Poslovni broj: 78 Pž-2049/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-2049/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja A.–B. d.o.o., L., F. T. 35, OIB …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., protiv tuženika O. M., M., A. R. 47, OIB …, zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-618/2018-35 od 15. ožujka 2021., 13. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-618/2018-35 od 15. ožujka 2021. u dijelu pobijane točke I. njene izreke, kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. Č. iz S., broj Ovrv-56/2011 od 25. ožujka 2011. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 432.810,21 kn (četiristotridesetdvijetisućeosamstodeset kuna i dvadesetjednu lipu), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 9.977,76 kuna od 15. srpnja 2010. pa do isplate, a na iznos od 422.823,45 kn od 7. listopada 2010. pa do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.928,10 kn (desettisućadevetstodvadesetosam kuna i deset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25. ožujka 2011. pa do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose, sve u roku od 8 (osam) dana, te u dijelu pobijane točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 103.240,50 kn (stotritisućedvjestočetrdeset kuna i pedeset lipa), u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-618/2018-35 od 15. ožujka 2021. djelomično je održan na snazi platni nalog u odnosu na dio glavnice, dio kamate i troškove ovršnog postupka dok je isti djelomično ukinut (točka I. izreke), te je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, jer je za tuženika vršio usluge odvoza komunalnog otpada u utuženom razdoblju što tuženik nije platio. Pri tome prvostupanjski sud ukazuje i kako    je tuženik, makar je tvrdio da posjeduje pisane dokaze kako je usluge odvoza otpada za njega obavljalo drugo društvo – S. C. d.o.o., te dokaze nije priložio u spis. Pravni odnos između stranaka sud tretira kao ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje: ZOO), pa smatra kako je utvrđeno da tuženik nije platio tužitelju obavljeni posao.

2. Protiv dijela navedene presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Navodi kako je obrazloženje presude nejasno i proturječno, te da usluge odvoza glomaznog i komunalnog otpada nije moguće vršiti temeljem sklopljenog usmenog dogovora, kojega je prvostupanjski sud kvalificirao kao ugovor o djelu. U nastavku žalbe pojašnjava razloge zbog kojih se na pravni odnos između tužitelja i tuženika ne mogu primjenjivati odredbe o ugovoru o djelu, te da dostavljena dokumentacije nije kontrolirana niti ovjerena od strane tuženika. Osporava istinitost dokumentacije u spisu, te smatra kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Stoga predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno istu preinačiti.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika, jer je tužitelj izvršio fakturirani posao, a tuženik nije dokazao da bi taj posao izvršio netko drugi, makar je to tvrdio tijekom postupka. Pri tome ukazuje i na navode prigovora protiv rješenja o ovrsi, u kojemu tuženik navodi kako je odvoz komunalnog otpada izvršen, a odvoz glomaznog otpada naručen. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, makar se izreka točke I. te točke II. presude sastoji od po jedne rečenice, kojima se djelomično prihvaća, a djelomično odbija zahtjev tužitelja, to presudu čini samo teže razumljivom, ali ne i nerazumljivom. No, valja skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu kako bi izreke presude trebale biti svakome jasne i lakše razumljive, što znači da bi dijelovi u kojima je tužbeni zahtjev prihvaćen trebali biti jasnije odvojeni od dijelova u kojima je isti odbijen.

7. Ovaj sud ukazuje kako su u predmetnom postupku provedeni svi predloženi dokazi, osim saslušanja J. Ž., od kojega je sud odustao zbog neurednih dostava poziva. Nadalje, dokaz saslušanjem svjedokinje A. V. na    okolnost vršenja usluga od strane tužitelja odbijen je jer je prvostupanjski sud smatrao kako je činjenično stanje u tom dijelu utvrđeno, a ovakvo utvrđenje nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

8. Zaključak prvostupanjskog suda kako iz priloženih računa, kojima tuženik nije prigovorio, isprava te saslušanja svjedoka I. B. proizlazi da je tužitelj vršio uslugu odvoza komunalnog i glomaznog otpada u utuženom razdoblju, a nije sporno kako mu tuženik tu uslugu nije platio.

9. Pri tome prvostupanjski sud jasno obrazlaže razloge zbog kojih je povjerovao iskazu svjedoka I. B., koji je u skladu s ispravama u spisu, kao i iskazu zastupnika po zakonu tužitelja M. O., kojeg je ocijenio životnim, logičnim i jasnim. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako nije povjerovao iskazu svjedoka I. S. koji je ocijenio nevjerodostojnim u jednom dijelu, dok je isti prihvatio u odnosu na tvrdnje o kašnjenju tuženika s plaćanjem izvršenih usluga.

10. Pri tome prvostupanjski sud posebno navodi kako tuženik nije dostavio nikakav pisani dokaz o tome da bi, u utuženom razdoblju, uslugu odvoza komunalnog i glomaznog otpada za tuženika obavljala treća osoba (S. C. d.o.o.), makar je tijekom postupka navodio da takve dokaze ima.

11. Imajući u vidu gore navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i isprave koje se nalaze u spisu, navodima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, tuženik u svojoj žalbi prvenstveno ukazuje kako je usmeni ugovor o obavljanju komunalne djelatnosti suprotan pozitivnim zakonskim propisima, te da tužitelj nema ugovor, narudžbenicu niti otpremnicu za utužene račune.

12. Ovaj sud ukazuje kako nije sporno da je u utuženom razdoblju doista vršena usluga odvoza komunalnog i glomaznog otpada, da iz isprava u spisu i iskaza svjedoka kojima je prvostupanjski sud povjerovao proizlazi da je tu uslugu vršio tužitelj, dok tuženik nije dostavio nikakav pisani dokaz o tome da bi taj posao povjerio nekom drugom, makar je tijekom postupka tvrdio da takav dokaz ima.

13. Iz ovoga proizlazi kako je tuženik imao priliku dokazati svoje tvrdnje, odnosno argumentirano ispravama osporiti navode tužitelja, što nije učinio, dok je istovremeno tužitelj svoje tvrdnje dokazao ispravama i iskazima svjedoka.

14. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelj vršio naručenu uslugu odvoza komunalnog i glomaznog otpada, te da mu tuženik tu uslugu nije platio.

15. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe čl. 29. st. 2., čl. 590. i čl. 613. ZOO-a te naložio tuženiku podmirenje obveze.

16. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

17. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

18. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Zagreb, 13. svibnja 2021.

Sudac

   Mladen Šimundić