Poslovni broj P Ob-16/20-31

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

   P R E S U D A  

 

O. sud u P. – P., po sucu tog suda N. H.,  kao sucu pojedincu u parničnoj stvari tužiteljice E. K. iz P., S. …, O.: …, zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. K. iz T., C. del G., V. G. C. …, I., O.: …, radi uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane 20. siječnja 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice T. K., odvjetnika iz P., te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a objavljene presude 5. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

           I. Nalaže se tuženiku A. K. V. G. C. …, … C. del G., T., R. I., O. …da za uzdržavanje tužiteljice E. K. iz P., S. …, O. … počevši od 01.10.2018. godine pa dok za to budu postojali zakonski razlozi plaća svakomjesečni iznos 2.500,00 kuna tako da navedene iznose mjesečno uplaćuje na tekući račun tužiteljice najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti i zakonske zatezne kamate koje na iznose neplaćenog uzdržavanja teku od dana dospijeća svakog 15-og dana u mjesecu pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. Zakon o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude pa do konačne isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. Zakon o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica u tužbi navodi da se temeljem Sporazuma od 9. studenog 2003. tuženik suglasio doprinositi za uzdržavanje tada mlt. kćeri E. iznos od 220,00 eura mjesečno i to od dana zaključenja Sporazuma pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Naveden iznos uzdržavanja tuženik nije plaćao zbog čega je pokrenuta ovrha u kojoj je tužiteljica djelomično naplaćena. Tuženik je odselio u Italiju, gdje živi i radi. U vrijeme zaključenja Sporazuma tužiteljica je imala tri godine, dok je danas punoljetna i pohađa M. fakultet u Z.. M. plaća studentski dom 400,00 kn, prijevoz od Z. u P. jedanput mjesečno, a kako ima reumatoidni artritis ima i povećane potrebe radi liječenja. Budući su se okolnosti na strani tužiteljice izmijenile predlaže da sud odredi iznos uzdržavanja od 2.500,00 kn mjesečno.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev. Ističe kako mu je ovršena jedina nekretnina i prisilno iseljena njegova majka koja je tamo živjela, a zbog čega je ista bila prisiljena preseliti k njemu u Italiju gdje živi i radi. Tuženik je imao velike birokratsko ekonomske troškove glede preseljenja majke u Italiju. Smatra da tužiteljica kao vlasnica navedene nekretnine koja je u najmu nema zakonsko pravo od njega tražiti uzdržavanje. Tuženik nema sredstava za plaćanjem uzdržavanja budući živi isključivo od svoje plaće.

 

U  dokaznom postupku izvršen je uvid u uvid u sporazum od 9. studenog 2003., rodni list, potvrdu ovršnosti, izjavu o dugovanju, potvrdu M. fakulteta, medicinsku dokumentaciju, promet po računu (list 29-34 spisa), preslike računa (list 33-40 spisa), kreditne obveze tuženika (list 59-64 spisa), medicinska dokumentacija (list 73 spisa), kreditne obveze tuženika sa (lista 76-94 spisa), račun sa lista 127-130 spisa, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka H. L. L., tužiteljice i tuženika. U. ponovljenom postupku proveden je dokaz saslušanjem svjedoka H. L. L. i N. L..

 

              N. ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

 

Predmetnom tužbom tužiteljica od tuženika kao oca potražuje uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn. Nije sporno da su roditelji tužiteljice dana 9. studenog 2003. zaključili Sporazum sukladno kojem se tuženik obvezao uzdržavati tužiteljici u mjesečnom iznosu od 220,00 eura. Budući tuženik preuzetu obvezu nije izvršavao ili ju je izvršavao neredovito pokrenut je ovršni postupak u kojem je tužiteljica stekla vlasništvo tuženikovog stana. Ono što je bitno za predmetni postupak je činjenica što je u ovršnom postupku namireno u cijelosti ili djelomično dospjelo potraživanje, a da tužiteljica predmetnom tužbom potražuje uzdržavanje od listopada 2018. od kada je podnesena tužba pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi. Naime, u vrijeme zaključenja Sporazuma na snazi je bio Obiteljski zakona (NN 116/03) koji u čl. 230. propisuje da se nagodba glede visine uzdržavanja koja je ovršna isprava, može zaključiti ili pred C. za socijalnu skrb ili pred sudom, tako da opravdano ovom tužbom tužiteljica potražuje uzdržavanje, koje ranije nije određeno niti nagodbom pred C. za socijalnu skrb a niti odlukom suda.

 

Između stranaka nije sporno:

-          da je tužiteljica zajedničko dijete tuženika i H. L. L. sa kojom živi od prestanka izvanbračne zajednice roditelja,

-          da je tužiteljica rođena 6. veljače 2000.

-          da je tužiteljica kao redovni student upisala preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji M. fakulteta S. u Z. 2018./2019. kako to proizlazi iz potvrde sa lista 11 spisa,

-          da tužiteljica boluje od juvenilnog artritisa kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu.

 

              Između stranaka je sporna visina uzdržavanja koju je obvezan doprinositi tuženik.

 

              Sud je 27. rujna 2019. donio presudu pod posl.br. P Ob-321/18 kojom je odredio visinu uzdržavanja u iznosu od 1.250,00 kn. Navedena odluka ukinuta je rješenjem Ž. suda u Z. posl.br. Gž Ob-1396/19 od 7. siječnja 2020. U navedenoj odluci ističe se kako je ovaj sud svoju odluku temeljio na dokumentaciji koja je u spis dostavljena na talijanskom jeziku bez prijevoda, pa se pravilnost utvrđenja ovoga suda ne može ispitati. U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu postupovnu povredu, te ocijeniti da li je prihod od iznajmljivanja stana utrošen na kredit radi uređenja stana pa se onda redi o eventualno budućim prihodima, a ne o prihodima koji se već ostvaruju.

 

              Sud je raspravnim rješenjem od 14. rujna 2020. pozvao tuženika da u roku od 30 dana u sudski spis dostavi prevedenu dokumentaciju sa talijanskog na hrvatski jezika, a koju je dostavio uz odgovor na tužbu, što tuženik do zaključenja glavne rasprave nije učinio.

 

Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka majke tužiteljice H. L. L., te tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka. N. okolnost iz odluke Ž. suda u Z. ponovljenom postupku ponovno je saslušana H. L. L. i njezin suprug N. L..

 

