Poslovni broj 79 Gž-350/2021-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-350/2021-5

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. H. iz P., …, OIB: …3 i II. tužitelja I. G. iz V. G., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-81/2008 od 30. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-81/2008 od 30. prosinca 2013. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalih u povodu žalbe i revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I Utvrđuje se kako su tužitelji K. H. i I. G. suvlasnici na ravne dijelove k. č. br. nove izmjere 3825, površine 2539 m2, a što odgovara dijelu z.k. č. br. stare izmjere 793/1, šuma D., upisana u z.k. ul. br. 60 k.o. Đ., pa se z.k. samovlasniku iz tog z.k. uloška, R. H., nalaže trpljenje upisa ovog prava tužitelja u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana, a z.k. odjelu ovog suda se nalaže da po pravomoćnosti ove presude, nakon što tužitelji predaju uz ovu presudu, ovjereni tehnički elaborat ovlaštenog geodete o parcelaciji z.k. č. br. 793/1 kojom se formira nova zemljišnoknjižna čestica identična katastarskoj čestici nove izmjere 3825, uknjiži gore navedeno suvlasništvo tužitelja u zemljišnu knjigu.

 

              II Nalaže se tuženici da tužiteljima na ime naknade troškova postupka solidarno isplati iznos od 16.102,46 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Protiv navedene presude se žali tuženica.

 

3. Tuženica se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev I. i II. tužitelja radi utvrđenja da su dosjelošću stekli pravo suvlasništva na kč. br. 3825 (nova izmjera), što odgovara dijelu zk. čbr. 793/1 šuma D. (stara izmjera) upisanoj u zk. ul. 60 k.o. Đ., slijedom čega je tuženica dužna I. i II. tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis njihova prava (su) vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

6. Sud prvog stupnja,ocjenjujući izvedene dokaze utvrđuje slijedeće:

              -da na području k.o. Đ. postoji nelegalan i protuzakonit, ali stvaran nesklad između nove i stare izmjere. Zemljišna knjiga se temelji na staroj geodetskoj izmjeri izvršenoj tijekom 19. stoljeća, a na temelju iste je utemeljena zemljišna knjiga za k.o. Đ. 1905.,

-da se katastarska podloga za zemljišnu knjigu do danas nije izmijenila, međutim 60-tih godina prošlog stoljeća katastarska služba je izvršila novi premjer k.o. Đ. i sve su čestice dobile nove i drugačije brojeve, oblike i površine, u odnosu na staru katastarsku mapu iz 19. stoljeća,

              -da je prilikom nove izmjene k.o. Đ. predmetna nekretnina dobila broj 3825 i časom kada je nova premjera stupila na snagu 1969., ova čestica je u katastarskoj evidenciji evidentirana kao posjed I. G., sina S. i I. G., sina S., na jednake dijelove te da takav upis postoji do danas,              

-da je kčbr. 3825 (nove izmjere) tek dio zkčbr. 793/1 (stare izmjere) na kojoj se i danas temelje upisi u zemljišnoj knjizi osnovanoj za k.o. Đ.,

              -da je u z.k. ul. br. 60 k.o. Đ. osnovanom još 1905. predmetna nekretnina tek dio mnogo veće čestice koja nosi br. 793/1 te da je u trenutku formiranja z.k. ul. br. 60. k.o. Đ. č. k. br. 793/1 bila uknjižena kao šuma D. u M. P. i imala površinu od 56 rali i 155 čhv, a glasila je kao zajedničko vlasništvo u neopredijeljenim dijelovima više od 30 fizičkih osoba i jedne pravne osobe,

-da se među tim suvlasnicima navodi i M. G. stariji iz G. koji bi mogao biti prednik tužitelja,

              -da je ova prvobitno vrlo velika čestica, nizom uzastopnih parcelacija smanjena na današnju površinu od 185637 m2, ove brojne parcelacije i cijepanja tijekom 20. stoljeća ukazuju na zaključak kako je između suvlasnika svojedobno, početkom 20. stoljeća već izvršena potajna dioba,

-da su prva cijepanja osnovne čestice vršena 1910. godine, pa 1912., 1913. i 1914.

 

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključio je da je kat. čest. 3825 k.o. Đ. nastala prilikom nove izmjere ove katastarske općine 60-tih godina 20. stoljeća, a elaborat je stupio na snagu 1969. u katastarskom operatu, ali nikad u zemljišnoj knjizi te da se radi o dijelu zemljišnoknjižne čestice 793/1 koja je osnovana 1905. u odnosu na koju su posjednici kč. br. 793/1 proveli potajnu diobu u prvom desetljeću 20-tog stoljeća.

 

8. Slijedom iznesenih utvrđenja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, obzirom su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici kvalificirani posjednici u razdoblju između 1991. i 2001. pozivajući se pri tome na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09-dalje: ZVDSP) i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/96 – dalje: ZOVO).

