- 1 -              Poslovni broj: Usž-1982/20-2

 

Poslovni broj: Usž-1982/20-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Š. E. iz R., kojeg zastupa opunomoćenik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. iz Š., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. L. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o., S., radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi  tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-395/18-17 od 22. studenoga 2019., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

                           

I Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-395/18-17 od 22. studenoga 2019.

II Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-03/18-02/139, URBROJ: 531-05-2-2-18-3 od 3. rujna 2018.

III Tužitelj Š. E. je dužan zainteresiranoj osobi R. L. naknaditi troškove spora u iznosu od 12.500,00 kuna u roku od 60 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/18-02/139, URBROJ: 531-05-2-2-18-3 od 3. rujna 2018. i građevinska dozvola Š.-k. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava R., KLASA: UP/I-361-03/16-01/000173, URBROJ: 2182/1-16/3-18-0012 od 7. ožujka 2018., iz razloga što je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-74/16-7 od 28. veljače 2018. (Narodne novine, broj 37/18. od 20. travnja 2018.) ukinuta Odluka o donošenju Prostornog plana uređenja Općine Rogoznica (Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije, broj 5/09., dalje: Odluka). Rješenjem o troškovima spora je pod točkom 1. izreke naređeno tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnosti ovog rješenja. Pod točkom 2. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv navedene presude i točke 1. rješenja o troškovima tuženik je podnio žalbu. Prigovara zakonitosti pobijane presude iz razloga što je presuda kojom se ukida Odluka na temelju koje je izdana građevinska dozvola, objavljena u Narodnim novinama, broj 37/18. od 20. travnja 2018. Zaključuje kako je u vrijeme donošenja pobijane građevinske dozvole, 7. ožujka 2018., Odluka bila na snazi te se poziva na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) izražena u odlukama broj: U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. i U-III-2522/17 od 21. rujna 2017. Smatra da je prvostupanjsko javnopravno tijelo osnovano primijenilo odredbe Odluke koja je u vrijeme izdavanja građevinske dozvole bila na snazi, zbog čega prvostupanjski sud nije imao osnove poništiti rješenja javnopravnih tijela.

2.1              Stoga nalazi nezakonitom i točku 1. rješenja o troškovima. Navodi kako je tužitelju u trošak spora priznat sastav tužbe i zastupanja na ročištima (3. svibnja 2019., 12. srpnja 2019., 6. rujna 2019. i 15. studenoga 2019.), uvećan za PDV, ukupno u iznosu od 3.125,00 kn. Smatra da upravna stvar nije definitivno riješena, da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu te je trebalo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS). Nadalje smatra da je pogrešno tužitelju priznato pravo na trošak pristupa za ročišta te se poziva na odredbe članka 79. stavka 1., članka 34. stavka 1. i članka 36. stavak 1. točke 3. ZUS-a te ukazuje da upravni sud treba voditi računa o načelu učinkovitosti i odrediti da troškovi spora padnu na teret stranke koja ih je uzrokovala svojim radnjama, odnosno koja je troškove uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, bez obzira na ishod upravnog spora. Ističe da se prisutnost tužitelja na raspravi svela na ponavljanje navoda iz tužbe te je na ročištu održanom 15. studenoga 2019. tužitelj ponovio da se radi o pravnom pitanju. Poziva se na presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-2494/18-2 od 2. rujna 2019. Smatra da je trošak neosnovano pao isključivo na teret tuženika, jer je u postupku sudjelovala i zainteresirana osoba te se poziva na presude ovog Suda poslovni broj: Usž-4168/18-2 od 4. travnja 2019. i Usž-3221/18-2 od 3. srpnja 2019. Navodi da je točka 1. izreke rješenja o troškovima neodređena, jer nije jasno od kada teče rok za dobrovoljno izvršenje, teče li od dana dostave ili od pravomoćnosti rješenja. Ističe da obveza izvršenja ne može početi teći prije pravomoćnosti rješenja pa to treba jasno navesti u izreci odluke kojom se određuje obveza. Ukazuje na različitu praksu u pogledu određivanja roka za izvršenje plaćanja troškova postupka koji se određuju u razdoblju od 15 do 60 dana te se poziva na odredbu članka 81. ZUS-a kojom je propisano kako je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude najkasnije u roku 60 dana dostave pravomoćne presude. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu i točku 1. rješenja o troškovima.

3.               Tužitelj i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovore na žalbu iako su pozvani rješenjem od 7. siječnja 2020.

4.              Žalba je osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a) Sud nalazi osnovanim žalbeni prigovor kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zakonitost rješenja tuženika trebao ocijeniti primjenom Odluke, bez obzira što je ona prije donošenja prvostupanjske presude i rješenja tuženika, ukinuta presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz-74/16-7 od 28. veljače 2018

6.              To iz razloga što Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4397/2018 od 29. travnja 2021., u situaciji u kojoj je mjerodavni opći akt na temelju kojeg su donesena rješenja javnopravnih tijela ukinut prije donošenja presude, upućuje na svoju odluku broj U-III-1344/2014 od 11. srpnja 2017., odnosno na stajalište da je obveza upravnih tijela primijeniti dokumente prostornog uređenja važeće u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje upravnog akta (članak 122. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju, Narodne novine broj 153/13.).

7.              Budući da je na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole (3. svibnja 2016.) Odluka bila na snazi, to Sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim, jer je rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole izdane zainteresiranoj osobi, doneseno pravilnom primjenom Odluke.

8.              Tužbenim prigovorima zakonitost građevinske dozvole se osporava iz razloga priključenja građevine na prometnu površinu, neusklađenosti pristupnog puta prema Pravilniku o uvjetima za vatrogasni pristup, visine planirane građevine i udaljenosti građevine i bazena od susjedne međe.

9.              Ove prigovore tuženik je otklonio uz obrazloženje da su parametri planirane gradnje u skladu s odredbama članka 19., 23., 26., 30., 31., 70., 82., 86. i 90. Prostornog plana uređenja Općine Rogoznica („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije“, broj 5/09., 1/10., 3/10., 6/11., 9/12. – pročišćeni tekst, 6/13. i 3/14.), navodeći kako je te prigovore otklonilo već i prvostupanjsko tijelo uz obrazloženje koje tuženik prihvaća, a prihvaća ga i ovaj Sud, budući da je u prvostupanjskoj građevinskoj dozvoli sukladno mjerodavnom Prostornom planu obrazložena svaka od spornih odrednica. U postupku je pribavljeno i očitovanje ovlaštene projektantice koja se detaljno očitovala na svaki prigovor te navedena utvrđenja tužbenim prigovorima nisu dovedena u sumnju.

10.              Utvrđeno je da čestica ostvaruje pristup s k.č. 2058/15 k.o. R., na čiji teret je uknjiženo pravo služnosti za korist k.č. 2058/16, što proizlazi iz z.k.ul.br. 3690 k.o. R. Za utvrđivanje uvjeta i načina rješavanja vatrogasnog pristupa i svih ostalih mjera zaštite od požara dobivena je suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova (potvrda glavnog projekta od 8. prosinca 2016.). Oblikovanje terena je riješeno kaskadama (zelenim površinama ili terasama), od kojih je najniža kaskada uz samu građevinu na maksimalno 8,84 m od gornje kote stropne konstrukcije (dakle unutar maksimalno propisanih 9,0 m, članak 23. Prostornog plana). Ovlaštena projektantica navodi članak 32. Prostornog plana, da se pomoćne građevine koje se grade kao izdvojene tlocrtne površine mogu smjestiti na udaljenosti najmanje 2,0 m od granice susjedne čestice (bazen je minimalno udaljen 2,03 m) te da je stambena građevina smještena na minimalnoj udaljenosti od 3,0 m (3,01 m) sukladno članku 23. Prostornog plana.

11.              Stoga je Sud na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a presudio kao pod točkama I i II izreke.

12.              S obzirom na navedeno, imajući na umu odredbu članka 79. stavak 4. ZUS-a, nezakonita je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora. Kako je ovom presudom tužitelj spor izgubio, dužan je zainteresiranoj osobi naknaditi troškove spora. U troškove spora priznat je trošak zastupanja zainteresirane osobe po odvjetniku za sastav obrazloženog odgovora na tužbu i pristupa na ročišta 12. srpnja 2019., 6. rujna 2019. i 15. studenoga 2019., na temelju Tar. br. 23., Tar. br. 42. i Tar. br. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), uvećan za PDV.

 

U Zagrebu 14. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.