Poslovni broj 33 Gž-1711/2021-2

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

        Poslovni broj 33 Gž-1711/2021-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. T. rođ. L.-L., iz S., …, OIB …., koju zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik iz H., protiv tuženika F. L. iz Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-1439/16 od 12. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-1439/16 od 12. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik F. L. dužan je tužiteljicama predati u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao č.zgr. 885, z.ul. 1456 k.o. S. G., te im naknaditi parnične troškove sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 32.250,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio, da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., niti ona iz t. 11., na koju se ukazuje u žalbi.

Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je izreka presude u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom, pa su navodi žalbe, da bi izreka bila nejasna, u tom smislu nejasni i proturječni.

 

6. U predmetnom postupku tužiteljica, kao vlasnica nekretnine č.zgr. 885, z.ul. 1456 k.o. S. G., traži od tuženika predaju u posjed te nekretnine.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je nekretnina č.zgr. 885 z.ul. 1456 k.o. S. G. u trenutku podnošenja tužbe upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužiteljice, te K. L. L., svake u ½ dijela, te su obje suvlasnice podnijele tužbu u ovom predmetu, ali je L. L. K. istu povukla a sada je na dijelu tužiteljice T. T. upisan J. A. u ½ dijela, radi osiguranja tražbine na temelju Sporazuma o zajmu i osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 15. studenoga 2019.,

- da su kao posjednici u katastarskom operatu u Pl. 3365 upisane tužiteljica i L.-L. K.,

- da je tuženik naveo da je vlasništvo č.zgr. 903/1 k.o. S. G. stekao na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2000. te su on i prednici u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu preko 50 godina, a da se kuća u suvlasništvu tužiteljica locirana na č.zgr. 885 k.o. S. G. nalazi zapadno od njegove č.zgr. 903/1 k.o. S. G.,

- da je na očevidu na licu mjesta na kojem su pokazane granice posjeda tuženika utvrđeno da se kuća tuženika sastoji od prizemlja i kata, kroz prizemlje se pristupa do stražnjeg dvorišta definiranog ogradnim zidom, odnosno kućama, te je s jedne strane kuća obitelji K. a s druge strane G., a tek iza kuće obitelji K. je kuća L.-L. koja sa zapadne strane ima među s tuženikovom kućom,

- da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da se pokazana kuća u posjedu tuženika nalazi najvećim dijelom na č.zgr. 885, s južne strane manjim dijelom na č.zgr. 907/1 a s istočne strane dijelom na č.zgr. 903/1 sve k.o. S. G.,

- da iz iskaza svjedoka M. L. L. proizlazi da njegova obitelj nije nikad posjedovala spornu kuću nego je imala kuću u susjedstvu, koju je na korištenje I. L. dao L. B. a to nije kuća koju koristi tuženik,

- da iz iskaza svjedoka I. K. koji je neposredni susjed kako kuće tuženika, tako i kuće tužitelja, proizlazi da sporna kuća nikad nije bila u posjedu obitelji L. L. nego izvorno dvaju sestara A., da je opseg dvorišta tuženika neizmijenjen, da je kuću samo rekonstruirao a ne i proširio, da je kuća L. L. pod prozorom njegove sobe dvadesetak metara a kuća tuženika kojih tridesetak metara, da se kuća tužitelja nalazi sa suprotne strane kuće tuženika a između njih bi bio prolaz od pola metra ili metar.

 

8. Na temelju navedenih dokaza, ocijenjenih u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije vlasnica kuće u posjedu tuženika, a da je tuženik dokazao svoje vlasništvo i dugogodišnji nesmetani posjed.

 

9. Tužiteljica niti njezini prednici nikad nisu bili u posjedu sporne nekretnine, nego susjedne nekretnine, te postoji veliki nesklad između katastarskog stanja i faktičnog stanja na terenu, što je uobičajeno na tom prostoru. Pri tom sud, suprotno navodima žalbe, nije odstupio od načela superficies solo cedit, već je utvrdio da se kuća tuženika nalazi dijelom na spornoj čestici, a dijelom na dvije susjedne, zbog neusklađenosti katastarskog i stvarnog stanja.

 

10. Radi toga je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

11. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV) propisano je, da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari, koje pravo ne zastarijeva. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da je za ostvarenje tog prava vlasnik dužan dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a takvom zahtjevu posjednik se, prema čl. 163. ZV, može suprotstaviti ako ima pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje stvari (pravo na posjed).

 

12. Upravo postojanje takvog prava, dokazao je tuženik u ovom postupku, budući da je isti u posjed stupio na temelju ugovora o kupoprodaji, kao valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva, te je, budući da je posjed tuženika i njegovih prednika još od prije 1976. godine zakonit, istinit i pošten, sud pravilno zaključio, da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, na temelju čl. 159. i 160. ZV.

 

13. Iz provedenih dokaza proizlazi, da se kuća koju posjeduje tuženik, nalazi  najvećim dijelom na č.zgr. 885, s južne strane manjim dijelom na č.zgr. 907/1 a s istočne strane dijelom na č.zgr. 903/1 sve k.o. S. G., te da postoji nesklad između katastarskog i stvarnog stanja. Navedeno ne daje temelj zaključku, koji se iznosi u žalbi, da je tužiteljica upisana na spornoj nekretnini, jer se ista dakle nalazi i na česticama koje nisu upisane kao (su)vlasništvo tužiteljice.

 

14. Nadalje, budući da je tužiteljica bila samo suvlasnica sporne nekretnine, a u međuvremenu je druga suvlasnica povukla tužbu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo čl. 46. st. 2. u vezi s čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 78/15, dalje. ZOO) kada je ocijenjeno, da tužiteljica nema niti aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva kakav je istaknula u ovoj parnici.

 

15. Odredbom čl. 46. st. 2. ZV propisano je, da predaju cijele stvari u posjed suvlasnik može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

16. Odredbom čl. 64. st. 2. ZOO propisano je da, kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

17. Neosnovano tužiteljica u žalbi prigovara, da bi imala suglasnost druge suvlasnice, jer da se ista nije odrekla svog prava na predaju nekretnine u posjed.

 

18. U podnesku prvotne tužiteljice ad. 1. K. L.-L. od 8. prosinca 2016., koja je jednako kao i tužiteljica T. T., upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica kčbr. 885 k.o. S. G. u ½ dijela, navodi se da tužiteljica ad. 1. povlači tužbu, jer je na očevidu utvrdila da predmetna kuća nije njezino vlasništvo, odnosno suvlasništvo.

 

19. Iz navedenog ne proizlazi, da bi tužiteljica imala suglasnost druge suvlasnice na podnošenje zahtjeva za predaju sporne nekretnine u posjed, jer ta suvlasnica sasvim jasno i određeno navodi da je utvrdila da sporna kuća nije njezino suvlasništvo i radi toga povlači tužbu.

 

20. Radi toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za postavljanje zahtjeva da joj se cijela nekretnina preda u posjed, neovisno o pogrešnom stavu prvostupanjskog suda, da bi ona to pravo izgubila i radi toga što je sklopila s trećom osobom sporazum radi osiguranja.

 

21. Kod fiducijarnog osiguranja prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne stranke izričito drukčije ne dogovore ostaje i dalje u (neposrednom) posjedu protivnika osiguranja - fiducijarnog dužnika (constitutum possessorium) i on je ovlašten njome se koristiti kao potonji vlasnik.

 

22. Tužiteljica kao fiducijarni dužnik je zadržala neka vlasnička ovlaštenja (što uključuje i pravo na posjed i korištenje stvari) pa bi utoliko bila ovlaštena štititi povrijeđena vlasnička prava od strane trećih osoba.

 

23. Navedena prava, međutim, ista bi mogla štititi samo u onom dijelu u kojem ih sama ima, dakle u ½ dijela, u kojem bi mogla tražiti predaju u suposjed nekretnine – kada ne bi bili osnovani prigovori tuženika o njegovom pravu na posjed.

 

24. Na temelju citiranih odredaba čl. 46. st. 2., čl. 159., 160. i 161. ZV pravilno je zato odlučeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

25. Odluka o parničnim troškovima određeno se ne pobija.

 

26. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 17. svibnja 2021.

                                                                                                                              

       Predsjednik vijeća:

Milena Frankić