Poslovni broj: 78 Pž-1026/2020-4

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-1026/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj  stvari tužitelja T. I. d.o.o. Z., J. G. 1, OIB  …, kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u R.,  P. 18, protiv tuženika I. P. d.o.o. (ranije I. P., javna  ustanova) P., T. kralja T. 16, OIB …, kojeg zastupaju  punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i partneri iz Z.,  R. cesta 22, radi isplate iznosa od 4.950,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi  protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-194/2018-17 od 13. prosinca  2019., 14. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-194/2018-17 od 13. prosinca 2019.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelj plati trošak  odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-194/2018-17 od 13.  prosinca 2019. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke  presude), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu  od 3.012,50 kn (točka II. izreke presude). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako  je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je zastupnik po zakonu tuženika potpisao  sporni Ugovor, no da u trenutku potpisa u istome nisu bili navedeni podaci o cijeni,  kao bitan element ugovora o kupoprodaji, zbog čega ugovor ne proizvodi pravne  učinke sukladno čl. 384. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

2. Protiv navedene presude žalbu je uložio tužitelj, navodeći kako presudu  pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene  materijalnog prava. Navodi kako nije točno da stranke, prilikom sklapanja ugovora,  nisu pregovarale te isto tako tvrdi da su prilikom potpisa ugovora podaci o cijeni bili  popunjeni, a da je iskaz zastupnika po zakonu tuženika neživotan i neuvjerljiv. Prema        mišljenju žalitelja, teret dokaza bio je na tuženiku, koji nije dokazao da prilikom  sklapanja ugovora u isti nisu bili upisani bitni elementi. Pri tome se poziva na odluku  Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7529/2017 od 11.  listopada 2019., u kojoj se odlučivalo o istovjetnom pitanju. Predlaže ukinuti presudu i  predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno istu preinačiti i održati na snazi  platni nalog uz naknadu troškova tužitelju.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužitelja te predlaže odbiti  žalbu kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502.  st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99,  117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) s  obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od  50.000,00 kn.

6. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i  nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a.  Stoga ovaj sud nije ispitivao navode žalitelja u dijelu kojim tuženik osporava  zaključke suda koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje (sadržaj ugovora  prilikom potpisivanja te pitanje pregovaranja), Međutim, i ovi su žalbeni razlozi  ispitani, no u okviru moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.  st. 2. t. 11. ZPP-a, odnosno da li su zaključci suda u suprotnosti s ispravama u spisu.

7. Stoga je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a  u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na  bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,  11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu  učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po  službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi podnositelj žalbe ne poziva na neku od bitnih  povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5., 6. i 10. ZPP-a.

9. Tužitelj se u svojoj žalbi poziva na odluku Visokog trgovačkog suda  Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7529/2017 od 11. listopada 2019. za koju  smatra da potvrđuje njegovo pravno shvaćanje. U odnosu na taj žalbeni navod, ovaj  sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne  sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime,  prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan  Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl.  115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u  odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke,  posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg  višeg suda.

10. Što se tiče te odluke, ovaj sud prvenstveno ukazuje kako je činjenična  situacija u predmetu na koji se tužitelj poziva bila bitno drugačija, jer je u istome  protivna strana osporavala da bi uopće potpisala Ugovor.

11. Nasuprot tome, u ovom konkretnom predmetu tuženik ne spori da je  potpisao taj dokument, no navodi da u istome nije bila navedena cijena konkretnog  proizvoda, na koju je okolnost proveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu  tuženika koji je ugovor i potpisao. Navedeni iskaz zastupnika po zakonu tuženika  prvostupanjski je sud prihvatio kao uvjerljiv i životan, te je temeljem njega utvrdio  kako u trenutku kada je tuženik potpisao ugovor isti nije sadržavao cijenu kao bitni  element kupoprodajnog ugovora.

12. Na tako utvrđeno stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe  čl. 384. st. 1. ZOO-a, te utvrdio kako ugovor nema pravni učinak jer ugovorom o  kupoprodaji cijena nije određena, niti ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću  kojih bi se ona mogla odrediti, zbog čega je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni  zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

13. Nadalje, odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi čl. 154.  st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova  odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15).

14. Kako tužitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio koju  od navedenih odredbi na učinjene radnje, niti je takva povreda utvrđena po službenoj  dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

15. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

16. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a tužiteljev zahtjev za  naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, s obzirom na to da  troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi  odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.

Zagreb, 14. svibnja 2021.

Sudac

Mladen Šimundić