1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-95/20-20

 

                                                                                   

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Vesne Maslov kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Lj. Z. iz Š., P. ., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Šubićeva 29, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) N. p. K., T.I. P. . br. ., Š., i zainteresirane osobe pod 2) N. S. iz Z., P. P. ., oboje zastupani po zajedničkom odvjetničkom uredu M. & M., Š., S. R. ., radi povrede prava prednosti pri zapošljavanju, nakon javne rasprave održane i zaključene 7. svibnja 2021., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 14. svibnja 2021.  

 

p r e s u d i o   j e

 

I.        Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-116-02/20-01/16 URBROJ: 443-01-23-02/2-20-2 od 7. svibnja 2020.

II.     Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-116-02/20-01/17 URBROJ: 443-01-23-02/2-20-2 od 12. svibnja 2020.

 

 

                                                               r i j e š i o    j e

 

O troškovima upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 24. lipnja 2020. osporava se rješenje tuženika Klasa: UP/II-116-02/20-01/16 Urbroj: 443-01-23-02/2-20-2 od 7. svibnja 2020. (dalje: osporeno rješenje od 7. svibnja 2020.), kojim se po žalbi J.u. „N.p. K.“ poništava rješenje višeg inspektora rada Državnog inspektorata Područnog ureda Split Ispostave u Šibeniku Klasa: UP/I-116-02/19-01/8 Urbroj: 443-13-10-04-06/3-19-16 od 23. prosinca 2019. i donosi novo rješenje kojim se odbija tužiteljičin zahtjev za ostvarivanjem prava prednosti pri zapošljavanju na radnom mjestu ravnatelja/ravnateljice J. u. „N.p. K.“.

2. Prvostupanjskim rješenjem usvaja se tužiteljičin zahtjev i utvrđuje da je sklapanjem ugovora o radu 29. srpnja 2019. između J. u. „N. p. K.“ i N. S., tužiteljici kao podnositeljici zahtjeva povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju u j. u.(točka 1.), koje pravomoćno rješenje predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu čijim je sklapanjem podnositeljici zahtjeva povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju (točka 2.). 

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi u bitnome navodi kako tuženik, osim što parafrazira žalbene navode, ne daje posebne razloge za svoju odluku. Umjesto da obrazloži razloge svoje odluke tuženik se upušta u „interpretiranje“ onog što provoditelj natječaja ima pravo. Postupak nadzora je samostalni upravni postupak u kojem se inspekcijsko tijelo prvenstveno vodi odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Predlaže osporeno rješenje od 7. svibnja 2020. poništiti.

4. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća kako se, protivno tužiteljičinim tvrdnjama, u obrazloženju osporenog rješenja očitovao na žalbene navode N. K. i iznio razloge zbog čega istu nalazi djelomično osnovanom. Iako odredbama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13, 15/18, 14/19), Zakona o ustanovama (Narodne novine, br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Statutom N. K. te odredbama ZOR-a nije izričito propisan odnosno utvrđen postupak provođenja javnog natječaja izbora kandidata, ne znači da je način izbora kandidata provođenjem usmenog razgovora (intervjua) zabranjen. Stajalište kako je provedba testiranja intervjua dopuštena metoda odabira kandidata, ako je poslodavac odluči primijeniti, potvrđena je primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broja Us-10508/2010-9 od 7. prosinca 2012. Tužiteljica, koja se pozvala na pravo prednosti pri zapošljavanju, ostvarila je ukupno manji broj bodova od izabrane kandidatkinje, zbog čega se ne može pozivati na prava koja za nju proizlaze iz odredbe članka 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Neovisno o tome što u samom tekstu natječaja nije bio izričito propisan postupak provođenja javnog natječaja i izbora kandidata, s obzirom da se radi o imenovanju na određeni položaj koji obuhvaća skup uvjeta potrebnih za obavljanje rukovodnih poslova odnosno ovlasti i odgovornosti u upravljanju ustanovama, gdje se od kandidata očekuju posebne individualne kvalitete i organizacijske sposobnosti, mogao se provesti izbor kandidata provođenjem usmenog razgovora. Tuženik ističe da se radi o radnom mjestu kod kojeg su, osim ispunjavanja formalnih uvjeta iz natječaja, potrebne određene sposobnosti koje se mogu utvrditi samo u neposrednom kontaktu s kandidatima. Tužiteljica je pred Povjerenstvom za provođenje natječaja za imenovanje ravnateljice N. K. pod jednakim uvjetima kao i svi ostali kandidati imala mogućnost obrazložiti koncepciju rada i razvoja N. K. koju je priložila na natječaj. Pored toga, Povjerenstvo da je čak i bez provođenja intervjua imalo ovlasti ocijeniti dostavljene koncepcije rada i razvoja N. K. i na taj način provesti izbor kandidata za radno mjesto ravnatelja/ice. Predlaže se tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 19. stavak 1. ZUS u spor su uključeni J. u. „N. p. K.“ kao zainteresirana osoba pod 1) i N. S. kao zainteresirana osoba pod 2).

6. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 1) u bitnome ističe da je radni odnos ravnatelja nacionalnih parkova zasnovan temeljem rješenja nadležnog ministra, a ne ugovora o radu. Nakon konačnosti upravnog akta o imenovanju ravnateljice sklopljen je ugovor kojim izabrana kandidatkinja i javna ustanova uređuju međusobna prava i obveze. U konkretnom slučaju da nema mjesta pozivanju na pravo prednosti pri zapošljavanju jer tužiteljica i zainteresirana osoba pod 1) nisu ostvarile jednak broj bodova. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

7. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 2) u bitnome ističe da je u ponovljenom postupku, nakon presude ovog suda posl. br. UsIrs-32/19 od 18. srpnja 2019., uzimajući u obzir Koncepciju rada i razvoja, kao i rezultat postignut na razgovoru (intervju) te dosadašnjeg radnog iskustva, nadležni ministar donio rješenje o imenovanju ravnateljice. Rješenje da je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojem je utvrđeno da tužiteljica i zainteresirana osoba pod 2) nisu imale jednake uvjete, jer je izabrana kandidatkinja ostvarila četiri boda više od tužiteljice.  Iz navedenog zaključuje kako se tužiteljičino eventualno pravo na prednost pri zapošljavanju moglo povrijediti isključivo u postupku imenovanja ravnatelja. Dakle, nakon što je konačnim upravnim aktom izabrana ravnateljica javne ustanove, nema objektivne mogućnosti povrede prava pri zapošljavanju jer je radni odnos ravnatelja započeo trenutkom imenovanja na taj položaj. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na stajalište koje je po tom pitanju zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. broja Gžr-826/2018 od 31. listopada 2019. U iznesenom nalazi razloge za odbijanje tužbe kao neosnovane.

8. Tijekom spora strankama je sukladno odredbi članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Na ročištu održanom 29. rujna 2020. uvidom u spis tuženog tijela utvrđeno je da je po žalbi zaineresirane osobe pod 2) N. S. na prvostupanjsko rješenje doneseno rješenje Klasa: UP/II-116-02/20-01/17 Urbroj: 443-01-23-02/2-20-2 od 12. svibnja 2020. (dalje: rješenje o 12. svibnja 2020.), čija je izreka sadržajno identična rješenju tuženika kojom je prvostupanjsko rješenje poništeno po žalbi zainteresirane osobe pod 1) J. u. „N. p.K.“. Rješenje od 12. svibnja 2020. tužiteljici u upravnom postupku nije ni dostavljeno.

10. Kako je u upravnom postupku propušteno zaključkom spojiti upravne stvari koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (članak 44. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku) to je, nakon uručenja ovog rješenja, sud dopustio opunomoćeniku tužiteljice proširiti tužbeni zahtjev i na rješenje Klasa: UP/II-116-02/20-01/17 Urbroj: 443-01-23-02/2-20-2 od 12. svibnja 2020. 

11. U dopunjenoj tužbi kojom obuhvaća i rješenje od 12. svibnja 2020. tužiteljica u odnosu na ranije izneseno ističe da se pred ovim sudom vodi spor radi (ne)zakonitosti rješenja o imenovanju Ministarstva zaštite okoliša i energetike Klasa: UP/I-112-02/19-01/09 od 26. srpnja 2019., zbog čega bi, smatra, trebalo zastati s postupanjem u ovom upravnom sporu, dok se u tom sporu ne raspravi pravilnost kriterija i bodovanja kandidata. Za razliku od tuženika koji ne daje jasne razloge za svoju odluku, prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno postojanje povrede koja predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu. Stoga, ovako proširenim tužbenim zahtjevom predlaže poništiti i rješenje od 12. svibnja 2020.

12. U odgovoru na dopunjenu tužbu od 19. studenog 2020. zainteresirana osoba pod 1) očituje se sadržajno identičnim navodima kao u odgovoru od 19. listopada 2020. (vidi točku 6.).

13. U odgovoru na dopunjenu tužbu od 20. studenog 2020. tuženik ponavlja prethodno istaknute navode (vidi točku 4.).

14. Prema mišljenju opunomoćenika tužiteljice iznesenom na drugom ročištu održanom 7. svibnja 2020. za rješavanje ovog upravnog spora od odlučnog je značenja ishod upravnog spora pod posl.br. UsIrs-114/19 u kojem tužiteljica osporava rješenje o imenovanju zainteresirane osobe pod 2). Nadležno Ministarstvo i tuženik zauzimaju stajalište kako ministar ima neograničeno pravo ocjene koncepcije koju su kandidati predložili, a sama odluka o izboru pravda se osobnim svojstvima izabrane kandidatkinje što je izvan teksta samog natječaja. Na okolnosti načina na koji je proveden natječaj predlaže izvesti dokaz saslušanjem člana Povjerenstva I. V..

Opunomoćenica tuženika ponavlja kako ni jednim propisom nije zabranjeno provođenje usmenog razgovora i protivi se izvođenju dokaza.

Opunomoćenica zainteresiranih osoba smatra kako tužiteljica pokušava predmet ovog spora proširiti na pitanje može li tuženik u svom djelokrugu kontrolirati rad Povjerenstva nadležnog Ministarstva u postupku izbora kandidata za ravnatelje javnih ustanova odnosno na odluku nadležnog ministra o izboru najpovoljnijeg kandidata koja donosi po diskrecijskom pravu. U suštini je predmet ovog upravnog spora sklopljeni ugovor o radu, dok je sve ostalo predmet drugog upravnog spora koji se, također, vodi pred ovim sudom. U prilog svojim tvrdnjama opunomoćenica se poziva na priloženu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rvr-314/2003 u kojoj je jasno definirano da se radnopravni status ravnatelj ustanove određuje odlukom nadležnog ministarstva, a ugovorom o radu ostala prava i obveze iz radnog odnosa ustanove i imenovanog ravnatelja.  

Opunomoćenik tužiteljice u bitnome uzvraća da je upravo rješenje o imenovanju ravnateljice pretpostavka za sklapanje ugovora o radu. Na prijedlog nadležnog Ministarstva doneseno je rješenje o prekidu u sporu posl. br. UsIrs-114/19, pa je tako pitanje povrede prava hrvatskih branitelja stavljeno izvan konteksta zakonitosti rješenja o odabiru kandidata.

15. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženog svjedoka na okolnosti provođenja natječaja, jer se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište o zakonitosti rješenja tuženika kojim je, protivno stajalištu prvostupanjskog tijela, odbijen tužiteljičin zahtjev za ostvarivanjem prava prednosti pri zapošljavanju na radnom mjestu ravnatelja/ravnateljice J. u. „N.p. K.“, te s tim u vezi tumačenjem propisa koji uređuju ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

16. Za rješavanje ovog spora mjerodavne su odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, u daljnjem tekstu: Zakon).

Tim Zakonom, između ostalog, uređuju se prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te uvjeti i način ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju. Za razliku od ranijeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 33/13, 140/12, 148/13, 92/14) koji je predviđao iznimku od prednosti pri zapošljavanju kod rukovodećih radnih mjesta, novi Zakon napušta takvo ograničenje i proširuje primjenu ovog instituta, čime se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata pruža mogućnost pozivanja na pravo prednosti pri zapošljavanju i kod tih radnih mjesta. Prema Konačnom prijedlogu Zakona intencija je zakonodavca ojačati postojeće mehanizme ostvarivanja prednosti pri zapošljavanju.

Nastavno tome, uređujući prava branitelja u svezi s radom i prava na prednost pri zapošljavanju odredba članka 102. stavak 1. Zakona uvodi obvezu javnim službama i javnim ustanovama kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima prilikom zapošljavanja temeljem javnog natječaja, oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način da prilikom zapošljavanja daju prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata.

Prema tom članku:

(4) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga članka provodi nadležna inspekcija koja je po posebnim propisima ovlaštena za nadzor u svezi sa zapošljavanjem po službenoj dužnosti ili na zahtjev osobe iz stavaka 1. ‒ 3. ovoga članka kojoj nije dana prednost pri zapošljavanju.

(6) Osoba iz stavaka 1. ‒ 3. ovoga članka kojoj nije dana prednost pri zapošljavanju može podnijeti zahtjev nadležnoj inspekciji za provedbu nadzora u roku od 30 dana od dana dostave obavijesti iz stavka 5. ovoga članka ili u roku od 30 dana saznanja o sklapanju ugovora o radu s izabranim kandidatom, a najkasnije u roku od šest mjeseci od sklapanja ugovora o radu s drugim kandidatom.

(7) U slučaju zasnivanja radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu, nadležna inspekcija obvezna je razmotriti zahtjev iz stavka 6. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(8) Ako nadležna inspekcija utvrdi da je sklapanjem ugovora o radu povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju osobe iz stavaka 1. ‒ 3. ovoga članka, rješenjem će utvrditi povredu prava prednosti. Pravomoćno rješenje predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu čijim sklapanjem je to pravo povrijeđeno.

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka, pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka obvezna je s osobom iz stavaka 1. ‒ 3. ovoga članka, kojoj je rješenjem iz stavka 8. ovoga članka utvrđena povreda prava prednosti pri zapošljavanju, sklopiti ugovor o radu u roku od osam dana od otkaza ugovora, čijim sklapanjem je povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju.

(10) Ako pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka u roku iz stavka 9. ovoga članka ne sklopi ugovor o radu s osobom iz stavaka 1. ‒ 3. ovoga članka kojoj je rješenjem iz stavka 8. ovoga članka utvrđena povreda prava prednosti pri zapošljavanju, smatra se da je ugovor o radu sklopljen po sili zakona.

17. Među strankama nije sporno da je u ponovljenom postupku nakon presude ovog suda posl. br. UsIrs-32/19-14 od 18. srpnja 2019., rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike Klasa: UP/I-112-02/19-01/09 Urbroj: 517-10-19-5 od 26. srpnja 2019. zainteresirana osoba pod 2) imenovana ravnateljicom J. u. „N. p. K.“, na razdoblje od četiri godine. Po donošenju rješenja o imenovanju, sklopljen je 29. srpnja 2019. Ugovor o radu na određeno vrijeme kojim zainteresirana osoba pod 1), kao poslodavac, i zainteresirana osoba pod 2) kao ravnateljica utvrđuju međusobna prava i obveze na radu i u svezi s radom u razdoblju od 26. srpnja 2019. na vrijeme od četiri godine odnosno do razrješenja s dužnosti ravnateljice (članak 2.). Istim je Ugovorom zajednički i nesporno između ugovornih strana utvrđeno da je zainteresirana osoba pod 1) imenovana ravnateljicom rješenjem o imenovanju od 26. srpnja 2019. (članak 1.).

18. Prema odredbi članka 135. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13, 15/18, 14/19, u daljnjem tekstu: ZZP) ravnatelja javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode imenuje i razrješuje ministar (stavak 1.), na temelju javnog natječaja kojega raspisuje upravno vijeće. Mandat ravnatelja traje četiri godine i ista osoba može biti ponovo izabrana (stavak 2.), ravnatelj javne ustanove ima prava i obveze utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom (stavak 4.).

19. Na isti način pitanje imenovanja i razrješenja ravnatelja u članku 26. stavak 1. uređuje Statut J. u. „N. p. K.“ iz rujna 2014. koji u odredbi članka 26. stavak 5. propisuje da se međusobna prava i obveze ravnatelja i Ustanove uređuju ugovorom o radu, koji u ime Ustanove sklapa predsjednik Upravnog vijeća, u skladu s odlukom Upravnog vijeća o bitnim sastojcima ugovora.

20. Iz navedenih odredaba proizlazi posebna narav mandatnog radnog odnosa ravnatelja u odnosu na „klasično“ zasnivanje radnog odnosa. Mandatna radna mjesta (funkcije) inače se ne popunjavaju ugovorom o radu, već odlukom nadležnog tijela. To je ovdje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike koje je donijelo rješenje o imenovanju ravnateljice. To je rješenje konstitutivni temelj mandatnog radnog odnosa, nakon kojeg se sklopljenim ugovorom o radu uređuju međusobna prava i obveze ravnateljice i ustanove u koju je imenovana. U pravu je tužiteljica kada rješenje od 26. srpnja 2019. tumači kao condicio sine qua non bez kojeg ne bi bilo moguće sklopiti ugovor o radu. Međutim, ugovorom o radu, koji je sadržajno u suštini deklaratornog dopunjujućeg karaktera, nije zasnovan radni odnos pa posljedično tome nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 102. stavak 8. Zakona, prema kojoj nadležna inspekcija, u slučaju da je ugovorom o radu povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju utvrđuje povredu prava. Na ovakav zaključak upućuje i odredba članka 102. stavak 9. Zakona, prema kojoj je, u slučaju da nadležna inspekcija utvrdi povredu prava prednosti, javna ustanova dužna sklopiti ugovor o radu u roku od osam dana od otkaza ugovora, čijim je sklapanjem došlo do povrede prava prednosti pri zapošljavanju. Kod imenovanja ravnatelja ustanova nije moguće sklapanje ugovora o radu prije akta o imenovanju kojim se uspostavlja radnopravni status ravnatelja/ice. U okolnostima kada se radnopravni status zasniva rješenjem o imenovanju, ugovor kojim se samo uređuju međusobna prava i obveze koja proizlaze iz radnog odnosa nije akt kojim se može povrijediti zakonsko pravo prednosti pri zapošljavanju.

21. Zaključno, tužiteljica kao i svi hrvatski branitelji iz Domovinskog rata imaju pravo prednosti pri zapošljavanju na rukovodeća radna mjesta. Međutim, prema ocjeni suda, zakonodavac je kod donošenja novog Zakona, svoju namjeru da hrvatskim braniteljima na tržištu rada opravdano omogući pozivanje na prednost pri zapošljavanju i na rukovodeća radna mjesta, pod jednakim uvjetima, što ranijim zakonom nije bio slučaj, propustio na odgovarajući uskladiti odredbe Zakona kojima se štiti pravo na prednost pri zapošljavanju i popunjavanje radnog mjesta s odredbama zakona kojima se uređuje imenovanje ravnatelja u ustanovama odnosno mandatnim funkcijama kojima prije sklapanja ugovora o radu nužno prethodi akt kojim se zapravo uspostavlja radni odnos.

              21. S obzirom na navedeno, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

              23. Temeljem odredbe članka 79. stavak 6. ZUS o troškovima spora sud će odlučiti  posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude.

 

 

U Splitu 14. svibnja 2021.

 

 

S U T K I N J A 

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.