Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA P-356/21 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., Z.,
OIB:…, zastupan po pun. V. Š. dipl. iur., protiv
tuženika C. O. d.d. Z., Podružnica
S., OIB:…, zastupan po pun. K.
V. dipl. iur., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 23. travnja
2021. god., god., u prisustvu pun. tužitelja V. Š. dipl. iur., dana 14. svibnja
2021. godine,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi
tužitelju štetu u iznosu od 7.102,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 18. studenog 2020. god., po stopi određenoj za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u
korist Državnog proračuna RH br. HR1210051863000160, model 26, poziv na br.
5908-19-19-03133724271."
II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 150,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 25. siječnja 2021.god.,podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika
u kojem navodi da je rješenjem tužitelja br. 123888 (nove oznake spisa 1382) od
23.07.1999.god., njegovom osiguraniku D. Ž., rođ….god., kod
kojeg je nastao gubitak radne sposobnosti zbog povrede izvan rada, priznato pravo
na invalidsku mirovinu počevši od 31.12.1998.godine.
Povreda izvan rada je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila dana
…..god., u S., u ulici …. Nesreću je skrivila M. B. iz
S., upravljajući osobnim automobilom marke Renault 5, reg. oznake i broja …., koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.
Imenovana je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. IK -633/02
od 24.10.2002.god., proglašenja krivom. Presuda je pravomoćna 25.02.2003.
godine.
Tužitelj nadalje navodi da je o osnovu odgovornosti tuženika za štetu
pravomoćno odlučeno presudom ovog suda posl.br. IP-2243/02 od 21.06.2011.
godine. Nespornim je utvrđena odgovornost njegovog osiguranika D. Ž. u
omjeru od 30%.
Tuženik je tužitelju naknadio štetu koju trpi isplatom mirovine do zaključno
….god., kada je osiguranik navršio 65 godina života. Dakle, do nastupa
uvjeta za starosnu mirovinu. Naime, odštetnim zahtjevom od 28.10.2020.god., tužitelj
je od tuženika zatražio isplatu daljnje štete koju trpi za razdoblje od 01.12.2018.god.,
do 31.10.2020.god., i to između ostalog s osnova mirovine, iznos od 45.504,90 kn
(70% od 65.007,00 kn).
Tuženik je podmirio štetu s osnova mirovine u iznosu od 38.402,90 kn, umjesto 45.504,90 kn. Dakle, ostao je nepodmiren iznos od 7.102,00 kn.
Tužitelj nadalje ističe da mu je tuženik dužan naknaditi štetu bez obzira na
ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu, a sve temeljem čl. 161 st. 2 toč. 1 Zakona o
mirovinskom osiguranju (N.N. 115/18). Naime, isti propisuje da naknada stvarne
štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u predmetnom slučaju su novčana davanja
isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok
traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za
ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje odluke kojom će se
tuženiku naložiti isplata iznosa od 7.102,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom
koja teče od 18. studenog 2020.god., pa do isplate, a sve u korist Državnog
proračuna RH.
U odgovoru na tužbu od 11.veljače 2021.god., tuženik navodi da ne spori da je
rješenjem tužitelja br. 123888 od 23.07.1999.god., predmetnom osiguraniku zbog
povrede izvan rada, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 01.05.1999.
godine.
Navodi da tužitelj u tužbi nije predložio dokaze temeljem kojih bi se utvrdila
uzročno-posljedična veze prometne nezgode od…..god., a za koju je uz
tužbu priložena kaznena presuda posl.br. IK-633/02 od 24.10.2002.god., i presuda
Županijskog suda u Splitu posl.br. Kž-555/02, i štete koju navodno tužitelj trpi.
Slijedom iznijetom osporava se uzročno-posljedična veza navedene prometne
nezgode i predmetnih isplata koje tužitelj isplaćuje svome osiguraniku.
Nadalje navodi da je iz podataka uz tužbu, osiguranik tužitelja D. Ž.
rođen ….god., te bi po redovitom tijeku stvari 03.srpnja 2015.god.,
stekao uvjete za starosnu mirovinu. Naime, kada bi tužitelj imao pravo na regres
isplaćene mirovine, tužitelj bi eventualno imao pravo na visinu štete koja bi
predstavljala razliku iznosa isplaćene mirovine, i starosne mirovine.
U podnesku od 13. travnja 2021.god., tužitelj ističe da tuženik neosnovano
osporava uročno-posljedičnu vezu između priznanja prava na invalidsku mirovinu, i
ozljeda u predmetnom štetnom događaju. Iz dokumentacije koja prileži spisu je
razvidno da je osiguranik tužitelja D. Ž. imao prometnu nesreću na način da
je kao pješak udaren automobilom, pri čemu je zadobio teške tjelesne povrede.