 

9. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

 

10. Prvenstveno valja reći da s pravom tuženica tvrdi da je odlučivši o tužbenom zahtjevu (na način kako je to navedeno pod toč. I izreke presude) sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev jer prema podacima iz spisa proizlazi da takav tužbeni zahtjev uopće nije istaknut ni u tužbi, niti u kasnijim I. i II. tužiteljevim podnescima odnosno na zapisnik. Stoga je sud prvog stupnja, odlučivši o tužbenom zahtjevu koji nije istaknut u tužbi (koji je sud prvog stupnja, kako to proizlazi iz obrazloženje presude preformulirao u cilju da tužiteljima omogući precizan upis njihova prava suvlasništva, time da je ispustio dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku izdati tabularnu ispravu), počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, radi čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti temeljem čl. 369. st. 5. ZPP.

 

11. Da bi se uopće moglo raspravljati o osnovanosti zahtjeva, potrebno je definirati o kojoj se točno nekretnini radi, tko je osoba koja je ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva, kada je te uvjete ispunila, prema kojim propisima i vezu te osobe s tužiteljem.

 

12. I. i II. tužitelji mogu i trebaju zahtijevati utvrđenje prava vlasništva samo na točno određenom dijelu i jasno definiranom, ali ne i pravo suvlasništva idealnog dijela cijele (nepodijeljene) nekretnine jer se dosjelošću ne može steći više nego što se posjedovalo, budući opseg posjeda određuje opseg dosjelosti (vidi: Rev-260/82 i Rev-3064/15).

 

13. U pogledu podobnosti tužbenog zahtjeva valja u smislu odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-1075/12 od 29. siječnja 2014. istaknuti slijedeće:

 

14. Kada je objekt stvarno pravnog odnosa nekretnina, tada u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja-čl. 280. st. 2. i 3. ZVDSP, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje-čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZVDSP, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine-čl. 37. st. 3. ZVDSP).

 

15. Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZVDSP). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13-dalje: ZZK) zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

 

16. Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZVDSP, čl. 19. ZZK). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela.

 

17. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i propisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145.-162. ZZK. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status.

 

18. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. Ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZVDSP može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena.

 

19. U ovom slučaju I. i II. tužitelji svoj zahtjev upiru na fizički (materijalno) odijeljeni dio nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar-species (čl. 5. st. 1. ZVDSP). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je (kako sam tužitelj tvrdi) individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran.

 

20. Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno eventualno prema parcelacijskom elaboratu. Stjecatelj je kasnije ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. toe. 3. Zakona o prostornom uređenju- "Narodne novine", broj 153/13, a tako i ranijim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji-„Narodne novine“, broj: 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK), te upisom vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZVDSP)

 

21. Međutim, kako prijavni list nije proveden u zemljišnoj knjizi, prema čl. 10. st. 4. ZZK promjena katastarskoga broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta provodi se u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja koje zemljišnoknjižni sud donosi po službenoj dužnosti pošto mu tijelo nadležno za katastar dostavi prijavni list o toj promjeni u katastru zemljišta. Zemljišnoknjižni će sud, prema toj zakonskoj odredbi, odmah nakon primitka prijavnoga lista katastra u posjedovnici učiniti vidljivim da je pokrenut postupak za promjenu podataka, pa nema osnova nalaganju zemljišnoknjižnom odjelu da po pravomoćnosti presude i dostavi elaborata (prijavnog lista) provede zatraženi upis prava (suvlasništva) I. i II. tužitelja u zemljišnoj knjizi.

 

22. No valja ukazati da, iako je sud prvog stupnja prihvatio zahtjev I. i II. tužitelja, pogrešan je stav da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini (budući je ista bila u društvenom vlasništvu) u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme prije 8. listopada 1991.

 

23. O ovom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje:

              „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.“

 

24. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

25. Naime, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ Republike Hrvatske, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

26. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

27. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (T. protiv H., J. protiv H., R. i drugi protiv H. i G. protiv H.) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

              „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

28. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP u svezi čl. 369. st. 5. ZPP je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

29. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će prvenstveno pozvati I. i II. tužitelje da jasno definiraju predmet spora, u smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1075/12 od 29. siječnja 2014., a sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka.

 

30. Nakon što I. i II. tužitelji postupe po navedenom, potrebno je, ocjenom izvedenih dokaza, uz uvažavanje žalbenih navoda tuženice ocijeniti osnovanost zahtjeva I. i II. tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, primjenjujući i pravno shvaćanje zauzeto u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu T. protiv H. (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva, na što je ukazano u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1711/2016-2 od 8.rujna 2020., te donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

31. Budući je ukinuta odluka u pogledu merituma spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima, te će se novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog i revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

U Zagrebu 17. svibnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović