Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 78 -3948/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 -3948/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. R., Ž. fašizma 1/I, OIB , kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz O. društva V. i partneri d.o.o. u R., N. T. 9/V-VI, protiv tuženika N.E.K. d.o.o., R., Š. X. divizije 45, OIB , kojeg zastupa punomoćnica A. M. D., odvjetnica u O. društvu S. i partneri d.o.o. u R., R. 4, radi isplate iznosa od 20.064,29 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-495/2019-13 od 30. srpnja 2020., 14. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-495/2019-13 od 30. srpnja 2020.

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-495/2019-13 od 30. srpnja 2020. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja, zbog čega je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev. Nadalje, prvostupanjski sud ukazuje kako dokazne prijedloge stranaka podnesene protivno odredbi čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) nije uzeo u obzir.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako se sud nije očitovao na tužiteljev prijedlog za provođenje financijskog vještačenja, istaknut u podnesku 3. ožujka 2020., što je bio dužan učiniti. Takav postupak suda protivan je zakonu i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5330/2016 od 19. lipnja 2019., prema kojoj je sud dužan navesti razloge zbog kojih nije prihvatio pojedini dokazni prijedlog. Osim toga, ukazuje kako prvostupanjski sud nije cijenio sve isprave u spisu, a posebno ne preglede prometa na žiro računu, makar su isti bili uredno poslani uz podnesak tužitelja od 3. ožujka    2020. Pri tome smatra kako je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 461.a ZPP-a, pri čemu tužitelju nije dana mogućnost očitovanja na podnesak tuženika zaprimljen na ročištu 16. lipnja 2020. Osim toga, ukazuje i kako sud nije proveo glavnu raspravu na ročištu na kojemu je zaključio prethodni postupak. Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

6. Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tužitelj ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5. i 10. ZPP-a.

8. Nadalje, žalitelj neosnovano tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.

9. Osim toga, u sporovima male vrijednosti postoji i pravo suda da ne uzme u obzir dokazne prijedloge koji su podneseni protivno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi, odgovoru na tužbu ili podnescima iz st. 3. i 4. čl. 461.a ZPP-a.

10. Naime, u sporovima male vrijednosti koji su pokrenuti prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je dužan predložiti dokaze i isprave u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, a tuženik u daljem roku od 15 dana očitovati se na podnesak tužitelja, o čemu ih je sud dužan posebno upozoriti u rješenju kojim ukida platni nalog (čl. 461.a st. 3., 4. i 5. ZPP-a).

11. Bez obzira na to što se tom odredbom regulira postupak suda i dužnosti stranaka u slučaju izdavanja platnog naloga (čl. 445.a - 456. ZPP-a), ista se,    sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) primjenjuje i na postupke pokrenute prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

12. Kako je u ovom postupku prvostupanjski sud naveo kako dokaze predložene protivno odredbi čl. 461.a ZPP-a nije uzeo u obzir, potrebno je utvrditi da li je takva odluka suda u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

13. U ovom konkretnom predmetu, prvostupanjski je sud rješenjem od 25. veljače 2020. upozorio stranke na dužnost postupanja po odredbi čl. 461. st. 3. i 4. ZPP-a.

14. Tužitelj je, podneskom koji je zaprimljen na sudu 10. ožujka 2020., a nosi datum 3. ožujka 2020., kao dokaz svojih tvrdnji predložio saslušanje svjedoka čije će podatke naknadno dostaviti, financijsko vještačenje, cit. „prema potrebi“, te pribavu podataka o odbitku pretporeza od Ministarstva financija.

15. Na pripremnom ročištu 16. lipnja 2020., na kojemu je zaključen prethodni postupak, nakon primitka dopisa Ministarstva financija, punomoćnik tužitelja odustao je od prijedloga za saslušanjem svjedoka, već je predložio saslušanje stranaka, pri čemu se posebno ukazuje i na to kako nije tražio nikakav rok za itovanje na podnesak tuženika. Kako tužitelj nije obrazložio opravdane razloge zbog kojih prijedlog za saslušanje stranaka nije predložio u podnesku od 10. ožujka 2020., prvostupanjski sud isti pravilno nije uzeo u obzir primjenom čl. 461. st. 6. i 7. ZPP-a.

16. Što se tiče provođenja dokaza financijskim vještačenjem, koje je predloženo, cit. „prema potrebi“, punomoćnik tužitelja na tom ročištu nije obrazložio postoji li potreba za njegovim provođenjem, niti se iz ranijeg podneska tužitelja može zaključiti na koju bi se okolnost taj dokaz trebao provesti.

17. Imajući u vidu tako nejasno i uvjetno predložen dokaz, niti ovaj sud ne vidi razlog zbog kojega bi se isti provodio, posebno što je tužitelj, na ročištu za glavnu raspravu 9. srpnja 2020. istaknuo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga te predložio provođenje dokaza uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te zaključenje glavne rasprave. Iz ovoga jasno proizlazi kako je, u stvarnosti, tužitelj odustao i od ovako uvjetno te nejasno predloženog dokaza za provođenje financijskog vještačenja.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju se poziva tužitelj u svojoj žalbi.

19. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno proveo postupak, a zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao postojanje svoje tražbine nije u suprotnosti sa ispravama u spisu, što znači kako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).


 

20. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

21. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na pojedine radnje, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

22. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 14. svibnja 2021.

        Sudac

Mladen Šimundić




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu