P-701/20.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I.
B., OIB: …, T., K. T. 53, kojeg zastupa punomoćnik
P. T., odvjetnik iz S., L. 6 B, protiv tuženika: V. B., OIB:
…, S., P. 46, kojeg zastupa punomoćnica D. K.,
odvjetnica iz T., Š. 18, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave 29. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika
tužitelja P. T., odvjetnika iz S. i punomoćnice tuženika D. K., 13.
svibnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da ugovor o kupoprodaji sklopljen između parničnih stranaka 22.
travnja 2004. u Š., B., kojim je tuženik prodao, a tužitelj kupio dio
nekretnine označene kao čest. zem. 446/1 i 4276, obje k.o. T., katastarske
oznake 6036 k.o. T. i na tim nekretninama sagrađen dio šupe, ogradne zidove,
stepenište, nasip i zidove i okrug okućnice nije ni nastao, odnosno da ne proizvodi
pravne učinke, pa je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju
isplatiti iznos od 40.000,00 CHF, a koji iznos je primio na ime kupoprodajne cijene.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna
poena koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do
isplate, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II. Usvaja se prvi podredni tužbeni zahtjev:

Utvrđuje se da je ništetan i pravno nevaljan ugovor o kupoprodaji sklopljen između
parničnih stranaka 22. travnja 2004. u Š., B., kojim je tuženik prodao, a
tužitelj kupio dio nekretnine označene kao čest. zem. 446/1 i 4276, obje k.o. T.,
katastarske oznake 6036 k.o. T. i na tim nekretninama sagrađen dio šupe,
ogradne zidove, stepenište, nasip i zidove i okrug okućnice pa je dužan tuženik u

1

P-701/20.

roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju isplatiti iznos od 40.000,00 CHF, a koji iznos je primio na ime kupoprodajne cijene.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 74.875,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od
presuđenja, dakle od 13. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 24.028,50 kuna,
tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 31. siječnja 2017., se navodi kako su 22. travnja 2004.
parnične stranke potpisale ugovor o kupoprodaji u Š., B., kojim je tuženik
prodao, a tužitelj kupio dio nekretnine označene kao čest. zem. 446/1 i 427, sve k.o.
T., katastarske oznake 6036 k.o. T. i na tim nekretninama sagrađen dio šupe,
ogradne zidove, stepenište, naspi i zidove i okrug okućnice. Tužitelj je tuženiku na
ime prodajne cijene isplatio iznos od 40.000,00 CHF. Nepunih 13 sati od potpisivanja
ugovora kojeg tužitelj nije dobio, već je tuženik zadržao sve primjerke, tužitelj je
zatražio da mu se vrati novac i da odustaje od dogovora. U trenutku kada je ugovor
potpisan tuženik je bio svjestan da se šupa koja je bila predmet ugovora ne nalazi u
njegovom vlasništvu, već je u vlasništvu O. O., odnosno ono što je bilo
predmet prodaje nije bilo vlasništvo prodavatelja – tuženika, već javno dobro u općoj
uporabi u vlasništvu treće osobe, što je i danas. Parnične stranke su vodile više
postupaka pred tadašnjim Općinskim sudom u T., a u kojima je između ostalog
tužitelj zahtijevao da mu se preda i izvornik ugovora ili ovjerovljeni prijepis pa barem i
preslik istog, a do kojeg ni do danas nije došlo. U predmetu pod poslovnim brojem P-
6307/15. je nepravomoćno presuđeno da je tuženik obvezan ispuniti ugovor u
cijelosti, odnosno za nekretnine koje nisu u vlasništvu prodavatelja u navedenom
ugovoru, isplatiti daljnji iznos prodajne cijene. S obzirom na činjenicu da je tuženik u
trenutku kada je došlo do potpisivanja ugovora bio svjestan činjenice da nije vlasnik
nekretnina koje prodaje, odnosno da na tužitelja spornim ugovorom prenosi više
prava nego što sam ima, jasno je kako je takav ugovor nastao kao rezultat
nedopuštene pobude na strani tuženika, a s obzirom na činjenicu da je preneseno
više prava nego što tuženik ima, takav ugovor se sukladno sudskoj praksi uzima kao
da nije ni nastao. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da kupoprodaji
ugovor od 22. travnja 2004. nije ni nastao, odnosno da ne proizvodi pravne učinke te
predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa od 40.000,00 CHF, a koji iznos je primio
na ime kupoprodajne cijene, uz naknadu parničnog troška tužitelju te je postavio i
sukcesivni tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdio ništetan i pravno nevaljan ugovor o
kupoprodaji od 22. travnja 2004.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. lipnja 2017., tuženik se usprotivio
tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, predlaže da isti bude odbijen,
a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznom
kamatom. Ne poriče činjenične navode da bi između stranaka 22. travnja 2004. bio

