Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA P-534/21 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja R. H., M. obrane, O.:
…, zastupan po z.z. O. u S., G., protiv tuženika N. M. iz S., O.:
…, zastupan po pun. A. P. odvj. u Z., radi isplate, nakon
glavne i javne rasprave, održane dana 16. travnja 2021. god., u prisustvu pun. z.z.
tužitelja M. T. dipl. iur., i zamj. pun. tuženika D. R. odvj. u S., dana
14. svibnja 2021. godine,
r i j e š i o j e :
Istaknuti prigovor tuženika radi prebijanja predmetnog potraživanja tužitelja sa
potraživanjem tuženika o kojem je pravomoćno odlučeno presudom ovog suda posl.
br. Pr-750/2018 od 05. studenog 2019. godine, odbacuje se kao nedopušten.
p r e s u d i o j e :
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.317,55 kn sa zakonskom
zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 24. lipnja 2020. god., pa
do isplate, sve u roku od 15 dana.
U odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 11.
siječnja 2018. godine do 23. lipnja 2020. godine, tužbeni zahtjev se odbija kao
neosnovan.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 19. travnja 2018 god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika
u kojoj navodi da je na temelju presude ovog suda posl.br. IVP-317/09 od 03.srpnje
2012.god., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžri-239/12 od
21.veljače 2013.god., te na temelju zahtjeva za izravnu naplatu, tuženiku isplatio
iznos od 72.915,74 kn.
Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revr-918/13-2 od 30.studenog 2016.god.,
prihvaćena je revizija tužitelja, te su ukinute citirane presude ovog suda i Županijskog
suda u Splitu, i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zastupnik po zakonu tužitelja se je prije pokretanja ovog postupka obratio
tuženiku temeljem čl.186 a Zakona o parničnom postupku, ali tuženik nije pristao na
mirno rješenje spora.
Slijedom navedenog, tužitelj je temeljem odredbe čl. 1111 u vezi sa čl. 1115
Zakona o obveznim odnosima, predložio sudu da donese odluku kojom će naložiti
tuženiku da mu isplati iznos od 72.9145,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom
koja teče od 11.siječnja 2018.god., pa do isplate.
U odgovoru na tužbu od 30.svibnja 2018.god., tuženik navodi da je novčana
tražbina čiju isplatu tužitelj potražuje u ovom postupku naplaćena s osnova
neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i
blagdanima, ostvarenih radom tuženika u Ministarstvu obrane RH, a temeljem
presude ovog suda br. IVP-317/09 od 03.07.2012.god., i presude Županijskog suda u
Splitu br. Gžri-239/2012 od 21.02.2013. godine.
Tuženik ističe prigovor preuranjenosti tužbe i prigovor litispendencije, budući
da među strankama još uvijek nije riješen radni spor iz kojeg je proizašla predmetna
naplaćena novčana tražbina.
Nadalje ističe da pravna osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje nije
pravomoćno preinačena u smislu da bi bio odbijen tužbeni zahtjev, nego je ukinuta i
vraćena na ponovno suđenje. Iz sadržaja rješenja Vrhovnog suda RH br. Revr-
918/2013 od 30.11.2016.god., razvidno je kako je neupitno postojanje osnovane
tražbine ovdje tuženika prema MORH-u, te da su niže stupanjske presude ukinute
radi različitog tumačenja u odnosu na stav Vrhovnog suda RH prema izračunu visine
tražbine.
U ponovljenom postupku pred ovim sudom koji se vodi pod posl.br. Pr-
1010/2016, nakon provedenih dokaza je donesena nepravomoćna presuda posl.br.
Pr-1010/2006 od 09.03.2018. godine.
Tuženik navodi da nije sporno da je temeljem presude ovog suda pos.br. IVP-
317/09 od 03.07.2012.god., i presude Županijskog suda u Splitu br. Gžri-239/2012
od 21.02.2013.god., proveo izravnu naplatu pravomoćno mu dosuđene novčane
tražbine.
Međutim, tužitelj neosnovano od tuženika potražuje isplatu ne samo neto
iznosa koji je tuženiku isplaćen zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i
troškovima postupka, nego i iznos koji je na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje
s osnova međugeneracijske solidarnosti uplaćen u DP RH, iznos
mirovinskog osiguranja koji je s osnova individualne kapitalizirane štednje uplaćen u
II stup mirovinskog osiguranja, te iznos poreza i prireza na dohodak koji je uplaćen u
korist računa jedinice lokalne samouprave.
U dijelu potraživanja doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova
međugeneracijske solidarnosti uplaćenog u DP RH, potraživanja
doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova individualne kapitalizirane štednje
uplaćenog REGOS-u u II stup mirovinskog osiguranja, te potraživanja iznosa poreza i
prireza na dohodak koji je uplaćen u korist G. S., tuženik ističe prigovor
promašene pasivne legitimacije.
Obzirom na izloženo, stjecatelj predlaže da se zastane s ovim postupkom do
pravomoćnog okončanja postupka pred ovim sudom posl.br. Pr-1010/2016, kada će
biti poznat sadržaj i visina obveze MORH-a prema tuženiku temeljem neisplaćenih
dodataka na plaću, a posljedično i visina obveze stjecatelja-ovdje tuženika prema
MORH-u s osnova više naplaćenih sredstava temeljem ukinutih presuda ovog suda
br. IVP-317/09 od 03.07.2012.god., i presude Županijskog suda u Splitu br. Gžri-
239/2012 od 21.02.2013. godine.
U podnesku od 08.veljače 2021.god., tuženik navodi da je u ponovljenom
postupku provedenom po ukidnom rješenju Vrhovnog suda RH, a temeljem kojeg
rješenja se vodi i ovaj postupak, došlo do pravomoćnog presuđenja u korist ovdje
tuženika, a tamo tužitelja, u iznosu jednakom iznosu koji je bio dosuđen u prvotnom
postupku. Navodi da u odnosu na potraživanje ovdje tužitelja iz tužbe, ističe i
prigovor prebijanja za pravomoćno dosuđenu mu tražbinu temeljem presude
Županijskog suda u Splitu br. Gž R-2/2020 od 23.01.2020.god., a kojom je
preinačena presuda ovog suda posl.br. Pr-750/2018 od 05.11.2019.godine.
Naime, presudom ovog suda posl.br. IVP-317/09 od 03.07.2012.god., (i
presude Županijskog suda u Splitu br. Gžri-239/2012 od 21.02.2013.god.), dosuđeni
brutto iznos tužitelju (ovdje tuženiku) je bio 27.476,96 kn, a koje presude ukinute
rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revr-918/2013 od 30.11.2016.god., a temeljem
kojih se je ovdje tuženik već naplatio.
U ponovljenom postupku po navedenom ukidnom rješenju Vrhovnog suda RH,
novim presudama Županijskog suda u Splitu pod br. Gž R-2/2020 od
23.01.2020.god., kojom je djelomično preinačena odluka ovog suda posl. br. Pr-
750/2018 od 05.11.2019.god., tužitelju je (ovdje tuženiku) dosuđen isti bruto iznos tj.
27.476,96 kn, što znači da mu je u ponovljenom postupku dosuđen jednak iznos kao
i prvi put, iz kojih razloga tužbu ovdje tužitelja u ovom predmetu drži neutemeljenom.
Tužitelj u podnesku od 16.ožujka 2021.god., navodi da osporava istaknuti
prigovor prijeboja u dijelu koji se odnosi na dosuđen iznos od 27.476,96 kn sa
zakonskim zateznim kamatama kako su specificirane presudom ovog suda posl.br.
Pr-750/2018 od 05.11.2018.god., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u
Splitu br. Gž R-2/2020. S obzirom na to da je tuženik upravo u podnesku od
16.02.2021.god., izjavio prijeboj, tražbina tuženika je upravo u tom trenutku prestala,
pa tuženiku ne bi pripadalo pravo na trošak ovog postupka.
Nadalje, citiranom presudom je odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak,
radi čega sada uređuje svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje povrat iznosa
naplaćenog na ime troška parničnog postupka na temelju ukinute presude ovog suda
posl.br. IV P-317/09 od 03. srpnja 2012.god., sa zakonskim zateznim kamatama
(18.136,44 kn + 3.181,11 kn), a koji iznos je uplaćen na ime punomoćnika tuženika, a
što je razvidno iz specifikacije naplate koja je dostavljena uz tužbu.
Na pripremnom ročištu održanom dana 17.ožujka 2021.god., tuženik ističe da
se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.
U podnesku od 30. ožujka 2021.god., tuženik navodi da se tužitelj neosnovano
poziva na okolnost da je tuženik istakao prigovor prijeboja potraživanja, i da mu zbog
toga ne bi pripadalo pravo na troškove ovog postupka. Naime, u slučaju da tuženik
ne bi istakao prigovor prijeboja, imao bi dvije samostalne presude u svoju korist
(presudu u prvotnom postupku ukinutom po Vrhovnom sudu RH, i presudu iz ovog
postupka) za istu pravnu stvar, što bi bilo pravno neodrživo.
Navodi da je tužitelj ovdje utužio po osnovi stjecanja bez osnova, a bez da bi u
tužbi raščlanjivao glavni tužbeni zahtjev na što se sve odnosi (što je i kolika glavnica-
neto plaća + doprinosi, prirezi i porez, što su i koliko uglavničene kamate na glavnicu,
što su i koliki isplaćeni troškovi ranijeg postupka u tom tužbenom zahtjevu), a u svom
podnesku od 16.03.2021.god., samo lakonski navodi da "uređuje svoj tužbeni
zahtjev" i da potražuje povrat iznosa naplaćenog troška parničnog postupka sa
kamatama. Tužitelj ne može sada u ovoj fazi postupka raditi preinake tužbenog
zahtjeva bez pristanka tuženika, a ovakvoj preinaci tužbenog zahtjeva tuženik se
protivi.
Tuženik navodi da je tužitelj utužio ukupni iznos (bez ikakve specifikacije
sadržaja tužbenog zahtjeva koji se očigledno sastoji iz više elemenata naprijed
navedenih), i tu očitu neurednost pokušava sada konvalidirati nekakvim "uređenjem
tužbenog zahtjeva", traženjem isplate troškova postupka, iako ih nije opisao niti
specificirao u svom tužbenom zahtjevu, a što čini preinaku tužbenog zahtjeva, čemu
se tuženik protivi. Nakon što je u ponovnom postupku dosuđen potpuno isti iznos kao
u prvotnom postupku, razvidno je da je ovaj postupak tužitelj zapravo nepotrebno
prouzročio, i treba platiti zbog toga troškove ovoga postupka tuženiku.
Obzirom da u svom zadnjem postupku od 16.03.2021.god., tužitelj i dalje ne
povlači prvotno postavljen tužbeni zahtjev, pa po njemu sud sada treba odlučiti
meritorno, već ističe potpuno novi tužbeni zahtjev, iako je svjestan da nije presuđen
manji iznos u ponovljenom postupku (u kojem slučaju bi imao pravo na troškove), već
potpuno isti iznos, predlaže da sud odbaci tužbeni zahtjev, podredno ga odbije uz
naknadu troškova tuženiku.
Navodi da je tužitelj mogao da ne pokreće ovaj postupak prije nego li se
okonča ponovljeni postupak (zastara bi nastupila tek 2023.god.), i tada bi se znalo
točno tko i koliko kome duguje i po kojem osnovu, ali je tužitelj požurio sa tužbom i
nepotrebno uzrokovao ovaj parnični postupak.
Tužitelj u podnesku od 07. travnja 2021.god., navodi da je upravo tuženik u
podnesku od 08.02.2021.god., radi izjavljenog prigovora prijeboja tražio da tužitelj
povuče tužbu. Činjenica je da u ponovljenom postupku, tamo tužitelju, a ovdje
tuženiku, nije dosuđen trošak postupka, te je odlučeno da svaka strana snosi svoj
trošak, a radi čega tužitelj ima pravo i dalje tražiti preostali iznos koji predstavlja
povrat stečenog bez osnove, i to naplaćenog na ime troška parničnog postupka na
temelju presude koja je ukinuta.
Iz specifikacije naplate je jasno vidljivo koliki je ukupno naplaćeni iznos, te koji
pojedinačni iznosi su i na koji račun isplaćeni na ime troška postupka, glavnice i
kamata, a radi čega je tužbeni zahtjev uređen kao u podnesku od 16.03.2021.godine.
Navodi da je tuženik mogao tužitelju i sam ponuditi povrat neosnovano
naplaćenih sredstava, te se dogovoriti izvansudskim putem, a čime ne bi snosio
dodatne parnične troškove.
Stranke su zatražile parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora sa
povratnicom-obavijesti o prijemu od 11. siječnja 2018.god., Presudu ovog suda
posl.br. IV P-317/09 od 03. srpnja 2012.god., Presudu Županijskog suda u Splitu br.
