REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 9310/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice A. B. pok. J. iz S., O.:
…, zastupane po odvjetnicima iz OD L.-V. &
P. d.o.o. S., protiv tuženika S. D. iz S., O.:
…, zastupanog po odvjetnicima iz ZOU I.
S. i M. S., S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne
rasprave, zaključene dana 31. ožujka 2021. godine u nazočnosti pun. stranaka, dana

14. svibnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od

21.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl.

29. st. 2. ZOO-a i to počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate,
te joj u istom roku nadoknaditi parnični trošak također sa zateznom
kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj čl.

29. st. 2. ZOO-a."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn.

Obrazloženje

Dana 24. srpnja 2015. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da su stranke vlasnici stanova u zgradi u S.,. Tuženik da
neprekidno uznemirava tužiteljicu, prijetnjama, uništavanjem njenog automobila,
bušenjem guma, parkiranjem automobila i motora iza automobila tužiteljice,
angažiranjem M. R. i S. V. vezano za napad na ulazna vrata stana
tužiteljice, postavljanjem ljestava, dolaženja na balkon tužiteljice, bušenja i mijenjanja
keramičkih pločica, zaključavanjem vrata zgrade iznutra, verbalnim napadima na

2 P. 9310/15

tužiteljicu. Svim tim ponašanjima, za koja tužiteljica nije dala povoda, tuženik da je
povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, pravo na duševno zdravlje, čast i slobodu te
zaštitu privatnog i obiteljskog života. Tužiteljica da je kemičar i znanstvenica i da joj je
potreban mir i koncentracija, što joj tuženik konstantnim uznemiravanjem
onemogućava. Navodi da je ponašanjem narušio i pravo na slobodu vjeroispovijesti
tužiteljice, te predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku
prestanak sa činovima uznemiravanja tužiteljice te da joj nadoknadi nanesenu
materijalnu i neimovinsku štetu, potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

Sukladno pozivu suda, tužiteljica podneskom od 16. prosinca 2015. godine
navodi da se u ovom slučaju radi o tužbi radi naknade štete, radi povrede prava na
tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 20.000,00 kn, na ime imovinske štete
za tuđu njegu i pomoć potražuje iznos od 500,00 kn i na ime troškova liječenja
potražuje iznos od 1.000,00 kn, dakle, ukupno na ime imovinske i neimovinske štete
od tuženika potražuje iznos od 21.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od
podnošenja tužbe do isplate.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, navodi
da je isti u cijelosti neosnovan i predlaže da sud zahtjev odbije. Tuženik osporava da
je počinio bilo kakvu štetnu radnju, bilo što na štetu tužiteljice.

Tužiteljica u sudski spis (list 23 spisa) je navela tzv. "kronologiju zlostavljanja",
taksativno i precizno navodi što bi po njoj predstavljale štetne radnje počinjene od
strane tuženika na njenu štetu, a to počinje od 16. prosinca 2004. godine pa nadalje
do 2012. godine.

U svom podnesku od 13. prosinca 2016. godine tužiteljica je dopunila historijat
tužbe, navela je po datumima što bi po njoj predstavljalo uznemiravanje od strane
tuženika, te isto tako taksativno navodi događanja koja po njoj predstavljaju štetnu
radnju, od 2010. godine pa do 2016. godine.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužIteljice spram tuženika radi
naknade imovinske i neimovinske štete vezano za postupanje tuženika na štetu
tužiteljice, protupravne radnje tuženika koje bi tužiteljici prouzročile štetu. Nije sporno
da su stranke susjedi, vlasnici stanova u istoj stambenoj zgradi u S., nije sporno
da problemi traju dugi niz godina, sporno je postojanje postupaka tuženika na štetu
tužiteljice kroz ove godine, podobnost istih da tužiteljici prouzroče štetu za koju bi
tuženik bio odgovoran.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije
tužiteljice; službenih dopisa PU SD; saslušanjem parničnih
stranaka; saslušanjem svjedoka P. T., Z. P. i J. V.;
vještačenjem po sudskom vještaku spec. psihijatru dr. S. B..

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužiteljice nije osnovan.

3 P. 9310/15

Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11, dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne
dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta
je umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava
osobnosti (neimovinska šteta): U ovom slučaju valjalo je utvrditi pretpostavke
odgovornosti za štetu: subjekte obvezanog odnosa odgovornosti za štetu, štetnu
radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost.

U svom iskazu tužiteljica navodi da je kronologija događaja započela još
davne 2004. godine kada je prvi put došla živjeti u predmetni stan, i kada joj je Z.
E. koji također živi u predmetnoj zgradi blokirao ulazak na parkiralište, i koje
prigode su svi od susjeda između kojih je bio i tuženik izašli na balkon, te je isti tada
kazao da ima jeep da bi prešao preko nje. O svemu da je bila obaviještena policija, a
da je bila i na licu mjesta. Nadalje, tužiteljica u svom iskazu kronološki opisuje
probleme u zgradi i probleme sa tuženikom te svoje prijave policiji i kontakte sa
policijom, sve do dana saslušanja. Navodi da se radi o vrijeđanjima i postupcima
zlostavljanja, narušavanja kvalitete života. Navodi da se veoma boji i da ju je strah
uopće izlaziti iz stana, da se boji da bi joj tuženik mogao nauditi. Susjedi da joj inače
stalno govore da je luda i luđakinja, da mora otići na liječenje u institucije, međutim,
da se ona javila specijalisti psihijatru o čemu u spis i prilaže specijalistički nalaz.
Navodi da njoj ne trebaju nikakve institucije, već da institucije trebaju njima, te
tuženiku koji je kriminalac. Na pitanje punomoćnika tuženika je li tužiteljica ikada bila
liječena psihijatrijski, tužiteljica je izjavila da nije psihijatrijski liječena.

Tuženik u svom iskazu navodi da je sve navedeno od strane tužiteljice
praktički neistina, tužiteljica da inače oko parking mjesta ima problem sa susjedom
E. i da se u pogledu toga vodi parnica, on da sa parkingom nema problema,
da se njegovo parking mjesto zna i da se tu parkira i nema potrebu parkirati negdje
drugdje. Navodi da nikada nije zatvarao prolaz tužiteljici osobnim automobilom, da joj
nikada nije zaključao ulazna vrata, vrata da se mogu normalno zaključati i otključati
kako s unutarnje tako i s vanjske strane. U pogledu pločica i garaže, tužiteljica da
sama putem majstora vadi pločice sa svog balkona i da njemu dolazi do plavljenja
garaže, a da ne stoje navodi da bi se on penjao na balkon tužiteljice. Navodi da
nikada tužiteljicu nije vrijeđao i da je to čista laž.

Svjedok P. T. iskazuje da se dugo godina baviš proučavanjem u vezi
matematike, fizike i kemije, da je ostvario kontakt s tužiteljicom i njihovi razgovori da
bi se uglavnom na to svodili. Navodi da mu u pogledu predmeta spora ništa nije
poznato, da su on i tužiteljica znali jedan drugoga posjećivati. Jedne prigode da je bio
kod tužiteljice ( u ljeto 2016. godine), u stanu ispod M., tužiteljica da nije mogla
izaći sa parkinga jer je njeno auto bilo zagrađeno drugim automobilom. Tužiteljica da
je u nekoliko navrata pokušavala izaći s tog parkirnog mjesta, međutim, u tome da
nije nikako uspijevala. Tužiteljica da je ipak, vrlo teško, uspjela izaći sa parking
mjesta, da je bila rezignirana i ljuta, da on nakon toga više nije dolazio kod tužiteljice
već da je ona nastavila dolaziti kod njega. Navodi da on susjede tužiteljice nije nikad
vidio, osim čovjeka koji im se nije obraćao opisane prigode, a da mu je tužiteljica
ispričala da je jedan susjed izgradio nekakav zidić te nju ometao u parkiranju vozila.
Kod nje da je bio dva ili tri puta, da nikada nije čuo da bi susjedi tužiteljice vikali,

4 P. 9310/15

galamili ili vrijeđali tužiteljicu prilikom tih dolazaka. Sa tužiteljicom da se upoznao prije
otprilike dvije godine (iskaz od 14. ožujka 2017. godine).

Svjedok Z. P., djelatnik policije, nesrodan, iskazuje da tužiteljicu
poznaje iz viđenja te vezano za njegovo radno mjesto. Iz vremena kada je bio
načelnik I. PP da se sjeća tužiteljice, tužiteljica da se obraćala radi određenih
problema sa susjedima, problema oko parkinga, vozila, oštećenja u stanu. Navodi da
su ovi njegovi susreti sa tužiteljicom bili svakako prije 2012. godine, moguće od 2004.

2005. ili 2006. godine, pa sve do 2012. godine. Prilikom tih razgovora, koliko se on
može sjetiti, tužiteljica da nije spominjala osobu pod imenom S. D., da se ne
sjeća da bi bila vršena obrada kako od djelatnika policije tako i od njega u pogledu
osobe S. D., a po prijavi tužiteljice.

Svjedok J. V., nesrodan, iskazao je kako poznaje tužiteljicu, da u
njegovoj firmi tužiteljica održava svoj osobni automobil, da je pored redovnog
održavanja bilo i nekih izvanrednih poslova, tipa izrade limarije, da joj je jedne
prigode ispalo staklo na zadnjim vratima automobila. Jedne prigode da je servis bio
pozvan radi izlaska na teren, da se radilo o problemu sa akumulatorom, a druge
prigode vezano za ispuhanu gumu, ovog posljednjeg slučaja da se ne može
detaljnije sjetiti. Navodi i da se sjeća da su djelatnici popravljali rupu na faru
predmetnog vozila nakon što je tužiteljica isto dovezla u servis, a da se ne može
sjetiti je li bilo slučaja oštećenja vjetrobranskog stakla.

Kada se iskazi tužiteljice i tuženika dovedu u vezu uzajamno, sa svim ostalim
izvedenim dokazima i u vezu sa iskazima svjedoka, sud drži da ničim nije dokazano
da je baš tuženik počinio radnje na štetu tužiteljice, protupravna postupanja na štetu
tužiteljice. Moguće je da je tužiteljici netko tužiteljici napravio ono što tužiteljica
navodi, ali nije dokazano da je to bio tuženik i da ti postupci predstavljaju protupravnu
radnju, odnosno štetnu radnju.

Sudski vještak spec. psihijatar dr. S. B. u svom nalazu i mišljenju
navodi da je pomno i brižljivo proučila medicinsku dokumentaciju u ovom spisu te
izdvaja psihijatrijske nalaze, otpusno pismo, kao i računalni ispis osobnog zdrav.
kartona tužiteljice u periodu od 2018-2019. godine te navodi da medicinska
dokumentacija koja se nalazi u spisu nema neposredne veze o kauzalnoj
povezanosti traume, trauma o kojima se tužiteljica očituje i njenih psihičkih posljedica
te stvarni utjecaj tih posljedica na duševni integritet tužiteljice. Na posebno pitanje
pun. tužitelja da li bi navodi za koje tužiteljica tvrdi da bi bili upućeni od strane
tuženika, a kako je precizirano u tužbi, prouzročili povredu duševnog integriteta kod
tužiteljice ili bilo koje druge osobe, sudski vještak navodi da bi pod pretpostavkom da
se radi o zdravoj osobi i da se to i zaista dogodilo, to moglo bi kod psihički zdrave
osobe ipak izazvati određenu nelagodu. Ta nelagoda da ne bi bila tolikog intenziteta
da bi zahtijevala eventualnu psihijatrijsku pomoć. Što se tiče tužiteljice da može reći
da je ista bolesna osoba što je razvidno iz vještakinji dostupne med. dok. iz sudskog
spisa, a da ona ne može ulaziti u točnost navoda da se to zaista i dogodilo. Da se
zaista dogodilo sa strane tuženika ono što mu tužiteljica stavlja na teret, s obzirom da
je tužiteljica već od prije bolesna osoba, a dijagnosticirana je kao bolesna osoba, da
je mišljenja da predmetni događaj ne bi doveo do pogoršanja njenog posebice
psihičkog stanja.

5 P. 9310/15

Temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim kako u ovom slučaju
tužiteljica nije dokazala postojanje protupravnih radnji tuženika na njenu štetu,
problemi i netrpeljivost postoji, kako između tužiteljice i tuženika, tako i između
tužiteljice i drugih – određenih suvlasnika zgrade. Međutim, ni iz jednog izvedenog
dokaza ne proizlazi da je tuženik konkretno spram tužiteljice napravio bilo što u
pogledu nanošenja štete tužiteljici, što bi za sobom povlačilo obvezu tuženika da joj
štetu naknadi. Ničim nije utvrđeno, pa ni iskazima svjedoka, da bi tuženik, opetovano
i ničim izazvan, zlostavljao i maltretirao tužiteljicu konkretnim postupcima, ne postoji
dokazano ponašanje tuženika na štetu tužiteljice, ne vodi se nikakav kazneni
postupak po eventualnoj kaznenoj prijavi tužiteljice spram tuženika i ne postoji
prekršajni postupak niti presuda u prekršajnom postupku u pogledu prekršaja
tuženika na štetu tužiteljice. Očito tužiteljica tuženiku stavlja na teret određene
postupke koji po njoj predstavljaju protupravno ponašanje, ali, tako nešto nije
dokazano, a teret dokaza je na strani tužiteljice. Dakle, prvenstveno nije utvrđeno
protupravno postupanje tuženika na štetu tužiteljice, a sudski vještak spec. psihijatar
dr. S. B. u svom nalazu i mišljenju daje zaključak, sve da se i dogodilo ono
što tužiteljica navodi, da bi to moglo kod psihički zdrave osobe ipak izazvati određenu
nelagodu, ali da je tužiteljica bolesna osoba što je razvidno iz dostupne medicinske
dokumentacije, sudski vještak da ne može ulaziti u točnost navoda da se to zaista i
dogodilo. Međutim, da se zaista dogodilo sa strane tuženika ono što mu tužiteljica
stavlja na teret, s obzirom da je tužiteljica već od prije bolesna osoba, da je mišljenja
kako predmetni događaj ne bi doveo do pogoršanja njenog, posebice, psihičkog
stanja.

Dakle, s jedne strane nije dokazano da je tuženik protupravno postupao na
štetu tužiteljice, a isto tako, da je tuženik i postupio spram tužiteljice kako to tužiteljica
ističe, po sudskom vještaku to ne bi prouzročilo štetu za zdravlje tužiteljice, s obzirom
na njeno ranije stanje. Dakle, nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec. psihijatra dr.
S. B. valjalo je prihvatiti kao stručno, logično i uvjerljivo. Nije bilo potrebe
pozivati sudskog vještaka dr. B. radi dopune nalaza i mišljenja, s obzirom da je
ista dala usmeni nalaz i mišljenje na ročištu održanom dana 19. veljače 2020.
godine, na tom ročištu bio je nazočan i tužiteljicu zastupao njen punomoćnik. U
pozivu za to ročište upućen je pun. tužiteljice obavijestiti tužiteljicu o tom ročištu i
izvođenju dokaza, na isto tužiteljica nije pristupila. Svejedno, sudski vještak dr. B.
je u svom usmenom nalazu i mišljenju dala potpuno obrazloženo vještvo koje je
logično i uvjerljivo. Dakle, prema stavu ovog suda činjenično stanje je u potpunosti
utvrđeno i nema mjesta izvođenju daljnjih dokaza. Za navesti je i to da ispis
računalnog zdravstvenog kartona tužiteljice koji je dostavljen od strane njenog
izabranog liječnika sadrži podatke od 2016. godine do 2019. godine, ranije se
tužiteljica liječila u Š., nije dostavila zdravstveni karton – cjeloviti i njene
dijagnoze prije 2016. godine nisu mogle biti adekvatno utvrđene. Na ročištu
održanom dana 18. listopada 2016. godine u svom iskazu je tužiteljica pred sudom
navela da nikada nije bila psihijatrijski liječena, iz ispisa računalnog kartona pored
datuma od 17. kolovoza 2016. godine stoji da je tužiteljica bila hospitalizirana na
psihijatriji. Dakle, sud ne nalazi uzročno posljedičnu vezu između postupanja
tuženika (koje nije niti dokazano) i zdravstvenog stanja tužiteljice, niti fizičkog niti
psihičkog. U ovom slučaju nije dokazana niti štetna radnja od strane tuženika niti
postojanje štete na strani tužiteljice. Radi navedenog je zahtjev tužiteljice valjalo

6 P. 9310/15

odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude, tuženik tužiteljici nije
prouzročio niti neimovinsku niti imovinsku štetu (tuđu njegu i pomoć i troškove
liječenja).

Odluka o parničnom trošku se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP),
obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu
od 1.000,00 kn; pristupa na odgođena ročišta od dana 12. travnja 2016. godine, 11.
siječnja 2017. godine, 14. veljače 2019. godine i 11. studenog 2020. godine u iznosu
od po 250,00 kn (25%); zastupanja na ročištima od 3. svibnja 2016. godine, 18.
listopada 2016. godine, 14. ožujka 2017. godine, 29. svibnja 2017. godine, 15. ožujka

2018. godine, 12. lipnja 2019. godine, 19. veljače 2020. godine i 31. ožujka 2021.
godine u iznosu od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 2.500,00 kn; što ukupno
zbrojeno daje iznos od 12.500,00 kn, koliko je tužiteljica obvezana na ime naknade
parničnog troška isplatiti tuženiku. Trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu
tuženik nije imao, ova obveza nastaje pravomoćnim okončanjem postupka razmjerno
uspjehu stranaka u postupku.

U Splitu, 14. svibnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika