Poslovni broj: Gž-572/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-572/2021-2

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., protiv tuženog Z. D. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Povrv-1379/2019-40 od 26. ožujka 2021., 17. svibnja 2021,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Povrv-1379/2019-40 od 26. ožujka 2021. u točki I. izreke.

 

II.               Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Povrv-1379/2019-40 od 26. ožujka 2021. u točki II. izreke na način da se sudi: „II. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.638,66 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana; dok se u preostalom dijelu u iznosu 1.479,66 kn odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

III.               Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M., iz V. G., posl. broj: Ovrv-4722/15 od 09.07.2015.g. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Z. D. iz S., platiti tužitelju E. C. C. d.o.o. iz Z., novčanu tražbinu u iznosu od 36.492,51 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a koja kamata teče od počev od 05.06.2015.g. pa do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, kao osnovan.

II. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.118,32 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

 

2.               Protiv presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP; da je prvostupanjski sud trebao sukladno uputi iz drugostupanjske odluke utvrditi ulogu društva E. M. d.o.o., je li sklopljena nagodba, radi li se o dvostrukoj naplati, da je tuženik priložio dokaze kojima je raspolagao, da je tužitelj trebao dokazati da E. M. d.o.o. ne potražuje istu tražbinu, budući s istim ima sklopljeni ugovor, da je tužitelj trebao predložiti da se to društvo pridruži u postupak na strani tužitelja, ukazuje na iskaz svjedoka D. D., da iz tuženikova držanja i uplata jasno slijedi namjera da dugovanje plati prema dogovoru; da je P. I. dala suglasnost na obročnu otplatu. Ističe da je tužitelj podneskom od 2. prosinca 2019. uredio tužbeni zahtjev; da je podneskom iz rujna 2017. godine tužitelj potraživao iznos od 48.911,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, iznos od 11.800,00 kn na ime nepodmirene zatezne kamate; da sud nije donio odluku o cjelokupnom tužbenom zahtjevu i nije ukinuo platni nalog; da je onda tužitelj samo djelomično uspio u predmetnom sporu, a čime su i troškovi postupka nezakonito odmjereni te je takvim postupanjem počinjena je bitna povreda odredba parničnog postupka. Ukazuje i da je tužitelj prijedlogom za ovrhu potraživao iznos 38.492,51 kn, a iz analitike člana dostavljenog uz sam prijedlog proizlazi kako se radi o glavnici u visini od 37.213,14 kn na koju su zaračunate kamate u iznosu od 1.279,37 kn. U odgovoru na prigovor od dana 10.05.2016. tužitelj umanjuje tužbeni zahtjev u visini od 2.000,00 kn i priznaje kako je tuženik vršio uplate po dugovanju. Nakon provedenog vještačenja, a nakon zaključenja pripremnog ročišta, tužitelj proširuje tužbeni zahtjev i podneskom od dana 18. rujna 2017. godine traži iznos glavnice u visini od 48.911,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom te iznos od 11.800,71 kn na ime nepodmirene zatezne kamate. Ističe da taj iznos glavnice ne proizlazi niti iz jednog dokumenta niti je u tijeku postupka potkrijepljen računima. Ukazuje da se na ročištu održanom 26. listopada 2017. godine protivio ovakvom proširenju tužbe i tužbenog zahtjeva, međutim i u ponovljenom postupku sud o navedenom nije odlučio iako iz rješenja Županijskog suda proizlazi kako je morao utvrditi sve činjenice, izjasniti se o svim zahtjevima stranaka, pa i proširenju tužbenog zahtjeva. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3.               Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.               Žalba nije osnovana, osim dijelom u odluci o troškovima postupka.

 

5.               Ovaj je predmet po drugi puta u žalbenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-316/2018-2 od 23. kolovoza 2019. ukinuta odluka suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-4060/2015-22 od 28. studenog 2017. i predmet vraćen na ponovni postupak.

 

6.               U ponovnom postupku sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku ispatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 36.492,51 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

6.1.               Takvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji na utvrđenjima:

-          da je javnobilježničkim rješenjem o ovrsi tuženik je obvezan tužitelju isplatiti iznos od 38.492,51 kn sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2015. godine.

-          da je na to rješenje tuženik uložio prigovor u kojem je istaknuo da tužitelj nema tražbinu prema tuženiku, da je s ovrhovoditeljem sklopio usmenu nagodbu po kojoj se obvezao mjesečno plaćati 500,00 kn, a ovrhovoditelj osloboditi ga zateznih kamata na dug, da je vršio uplate gotovo svaki mjesec te da navodna vjerodostojna isprava ne sadrži sve potrebne podatke

-          da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljan kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

-          da je tužitelj u tijeku postupka povukao tužbu za iznos od 2.000,00 kn uplaćen nakon podnošenja prijedloga 9. srpnja 2015.

-          da se potraživanje tužitelja u iznosu 38.492,51 kn sa kamatama odnosi na dug koji je nastao tijekom korištenja kreditne kartice broj 020583928003 od travnja 2008. do listopada 2012. za kupnju roba, i usluga, podizanje gotovine podizanje gotovinskih i potrošačkih zajmova

-          da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Z. R., na kojega nije bilo primjedbi, slijedi da je s danom 14. veljače 2017. ostalo nepodmireno potraživanje tužitelja po predmetnom računu ukupno 60.712,27 kn, a koji iznos se odnosi na dospjelu nepodmirenu glavnicu u iznosu od 48.911.56 kn, na dospjele nepodmirene ugovorene kamate u iznosu od 63,78 kn, te na dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 11.800,71kn

-          da je svjedok D. D. izjavila da nije dobila nikakvu obavijest da je tužitelj svoju tražbinu iz spora prenio na E. M. d.o.o.

-          da se niti u dopisnu od 2. studenog 2012. ne navodi da bi tužitelj ustupio svoju tražbinu E. M. d.o.o., već se tuženik poziva platiti svoje dugovanje tužitelju

a iz čega zaključuje uz primjenu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05,41/08, 125/11; ZOO), čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP,  da tuženik nije dokazao da je došlo do ustupa tražbine, niti sklapanja nagodbe u smislu obročne otplate duga, da su stranke bile u ugovornom odnosu i to tuženik kao korisnik kreditne kartice broj 020583928003 od travnja 2008.g. do listopada 2012., da je navedenu karticu koristio u tuzemstvu i inozemstvu i to za kupnju roba i usluga, te plaćanja, podizanja gotovine, zajmova; da dug tuženika prema tužitelju iznosi ukupno 60.712,27 kn i to 48.911,56 kn na dospjelu nepodmirenu glavnicu, te na dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 11.800,71 kn, pa je tuženik dužan izvršiti svoju obvezu. 

 

7.               Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Također nije bilo potrebno da sud prvog stupnja spominje, obrazlaže ili donosi odluku glede povećanja tužbenog zahtjeva jer je to pitanje već razriješio ovaj sud u ranijoj odluci u kojoj je navedeno u bitnom da u sporu u povodu platnog naloga valja sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog održava na snazi ili ukida; da zato u tijeku postupku u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga tužitelj ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično (zaključak sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/2017). Stoga, je pravilno sud prvog stupnja u konačnici odlučivao o tome hoće li ili ne platni nalog iz rješenja o ovrsi održati na snazi, i jasno je da „preinake“ zahtjeva tužitelja nema (zato je tužitelj podneskom od 29. studenog 2019. naznačio tužbeni zahtjev u smislu da se platni nalog održi na snazi), pa u tom smislu nema niti povrede postupka, niti razloga za donošenje dopunske odluke, niti to tuženik predlaže, niti presuda zbog toga ima nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je proturječna stanju spisa. Također, sud prvog stupnja postupio je u skladu s uputom ovoga suda iz ranije odluke, otklonio tada učinjenu povredu, proveo dokaze koje je smatrao potrebnim te u konačnici donio zakonitu odluku.

 

8.               Odredbom čl. 9. ZOO određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

 

8.1.               U tijeku postupka nije sporno da je tuženik s tužiteljem imao ugovoreno korištenje kartice broj …, a niti da je istu koristio za kupnju roba i plaćanja usluga, podizanje gotovine, zajmova. Iz nalaza vještaka, na kojeg nije bilo primjedbi, utvrđeno je da ukupno nepodmirena dospjela glavnica na dan 14. veljače 2017. iznosi 48.911,56 kn te dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu 11.800,71 kn, ali i da je na dan 4. lipnja 2015. ukupan dug tuženika (troškovi, potrošački zajmovi, ugovorne kamate) iznosila 72.000,96 kn, kao i da je uračunavanje uplata izvršeno sukladno odredbama ZOO (zato su u tom dijelu iznijeti žalbeni navodi neosnovani). Pritom je iz nalaza vještaka vidljivo da je vještak vodio računa i cijenio sve izvršene uplate tuženika (do podnošenja prijedloga), a koje ukupno iznose 34.400,00 kn. Dakle, neosnovano tuženik ukazuje da nisu uzete u obzir sve njegove uplate, osobito jer je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.000,00 kn uplaćen nakon podnošenja prijedloga, a nastavno tuženik nije dokazao da je s tužiteljem ili E. M. d.o.o sklopio usmenu nagodbu kojom bi bila dogovorena obročna otplata duga. Pritom valja primijetiti da prema podacima u spisu, tuženik isprva navodi da je takvu nagodbu dogovorio s tužiteljem npr. u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (što isti negira tijekom cijelog postupka), a nastavno u podnesku od 28. lipnja 2016. ističe da je takav dogovor postigao s djelatnicom E. M. d.o.o. P. I., a u tijeku postupka utvrđeno je da kod E. M. osoba s tim imenom i prezimenom nije bila zaposlena, niti jest zaposlena. Osim toga, niti iz obavijesti poziva na plaćanje E. M. d.o.o. od 2. studenog 2011. ne može se izvesti zaključak da je sklopljena nagodba, ili da je tražbina ustupljena, već samo da je tužitelj ovlastio iste za provođenje mirnog postupka naplate njegovih dospjelih, a nenaplaćenih potraživanja. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno primijenio i odredbu čl. 221.a ZPP.

 

8.2.               Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da postoji tražbina tužitelja (tužitelj potražuje manje nego što to slijedi iz nalaza vještaka da je njegova tražbina), umanjena za iznos za koji je uplatio tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (2.000,00 kn), pa je pravilno primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem se odnosi na isplatu tražbine u iznosu 36.492,51 kn sa zateznim kamatama od dospijeća 5. lipnja 2015. primjenom čl. 29. st. 2. ZOO (kako tužitelj potražuje, iako se radi o učinjenim troškovima tuženika još najkasnije 2012.). Neosnovano tuženik ukazuje da je tužitelj o parnici valjao obavijestiti E. M. d.o.o. jer je to mogao i sam učiniti, čl. 211. ZPP.

 

9.               Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

10.               Odluka o trošku je dijelom pravilna i valjano obrazložena; sud prvog stupnja je pravilno odmjerio radnje za koje tužitelju pripada trošak, osim što tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 18. rujna 2017., a kojim je postavio zahtjev sukladno nalazu vještaka (povećanje zahtjeva), a koje kao takvo nije bilo dopušteno. Stoga, tužitelju pripada trošak u iznosu 12.638,66 kn. Tuženiku ne pripada trošak, pa niti trošak žalbe na prvu odluku suda prvog stupnja, jer u konačnici u sporu nije uspio, uspjeh se računa prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, a vrijednost boda koja pripada strankama za pojedinu radnju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12,103/14,118/14, 107/15) jednaka je i kada se cijeni vrijednost predmeta spora prema „povišenom“ zahtjevu.

 

11.               Kako je žalba tuženika neosnovana glede glavnog zahtjeva, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

 

 

U Puli – Pola 17. svibnja 2021.

 

Sudac

 

Alenka Paus