Gžri-239/12 od 21.veljače 2013.god., Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-
317/09 M. N.. od 10.studenog 2010.god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Revr-
918/13-2 od 30.studenog 2016.god., Presudu ovog suda posl.br. Pr-1010/16 od
09.ožujka 2018.god., Obavijest od PU PU S. K.. 411-
01/13-01/239, Ur.br. 513-07-17-13-2 od 25. listopada 2013.god., Uplatne račune za
obračun poreza, prireza i doprinosa, Obračun obveza iz plaće u ovršnom postupku
za 2006.godinu, 2007.godinu, 2008.godinu, 2009.godinu, Rekapitulaciju obračuna
poreza iz plaća za razdoblje od 2006. – 2009.godine, Presudu Županijskog suda u
Splitu br. Gž R-2/2020-2 od 23.siječnja 2020.god., Presudu ovog suda posl.br. Pr-
750/18 od 05.studenog 2019.god., te spis predmeta ovog suda posl. br. Pr-750/18
(ex. IV P-317/09 i Pr-1010/16).
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 1111, da kad dio imovine neke
osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u
nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu,
stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost
postignute koristi (st. 1). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i
kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala
(st. 3).
Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti
zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana
podnošenja zahtjeva (čl. 1115 ZOO-a).
Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno da je presudom ovog suda
posl.br. IV P-317/09 od 03.srpnja 2012.god., prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje
tuženika protiv ovdje tužitelja, te je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku ukupan bruto
iznos od 27.476,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose
teku od dospijeća pa do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od
18.136,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja
prvostupanjske presude, pa do isplate.
Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžri-239/12 od 21.veljače 2013.god.,
odbijena je žalba tuženika, ovdje tužitelja kao neosnovana, i potvrđena presuda ovog
suda posl.br. IV P-317/09 od 03. srpnja 2018.godine.
Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revr-918/13-2 od 30.studenog 2016.god.,
prihvaćena je revizija tuženika, ovdje tužitelja, i ukinuta presuda Županijskog suda u
Splitu br. Gžri-239/12 od 21.veljače 2013.god., i presuda ovog suda posl.br. IV P-
317/09 od 03. srpnja 2012.god., te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
Presudom ovog suda posl.br. Pr-1010/16 od 09.ožujka 2018.god., ponovno je
prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, te je tužitelj obvezan
isplatiti tuženiku ukupan bruto iznos od 68.327,88 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate, te mu naknaditi
parnični trošak u iznosu od 29.076,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.
Rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gž R-397/2018-2, ukinuta je presuda
ovog suda posl.br. Pr-1010/16 od 09.ožujka 2018.god., i predmet vraćen ovom sudu
na ponovno suđenje.
Presudom ovog suda posl.br. Pr-750/18 od 05.studenog 2019.god., ponovno
je prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, te je tužitelj obvezan
isplatiti tuženiku ukupan bruto iznos od 27.476,96 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate, dok je odbijen
tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 40.850,92 kn bruto sa zakonskim
zateznim kamatama, i u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na
dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 27.476,96
kn (toč. I izreke), te je donijeta odluka da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II
izreke).
Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž R-2/2020-2 od 23. siječnja
2020.god., odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, i potvrđena
presuda ovog suda posl.br. Pr-750/18 od 05. studenog 2019.godine.
Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revd-2969/2020-2 od 12.siječnja
2021.god., odbačeni su prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv
presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-2/2020-2 od 23.siječnja 2020.god., a
kojom je potvrđena presuda ovog suda posl.br. Pr-750/18 od 05.studenog 2019.
godine.
Slijedom svega navedenog, razvidno je da je ukinutom presudom ovog suda
posl.br. IV P-317/09 od 03.srpnja 2012.god., prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje
tuženika protiv ovdje tužitelja, te je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku ukupan bruto
iznos od 27.476,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose
teku od dospijeća pa do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od
18.136,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja
prvostupanjske presude, pa do isplate, te da je potom nakon ponovno provedenog
postupka, presudom ovog suda posl.br. Pr-750/18 od 05.studenog 2019.god.,
ponovno prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, te je tužitelj
obvezan isplatiti tuženiku identičan ukupan bruto iznos od 27.476,96 kn sa identičnim
zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do
isplate, ali je istom presudom nakon ponovno provedenog postupka, sada donijeta
odluka da svaka stranka snosi svoje troškove.
Među parničnim strankama nije sporno da je temeljem ukinute presude ovog
suda posl.br. IV P-317/09 od 03.srpnja 2012.god., još dana 19. 12. 2013. god., na
račun ovog punomoćnika tuženika isplaćen iznos dosuđenog parničnog troška u
visini od 18.136,44 kn, i iznos dosuđenih zakonskih zateznih kamata na parnični
trošak u visini od 3.181,11 kn, dakle, ukupan iznos od 21.317,55 kn, a što je utvrđeno
i pregledom priložene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-317/09 M. N..
od 10.studenog 2010. godine.
Tužitelj je podneskom od 16. ožujka 2021. god., smanjio tužbeni zahtjev
imajući u vidu u međuvremenu donijetu pravomoćnu presudu ovog suda posl.br. Pr-
750/18 od 05.studenog 2019. god., a kojom presudom je ponovno prihvaćen tužbeni
zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, te je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku
identičan ukupan bruto iznos od 27.476,96 kn sa identičnim zakonskim zateznim
kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate (koje je tuženik
već naplatio od tužitelja), ali je istom presudom nakon ponovno provedenog
postupka, sada donijeta odluka da svaka stranka snosi svoje troškove (koje je
tuženik već naplatio od tužitelja u ukupnom iznosu od 21. 317,55 kn).
Tužitelj od tuženika temeljem citirane odredbe čl. 1111 st. 3 ZOO-a, potražuje
upravo naplaćeni, odnosno primljeni iznos na ime parničnog troška zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama u iznosu od ukupno 21.317,55 kn, a sve obzirom da
se u konkretnom slučaju radi o naplaćenom, odnosno primljenom iznosu s obzirom
na osnovu koja je kasnije otpala.
U konkretnom slučaju se dakle, ne radi o preinaci tužbe, već o smanjenju
tužbenog zahtjeva, imajući u vidu u međuvremenu donijetu pravomoćnu presudu
ovog suda posl.br. Pr-750/18 od 05.studenog 2019. god., a kojem smanjenju
tužbenog zahtjeva se tuženik nije u mogućnosti protiviti.
Presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž R-2/2020-2 od 23. siječnja
2020.god., a kojom presudom su odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane,
i potvrđena presuda ovog suda posl.br. Pr-750/18 od 05. studenog 2019. god., a
kojom presudom je između ostalog, donijeta odluka da svaka stranka snosi svoje
troškove (koje je tuženik već naplatio od tužitelja u ukupnom iznosu od 21.317,55
kn), ovaj punomoćnik tuženika je uredno zaprimio dana 23. lipnja 2020. god., a od
kojega dana je tuženik nepošteni stjecatelj bez valjane pravne osnove u smislu
citirane odredbe čl. 1115 ZOO-a.
Slijedom svega navedenog, tuženik je kao nepošteni stjecatelj bez valjane
pravne osnove obvezan da tužitelju vrati, odnosno isplati zatraženi iznos od
21.317,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana kada je postao
nepošteni stjecatelj bez valjane pravne osnove, tj. od 24. lipnja 2020. god., pa do
isplate, dok je u odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od
11. siječnja 2018. god., do 23. lipnja 2020. god., tužbeni zahtjev odbijen kao
neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.
Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), propisuje u
odredbama čl. 333, da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje
pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe (st. 1).
Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar
pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o
zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu (st. 2). Ako je u
presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna (st. 3).
Tuženik u podnesku od 08.veljače 2021.god., ističe prigovor radi prebijanja za
pravomoćno dosuđenu mu tražbinu temeljem presude Županijskog suda u Splitu br.
Gž R-2/2020 od 23.01.2020.god., a kojom je potvrđena presuda ovog suda posl.br.
Pr-750/2018 od 05.11.2019. god., pa je istaknuti prigovor radi prebijanja odbačen
kao nedopušten, obzirom da se radi o istaknutom prigovoru radi prebijanja
predmetnog potraživanja tužitelja sa potraživanjem tuženika o kojem je već
pravomoćno odlučeno presudom ovog suda posl. br. Pr-750/2018 od 05. studenog
2019. god., a radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3 i čl. 155 Zakona
o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi
zastupanja po zakonskom zastupniku, i to za sastav tužbe 100 bod., te za parnične
radnje poduzete nakon dana 23. lipnja 2020. god., i to za pristup na tri ročišta po 100
bod., i sastav dva podneska po 100 bod, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Splitu, 14. svibnja 2021. godine
S U D A C Živomir Topić v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude stranke mogu izjaviti
žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom
sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu
stranku.
DNA: - z.z. tužitelja
- pun. tuženika