1

Poslovni broj 78 Gž R-2096/2019-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-2096/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. E. iz S., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u S., …, protiv tuženice R. H., M., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-781/16 od 23. listopada 2019., dana 17. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženice R. H., M. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-781/16 od 23. listopada 2019. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je dijelom prihvaćen tužbeni zahtjeva za isplatu iznosa od 2.501,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 31,61 kn od 15. listopada 2011. do isplate,             

- na iznos od 231,82 kn od 15. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 63,22 kn od 15. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 79,38 kn od 15. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 129,38 kn od 15. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 83,19 kn od 15. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 47,36 kn od 15. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 99,83 kn od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 45,56 kn od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 127,01 kn od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 63,67 kn od 15. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 146,61 kn od 15. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 143,26 kn od 15. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 133,14 kn od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 17,51 kn od 15. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 55,17 kn od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 85,05 kn od 15. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od   32,38 kn od 15. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od   31,07 kn od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od   31,07  kn od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 68,04 kn od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 108,74 kn od 15. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 102,06 kn od 15. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 65,25 kn od 15. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 65,54 kn od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od   16,39 kn od 15. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 103,04 kn od 15. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od   31,49 kn od 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od   35,79 kn od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 71,59 kn od 15. ožujka 2016. godine do isplate.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-781/16 od 23. listopada 2019. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa 2.501,50 kn do iznosa od 5.003,00 kn (za iznos od 2.501,50 kn) te u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. M. E. iz S., … u dijelu kojim od tuženice R. H. zahtjeva isplatu daljnjeg iznosa od 2.501,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iste iznose i za isti period kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

II. Tuženica R. H. sama će snositi trošak žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

                            "I. Dužna je tužena R. H., M., OIB: …,  u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužiteljici K. M. E., OIB: …, iz S., …, isplatiti iznos od 5.003,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi  koja na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena, a koja kamata:

 

- na iznos od   63,22 kn teče počev od 15. listopada 2011. godine             

- na iznos od 463,64 kn teče počev od 15. studenoga 2011. godine

- na iznos od 126,44 kn teče počev od 15. prosinca 2011. godine

- na iznos od 158,76 kn teče počev od 15. siječnja 2012. godine

- na iznos od 285,76 kn teče počev od 15. veljače 2012. godine

- na iznos od 166,38 kn teče počev od 15. ožujka 2012. godine

- na iznos od   94,72 kn teče počev od 15. travnja 2012. godine

- na iznos od 199,66 kn teče počev od 15. svibnja 2012. godine

- na iznos od   91,12 kn teče počev od 15. lipnja 2012. godine

- na iznos od 254,02 kn teče počev od 15. kolovoza 2012. godine

- na iznos od 127,34 kn teče počev od 15. rujna 2012. godine

- na iznos od 292,82 kn teče počev od 15. listopada 2012. godine

- na iznos od 286,52 kn teče počev od 15. studenoga 2012. godine

- na iznos od 266,28 kn teče počev od 15. prosinca 2012. godine

- na iznos od   35,02 kn teče počev od 15. siječnja 2013. godine

- na iznos od 110,34 kn teče počev od 15. ožujka 2013. godine

- na iznos od 170,10 kn teče počev od 15. travnja 2013. godine

- na iznos od   64,96 kn teče počev od 15. svibnja 2013. godine

- na iznos od   62,14 kn teče počev od 15. lipnja 2013. godine

- na iznos od   62,14 kn teče počev od 15. kolovoza 2013. godine

- na iznos od 136,08 kn teče počev od 15. listopada 2013. godine

- na iznos od 217,48 kn teče počev od 15. studenoga 2013. godine

- na iznos od 204,12 kn teče počev od 15. prosinca 2013. godine

- na iznos od 130,50 kn teče počev od 15. siječnja 2014. godine

- na iznos od 131,08 kn teče počev od 15. listopada 2015. godine

- na iznos od   32,78 kn teče počev od 15. studenoga 2015. godine

- na iznos od 206,08 kn teče počev od 15. prosinca 2015. godine

- na iznos od   62,98 kn teče počev od 15. siječnja 2016. godine

- na iznos od   71,58 kn teče počev od 15. veljače 2016. godine

- na iznos od 143,18 kn teče počev od 15. ožujka 2016. godine, a potom do isplate, dok se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza  na dohodak sadržan u bruto iznosu od 5.003,00  kn kao neosnovan.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev za zatezne kamate koje na dosuđene iznose teku od 05. do 15-og u mjesecu.

 

              II. Dužna je tužena R. H., M., OIB: …, tužiteljici K. M. E., OIB: …, iz S., …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna s kamatom koja teče od dana presuđenja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena pa do isplate, dok se sa više zatraženim iznosom od 462,50 kuna ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.“

 

              2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke i to dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u dijelu pod točkom II. izreke žalbu je podnijela tuženica pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. -Odluka USRH, 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu s navodima žalbe, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Pošavši od utvrđenja:

 

- da je tužiteljica policijska službenica raspoređena na radno mjesto policijska službenica za zaštitu državne granice u postaji Granične policije T.,

 

- da je kroz utuženo razdoblje radila na kontroli državne granice i to na međunarodnim cestovnim graničnim prijelazima (MCGP), na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP) i u autoophodnji  (GRUPA I),

 

- da je radila u turnusima 12-24-12-48,

 

- da iz iskaza B. O., S. Ž., I. A. i I. P. i iz iskaza tužiteljice, proizlazi da je po nalogu nadređenih od kolovoza 2011. pa do veljače 2016. tužiteljica bila dužna dolaziti na posao pola sata ranije (u 06,30 sati, a radno vrijeme je započinjalo u 07,00) i da su nakon 19,00 sati svi koji su radili na istom graničnom prijelazu čekali dolazak kombija koji bi ih ponovno pokupio i vratio natrag u postaju u T., gdje bi se morali razdužiti papirima i radnim nalozima, što je trajalo sigurno 45 minuta,

 

- da iz toga proizlazi da je tužiteljica na poslu provodila sigurno 1,15 sati duže od redovnog radnog vremena,

 

- da je u izračunu od 6. lipnja 2018. tuženica tužiteljici nadodala – priznala pola sata koji se odnose na obvezu dolaska na rad prije početka smjene - turnusa, ali ne i pola sata nakon završetka smjene,

 

- kao i da tužiteljici nije plaćena naknada niti za tih pola sata obveznog dolaska na posao prije početka smjene, a ni za pola sata koje je sigurno ostajala na radu nakon završetka smjene.

 

5. Na temelju tih činjenica, a pozivom na čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. nov. broj: 93/08., 23/09., 39/09., 90/10., 89/12. i 104/13., dalje: KU), čl. 82. st. 4., čl. 60. st. 1. i čl. 65. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov. broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR) te čl. 90. st. 4. Zakon o radu (Nar. nov. broj: 93/14, dalje: ZR/14), sud prvoga stupnja zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan i to jer da da se i vrijeme putovanja nakon završetka smjene do temeljne policijske postoje u T. ima smatrati vremenom provedenim na radu, kao i vrijeme od pola sata obveznog dolaska na rad prije početka radnog vremena, zbog čega u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev. Odnosno smatra da je na temelju navedenih odredbi materijalnog prava tuženik bio u obvezi tužiteljici platiti zatraženo uvećanje plaće, koje uvećanje iznosi 5% (među strankama postotak uvećanja nije sporan), a što za sat vremena ostanka na radu duže od radnog vremena odgovara duplom iznosu iz izračuna koji je dostavio tuženik tijekom postupka (izračun visine naknade koji je dostavio tuženik glede naknade za dolazak na rad pola sata prije početka radnog vremena nije sporan, a nije osporeno niti da bi za puni sat, u koliko bi tužiteljica na to imala pravo, visina odgovarala duplom iznosu iz izračuna tuženika).

 

6. Žalbenim navodima tuženik se poziva na žalbeni razlog iz čl. 353. st 1. točka 1. ZPP-a, a sadržajno se iz navoda žalbe može zaključiti da smatra da je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, suprotno navodima žalbe, time što je sud izrazio shvaćanje o tome što se sve u konkretnom slučaju smatra radom, nije počinjena navedena povreda, već se u tom dijelu radi o pravnom shvaćanju o kojem zavisi i pravilnost primjene  prava, što se pobija unutar idućeg žalbenog razloga na koji se tuženica poziva.

 

7. Isto tako ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

8. Djelomično osnovano, međutim, tuženica ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to u odnosu na dio odluke kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva koji se tiče vremena provedenog u organiziranom prijevozu od mjesta obavljanja rada do temeljne policijske postoje nakon isteka radnog vremena u trajanju od 30 minuta. Ovo jer tužiteljica u pola sata nakon isteka radnog vremena nije obavljala nikakav rad, već se samo organiziranim prijevozom vraćala do temeljne policijske postaje, što se, niti prema shvaćanju ovoga suda, ne može smatrati radom, niti vremenom provedenim na radu, u skladu s čim je pravno shvaćanje zauzeto u brojnim drugim predmetima iste činjenične i pravne osnove, od kojih su neke priložene i uz žalbu.

 

9. Stoga je u takvoj situaciji, pravilnom primjenom prava sadržanog u odredbama na koje je uvodno ukazano, tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u polovini svakog pojedinog dospjelog iznosa glavnice. Naime, među strankama nije sporno da je izračun vezan uz obvezu dolaska na rad pola sata prije početka radnog vremena (obračun uz podnesak tuženice od 6. lipnja 2018.) sačinjen u skladu s čl. 44. st. 1. KU, kao i da je stoga tužiteljica odustala od proviđenja vještačenja, zahtijevajući s obzirom na preostalih pola sata koji se odnose na povratak s posla isti taj iznos, odnosno ukupno dupli iznos u odnosu na izračun koji je dostavio tuženik. No, takav je zahtjev, s obzirom na sve prethodno rečeno, osnovan samo u polovini dijela, ali ne i preko toga, odnosno ne i u odnosu na pola sata nakon završetka smjene u kojem periodu tužiteljica nije faktično obavljanja rad to je valjalo suditi kao pod točkom II. izreke. 

 

10. U preostalom, dosuđujućem dijelu, odluka suda prvoga stupnja ocijenjena je pravilnom i zakonitom jer je neposrednim nalogom nadređen osobe tužiteljici naloženo doći na rad pola sata prije početka radnog vremena, a koji rad je stoga tuženica dužna honorirati u skladu s odredbama na koje je uvodno ukazano.

 

11. Zbog navedenog je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

12. Glede troškova postupka prije svega treba reći da se točno navodi u žalbi da je tužbeni zahtjev tijekom postupka snižen i da se isto ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe (u tužbenom zahtjevu iz podneska predanog na ročištu 27. ožujka 2017. zahtjeva isplatu iznosa od 14.045,58 kn, a konačno preciziranim u podnesku od 17. svibnja 2019., potražuje 5.003,00 kn, oba s pripadajućim kamatama). Međutim, da bi tuženica ostvarila pravo na naknadu troškova u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva  bila je dužna određeno navesti da traži naknadu troška i glede tog dijela tužbenog zahtjeva, ali unutar roka od 15 dana od kada je primila podnesak kojim se tužbeni zahtjev smanjuje jer je tada o povlačenju obaviještena. Kako to nije zatražila u tom roku, a niti je uopće tijekom postupka jasno i određeno navela da traži trošak za taj povučeni dio tužbenog zahtjeva, to je odlučujući o zahtjevu tuženice za naknadu troškova postupka pravilno sud prvoga stupnja pošao od vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a iz kojih razloga od istog polazi i ovaj sud (čl. 164. st. 1. i 7. u vezi s čl. 158. ZPP-a).

 

13. Nadalje, budući da je uspjeh stranaka u postupku glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva jednak to je  preinačena i odluka o troškovima postupka na način da je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

 

14, Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a.

 

U Zagrebu 17. svibnja 2021.

 

 

Sudac:

Jadranka Matić