2

P-701/20.

zaključen kupoprodajni ugovor kojim tuženik prodaje, a tužitelj kupuje dio nekretnine
označene kao čest. zem. 446/1 i 4276, sve k.o. T. na kojima je sagrađen dio
šupe, stepenište, nasip i zidovi i okrug okućnice. Predmetni ugovor napisan je na A4
papiru u jednom primjerku pa se osporavaju tvrdnje tužitelja da je tuženik zadržao
sve primjerke ugovora. Tužitelj je pred Općinskim sudom u T. vodio protiv
tuženika parnični postupak radi predaje izvornika kupoprodajnog ugovora koji
postupak je okončan povlačenjem tužbe. Tužitelj je jedini izvornik tog ugovora
predao sudu prilikom stranačkog saslušanja na ročištu i ugovor se nalazi u sudskom
spisu. Točni su i činjenični navodi da bi tužitelj 23. travnja 2004. uputio dopis tuženiku
kojim ga izvještava da odustaje od dogovora. Međutim, takva izjava tužitelja je
bespredmetna, tim više što je tužitelj nakon zaključenja predmetnog ugovora stupio u
posjed predmetnog dijela nekretnine. Poriču se navodi tužitelja prema kojim bi šupa,
odnosno ono što je predmet prodaje bilo javno dobro u općoj uporabi treće osobe,
ova tvrdnja tužitelja je uz to i kontradiktorna. Točno je da je tuženik, kao tužitelj, u
postupku pred Općinskim sudom u T. u predmetu pod poslovnim brojem P-
6037/15. obvezan tuženiku, tamo tužitelju, isplatiti kupoprodajnu cijenu, koji postupak
nije pravomoćno okončan. Parnične stranke su braća čije nekretnine u trenutku
zaključenja predmetnog ugovora su u naravi kuće u bloku ispred kojih se nalazi
predmetna šupa i parking tako da je tužitelj u trenutku zaključenja ugovora itekako
znao što kupuje i od koga. Uostalom, u vrijeme gradnje predmetnog dijela nekretnine
između stranaka nije bila izvršena dioba, već su to stranke izvršile naknadno, po
izvršenoj gradnji, pa se ti navodi tužitelja protivno tome, poriču. Predlaže odbijanje
tužbe i tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Presudom Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-501/17. od 25.
siječnja 2019. odbijeni su glavni i podredni tužbeni zahtjevi te je naloženo tužitelju
naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 32.500,00 kuna, a koja presuda je
ukinuta rješenjem Županijskog suda u V. pod poslovnim brojem Gž-473/19.
od 12. veljače 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak.

4. Raspravnim rješenjem od 9. rujna 2020. pod poslovnim brojem P-701/20.
dopuštena je objektivna preinaka tužbe iz podneska tužitelja predanog na ročištu od

5. rujna 2017., a kojim podneskom je tužitelj postavio drugi podredni tužbeni zahtjev,
a ukoliko sud ne usvoji ni glavni ni prvi podredni tužbeni zahtjev i to na utvrđenje da
je raskinut ugovor o kupoprodaji sklopljen između parničnih stranaka 22. travnja

2004.

5. Tijekom postupku izveden je dokaz čitanjem kopije katastarskog plana za k.o.
T. broj 23/2000 od veljače 2000., dopisa tužitelja tuženiku od 23. travnja 2004.,
spisa Općinskog suda u S., Stalne službe u T. pod poslovnim brojem P-
2516/18. (ranije oznake: P-6037/15.) i spisa Općinskog suda u S., Stalne službe
u T. pod poslovnim brojem P-555/16. saslušanjem tužitelja I. B. i
tuženika V. B., kao stranaka.

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvi podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

3

P-701/20.

9. Odredbom članka 53. ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96.,
91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja
osporavanog ugovora pa se isti primjenjuje na temelju članka 1163. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 78/15.) propisano je da
pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost, ali ako je
nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i
ako je to drugi ugovaratelj znao i morao znati ugovor će biti bez učinka.

9.1. Prema odredbi članka 70. stavak 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji nije
sklopljen u pisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena
forma ne proizlazi što drugo.

9.2. Prema članku 103. ZOO-a posao koji je protivan Ustavu RH, prisilnim
propisima i moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku
drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Čitanjem dopisa tužitelja tuženiku od 23. travnja 2004. utvrđeno je da istim
tužitelj obavještava tuženika da odustaje od dogovora te moli tuženika da mu iznos
od 40.000,00 CHF koji je plaćen na ime kupoprodaje vrati.

11. Iz iskaza tužitelja I. B. proizlazi kako su on i tuženik braća blizanci te da
je nakon završetka fakulteta napustio RH i otišao u inozemstvo, najprije u N.
pa u Š.. Sa sobom je "povukao" brata V. no kod njega se uvijek osjećao
duh takmičenja sa njim. On i brat V. su 70-ih, 1973. počeli gradit dvojnu obiteljsku
kuću na nekretnini koju su zajedno kupili. Iza te kuće sagradili su i dvije šupe,
stepenice i potporne zidove. U trenutku kada su gradili te šupe znali su da grade na
zemljištu koje je pripadalo O. T., ali nekako u to vrijeme na toj nekretnini su
svi koristili za parkiranje svojih vozila, a osjećao je da ima više moralnih prava raditi
na tom zemljištu zbog toga što su planirali napraviti zamjenu njihove privatne čestice
u obliku trokuta koja se nalazi u U. Š. P. i K. T. s ovom
česticom gdje su napravili šupe, parkiralište i skale. Prije ovog spornog ugovora brat
je prodao nekim M. svoj dio kuće dakle one dvojne koju je prethodno opisao,
iako mu je nudio 100.000,00 CHF više. S tim M. je imao ogromne probleme
zato što je M. želio svojatat šupu koju je koristio brat. Na tom općinskom zemljištu
su on i brat sagradili dvije šupe. Jednu je koristio on, a jednu je koristio brat. Koristili
su i taj prostor za parkiranje vozila. Prostor nije bio ograđen i mogao ga je koristiti bilo
tko, pa je i ovaj M. o kojem je govorio koristio to parkiralište. 2004. u Š. u
Z. njemu je brat rekao da mu je M. poslao fax kojim želi kupiti parkiralište,
šupu i skale pa ga je uhvatio na prevaru, kada su se dogovorili da će mu on umjesto
M. dati 50.000,00 EUR-a, to je napisao na komadu papira kojeg je tada našao u
hotelu, na kojem je napisao da će mu predati 40.000,00 CHF odmah, a ostatak od
30-ak tisuća CHF nakon neka dva mjeseca, odnosno nakon što mu pošalje ugovor o
kupoprodaji, odnosno taj papir na kojem je napisao da mu plaća 40.000,00 CHF.
Međutim, on njemu taj papir nije vratio. Nakon što je u banci predigao 40.000,00 CHF
i dao ih bratu istog tog dana kada je napisao na papir po dolasku kući se otrijeznio i
shvatio da je napravio glupost, zato što su mu supruga i odvjetnik D. rekli da je
to općinsko. Istog tog dana, točnije po noći je poslao fax bratu i rekao mu da ne želi
imati ništa s tim, da mu vrati novac, na što je on rekao "čuvaj živce, taj novac nećeš
nikad dobiti". Danas koristi šupu koju mu je brat prodao. Parking također koristi on,

4

P-701/20.

ali ga može koristiti i bilo tko drugi, to je javna površina. Brat mu je dao ključeve
kupljene šupe jer je cijela bila propala od vlage i kiše da je sanira, tako da je istu
sanirao, a ključ je i dan danas kod njega.

