- 1 -                       Broj:  Ppž-5160/2021

                    

             

 

 

 

     U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić, kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe R.E.G. d.o.o. sa sjedištem u Z. i 2. okrivljenog G.R. kao odgovorne osobe zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. u svezi st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11., 74/13., 69/17., 133/20.), odlučujući o žalbi 1. okrivljene pravne osobe R.E.G. d.o.o. Z., podnesenoj po branitelju N.S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva XX d.o.o. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 52. PpJ-2806/20 od 19. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.                  Odbija se kao neosnovana žalba 1. okrivljene pravne osobe R.E.G. d.o.o. sa sjedištem u Z. i prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja potvrđuje. 

 

2.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) 1. okrivljena pravna osoba R.E.G. d.o.o. sa sjedištem u Z. je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljena pravna osoba R.E.G. d.o.o. sa sjedištem u Z.  i 2. okrivljeni G.R. kao odgovorna osoba, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. u svezi st. 3. Zakona o strancima za koji prekršaj je 1. okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna, a 2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna koju kaznu su obvezni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi sa čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljeni su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 550,00 kuna, svaki.

 

              3. Protiv te presude 1. okrivljena pravna osoba R.E.G. d.o.o. u stečaju je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

              4. Žalitelj u bitnom ističe da je izreka pobijane presuda proturječna sama sebi i razlozima presude, da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima odluke u sadržaju zapisnika i samog zapisnika čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, a jednako tako žalitelj ističe da je nad 1. okrivljenom pravnom osobom otvoren stečaj te da prvostupanjski sud uopće nije to uzeo u obzir niti cijenio prilikom odlučivanja o krivnji i prekršajnopravnim sankcijama, a da pravne posljedice otvaranja stečaja nad 1. okrivljenikom nastupile su u smislu čl. 88. st. 1. Stečajnog zakona početkom dana kada je oglas o otvaranju stečajnog postupka bio istaknut na oglasnoj ploči suda, dakle dana 15. listopada 2020. te dostavljaju uz žalbu rješenje o otvaranju stečajnog postupka i izvješće stečajnog upravitelja.

 

              Žalitelj navodi da je sud pravovremeno stečajna upraviteljica izvijestila o činjenici otvaranja stečajnog postupka i predložila da se oslobodi 1. okrivljenika od prekršajne odgovornosti te da sud nije se obazirao na te navode nego je samo to konstatirao kao činjenicu te smatra da je pogrešno utvrđena bitna činjenica nastanka okolnosti za isključenje krivnje, a što dovodi do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              5. Predlažu da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda preinači na način da se 1. okrivljenika odnosno pravnu osobu oslobodi od prekršajne odgovornosti jer da je pobijana presuda suprotna zakonskim odredbama i oportunitetu.

 

              6. Žalba nije osnovana.

 

              7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. 

 

              8. Jednako tako ovaj Sud nije prihvatio žalbeni navod da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, odnosno izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi i razlozima presude, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima odluke o sadržaju zapisnika i samog zapisnika, kako to žalitelj paušalno u žalbi ističe.

 

              9. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti utvrđeno na temelju provedenog dokaznog postupka i to na temelju obrane koju je dostavila stečajna upraviteljica budući da je nad 1. okrivljenom pravnom osobom otvoren stečajni postupak odlukom Trgovačkog suda u Osijeku broj: 6St-230719 od 15. listopada 2020. a stečajnom upraviteljicom je imenovana B.S. te iz obrane koja je dostavljena od stečajne upraviteljice razvidno je da ista nije upoznata sa okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, smatrala je da njena nadležnost na raspravi nije neophodna za donošenje zakonite odluke, u postupku je ispitan 2. okrivljeni G.R. odgovorna osoba u pravnoj osobi te je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret navodeći da nije zapošljavao strance na gradilištu u Šibeniku, da je samo E.B. zvanog E. povezao iz LJ. do Z. i da ga više nikada nije vidio. Nadalje, u postupku je ispitan kao svjedok E.B., izvršen je uvid u fotografije (list 45 spisa) te je svjedok nakon što mu je pročitan zapisnik o ispitivanju sastavljen 4. rujna 2018. u cijelosti ostao kod tog iskaza, i prvostupanjski sud je analizom i ocjenom provedenih dokaza cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju u smislu odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da su provedeni dokazi dostatni i da imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o krivnji, odnosno sud je iskaz ispitanog svjedoka E.B. prihvatio kao istinit, uvjerljiv, logičan i nedvosmislen budući da se svjedok sjećao događaja i nakon toliko godina, dakle odluka o krivnji je argumentirano obrazložena koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              10. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni prijedlog okrivljene pravne osobe da zbog otvaranja stečaja, o čemu su dostavili dokaze prvostupanjskom sudu, je okolnost i bitna činjenica za isključenje krivnje.

 

              11. Naime, odredbom čl. 59. st. 2. Prekršajnog zakona je propisano, prekršajna odgovornost pravne osobe prestaje prestankom njezina postojanja, a u slučaju postojanja njezinog pravnog sljednika, za prekršaj odgovara njezin sveoopći pravni sljednik. Ako je sljednika više sud će utvrditi koji od njih, s obzirom na narav sljedništva, odgovara za prekršaj.

 

              Dakle, okolnost da je nad okrivljenom pravnom osobom otvoren stečajni postupak nije okolnost koja bi isključivala krivnju odnosno niti jednom odredbom Prekršajnog zakona nije propisano da se pravna osoba neće kazniti za prekršajna djela počinjena prije pokretanja ili tijekom postupka stečaja.

 

              12. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna koja nije previsoka, budući da je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne i po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, a nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu primjenom odredbe čl. 37.s t. 3. t. 1. Prekršajnog zakona.

 

              13. Nadalje, ovaj Sud je žalitelja obvezao na naknadu troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u  vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna, dakle odmjereni troškovi su sukladni gore navedenom rješenju.

 

14. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 14. svibnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.