Nakon navedene prometne nesreće, imenovani je vodio postupak utvrđivanja
radne sposobnosti, naime, od strane nadležnog doktora medicine je podnesen
prijedlog za medicinsko vještačenje u kojem se navodi da je…..god.,
povrijeđen u prometnoj nesreći kao pješak, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne
ozljede, a radi čega se upućuje na ocjenu radne sposobnosti.
Dana 21.02.1998.god., invalidska komisija tužitelja, broj dnevnika 125-I-99
donosi nalaz i mišljenje prema kojem kod osiguranika D. Ž., zbog ozljeda
u prometnoj nesreći, počevši od 31.12.1998.god., postoji potpuni gubitak radne
sposobnosti.
Tužitelj ističe da se u prijedlogu za medicinsko vještačenje navodi pogrešan
datum prometne nesreće 15.12.1997.god., umjesto 24.11.1997.god., a radi čega se
taj datum navodi i u nalazu invalidske komisije tužitelja. Navedeno ne bi trebalo biti
sporno, budući je iz opisa nastalih povreda razvidno da se radi o predmetnom
štetnom događaju. Uostalom, tuženik je uplatama štete za ranija razdoblja priznao
uročno-posljedičnu vezu.
Nadalje, tužbi je priloženo rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu,
koje djeluje "erga omnes", i čijim je pažljivim izčitavanjem razvidno da je urok
invalidnosti povreda izvan rada, a nalaz i mišljenje invalidske komisije je sastavni dio
rješenja donesenog u upravnom postupku, u kojem se odlučuje o pravu na invalidsku
mirovinu, kao i o uzroku invalidnosti.
O pitanju u kojem je odluku donijelo nadležno upravno tijelo, ovaj sud nije
nadležan odlučivati, on nije ovlašten preispitivati tu odluku, već je vezan tom
odlukom, a sve u smislu čl. 12 Zakona o parničnom postupku. Ovaj princip vezanosti
za akte drugog organa je u funkciji očuvanja pravnog poretka. O tome se je očitovala
i sudska praksa, kako u odlukama Visokog trgovačkog suda, tako i u odlukama
Vrhovnog suda RH.
Tužitelj ističe da je neosnovan prigovor tuženika da je osiguranik tužitelja
stekao uvjet za starosnu mirovinu, pa da bi tužitelj u predmetnom slučaju eventualno
imao pravo na visinu štete koja predstavlja razliku između starosne i invalidske
mirovine, a budući da je i dalje u isplati invalidska mirovina.
Naime, članak 161 st. 2 toč. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju (N.N.
115/18), jasno propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u
predmetnom slučaju su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na
invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez
obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili
starosnu mirovinu.
Uostalom, nije točno da bi osiguranik tužitelja 03.srpnja 2015. god., ispunio
pravo na starosnu mirovinu, već 16. 07. 2020. godine.
O tome da je istaknuti prigovor tuženika neosnovan, svjedoči i brojna sudska
praksa, pa tako i praksa Županijskog suda u Splitu u odluci br. Gžnš-235/13 od 01.
09. 2014. godine.
Tuženik u podnesku od 21. travnja 2021. god., ističe da tužitelj nije pristupio
na ročište određeno za dan 14. 04. 2021. god., pa su ispunjeni uvjeti za presumirano
povlačenje tužbenog zahtjeva.
Tuženik je zatražio parnični trošak.
Sud je u dokazne svrhe pregledao rješenje tužitelja br. 123888 od 23. srpnja
1999.god., Presudu ovog suda posl. br. IK-633/02 od 24.listopada 2002.god.,
Presudu Županijskog suda u Splitu br. Kž-555/02 od 25.veljače 2003.god., Presudu
ovog suda posl.br. IP-2243/02 od 21.lipnja 2011.god., Odštetni zahtjev tužitelja od
28.10.2020.god., Banku podataka doznačenih mirovinskih primanja od
28.10.2020.god., Izračun - pregled doznačenih mirovinskih primanja–predmet Ob-
03133724271 od 27. listopada 2020.god., Obavijest o broju štetovnog spisa br.29 AO
14729 2020 od 13.11.2020.god., Povratnicu - obavijest o prijemu od
02.11.2020.god., Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. 56 P-648/2017 od
17.veljače 2020.god., Prijedlog za medicinsko vještačenje s nalazom i mišljenjem o
zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti dr. med. M. B. od 31.12.1998.god.,
te Nalaz i mišljenje RF MIORH od 21.veljače 1999.godine.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Zakon o mirovinskom osiguranju (N.N. br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15,
120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2020.
godine, propisuje u Odredbama čl. 161, da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu
štetu za novčana davanja koja se isplaćuju na teret Mirovinskog osiguranja sve dok
traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u Mirovinskom osiguranju
(st.1). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz
ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz
Mirovinskog osiguranja, i to između ostalog: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi
priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata
invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje
prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (st.2 toč. 1).