12. Iz iskaza tuženika V. B. proizlazi kako je još 1972. skupa sa svojim
bratom I. gradio dvojni objekt te je dogovor bio kada sve bude gotovo da će
njegova kćer biti ta koja će izvlačiti brušket, a kako bi na najpošteniji način izabrali
kome će pripasti koji dio kuće. Također je bilo dogovoreno da onaj koji izvuče bolji
dio mora drugome platiti 30-40.000,00 CHF. Međutim, brat se nije pridržao dogovora
već je zajedno sa svojom suprugom uselio u bolji dio kuće, što je naknadno potpisao
te su se tako i uknjižili. Na zemljištu koje se nalazilo između ceste i njihove kuće koju
su podignuli su sagrađene dvije šupe, parkiralište i prilazi kućama. Na isti način
zemljištem u produžetku su se koristili ostali vlasnici kuća. Kako je brat izigrao
dogovor, kako su zahladili odnose, a s obzirom da ga je prevario, to je odlučio prodati
svoj dio kuće, što je i učinio i to jednom M.. Brat mu je kazao da bi kupio od
njega šupu, parkiralište i pristupne stepenice sa zidom od parkirališta. S istim se
složio s obzirom da nije ni imao namjeru više živjeti tu. Brat je na listu papira napisao
da mu prodaje šupu, skaline, zid na parceli 6036 (radi se o potpornom zidu, a na
mjestu kojeg je nasut materijal i izravnat teren za parkiralište) za 77.500,00 CHF.
Također je napisao da je odmah platio 40.000,00 CHF, a ostatak od 37.500,00 CHF
da će mu isplatiti najkasnije do 23. kolovoza 2004. Isto je i potpisao. S istim se složio.
Nikada mu nije platio ostatak cijene. Opisano napisano na listu papira je predstavljao
kupoprodajni ugovor između njega i brata. Kada mu se predočava navedeni list
papira koji se nalazi priložen spisu P-555/16. list 39, prilog A, potvrđuje da je to taj list
papira kojeg je napisao i potpisao svojom rukom njegov brat I.. Neposredno nakon
prodaje brat je napismeno tražio da mu vrati 40.000,00 CHF jer da se on predomislio.
Isto nije dolazilo u obzir. Iako je tražio od njega da mu vrati novac, već je stupio u
posjed šupe, skalina i parkirališta. Nikada mu dobrovoljno nije dao ključeve šupe prije
prodaje, već ih je tužitelj samo uzeo, tako da je danas, nakon kupoprodaje spojio
dvije šupe u jednu. U vrijeme kupoprodaje nije raspolagao nikakvom ispravom da je
vlasnik prodanog dijela na čest. zem. 6036. Na ispravi tj. listu papira koji se nalazi
priložen spisu P-555/16. list 39, prilog A se ne nalazi njegov potpis. Nije mu poznato
je li se tužitelj ikada uspio uknjižiti kao vlasnik predmetnog dijela. Tužitelju je bilo
poznato kakvo je vlasničko stanje kupljenog dijela.

13. Čitanjem spisa pod poslovnim brojem P-2516/18. utvrđeno je da je Općinski
sud u S., Stalna služba u T., 13. siječnja 2016. donio presudu kojom je
obvezan tuženik I. B. isplatiti tužitelju V. B. 37.500,00 CHF, a sve na
ime sklopljenog ugovora od 22. travnja 2004. kojim se tuženik obvezao isplatiti
tužitelju 77.500,00 CHF. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u
V. pod poslovnim brojem Gž-136/16. od 9. svibnja 2018. Postupak se
nastavio voditi pod poslovnim brojem P-2516/18., a koji postupak je prekinut
rješenjem od 23. listopada 2018.

14. Čitanjem spisa pod poslovnim brojem P-555/16. utvrđeno je da je rješenjem
Općinskog suda u S., Stalna služba u T. povučena tužba na utvrđenje da je
između tužitelja I. B. i tuženika V. B. sklopljen kupoprodajni ugovor

22. travnja 2004. U istom spisu na listu 39 A prileži preslik isprave rukom napisane
od stran I. B. da je predmet kupoprodaje šupa, skaline, zid sve na parceli
6036, da I. duguje V. 77.500,00 CHF, a da je I. V. isplatio iznos od

5

P-701/20.

40.000,00 CHF 22. travnja 2004., a ostatak od 37.500,00 CHF isplaćuje najkasnije do 23. kolovoza 2004. Potpis I. B..

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ugovor o kupoprodaji
sklopljen između parničnih stranaka 22. travnja 2004., kojim je tuženik prodao, a
tužitelj kupio dio nekretnine označene kao čest. zem. 446/1 i 4276 (kat. čest. 6036)
k.o. T. i na tim nekretninama sagrađeni dio šupe, ogradne zidove, stepenište,
nasip i zidove, nije niti nastao, podredno da je ništetan, odnosno da je raskinut.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza
zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud glavni tužbeni zahtjev smatra
neosnovanim, a prvi podredni tužbeni zahtjev osnovanim.

17. Tužitelj svoju tužbu u činjeničnom pogledu utemeljuje na tvrdnji da su stranke
potpisale ugovor kojim je tuženik prodao, a tužitelj kupio dijelove nekretnina
označenih kao čest. zem. 446/1 i 4276, sve k.o. T. koje su javno dobro u
vlasništvu O. O., što su stranke znale, zbog čega je predmetni ugovor
nastao kao rezultat nedopuštene pobude pa se ima smatrati da ugovor nije niti
nastao.

17.1. Prema odredbi članka 53. ZOO-a pobuda iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu
na njegovu pravovaljanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku
jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je druga strana za to znala ili morala znati,
ugovor će biti bez učinka.

17.2. Tužitelj i tuženik su braća blizanci koji su zajednički gradili dvojni objekt, nakon
što je isti izgrađen izvršili su diobu. Tuženik je jednom M. prodao svoj dio kuće,
a s namjerom prodaje i šupe, stepenica i parkirališta upoznao je i tužitelja. Tužitelj je
na ime kupoprodajne cijene za šupu, stepenice i parkiralište isplatio tuženiku

40.000,00 CHF. Tužitelj je izjavio da je sa M. koji su kupili tuženikov dio kuće
imao velikih problema jer je M. svojatao šupu koju koristi tuženik. Tuženik mu je
rekao da isti taj M. želi kupiti parkiralište, šupu i skale pa je dogovorio sa bratom
– tuženikom da će on to kupiti. Dakle, tuženik je prodao tužitelju upravo ono što je
tužitelj sam tražio pa je neprihvatljiva i neodrživa bila kakva sumnja oko pobude,
odnosno motiva za sklapanje ugovora. Tužitelju je bilo poznato i bio je svjestan da
tuženik nije vlasnik nekretnine koju prodaje (o tom je i iskazivao) te da je tuženik
prenio više prava nego što ih ima. Stoga, iako pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne
utječu na njegovu valjanost potpuno su neutemeljene tvrdnje da bi se u konkretnom
slučaju radilo o nedopuštenoj pobudi ili prodaji nekretnina koje predstavljaju javno
dobro. Iz kopije katastarskog plana i skice terena vidljivo je da je javno dobro – put
jasno odijeljen od stvarnog vlasništva susjednih nekretnina.

17.3. Slijedom iznesenog, u cijelosti je odbijen glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje
da ugovor od 22. travnja 2004. nije niti nastao, odnosno da ne proizvodi pravne
učinke.

18. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem stranaka te uvid u
priložene spise Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-555/16. i P-
2516/18. (ranije P-358/19.). Iz iskaza tuženika proizlazi da on nije potpisao pismeno
priloženo na listu 39 A spisa pod poslovnim brojem P-555/16. što je i razvidno iz

6

P-701/20.

uvida u navedeno pismeno/ugovor, a kako se radi o kupoprodaji nekretnine za kakve
ugovore nije preduvjet za njihovo sklapanje samo suglasnost stranaka o bitnim
sastojcima već je za valjanost takvog ugovora propisana pismena forma sukladno
članku 115. stavak 3. ZV-a kojom je propisano da pravni posao kojem je cilj stjecanje
vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u
pisanom obliku. Naime zaključenje pravnog posla kojem je cilj stjecanje nekretnina
predstavlja samo osnov (titulus) uz koji je potreban i način (modus) stjecanja, što je
upis u zemljišne knjige, radi čega i jeste za valjanost takvog posla između ostalih
pretpostavaka potreban pisani oblik. Navedeno znači da se suglasnost o bitnim
sastojcima ugovora mora dati u pisanom obliku, ispravom potpisanom po svim
osobama koje se njome obvezuju.