              I. iskaza svjedoka proizlazi da je tužiteljica 2018. upisala prvu godinu M. fakulteta u Z., položila je sve ispite i kolokvije, odlična je studentica. U. Z. je smještena u studentskom domu gdje koristi invalidsku sobu u prizemlju koju plaća 400,00 kn mjesečno. H. se u studentskoj menzi, povremeno si sama kuha, a za prehranu, knjige i osobne potrebe mjesečno joj šalje 5.000,00 kn. Tuženik je prvih par godina plaćao uzdržavanje za tužiteljicu sukladno Sporazumu, međutim kada je tužiteljica imala 6 godina ona se udala a tuženik je prestao plaćati uzdržavanje. Kada je tužiteljica išla u 7. razred razboljela se, tuženika je tražila pomoć međutim on za to nije imao sluha. U konačnici je protiv tuženika po osnovi neplaćenog uzdržavanja pokrenula ovrhu te je tužiteljica postala vlasnicom stana od 40 m2. Taj stan iznajmljuju i mjesečno dobiju oko 2.500,00 kn. Nakon što je tužiteljica postala vlasnicom tog stana isti su renovirali, postavili laminat, prozore, vrata, uredili zidove, instalacije u kupatilu, zamijenili sanitarije, kompletan namještaj, postavili klima uređaj. Od najamnine još uvijek nisu otplatili cjelokupna ulaganja u stanu. Zaposlena je u Zavodu za javno zdravstvo gdje prima plaću od 7.500,00 kn, u domaćinstvu živi sa suprugom koji je također zaposlen u Z. za javno zdravstvo, te sa dvoje mlt. djece. Stan u kojem stanuju je vlasništvo njezine majke, tako da nije obvezna plaćati najamninu ili kredit. Tužiteljica se sama ne uzdržava budući od 7. razreda boluje od reume na velikim zglobovima, a zbog čega joj je otežano dugotrajno stajanje i hodanje. Koristila je lijekove koji su joj oslabili koštani sustav. Zbog navedenog su joj potrebne česte fizikalne terapije koje u Zagrebu koštaju 200,00 kn. Ponovnim saslušanjem svjedoka utvrđeno je da se stan kojega je vlasnica tužiteljica više ne iznajmljuje jer nema zainteresiranih radnika koji su ga ranije iznajmljivali. Posljednji put bio je iznajmljen prije godinu dana, odnosno iznajmljivao se tijekom 2018. i 2019. Kada je tužiteljica stekla vlasništvo nad stanom isti je bio u iznimno lošem stanju tako da su promijenili instalacije vode, sve podove, obili su staru žbuku, ofarbali, postavili laminat, klima uređaj, namještaj, vrta, djelomično renovirali kupatilo, odnosno potrošili oko 10.000,00 eura. U dvije godine koliko se stan iznajmljivao podmirivala je nastala dugovanja po karticama, tako da nikakve zarade nije bilo, a od iznajmljivanja je dobila 50.000 kn. Dogovor je bio da ona renovira stan, a da će onda uloženi novac vratiti od najma, međutim još uvijek nije vratila oko 20.000,00 kn. Od iznajmljivanja stana tužiteljica nije mogla doprinositi vlastitom uzdržavanju, tako da joj je ona kao majka podmirivala sve potrebe na ime uzdržavanja.

 

              Iz iskaza svjedoka N. L. proizlazi da je stan kojega je vlasnica tužiteljica bio u jako lošem stanju tako da su ga renovirali i na to utrošili oko 10.000,00 eura. U. stanu su zamijenjene elektro i vodovodne instalacije, prozori, unutarnja stolarija, namještaj, klima, podovi, laminati. Navedeno je financirala njegova supruga, tužiteljičina majka, a dijelom on. Dogovor između tužiteljice i njezine majke, bio je da oni taj stan renoviraju, potom iznajmljuju i od najma vrate uloženo. Kako se stan iznajmljivao samo dvije godine još uvijek nisu dobili sve što su uložili. Tužiteljica se nije mogla uzdržavati od najma predmetnog stana, u potpunosti ju je uzdržavala majka.

 

              Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prvu godinu fakulteta završila odnosno da je sve ispite dala u roku. Lijekove koje koristi dobiva preko H.-a dok dodatno kupuje vitamin D koji košta oko 80,00 kn, probiotike koji koštaju oko 80,00 kn i dermatološke kreme koje koštaju oko 200,00 kn. Knjige i skripte za fakultet su joj jako skupe od 200,00 do 800,00 kn. Iz Z. u P. dolazi jedanput ili dva puta mjesečno, a u Zagrebu zna koristi taxi u periodu kada joj je kretanje zbog bolesti otežano. Fizikalne terapije plaća oko 200,00 kn, preglede 400,00 kn, a bazen mjesečno 150,00 kn. Za namirenje svih troškova odnosno uzdržavanja, mjesečno joj je potrebno 5.000,00 kn.

 

              Iz iskaza tuženika proizlazi kako se po njegovom mišljenju tužiteljica naplatila za uzdržavanje od trenutka od kada je provedena ovrha. U postupku ovrhe nikada nije procjenjivana vrijednost stana tako da neosnovano tužiteljica tvrdi da je isplaćena samo djelomično. U početku je plaćao uzdržavanje sukladno Sporazumu, međutim uzdržavanje ne plaća već jedan jako dugi period sigurno 8 godina. Kontakt sa tužiteljicom je veoma slab i suhoparan, u početku je dolazio iz Italije dok sada uopće ne dolazi, posljednji put ju je vidio prije 6 godina, nije niti znao da je tužiteljica upisala fakultet. U I. živi od … zaposlen je kao bravar i prima neto plaću u iznosu od 1.300,00 do 1.500,00 eura, nakon što mu se odbiju iznosi dva kredita koja otplaćuje. Od neto iznosa plaće obvezan je plaćati najam stana u iznosu od 375,00 eura u kojem stanuje zajedno sa majkom koja je kod njega doselila 2017. nakon provedene ovrhe. Njegova majka prima mirovinu od 2.500,00 kn, invalid je tako da joj financijski pomaže. Ima mlt. sina G. kojega je dužan uzdržavati. Sin živi sa majkom, u kući koja je vlasništvo njegove supruge i koja je oko 5 km udaljena od stana u kojem on stanuje zajedno sa majkom. Taj stan je iznajmio 3 godine prije nego je k njemu doselila majka. Dobrog je zdravlja, vlasnik je automobila Volvo V 40 2012. godište. Supruga je zaposlena i njezina plaća je 100,00 ili 200,00 eura veća od njegove.

 

Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica 6. veljače 2018. navršila 18 godina, da je upisana kao redovni student M. fakulteta S. u Z. u akademskoj godini 2018./2019., da tuženik unazad 8 godina ne doprinosi uzdržavanju tužiteljice iako je zaposlen i dobrog zdravlja, kako to proizlazi iz njegovog iskaza.

 

Sud je uvidom u ovosudni spis posl.br. Ovr-4838/15 utvrdio da je dana 2. veljače 2015. doneseno rješenje o ovrsi na ime zakonskog uzdržavanja od 28. rujna 2007. do 28. siječnja u ukupnom iznosu od 19.580,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Da je rješenjem o dosudi od 11. listopada 2016. tužiteljici dosuđena nekretnina stan na I. katu na adresi u P., T. 2, površine 42,15 m2. P. je predmetni stan po sudskom vještaku procijenjen na iznos od 287.000,00 kn. Sukladno navedenom neosnovano se tuženik poziva na tvrdnju da u postupku ovrhe nije procijenjen predmetni stan, da je moguće tužiteljica pretplaćena za dužno uzdržavanje i sl. Ovom tužbom tužiteljica kao punoljetna osoba koja se redovno školuje na ime uzdržavanja, od tuženika kao oca, obveznika uzdržavanja potražuje mjesečni iznos od 2.500,00 kn od podnošenja tužbe pa nadalje.

 

Odredbom čl. 290. ObZ-a propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje odnosno polazi sveučilišni studij, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, i to najdulje do navršene …godine života djeteta. Ono što tužiteljica treba dokazati je da uredno i redovno ispunjava obveze na fakultetu a što je ista dokazala iskazom svjedoka i svojim iskazom koje ovaj sud prihvaća. Naime, iz njihovih iskaza suglasno proizlazi da je tužiteljica sve ispite sa prve godine fakulteta uredno položila, da stanuje u studentskom domu koji mjesečno plaća 400,00 kn, da se povremeno hrani u menzi a povremeno sama kuha, da otprilike dva puta mjesečno dolazi iz Z. u P., da boluje od artritisa kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, a zbog čega odlazi na fizikalne terapije koje plaća 200,00 kn (sukladno računu sa l. 129 i 130 spisa) do 900,00 kn (sukladno računu sa l. 41 spisa). Osim navedenog potrebno joj je osigurati odjeću, obuću, hranu, higijenske potrepštine, putnu kartu iz Z. u P. i obrnuto, plaćati studentski smještaj, a po preporuci liječnika i plivanje u bazenu gdje mjesečna članarina stoji 150 kn (kako to proizlazi iz računa sa l.127 spisa), zbog čega je prema ocjeni ovoga suda za njeno uzdržavanje ukupno potrebno oko 5.000,00 kn mjesečno koji iznos su obvezni doprinositi oba roditelja sukladno mogućnostima (čl. 284. st. 1. i čl. 290. ObZ-a).

 

Kako je tužiteljica vlasnica stana koji se tijekom 2018. i 2019. iznajmljivao za 2.500,00 kn sud je utvrđivao mogućnost doprinosa tužiteljice vlastitom uzdržavanju (čl. 291. st. 1. ObZ-a). Iz iskaza svjedoka H. L. L. i N. L. proizlazi da se navedeni stan iznajmljuje za oko 2.500,00 kn mjesečno, međutim dogovor sa tužiteljicom je bio da oni u adaptaciju stana ulože vlastita sredstva oko 10.000,00 eura, te da si uloženo vrate od najamnine. Do danas još uvijek nisu vratili sve što su uložili, stan se više ne iznajmljuje jer nema zainteresiranih radnika. Sud prihvaća u cijelosti iskaze navedenih svjedoka budući su isti životni i logični, naime nije za očekivati da dijete, iako je zemljišnoknjižni vlasnik, ima vlastita novčana sredstva za adaptaciju stana, već je za očekivati da će to u njeno ime činiti roditelji. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica ne ostvaruje mjesečne prihode, stoga ne može doprinositi za svoje uzdržavanje. U konkretnom slučaju upravo roditelji trebaju doprinosit njenom uzdržavanju i to ukupno 5.000,00 kn, sukladno njihovim mogućnostima.

 

Cijeneći mogućnosti roditelja sud je iz iskaza svjedoka H. L. L. utvrdio da je ista zaposlena i prima plaću od 7.500,00 kn, u domaćinstvu živi sa suprugom, koji je zaposlen i dvoje mlt. djece. I. iskaza tuženika proizlazi da živi u I. od 2003., zaposlen je kao bravar, neto plaća mu je između 1.300,00 do 1.500,00 eura od čega plaća najam stana 375,00 eura, te je obvezan uzdržavati mlt. sina. S. prihvaća iskaze svjedoka i tuženika glede odlučnih činjenica (visine primanja, obveze uzdržavanja druge mlt. djece, ne cijeneći pritom dokumentaciju koju je tuženik dostavi na talijanskom jeziku već isključivo njegov iskaz).

 

Cijeneći mogućnosti tuženika sud je uzeo u obzir činjenicu da je isti zaposlen sa mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 do 1.500,00 eura kako to proizlazi iz njegovog iskaza, da plaća najam stana 375,00 eura te da u domaćinstvu živi sa majkom, dok mlt. sin kojega je obvezan uzdržavati stanuje sa njegovom suprugom. Iako tuženik tijekom postupka ističe da je obvezan brinuti o majci koja je invalid, da je imao velike troškove prilikom njezinog preseljenja u Italiju, valja istaknuti kako navedeno ne predstavlja odlučne činjenice zbog kojih bi isti bio oslobođen obveze uzdržavanja tužiteljice, budući se radi o zdravoj muškoj osobi koja je zaposlena, a uzdržavanje djeteta ima prednost pred drugim obvezama. Osim toga u svom je iskazu naveo kako majka prima mirovinu od 2.500,00 kn, prijavljena je na zdravstveno osiguranja, tako da je ista u mogućnosti sama sebe uzdržavati. Osim toga u uzdržavanju roditelja trebaju participirati sva djeca a nesporno je da tuženik ima i sestru koja ukoliko je potrebno mora pomagati u majčinom uzdržavanju.

 

Obzirom na troškove života u Republici Hrvatskoj i potrebe tužiteljice, a koja zbog svog zdravstvenog stanja ima i povećane potrebe, imajući u vidu mogućnosti davatelja uzdržavanja, cijeneći pritom i obvezu i mogućnost majke da pridonosi uzdržavanju tužiteljice, sud je obvezao tuženika da doprinosi uzdržavanju tužiteljice u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno. Naime, ukupne potrebe tužiteljice su 5.000,00 kn od čega su roditelji dužni sudjelovati u jednakom dijelu.

 

              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak 200 bodova Tbr.7/2 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, a što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn i PDV iznosi 2.500,00 kuna.

 

U P., 5. ožujka 2021.

S u d a c

 

Nataša Horvat

 

 

 

 

 

   UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

Dna:

l. tužiteljici po pun.

2. tuženiku