na to nije trzao, tako piše u ugovoru da će živjeti s njim i uzdržavati ga, to je on tako razumio. Imao je oko osamdesetak godina kada je taj ugovor potpisao i bio je tada zdrav, a kako je stariji, sa zdravljem mu je sve gore, srce je operirao, ima pacemaker, operirao je oči tri puta, lijepo je prije vidio, a sada ne vidi ništa. Zadnji puta je vidio ima tri mjeseca, a od onda ne vidi ništa, N. je majka umrla onda kada se njemu dogodilo to oko zdravlja, a njemu je već bilo "grubo", onda mu je pomagala S. G., i to više godina, S. bi mu skuhala ili bi mu donijela hranu iz restorana, a kada mu je došla kćerka G., onda više S. nije dolazila, već je slabo vidio, prije je volio kuhati kada je mogao, a sada ne može, kuha mu kćerka. Neko vrijeme je sam sebi kuhao, ali je pao i unuk je javio njegovoj kćerki, iznenadio se je kada je kćerka došla, jer nisu prije bili nešto dobri on i kćer. Pokušao je prodati kuću jednom S., jer ga je N. toliko naljutio da je pristao na pregovore sa S., ali S. su odustali od kupnje kuće. Nije mu bilo žao N. i namjeravao je kuću prodati S. jer N. nije nikada došao do njega, a on je oslijepio, niti ga je N. pitao kako je. Ne želi da kuća bude N., nema pojma gdje su novci koje je njemu dao N., ne zna kako je novac "pošao" i na koji način, a tko će njemu dati šolde da novac vrati N.. Ima novac za sebe i to od svoje penzije, ima 3.100,00 kuna, kćerka mu ima 2.200,00 kuna i mogu se s tim pokrivati. Nije mu N. nikada nudio da mu neka žena pomaže u kući, niti je N. redovito dolazio kod njega, niti mu se javio, sada će njegova kćerka G. biti kod njega koliko bude mogla, te će se ona raspitati za dom. Govorio je da neće iz kuće dok je živ dok je bio jači i boljeg zdravlja, voli raditi i biti u kući, napravio je kuću da živi u njoj dok je živ. Nema pojma kako će riješiti ovaj problem s N., jer on ne želi da kuća bude N., tu je vlast pa neka se riješi. Što se tiče opskrbe hrane, što god je njemu bilo potrebno, to je njemu trebao donijeti N., sve bi on to platio, bio je sposoban sam sebi donositi, a možeš i lako, naručiš i evo ga na. On inače to ne bi nikada prodao, nekako ga N. prevrti i oni su to učinili na svoj način, tamo pišu neke stvari što on nema pojma, oni su mu trebali neke stvari razjasniti, što on zna kao pomorac stari. Zvao je odvjetnicu A. da napravi taj ugovor, oni su mu morali malo bolje to pojasniti, npr. što znači kupoprodaja, što znači uzdržavanje i te stvari, on nije imao pojma, njemu je više odgovaralo uzdržavanje, a što on zna što su oni napisali u ugovoru. Nikada njemu N. nije dao novac da je on preko viška, samo ono što mu je dao po ugovoru. Novac kojeg je dobio od N. je pošao svakako, dijelio ga je i šakom i kapom, pa je tako slao novac jednoj obitelji u S., a davao je novac i unucima, dok kćerki nije ništa dao jer nisu bili u dobrim odnosima. Ono što on ima od penzije i njegova kćerka, te dvije penzije, to je njemu dosta. Kada je N. bio tu, uvijek mu je kupovao hranu, N. bi dolazio ljeti na odmor, i onda bi se javio. Ovo je već četvrti mjesec da ne vidi ništa. Znao je da N. cijeli život živi u B.. Od N. je očekivao da održava kuću, masline i vrt, ali kada dođe iz B., da uzme pinel u ruku i da farba ograde, a nije to radio. Kada se je prije govorilo o domu, htio je N. da on stavi svoju penziju i da N. još nešto nadoda, a on je pak htio da N. plaća dom, a da njemu ide penzija.
29. Iz iskaza tuženika N. B., saslušanog na očevidu na licu mjesta od 12. srpnja 2017. godine (ls. 140-141) proizlazi da je prije zaključenja ugovora, J. M. bio u kući njegove majke A. B., majka je govorila o tome kako on želi kupiti kuću u P., i onda je na to reagirao njegov rođak J. M. kazavši da želi prodati svoju kuću, jer da mu ne preostaje ništa drugo nakon što mu je umrla kćerka M., a za kćerku G. je rekao da njoj neće dati ništa jer je ona prodala njegov stan bez njegovog pitanja. U to vrijeme on je bio u B., te mu je majka rekla da rođak J. M. želi prodati kuću, jer da mu nema druge mogućnosti ili ići u dom ili prodati kuću, a on da je odlučio prodati kuću. Kada je došao iz B. u P., a to je bilo u kolovozu 2008. godine javio se je J. M., on i supruga su tada obišli kuću, pitao je J. za koliko bi on prodao kuću, na što mu je J. rekao "za tebe 200.000,00 Eur-a", pružili su si jedan drugome ruku i dali su J. tada 2.500,00 Eur-a kao neku malu kaparu, te su se on i supruga vratili u B.. J. M. je otišao kod odvjetnice A. S. i tamo je napravljen predmetni ugovor, J. im je telefonirao u B., da dođu i potpišu taj ugovor, došli su iz B. i skupa su potpisali ugovor pred javnim bilježnikom, s tim da su prethodno bili kod odvjetnice, to je bilo 31. prosinca 2008. godine, bili su na banci uplatiti 150.000,00 Eur-a za kuću, tada nisu imali svih tih 200.000,00 Eur-a, te su preostalih 50.000,00 Eur-a platili malo po malo. Što se tiče kuće tu je bilo 150.000,00 Eur-a, a 50.000,00 Eur-a je bilo za zdravlje J., za medicinu i ostale stvari koje su bile potrebne, tada je 2008. godine J. bio sposoban brinuti se o sebi, još je vozio biciklu, J. mu nikada nije rekao da mu je potrebna žena koja će mu pomagati, oni su ju nudili J., ali J. ju nije htio uzeti, jer je već angažirao S. i još neke druge osobe. Poslao je J. jednom 5.000,00 Eur-a u okviru tih 50.000,00 Eur-a koje su mu bili dužni, tih 50.000,00 Eur-a su dali J., pa je tako zadnji iznos dan u kolovozu 2013. godine, tako da je J. i tih 50.000,00 Eur-a bilo isplaćeno. U ugovoru je napisano 150.000,00 Eur-a za kuću, a ovih 50.000,00 Eur-a je bilo za uzdržavanje, tako su razmišljali, dali su J. 150.000,00 Eur-a za kuću, a 50.000,00 Eur-a su mu dali za uzdržavanje i da plate neku ženu da brine oko njega ili da ide u dom, nudili su J. da on za dom da cijelu penziju, a on i supruga nadoplatu, ali J. nije na to pristao, nudili su J. i ženu koja će mu pomagati, ali je i to odbio. Spreman je za mirno rješenje ovog spora, a njegov prijedlog je da kuća poslije smrti J. ostane njegova, te on J. u toj situaciji više ništa nije dužan, i nadalje nudi J. da ode u dom i da J. mirovina ide za dom, a da on nadoplati ostatak i da J. bira u koji god hoće u dom, a druga varijanta je da ima ženu koja će mu pomagati u kući, ali J. to nije prihvatio. U P. je dolazio svake godine, jedino nije došao 2012. godine jer mu je umro punac, i svaki put kada bi došli iz B. posjetili bi J. i to sve do 2014. godine, a u 2015. godini nije došao kod J. jer mu je J. javio preko telefona da će mu vratiti natrag 200.000,00 Eur-a i da dođe po novac jer da je imao drugog kupca S. koji misli kupiti kuću, međutim on je htio da se ugovor ne raskine i da na taj način sačuva kuću. Ženu koja će pomagati, J. je nudio 2014. godine a i prije toga. Njemu je J. rekao da ne želi ići u dom, već da želi biti u predmetnoj kući cijeli svoj život, nije njemu J. rekao da njegova kćerka bude ta žena koju će on plaćati, nego je dobio pismo od J. kćerke G. u kojem pismu ista piše da je J. kćer i da bi se trebao riješiti ovaj njihov problem mirnim putem, tražila je da on njoj daje 10.000,00 kuna mjesečno da ona čuva oca, te da kuća na kraju ostaje njemu, ali on na to nije pristao jer je onih 50.000,00 Eur-a bilo za uzdržavanje. Nudili su J. pored tih 50.000,00 Eur-a, i dodatno plaćanje žene jer je to sve što su mogli napraviti da dobiju ovu kuću, te njemu ne smeta da ta žena bude G. M., ali ne 10.000,00 kuna mjesečno. Nudili su prije J. plaćanje žene ali je to J. odbio. U J. kao rođaka svoje majke je imao povjerenje, smisao tog ugovora je bio da on dobije ovu kuću, a J. da dobije uzdržavanje, 50.000,00 Eur-a je bilo na ime uzdržavanja, a 150.000,00 Eur-a je bilo za kuću, a kada se taj sveukupni dobiveni novac podijeli po mjesecima dobije se mjesečno oko 23.000,00 kuna, koji iznos neka se usporedi sa plaćom predsjednice RH koja ima plaću od 19.000,00 kuna. Ima još neka nekretnina u brdu od 1900 m2, tamo su bile masline, ta nekretnina je isto uključena u ugovor i u cijenu, 150.000,00 Eur-a se odnosi na sve nekretnine iz ugovora. Spreman je platiti J. smještaj u dom, koji god dom on želi, a također je spreman platiti i ženu koja bi J. pomagala u kući ako J. ne želi u dom.
30. Iz iskaza tuženika N. B., nadoslušanog na ročištu od 29. listopada 2020. godine (l.s. 240) proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao na očevidu od 12. srpnja 2017. godine. Iznos od 50.000,00 Eur-a je isplatio J. M. na način da je J. 2009., 2010. i 2011. godine isplatio na ruke u J. kući sveukupno 15.000,00 Eur-a, dakle svake godine iznos od po 5.000,00 Eur-a, misli da je ta predaja novca kroz te tri godine bila u mjesecu kolovozu. 2013. godine je J. na račun u banci uplatio iznos od 5.000,00 Eur-a, te je 2013. godine J. predao na ruke u J. kući preostali iznos od 30.000,00 Eur-a. Kod isplate navedenog iznosa novca na ruke nije se radila nikakva priznanica i to iz razloga što su si on i J. vjerovali. Razlog zbog kojeg je J. u 2013. godini uplatio iznos od 5.000,00 Eur-a putem banke a ne na ruke je bio taj što ga je J. zvao da mu taj novac hitno treba. J. i on su rodbina i naravno da je J. znao da on čitav život živi u inozemstvu, te prilikom zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, to što on živi u inozemstvu, J. nije predstavljao nikakav problem, naime J. je samo htio do svoje smrti živjeti u svojoj kući i da ima novac s kojim on može raspolagati kako on želi. Odvjetnicu A. S. je našao J., odvjetnica je prvo sastavila ugovor u kojem je navela da on živi u P., međutim on joj je rekao da ne živi u P. već u B., na što je odvjetnica A. S. sastavila drugi ugovor u kojem je navedeno da on živi u B..
31. Iz iskaza tužiteljice G. M. K., prvotno saslušane kao svjedokinje na očevidu na licu mjesta od 12. srpnja 2017. godine (ls. 135-136) proizlazi da je 03. travnja 2016. godine došla u kuću svog oca J. M. da se brine o njemu i o ocu se neprekidno od tada brine, dan i noć, prije su ona i otac imali neke poremećene odnose i zato prije nije preuzela brigu o njemu niti je on dao da se o njemu netko brine jer se osjećao snažan i moćan. Prije nje, ocu je pomagala mještanka S. G., koja je ocu donosila ručak, dok ne zna što je još S. radila. Kada je njezin otac J. imao 90 godina, kada je oslijepio tj. negdje 2012/2013. godine, je počela biti potreba za brigu o ocu jer je počeo slijepiti i na kraju je skroz oslijepio. Otac ju nije zvao da ga uzdržava, već su je njezini sinovi zvali da dođe čuvati oca osobito nakon što je zadnji puta pao, a kada je došla kod oca u travnju 2016. godine zatekla je oca u strašnom stanju. Što se tiče operacije očiju i ugradnje pacemakera, to je bilo prije nego što je ona došla kod oca. Prije 03. travnja 2016. godine, kod oca u P. je bila 2007. godine kada joj je umrla sestra M., dakle između 2007. i 2016. godine nije bila u P.. Njezin otac je bio dosta tvrd čovjek pa se nitko nije upetljavao u njegovu odluku o zaključenju ugovora, nije bila ljuta na oca zbog tog ugovora, njihove razmirice su druge prirode. U ugovoru se spominje iznos od 150.000,00 Eur-a ali ona nije vidjela te novce. Njoj otac novac nije davao, zna da je neke novce davao njezinim sinovima i rođaku S. M.. Ona i otac su mislili da bi možda prodali kuću i onda od toga isplatili N. B. novac u iznosu od 150.000,00 Eur-a. Otac ima mirovinu od 3.200,00 kuna, a ona ima mirovinu 2.600,00 kuna, od toga plaća režije, otac nema nikakve ušteđevine. Otac se kreće usporeno, na WC ide sam, ali mora biti blizu njega jer se zna izgubiti, izađe na terasu uz pomoć štapa i uz njezinu pomoć, ali je slijep skroz.
32. Iz iskaza tužiteljice G. M. K., nadoslušane na ročištu od 29. listopada 2020. godine (ls. 239-240) proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je kao svjedokinja dala na očevidu od 12. srpnja 2017. godine. Oca J. nije vidjela, a nije baš ni s njim komunicirala u periodu od 2007. godine kada je zadnji puta bila u P. pa do 03. travnja 2016. godine kada je došla kod svog oca J.. Po nekoj njezinoj približnoj procjeni za period od 03. travnja 2016. godine pa do očeve smrti za uzdržavanje njezinog oca bi bio dostatan mjesečni iznos od oko 10.000,00 kuna, a možda čak i više, u tom periodu otac je bio lošeg zdravstvenog stanja i slijep. U 2016. godini kada je ona došla kod oca, otac je još uspijevao hodati po kući iako je već tada bio slijep, ali je poznavao raspored po kući, a od 2017. godine pa do smrti (03. prosinca 2018. godine) očevo zdravstveno stanje se rapidno pogoršavalo, pa je tako od 2017. godine otac bio u invalidskim kolicima, ona ga je kupala, a naposljetku je i zalegao u krevet, zadnjih šest mjeseci svoga života bio je u pelenama. Otac joj je u razgovoru rekao da je od N. primio iznos od 150.000,00 Eur-a i da se taj novac odnosio na vrijednost nekretnine, a uz taj novac da je dogovorena N. briga o ocu, a otac joj je rekao da bi se N. briga o njemu sastojala od toga da N. bude u P., da ga vodi k liječniku i da čini za oca sve ono što je ona činila za oca. Sahranu svog oca financirala je ona.
33. Iz iskaza svjedokinje A. S., saslušane na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (l.s. 130-131) proizlazi da je J. M. upoznala kao stranku, isti se je javio u odvjetnički ured u kojem ona radi, izrazio je želju da bi zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom, J. M. joj je kazao što bio on htio i ona ga je razumjela te je sastavila predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, a nakon što je sastavila taj ugovor, u ured su došli zajedno J. M. i N. B., dala im je da pročitaju ugovor i da vide je li to onako kako su se njih dvojica dogovorili da bude i oni su rekli da je to to, a nakon toga su se dogovorili s javnom bilježnicom oko termina za solemnizaciju, sve se to događalo krajem 2008. godine. U ugovoru je stavljen iznos od 150.000,00 Eur-a i za taj iznos su joj obje stranke rekle da je toliko N. B. dao J. M., čak su joj dali i potvrdu da je predan i primljen iznos od 150.000,00 Eur-a koju potvrdu je ona kopirala. Razlog zbog kojeg nije radila predugovor ili kupoprodajni ugovor a s obzirom na iznos od 150.000,00 Eur-a je bio taj što je J. M. tražio nekoga tko će o njemu brinuti jer je tada imao preko osamdeset godina, spominjao je kćer s kojom nije u kontaktu, jednostavno više nije mogao sam brinuti o sebi, a nije htio prodati svoju nekretninu pa da ga netko sutra izbaci, jer je on tu trebao ostati živjeti i nakon njegove smrti bi ista trebala prijeći u vlasništvo N. B.. Zna da je N. B. živio u B., ali to nije bila zapreka za sklapanje takvog ugovora jer nije bila ugovorena zajednica života. Ne zna da li je N. B. dao J. M. više od 150.000,00 Eur-a, jer je ona samo taj iznos vidjela u potvrdi. Dopis od 07. studenog 2014. godine (l.s. 19), a u koji je izvršila uvid, pisala je ona, i taj dopis je pisan po nalogu J. M.. Krajem 2014. godine nije vidjela J. M., čuli su se njih dvoje isključivo preko telefona, te joj je na telefon J. rekao da ima zdravstvenih problema, da ima problema s vidom, da ima glaukom i tražio je da piše veća slova na dopisu kako bi ih mogao pročitati. Krajem 2014. godine javio joj se J. M. i izrazio je nezadovoljstvo s izvršavanjem ugovora i ponašanjem N. B., rekao je da je star i da ne može više, da je lošeg zdravstvenog stanja, da ne može ništa sam raditi, a da N. B. ništa ne radi, tek da mu pomaže jedna žena koju je sam našao, da treba konstantnu pomoć, da ima problem s vidom, a da N. dolazi samo ljeti jer živi u B. i da je tu bilo nekih situacija između njih dvoje, svađa, da N. B. ne izvršavao ugovor, te je ona onda uputila taj dopis N. B. u B. oko toga da se njih dvojica pokušaju dogovoriti.
34. Iz iskaza svjedokinje S. G. saslušane na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls. 131-132, 231) proizlazi da je ona pomagala J. M. kroz 2014., 2015., i možda jedan dio 2013. godine, a poslije je brigu oko J., s obzirom da ona to više nije mogla odrađivati, preuzela njegova kćerka G. M. koja je došla negdje krajem 2015. godine kada tužitelj više nije mogao sam. J. M. joj se obratio da mu pomogne u nekim stvarima, trebao je svu skrb glede hrane, čišćenja, prijevoza u ambulantu, bio je u bolnici, imao je operacije, njoj je J. davao novac za hranu, možda pedeset do šezdeset kuna na dan, ali joj nije plaćao što se o njemu brinula, jer ona to nije niti tražila, nisu njih dvoje rodbina, ali se znaju jer živi blizu J., ali bilo je trenutaka kada ju je J. nagradio određenim novčanim sredstvima. Najbolje bi bilo da ide u neki dom, ali to J. nije htio. Nije njoj J. govorio o ugovoru kojeg bi sklopio s N., ali je govorio da N. nije izvršio obveze prema njemu. Zadnje dvije godine, a pri tome misli na zadnje dvije godine kada je ona skrbila o J. (2014. i 2015. godina) J. skoro pa nije mogao vidjeti. Rekao joj je J. da mu je N. dao neki novac, ali ne zna o kojem iznosu je riječ.
35. Iz iskaza svjedokinje S. G. nadoslušane na ročištu od 12. listopada 2020. godine (ls. 231) proizlazi da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dana na očevidu od 12. srpnja 2017. godine. U periodu dok je dolazila kod J. M., isti se mogao samostalno kretati po kući, izašao bi u vrt, u dućan nije odlazio, ali i u vrijeme kada J. više nije vidio isti je sam hodao po kući, naime to je jedan starac koji se je, iako više nije mogao vidjeti, jako trudio sam hodati po kući. Dolazila je svako malo vidjeti J. u periodu kada je J. kćerka G. došla kod J., i tada je J. bio slijep, mogao je lagano hodati po kući, držao se je za zid, J. je dulje vrijeme bio slijep ali ne zna točno koliko godina.
36. Iz iskaza svjedoka S. M. saslušanog na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls. 132-133) proizlazi da mu je J. M. tetak, naime njegov otac V. je bio brat J. supruzi J. koja je umrla čini mu se 1997. godine. On živi u Š., kod tetka je češće dolazio dok je tetka bila živa, tetka bi došao posjetiti na jedan dan ljeti preko vikenda. Tetak J. negdje u devedesetoj godini svoga života nije se više mogao sam brinuti o sebi. Njega je kontaktirala S. G. koja je brinula o tetku J., pričali su o problemu kako tetak ostaje sam i nemoćan, kada bi tetak pao ili bi mu pozlilo zvali bi njega, a kada je tetak završio na hitnoj nakon pada i ozljeda on je kontaktirao sa svojom rodicom G. koja je nakon toga, nakon nekog vremena preuzela brigu o svom ocu. Nije pročitao ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su potpisali tetak i N., ali je čuo da je N. dao tetku nekih 150.000,00 Eur-a, valjda je nakon tetkove smrti trebao N. dobiti kuću i maslinik. Nije mu poznato gdje je tetak trošio taj novac kojeg je dobio od N., njemu osobno je tetak dao iznos od 14.000,00 Eur-a.
37. Iz iskaza svjedokinje M. Š. saslušane na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls. 133-134) proizlazi da je ista djevojka od J. unuka T. P., a T. je sin od G. M., te J. M. zna od 2009. godine kada ga je došla upoznati. Zadnje tri, četiri godine ona i T. dolaze jednom mjesečno vidjeti J. M. i za to vrijeme dok je posjećivala J. M., isti se je brinuo sam o sebi. S. G. je viđala da donosi ručak djedu, a zadnju godinu i nešto nalazi kod J. M. njegovu kćerku G. koja se sada brine za svoga oca. G. je došla u travnju 2016. godine. Što se tiče zdravstvenog stanja u zadnje tri godine kada bi dolazili kod J. M., stanje mu je bilo užas i nije vidio. J. M. se kreće pomoću štapa, ide sam do WC ali ne može niz stepenice ići sam do mora, a to njegovo stanje je vidjela i prošle godine, a prije dvije do tri godine djed je sam sebi spremao jelo. N. B. prvi put sada vidi, ali zna da je J. s njim sklopio ugovor, ali ne zna ništa o tome je li tko kome dao neke novce.
38. Iz iskaza svjedoka T. P. saslušanog na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls.134) proizlazi da se o njegovom djedu J. M. od početka 2016. godine, ne zna točno od kojeg mjeseca, brine njegova majka G., a prije je djed bio sam, obilazila ga je i pomagala ga je S. G., donijela bi djedu ručak, a vidio bi i da čisti. Oduvijek tj. zadnjih par godina prije nego što je došla njegova majka G., djed je brinuo sam o sebi, dok je vidio i dok nije vidio, nije nešto previše dolazio kod djeda. U zadnje vrijeme prije dolaska majke G. zatekao bi djeda u lošijem stanju. Prije nego što je zaključio ugovor djed mu je govorio da će zaključiti ugovor, djed je bio svoj, on je kapetan, nije on dao da se njime upravlja. Djed mu je govorio da je našao čovjeka koji će se o njemu brinuti i on osobno je to podržao, djed je spominjao neke novce da bi mu dao N., ali ne zna o kojem iznosu novca se je radilo. Djed je njemu i njegovom bratu dao svakom po 7.000,00 Eur-a.
39. Iz iskaza svjedokinje M. D. (svjedokinjin suprug i pok. J. M. su bratići, te je ona tuženikova ujna) saslušane na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls. 136) proizlazi da je N. iz B. u P. dolazio u kuću svoje majke A. B. koja je umrla prošle godine. Jedne prigode J. M. je bio u kući A. B., i ona je bila nazočna, tada je J. govorio da ne zna što će, govorio je protiv kćerke G. da ona ne dolazi kod njega i da bi on prodao kuću, a na što mu je A. B. rekla da ako misli prodati kuću, da ju proda njezinom sinu N., jer da on ionako traži da bi kupio kuću. Čula je da J. M. slabo vidi, ne zna tko brine o J. M., zna da su neke tu dolazile, čula je da S. G. dolazi kod J., a što dolazi ona ne zna, a čula je da tu boravi J. kćerka G. ali ne zna od kada, valjda ista brine o ocu, pomaže ga, što je normalno. Njoj je N. B. rekao da je on platio za uzdržavanje, ne zna kada joj je to N. rekao i nije joj rekao koliko je platio za to uzdržavanje, nije o tome ispitivala.
40. Iz iskaza svjedokinje F. G. saslušane na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls. 136-137) proizlazi da je N. B. njoj i njezinom suprugu J. jako dobar prijatelj još od 1968. godine, pa je tako njezin suprug J. bio kum na N. vjenčanju. 2008. godine N. i njegova supruga su došli kod nje i njezinog supruga, bili su veseli i rekli su da su potpisali ugovor sa J. M., da J. M. može stajati u svojoj kući do kraja svog života, a da će poslije njegove smrti kuća biti njihova i da su dali 150.000,00 Eur-a, to su joj N. i njegova supruga tako rekli. U P. su svi zajedno, bio je i J. M., proslavili Novu Godinu 2009., a slijedeće godine su N. i njegova supruga kada su došli u P. pozvali nju i njezinog supruga kod J. M. na ručak i onda je F. (tuženikova supruga) ponudila J. M. da je našla ženu koja će se brinuti o njemu, tri dana u tjednu, prati i čistiti mu, radilo se o njezinoj sestri Z. M., a na što je J. odgovorio da on ima S. G. i još dvije, tri druge ženske. Zna da je J. M. poslije tražio još novaca od N. i dao mu je N. dao još 50.000,00 Eur-a, ali niti to nije bilo dovoljno, te je N. u malim svoticama davao još novaca J.. To sve zna jer su se ona i njezin suprug družili s tuženikom i njegovom suprugom. Iznos od 150.000,00 Eur-a je N. uplatio J. M. na njegov račun u banci, a iznos od 50.000,00 Eur-a je Josipu dan na ruke i to u J. kući. Ona i suprug već devet godina žive u P. i u tih devet godina N. se razbolio, imao je rak prostate, majku staru bolesnu, brata bolesnog, tako da nije mogao često dolaziti u P., te je dolazio preko ljeta. Kada je N. prije tri godine čuo od S. G. da tužitelj zdravstveno nije dobro, nudio je J. da ga smjesti u dom i da će mu plaćati razliku iznad J. mirovine. Čula je da se zadnjih godinu dana o J. brine njegova kćerka, ali tužitelj se prije žalio da kćerke nije bilo niti čuti niti vidjeti.
41. Iz iskaza svjedokinje F. G. nadoslušane na ročištu od 12. listopada 2020. godine (ls. 232) proizlazi da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dala dana 12. srpnja 2017. godine, međutim želi se ispraviti u prethodnom iskazu u kojem je ušlo u zapisnik da je rekla da je N. dao J. 50.000,00 Eur-a na ruke. Naime N. je J. na ruke dao iznos od 30.000,00 Eur-a to je bilo negdje 2013. ili 2014. godine ne zna točno, to se je odigralo u J. kući u P. u kuhinji, nije bila osobno nazočna tom činu predaje iznosa od 30.000,00 Eur-a već su joj o tome rekli N. B. i njegova supruga F., a to joj je također potvrdio sam J. M. dok su drugi dan bili na ručku kod njega. Naime na tom ručku su N. i njegova supruga F. vidjevši da je J. već ostario ponudili J. da mu tri puta tjedno dolazi jedna gospođa, konkretno to bi bila njezina sestra Z. M., koja živi u blizini i koja bi mu skuhala, oprala robu i napravila sve drugo što je potrebno, te su N. i njegova supruga F. njezinu sestru Z. za to mislili posebno plaćati, dakle njezina sestra se ne bi plaćala tim novcem od 30.000,00 Eur-a koji je dan J., ali J. je na to rekao da nije potrebno da Z. dolazi, jer da on već ima tri žene koje to rade, i na tom ručku su N. i F. rekli J. da taj novac od 30.000,00 Eur-a treba čuvati ako treba ići u dom i da se plati tim novcem, a jednog dana ako to bude trebalo da će N. i F. također nadoplatiti dom. U svezi preostalog iznosa od 20.000,00 Eur-a, može kazati da su po zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju a koji je bio zaključen 31. prosinca 2008. godine, N., F. i J. slavili Novu Godinu kod nje i njezinog supruga u P. i tada su njih troje potvrdili da je J. dan iznos od 150.000,00 Eur-a, a te prigode kada su slavili Novu Godinu, J. je tražio od N. da mu svaku godinu uplati po 5.000,00 Eur-a a što su N. i F. učinili, a to su joj N. i F. osobno rekli jer su jako dobri prijatelji i sve kažu njoj i njezinom suprugu, a dodatno je i sam J. M. potvrdio primitak tih 20.000,00 Eur-a, odnosno primitak 50.000,00 Eur-a u jednom pismu kojeg je poslao N. i F. u B. u kojem pismu J. nudi N. da će mu vratiti 200.000,00 Eur-a, a da će kuću prodati S.. Inače želi napomenuti da joj je poznato da je J. još dodatno tražio od N. 5.000,00 Eur-a, a što mu je trebalo za legalizaciju, a koji iznos novca je N. J. uplatio, ali ne zna da li na račun ili mu je poslao poštom, a legalizacija nije napravljena. Između N. i J. nije bila nikada dogovorena zajednica života, naime N. čitav svoj život živi u inozemstvu, najprije u F., a zatim u B. gdje i radi, a to je sve J. bilo jako dobro poznato. N. je dolazio obvezno jedanput godišnje u P. preko ljeta i tada su on i J. feštali, J. je uvijek govorio da je sretan da će kuća pripasti N., jer da ne zna što mu je sa kćerkom s kojom nije u dobrim odnosima. Ona osobno ne zna što je dogovoreno između N. i J. u smislu na koji način će N. izvršavati svoje obveze prema J., naime N. i J. o tome nisu nikada govorili jer je sve među njima lijepo išlo. Sve ovo što je kazala u svom nadoslušanju je također bila rekla u svom prvom iskazu, jedino je ovaj iznos od 50.000,00 Eur-a rekla u cjelini jer je mislila da ne treba toliko ići u detalje.
42. Iz iskaza svjedoka J. G. saslušanog na očevidu od 12. srpnja 2017. godine (ls. 137-138) proizlazi da misli da su njegov prijatelj N. i B. i J. M. rođaci i to po N. majci A. B.. J. M. je htio prodati svoju kuću, te je ponudio N. i F. B. da kupe kuću i to na način da će mu oni dati koliko njemu treba i da će platiti neku domaćicu koja će mu pomagati u kući. On i njegova supruga F. bili su svjedoci kada su N. i F. nudili J. da uzme neku vrijednu Prečku ženu da ga gleda par dana u tjednu, da mu kuha i da mu pere, a na što je J. odgovorio da on ima svoju S. G. i još par njih ženskih, taj razgovor misli da je bio u J. kući. U to vrijeme kada je Josip odbio prijedlog tuženika da mu plati domaćicu, J. se mogao donekle brinuti sam o sebi, on se još osjećao sposoban, ali poslije par mjeseci se je dogodilo to što se je dogodilo, počeli su problemi sa vidom.
43. Iz iskaza svjedokinje D. G. R. saslušane na ročištu od 24. kolovoza 2017. godine (ls.164) proizlazi da se sjeća predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor je strankama pročitala i protumačila, stranke su izgledale razumno i primijetila je volju da se ugovor napravi "ajmo što prije", postavila je pitanje vezano za odredbu o novčanoj isplati, a stranke su odgovorile da je to dio onoga što su one ugovorile s obzirom na vrijednost nekretnina. Stranke je uredno upozorila na posljedice navedenog ugovora, nitko joj nije postavljao nikakva pitanja ni potpitanja. Lika stranaka se ne može sjetiti, čini joj se da je s njima bila odvjetnica iz odvjetničkog društva K., V. d.o.o. i to A. S., a koja odvjetnica ju je konzultirala za sastavljanje tog ugovora.
44. Iz iskaza svjedoka dr. R. J. saslušanog na ročištu od 12. listopada 2020. godine (ls. 230) proizlazi da je liječnik opće medicine u P. gdje ima ordinaciju, na istoj adresi gdje i stanuje. Poznavao je pok. J. M., dolazio je kod njega kada bi mu bilo loše u kućni posjet, a to bi bilo dva do tri puta godišnje i to po pozivu svjedokinje S. G., a par mjeseci prije J. smrti dolazio je kod njega kao liječnik češće, naime mjesec do dva prije smrti J. je zalegao, naime vrtjelo mu se pa više nije ni ustajao. Inače J. M. nije bio uopće zahtjevan pacijent, znalo je proći i po godinu dana da ne dođe kod njega u kućnu posjetu, a inače isti nije nikada bio u bolnici. Bio je liječnik od pok. J. od 1994. godine pa nadalje, te se ne sjeća da li je pok. J. od kada je on njegov liječnik imao kakvih medicinskih zahvata, odnosno misli da ih nije imao. Poznato mu je da je pok. J. bio slabovidan, jedno oko mu je bilo lošije, a drugo bolje, ali mogao je funkcionirati i sam živjeti. Kada bi došao kod J. u kućnu posjetu kao liječnik, viđao je S. G., a pred kraj J. života viđao je J. kćerku i unuka.
45. Iz iskaza svjedokinje V. M. saslušane na ročištu od 12. listopada 2020. godine (ls. 231) proizlazi da su njezin otac A. i supruga od pok. J. i to pok. J. bili brat i sestra. U P. nije nikada živjela, a od prije Domovinskog rata živi u R. kod Š.. Za K. je bila poslovno vezana jer je tamo nosila ribarske mreže na šivanje, pa je tada znala posjetiti svog tetka J., sjeća se da je ga je posjetila tri do četiri puta na kratko, dok je živio sam, ne zna kojih godina su bili ti posjeti, a kad je s njim živjela njegova kćerka G. vidjela ga je više puta. Ta tri do četiri puta kada je tetka na kratko posjetila (pola sata do sat vremena) i kada je tetak živio sam, zatekla je u kući jedno neugodno stanje, tetak je bio slijep, zaprljan od hrane, tetak je hodao ali ono starački, po opipu je znao hodati po kući i stalno je pričao o glaukomu. U vrijeme kada je tetka J. posjetila dok je s njim živjela kćerka G., pok. J. još nije bio zalegao u krevet, ali mu je trebala ruka pomoći, a u krevet je zalegao nekako pred kraj svoga života, pa je tako G. govorila na koji način će ocu promijeniti pelene, a s obzirom da je ona po zanimanju medicinska sestra. Tuženika ne poznaje, te nema nikakvih saznanja o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
46. U svezi sporne činjenice koja se odnosi na to da li je tuženik (pored nesporno isplaćenog iznosa od 150.000,00 Eur-a na ime protuvrijednosti nekretnina) isplatio tuženiku na ime uzdržavanja iznos od 50.000,00 Eur-a, za navesti je da u pogledu navedene sporne činjenice niti jedan saslušani svjedok nema osobno i neposredno saznanje, već o toj spornoj činjenici svjedoci imaju posredno saznanje i to ili iz priča prvotnog tužitelja J. M. ili iz priča tuženika, slijedom čega se navedenu spornu činjenicu moglo utvrditi isključivo analizom iskaza prvotnog tužitelja J. M. i tuženika. U pogledu navedene sporne činjenice sud prihvaća iskaz tuženika da je on J. M. (pored nesporno isplaćenog iznosa od 150.000,00 Eur-a na ime protuvrijednosti nekretnina) također isplatio i iznos od 50.000,00 Eura i to na ime uzdržavanja, iz razloga koji će biti u nastavku pobliže pojašnjeni. Nije sporno da je prvotni tužitelj J. M. potpisao potvrdu o isplati iznosa od 150.000,00 Eur-a (l.s. 211., l.s. 223) i da je uplata iznosa od 150.000,00 Eur-a od strane tuženika izvršena dana 29. prosinca 2008. godine na račun pok. J. M. otvorenom kod OTP Banke d.d., međutim unatoč tim postojećim materijalnim dokazima, prvotni tužitelj J. M. je tijekom postupka osporavao i tu nespornu uplatu iznosa od 150.000,00 Eur-a, da bi u svom iskazu ipak priznao da mu je tuženik „dao novac“ ali opet ne navodeći, tj. izbjegavajući reći koliki točno iznos novca mu je tuženik isplatio, a upravo takav način izjašnjavanja pok. J. M. u pogledu nesporne uplate iznosa od 150.000,00 Eur-a, je doveo do toga da se navodu pok. J. M. da mu nije isplaćen iznos od 50.000,00 Eur-a nikako nije mogla pokloniti vjera, dok je s druge strane tuženik prilikom svog prvog iskazivanja i nadoslušanja jasan, kategoričan i izričit u pogledu navođenja koji iznos novca je pok. J. M. isplatio, a što sve ukazuje na vjerodostojnost iskaza tuženika u pogledu sporne činjenice. Naposljetku u prilog iskazu tuženika govori i dopis odvjetnice A. S. od 07. studenog 2014. godine naslovljen na tuženika (l.s. 19) u kojem dopisu jasno stoji da J. M. nudi tuženiku povrat primljenog na ime dijela izvršenog uzdržavanja u visini od 200.000,00 Eur-a, a za koji dopis je odvjetnica A. S. u svom iskazu navela da ga je pisala po diktatu J. M.. Naime da je eventualno bio primljen samo iznos od 150.000,00 Eur-a (primitak kojeg iznosa se učinio nespornim tek u podnesku tužiteljice-kćerke pok. J. M. od 26. listopada 2020. godine-l.s. 237), pa tada bi se u dopisu navelo „povrat primljenog iznosa od 150.000,00 Eura“, a ne bi se navelo „povrat primljenog iznosa od 200.000,00 Eur-a“. Dakle u pogledu navedene sporne činjenice, sud prihvaća iskaz tuženika da je pok. J. M. (pored iznosa od 150.000,00 Eur-a na ime vrijednosti nekretnina, a što se navodi u čl. III ugovora o doživotnom uzdržavanju) isplatio još dodatno iznos od 50.000,00 Eur-a i to na ime uzdržavanja. U prilog zaključku suda da je pok. J. M. iznos od 50.000,00 Eur-a isplaćen upravo na ime uzdržavanja, govori činjenica da tuženik sa svojom obitelji čitav svoj život živi u B., a koja činjenica je (imajući u vidu iskaz pok. J. M.) pok. J. M. koji je rođak tuženikovoj majci koja je isto živjela u B., oduvijek bila jako dobro poznata, te je u svom iskazu pok. J. M. također jasno kazao da njemu tuženik nije nikada rekao da neće više ići u B. i da će s njim živjeti u P., a s obzirom da je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik (isti je rođ. 1958. godine) bio u dobi od 50 godina, a pok. J. M. (rođ. 1924. godine) je tada bio u dobi od 84 godine, to jasno slijedi da je pok. J. jako dobro znao da tuženik pred kojim je još bilo dosta godina radnog staža do odlaska u mirovinu (tek tada bi eventualno bila moguća tuženikova razmišljanja o selidbi iz B.) neće moći biti svakodnevno fizički prisutan u P. i osobno brinuti se o njemu, a s druge strane nesporno je da je J. M., kojem je kćerka M. umrla 2007. godine, dok s drugom kćerkom G. nije bio u dobrim odnosima (tek je ponovni odnos među njima uspostavljen u travnju 2016. godine kada ista dolazi živjeti kod oca u P.) želio do kraja svog života ostati živjeti u svojoj kući (koja je predmet ugovora), a ostanak u kući do kraja života ne bi bio moguć u situaciji da je u svezi kuće zaključio kupoprodajni ugovor i primio kupoprodajnu cijenu (u iznosu od 150.000,00 Eura-a). Dakle činjenica da tuženik čitav svoj život živi u B. i da u P. dođe samo preko ljeta (na godišnji odmor) gdje je želio imati svoju nekretninu i činjenica da je pok. J. M. (tada već u dobi od 84 godine) htio ostati do kraja svog života živjeti u svojoj kući a istodobno dobiti novac na ime vrijednosti nekretnina kojeg će potrošiti upravo on osobno (a ne netko treći nakon njegove smrt) onako kako on želi, a kojoj želji mu je tuženik očito htio udovoljiti s obzirom na rodbinsku povezanost i međusobno povjerenje, je bio razlog da pok. J. M. i tuženik nisu zaključili kupoprodajni ugovor već ugovor o doživotnom uzdržavanju po osnovi kojeg ugovora je tuženik odmah isplatio pok. J. na ime vrijednosti obje nekretnine iznos od 150.000,00 Eura, dok je u svezi uzdržavanja po osnovi tog ugovora (kojim ugovorom nesporno nije a niti je mogla zbog tuženikovog života u B. biti ugovorena zajednica života između ugovornih strana) između stranaka očito postignut sporazum o periodičkoj isplati iznosa od 50.000,00 Eur-a, za koji iznos novca je utvrđeno da ga je tuženik isplatio pok. J. M., a koji novac u iznosu od 50.000,00 Eur-a je pok. J. (s obzirom da tuženik nije mogao biti fizički prisutan u P. jer živi i radi u B.) trebao trošiti na svoje uzdržavanje, a ukoliko bi mu se eventualno zdravstveno stanje pogoršalo da se ne bi mogao sam brinuti o sebi, tim novcem je trebao platiti pomoć treće osobe u kući s obzirom da je u svojoj kući htio ostati do kraja svog života.
47. U svezi sljedeće sporne činjenice koja se odnosi na to koliki je prosječni mjesečni iznos bio potreban za zadovoljenje svih životnih potreba pok. J. M. u periodu od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do njegove smrti, za navesti je da je na tu okolnost provedeno vještačenje po vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo dipl. oec. Ž. V., koji je u svom pismenom nalazu i mišljenju od 10. svibnja 2017. godine (l.s. 37.-38) i u svom iskazu naveo da je J. M. koji da je prije nekoliko godina u potpunosti izgubio vid potrebna dvanaest satna njega, pa da je tako za zadovoljenje J. životnih potreba potreban mjesečni iznos od 16.360,94 kuna, od kojeg iznosa da se iznos od 14.400,00 kuna odnosi na usluge pripreme obroka, održavanje čistoće i njega/pomoć općenito. Mišljenje vještaka da je za zadovoljenje J. životnih potreban mjesečni iznos od 16.360,94 kuna sud ne prihvaća, a sve iz razloga što je navedeno u protivnosti s iskazom samog J. M. koji je u svom saslušanju na očevidu od 12. srpnja 2017. godine naveo da on ima penziju u iznosu od 3.100,00 kuna a kćerka G. u iznosu od 2.200,00 kuna i da se mogu s tim pokrivati, te dvije penzije da je njemu dosta, a nema se razloga ne prihvatiti iskaz pok. J. M. u dijelu u kojem je upravo on sam naveo koliki mjesečno iznos mu je dostatan za zadovoljenje njegovih životnih potreba, a radilo bi se dakle o iznosu od 5.300,00 kuna. S obzirom da je taj iznos pok. J. M. naveo u svom iskazu na očevidu od 12. srpnja 2017. godine, dakle u vrijeme kada je isti već bio potpuno slijep (tako je naveo u svom iskazu kazavši da od prije tri mjeseca ništa ne vidi) i kada je njegovo zdravstveno stanje već bilo loše, a što proizlazi iz iskaza i nadoslušanja njegove kćerke G. koja je navela da je otac bio lošeg zdravstvenog stanja od vremena kada je ona došla kod oca brinuti se o njemu (03. travnja 2016. godine), to se po mišljenju suda mjesečni iznos od 5.300,00 kuna koji iznos je J. naveo dana 12. srpnja 2017. godine kada mu je već zdravstveno stanje bilo loše, ima odnositi također i na daljnji period sve do njegove smrti-03. prosinca 2008. godine, a činjenica da je zadnjih šest mjeseci svog života J. bio u pelenama, zalegao u krevet, a što je navela njegova kćerka G., nije razlog da tih zadnjih šest mjeseci iznos od 5.300,00 kuna ne bi bio dostatan za njegovo uzdržavanje s obzirom na opće poznate cijene staračkih domova gdje bi isti imao potrebnu cjelodnevnu skrb i brigu. U svezi perioda o kojem je iskazivala svjedokinja S. G. (2013., 2014. i 2015. godina), a koja je navela da je u tom periodu prije dolaska kćerke G., ona brinula o J., za navesti je da je u tom periodu zdravstveno stanje J. bilo zasigurno relativno dobro, odnosno u svakom slučaju puno bolje nego u periodu od srpnju 2017. godine pa njegove smrti, a to se zaključuje po tome što svjedokinja nije tražila da ju J. plati za to što mu pomaže, iz čega slijedi da se tu očito radilo samo o povremenim, manje zahtjevnim poslovima u vidu prijevoza, donošenja hrane i sl., jer da se je eventualno radilo o svakodnevnim, zahtjevnijim i težim poslovima brige i skrbi, pa tada se vjeruje da svjedokinja ne bi to radila besplatno već bi tražila da ju J. (koji joj uopće nije bio rodbina, niti bliski prijatelj, već joj je bio samo susjed) plati za njezin rad, što bi naravno bilo životno, a to svjedokinja nesporno od J. nije tražila. S obzirom da u periodu od zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (31. prosinca 2008. godine) pa do 12. srpnja 2017. godine kada je J. M. dao svoj iskaz vezano za potrebni mjesečni iznos uzdržavanja, zdravstveno stanje J. M. nije bilo lošije u odnosu na period nakon 12. srpnja 2017. godine, odnosno zasigurno je J. zdravstveno stanje u tom ranijem periodu bilo relativno dobro s obzirom da iz cjelokupne liječničke dokumentacije dostavljene od Opće bolnice Zadar ne proizlazi da bi isti u tom periodu bio hospitaliziran u smislu dužeg boravka u bolnici, to slijedi da je i za taj raniji period J. M. bio dostatan mjesečni iznos od 5.300,00 kuna. S obzirom da je za zadovoljenje životnih potreba pok. J. M. kroz period od zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (31. prosinca 2008. godine) pa do njegove smrti (03. prosinca 2018. godine) bio dostatan mjesečni iznos od 5.300,00 kuna, koji iznos je naveo sam J. M., i kojeg je sud prihvatio, a kako je utvrđeno da je tuženik pok. J. na ime uzdržavanja isplatio iznos od 50.000,00 Eura-a (a što bi kroz deset godina iznosilo prosječno oko cca 3.000,00 kuna mjesečno), to slijedi da je navedenim iznosom od 50.000,00 Eur-a uključivo s mirovinom pok. J. u iznosu od 3.100,00 kuna, pok. J. M. mjesečno imao na raspolaganju i veći iznos od 5.300,00 kuna. Slijedom navedenog, po mišljenju suda isplata iznosa od 50.000,00 Eur-a koji iznos je od strane tuženika i to na ime uzdržavanja isplaćen pok. J. M. kao primatelju uzdržavanja predstavlja ispunjenje obveze tuženika kao davatelja uzdržavanja iz usmeno postignutog sporazuma ugovornih stranaka o načinu ispunjenja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.
48. Slijedom svega gore izloženog, budući je utvrđeno da je tuženik kao davatelj uzdržavanja pored iznosa od 150.000,00 Eura isplaćenog na ime protuvrijednosti nekretnina, isplatio pok. J. M. kao primatelju uzdržavanja na ime uzdržavanja dodatni iznos od 50.000,00 Eur-a, a koja isplata iznosa od 50.000,00 Eur-a predstavlja upravo ispunjenje obveze tuženika kao davatelja uzdržavanja iz usmeno postignutog sporazuma ugovornih stranaka o načinu ispunjenja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 2008. godine, to je tužbeni zahtjev tužiteljice s obzirom da se ne radi o situaciji iz čl. 583. st. 3. ZOO-a valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
49. Tuženiku priznati trošak parničkog postupka u iznosu od 21.612,50 kuna sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu od 14. veljače 2017. godine (100 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-„Narodne Novine“ broj 149/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u nastavku Tarife), za sastav podnesaka od 25. svibnja 2017. godine (100 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife), od 02. kolovoza 2017. godine, od 29. rujna 2020. godine (2X25 bodova po Tbr. 8. toč. 3. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 01. ožujka 2017. godine, od 12. srpnja 2017. godine, od 24. kolovoza 2017. godine, od 02. srpnja 2020. godine, od 12. listopada 2020. godine, od 29. listopada 2020. godine, od 21. siječnja 2021. godine (7X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), od 06. srpnja 2018. godine (50 bodova po Tbr. 9. toč. 3. Tarife), od 04. prosinca 2020. godine (25 bodova po Tbr. 9. toč. 5. Tarife). Na iznos od 10.250,00 kuna valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 2.562,50 kuna. Tuženiku je valjalo priznati plaćeni trošak očevida u iznosu od 4.000,00 kuna i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna (l.s. 58). Također je tuženiku valjalo priznati plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kuna (uvidom u e spis utvrđeno je da je navedenu pristojbu tuženik platio dana 19. rujna 2018. godine u ovom predmetu pod ranijim poslovnim brojem P-2107/16). Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer u spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena, a niti je tuženik bio pozvan na plaćanje sudske pristojbe s obzirom na čl. 4. toč. 2. Zakona o sudski pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, u nastavku ZSP-a), kojom zakonskom odredbom je propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
50. Stoga je o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška valjalo imajući u vidu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. i III. izreke presude.
U Zadru, 17. svibnja 2021.
S u d a c
Katarina Dragičević, v.r.
Pouka o pravnom lijeku
Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA
1. Tužiteljici, po punomoćniku (napomena: prednik tužiteljice J. M. je platio sudsku pristojbu na presudu ovoga suda poslovni broj P- 2107/16 od 06. srpnja 2018. godine u iznosu od 400,00 kuna-l.s. 182, pa tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe na ovu odluku),
2. Tuženiku, po punomoćniku.