U konkretnom slučaju na pripremnom ročištu zakazanom na dan 14. travnja
2021. god., nije bilo uvjeta za održavanje ročišta uslijed neiskazane dostave poziva
za tuženika, pa tuženik neosnovano ističe da su na tom pripremnom ročištu bili
ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.
Pregledom priloženog Rješenja RF MIORH AO br. 123888 od 23. srpnja 1999.
god., utvrđeno je da je osiguraniku D. Ž. rođ. …. god., kod kojeg je
nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede izvan rada, priznato pravo na
invalidsku mirovinu počevši od 31.12.1998. godine.
Spisu predmeta je priložen i Nalaz i Mišljenje Invalidske komisije RF MIORH-a
od 21. veljače 1999.god., u kojem se navodi da je osiguranik Ž. D. u
prometnom udesu teško povrijeđen …..god., kada je bio udaren od strane
drugog automobila. Liječen je na odjelu za neurokirurgiju KB S., gdje je u dva
navrata tj. tri operiran. Godinu dana nakon ozljede zaostaje lijevostrana spastična
hemipareza simt. epilepsija i razvijen psihoorg. sindrom. Također inkontinentio
urinae, te povremeni napadi nekontroliranog bijesa. Na komisiju dolazi u pratnji brata
i u vrlo psihomotornom nemirnom stanju, u kome izgovara nekontrolirane rečenice da
bi se postupno smirio i postao kooperativan. Status: slabije OMG, slabije uhranjen,
afedrilan, eupnoičan. Slabo orijentiran u vremenu i prostoru, teže pokretan.
Cirkunducija lijevom nogom, hoda uz pratnju druge osobe. Na glavi sa desne strane
stanje poslije kraniotomije sa nedostatnom plastikom veličine dječjeg dlana. Ne vidi
na lijevo oko, niti zjenica ne reagira na svjetlo ni akomodaciju. Kardiorespiratorno je
kompenziran, RR: 120/80. Abdomen: b.o. Sukusia renis obostrano pozitivna. Nosi
pelene u spoju sa gaćicama i anatomske uloške zbog inkontinencije urine. Na
okrajinama nema edema. Na lijevom gornjem ekstremitetu znaci lijevostrane
hemipareze srednjeg stupnja, a na lijevom donjem lakšeg stupnja. Spastička
kontraktura prstiju lijeve šake. Ekstremitete održava u AG položaju.
Invalidska komisija RF MIORH-a je mišljenja da postoji gubitak radne
sposobnosti jer nema preostale radne sposobnosti. Datum nastanka invalidnosti je
31.12.1998.godine. U obrazloženju mišljenja se navodi da je temeljem kliničkog
pregleda, te uvidom u podastrtu medicinsku dokumentaciju, nađen osiguranik sa
posljedicama teške traume glave, koju je zadobio prije 13 mjeseci u prometnom
udesu. Nakon operativnog zahvata i provedene rehabilitacije zaostala je lijevostrana
hemipareza, simpt. epilepsija, razvijen psihoorg. sindrom, te inkontinencija urine.
Stanje je definitivno. Utvrđuje se da je kod pregledanog nastupila invalidnost, te da
postoji potpuni i trajni gubitak sposobnosti za rad. Invalidnost postoji od dana
pregleda, a postojala je i od dana obrade ordin. liječnika. Na obr. 4 IN-tj. od
31.12.1998. godine.
Naprijed izneseni sadržaj priložene medicinske dokumentacije u potpunosti
otklanja izneseni prigovor tuženika o nedostatku uzročno-posljedične veze između
posljedica tjelesnih ozljeda predmetnog osiguranika tužitelja D. Ž.,
zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, i priznanja prava na invalidsku
mirovinu predmetnom osiguraniku uslijed potpune nesposobnosti za rad, a time i
isplata invalidske mirovine predmetnom osiguraniku od strane tužitelja.
Osim toga, citirana odredba čl. 161 st. 2 toč. 1 sada važećeg Zakona o
mirovinskom osiguranju, u potpunosti otklanja izneseni prigovor tuženika, da je
osiguranik tužitelja D. Ž. rođen …. god., te bi po redovitom
tijeku stvari dana 03. srpnja 2015. god., stekao uvjete za starosnu mirovinu, pa da bi
u slučaju kada bi i imao pravo na regres isplaćene mirovine, tužitelj eventualno imao
pravo na visinu štete koja bi predstavljala razliku iznosa isplaćene mirovine, i
starosne mirovine.
Naime, tužitelju prema sada važećem Zakonu o mirovinskog osiguranju,
pripada pravo na naknadu stvarne štete u visini ukupnih svota davanja i troškova koji
se predmetnom osiguraniku isplaćuju iz Mirovinskog osiguranja, i to u konkretnom
slučaju u visini novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku
mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je
li predmetni osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili
starosnu mirovinu.
Među parničnim strankama nije sporno da se predmetnom osiguraniku
D. Ž. iz sredstava Mirovinskog osiguranja, isplaćuje upravo invalidska
mirovina i nakon navršene njegove 65 godine života (…... god.), pa dakle
i tijekom dijela spornog razdoblja od 01. prosinca 2018. god., do 30. listopada 2020.
godine.
Među parničnom strankama nije sporna niti visina predmetnog potraživanja, a
sukladno priloženoj Banci podataka doznačenih mirovinskih primanja od 28. 10.
2020. god., i Izračunu - pregledu doznačenih mirovinskih primanja – predmet Ob-
03133724271 od 27. listopada 2020. god., a sve u visini od 70 % isplaćenih iznosa,
odnosno u visini doprinosa osiguranika tuženika M. B. nastanku predmetne
prometne nezgode, a time i visini doznačenih mirovinskih primanja predmetnom
osiguraniku D. Ž. iz M. osiguranja.
Međutim, u sporno vrijeme kada je predmetnom osiguraniku priznato pravo na
invalidsku mirovinu (23. srpnja 1999. god.) važeći Zakon o mirovinskom osiguranju
(N.N. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05 i 43/07),
propisivao je u Poglavlju X Naknada štete, u čl. 160, da Zavod ima pravo zahtijevati
naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju
novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja (st. 1). Naknadu stvarne štete, koju
Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona, obuhvaća troškove i svote
davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: između ostalog, 1. novčana
davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti (st. 2 toč.
1). Visina naknade štete prema odredbama stavka 2. točke 1. ovoga članka određuje
se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno
osobe po kojoj su članovi obitelji stakli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje
prava na punu starosnu mirovinu (st. 5).
Kada se imaju u vidu naprijed citirane odredbe u sporno vrijeme važećeg
Zakona o mirovinskom osiguranju, razvidno je da tuženik osnovano prigovara da
tužitelj ne može osnovano potraživati naknadu štete u visini sukladno priloženoj
Banci podataka doznačenih mirovinskih primanja od 28. 10. 2020. god., i Izračunu -
pregledu doznačenih mirovinskih primanja – predmet Ob-03133724271 od 27.
listopada 2020. god., i to u visini od 70 % isplaćenih iznosa predmetnom osiguraniku,
a sve obzirom da mu sukladno u sporno vrijeme važećem Zakonu o mirovinskom
osiguranju, pripada pravo na naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja
isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, a koja se
određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika,
potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu.
Tužitelj tijekom postupka (postupak u sporovima male vrijednosti) ne doprinosi
sudu dokaze, a niti predlaže izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja pripadajuće
mu visine naknade štete za sporno razdoblje od 01. prosinca 2018. god., do 31.
listopada 2020. god., a sukladno naprijed citiranim odredbama u sporno vrijeme
važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju, pri čemu valja imati u vidu i nespornu
činjenicu da je tuženik za sporno razdoblje isplatio tužitelju predmetnu naknadu štete
u visini od 38.402,90 kn.
Slijedom svega navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim bi
se tuženiku naložilo da naknadi tužitelju štetu u iznosu od 7.102,00 kn sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća 18. studenog
2020. god., tj. po proteku 15 dana od zaprimljenog odštetnog zahtjeva (priložena
Povratnica - obavijest o prijemu od 02.11.2020. god.), pa do isplate, a sve u korist
Državnog proračuna RH br. HR1210051863000160, model 26, poziv na br. 5908-19-
19-03133724271.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o
parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku su priznati troškovi za
sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 kn, sukladno
važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).
U Splitu, 14. svibnja 2021. godine
S U D A C
Živomir Topić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude i rješenja. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.
Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA: - tužitelju
- tuženiku