18.1. Dakle, predmetni ugovor od 24. travnja 2004. je ništav jer je protivan prisilnom
propisu. Suglasnost o bitnim sastojcima ugovora nije dana u pisanoj ispravi,
potpisanoj po svim osobama koje se njome obvezuju radi čega je sud u cijelosti
usvojio prvi podredni tužbeni zahtjev.

19. Prema odredbi članka 104. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka
ugovorena strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju
ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijeni u vrijeme donošenja sudske
odluke.

19.1. Kako je tuženik od tužitelja nesporno primio 40.000,00 CHF, dužan je vratiti
ono što je primio po osnovi ništavog ugovora i to u stranoj valuti jer je tuženik isplatio
dio kupoprodajne cijene u stranoj valuti.

20. Prigovor zastare nije osnovan.

20.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne
strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih ugovora,
odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja
ništetnosti ugovora, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je
utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav izražen je u
pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja

2020. Stoga, kako je ovaj sud tek utvrdio ništavost Ugovora od 24. travnja 2009., a
koja odluka nije pravomoćna, to zastara još uvijek nije počela teći.

Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na
temelju Ugovora od 24. travnja 2009. (tako i Gž Zg-2406/19. od 1. srpnja 20020., Gž
Ši-286/20. od 21. prosinca 2020., Gž Varaždin-503/20 od 19. svibnja 2020.).

21. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio prvi podredni tužbeni zahtjev
zbog čega se nije upuštao u ocjenu osnovanosti/neosnovanosti prigovora tuženika
iznesenih na ročištu od 30. studenog 2020. i u podnescima od 11. ožujka 2021.,
odnosno 29. studenog 2020., a sve na temelju članka 188. stavak 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a).
Naime, svi prigovori tuženika iz navedenih podnesaka i na navedenom ročištu
odnose se na preinačeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 5. rujna 2017. koju
preinaku je sud dopustio na ročištu od 9. rujna 2020. Tuženik nije prekludiran za

7

P-701/20.

isticanje prigovora radi prijeboja pa čak i postavljanje protutužbenog zahtjeva jer je
tek dopustivši preinaku sud tuženiku ostavio dodatni rok za očitovanje o takvom
zahtjevu.

21.1. Međutim, kako je to već rečeno, usvojivši prvi podredni tužbeni zahtjev, sud
nije ulazio u osnovanost drugog podrednog tužbenog zahtjeva pa tako niti prigovora
koji se odnose na drugi podredni tužbeni zahtjev.

22. Sukladno zakonskoj odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe.

23. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154.
stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu s odvjetničkom tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 5.000,00 kuna, za zastupanje na
ročištima od 5. rujna 2017., 5. prosinca 2017., 18. listopada 2018., 13. prosinca

2018., 9. rujna 2020., 30. studenog 2020. i 29. ožujka 2021. po 5.000,00 kuna, za
zastupanje na ročištima od 18. svibnja 2017., 30. siječnja 2018. i 12. ožujka 2018. po

1.250,00 kuna, za sastav podneska od 9. prosinca 2020. 5.000,00 kuna, za sastav
žalbe 6.125,00 kuna, odnosno ukupno 54.875,00 kuna. Na navedeni iznos treba
pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 13.718,75 kuna te trošak sudske pristojbe tužbe i
odluke u iznosu od po 3.142,00 kuna, što sveukupno iznosi 74.877,75 kuna (nije
priznat trošak sastava podneska od 12. ožujka 2018. jer isti ne prileži spisu).

23.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 24.028,50 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

24. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 13. svibnja 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda

8

P-701/20.

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

9