Poslovni broj: 81 Pž-7668/2016-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-6226/2019-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u D., Građansko-upravni odjel,  protiv tuženice OPĆINA D. P., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnica I. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i partneri d.o.o., D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj i tuženičinoj žalbi protiv odluke iz točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-80/2019 od 21. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj

13. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane tužiteljičina i tuženičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-80/2019 od 21. siječnja

2019. u točkama I., II. i dijelu točke III. njene izreke u kojoj je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim kao čest.zem 25200/172800 dijela prava vlasništva 903/5, k.o. B., 48/72 dijela prava vlasništva čest. zem. 1042/2, 1043, 1551/2, 1843, 2365, 2491, k.o. M. D., 48/144 dijela prava vlasništva čest.zem. 1273, 1548/1, 1840, 2369, k.o. M. D., 240/720 dijela prava vlasništva čest.zem. 2179, 1452, 1547, 2481, 2492, 2497, 2652/3, 1512/2, 2651/1, 2651/3, 2652/1, 2652/4, k.o. M. D., cjelina prava vlasništva čest.zem. 3861/2 k.o. M. D..

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-80/2019 od 21. siječnja 2019. u dijelu točke III. i sudi:

 

Nalaže se tuženici trpjeti da se Republika Hrvatska po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim na 12096/1088640 dijelu prava vlasništva čest.zem.1525, k.o. M., 72/720 dijela prava vlasništva čest. zem. 834 k.o. M., 216/2160 dijela prava vlasništva čest. zem. 1286, 1287, k.o. M., 2/360 dijela prava vlasništva čest. zem. 2060, k.o. M., cjelina prava vlasništva čest. zem. 132, 965, 1086, 1094/3, 1095/2, 1110, 1111, 1125/9, 1438/3, 1437/1, 1437/2, 1456, 1751, 1478/1, k.o. S., 1/5 dijela prava vlasništva čest. zem. 1233, 1237, k.o. S., 864/1728 dijela prava vlasništva čest. zem. 1507/1, 1507/2, k.o. S., 12/192 dijela prava vlasništva čest. zem 1790, k.o. S., 8/60 dijela prava vlasništva čest. zem 1814, k.o. S., 24/180 dijela prava vlasništva čest. zem 1821, 1825 k.o. S., 19/30 dijela prava vlasništva čest. zem 1827/3, 1883, 1885, 1968, k.o. S., 14/70 dijela prava vlasništva čest. zem 2155, 2156, 2157, 2158, 2159, 2160, 2161, k.o. S., cjelina prava vlasništva čest. zem. 587, 731, k.o. T., cjelina prava vlasništva čest. zem. 1044/1, 1356, 2238/5, 2350/2, k.o. T., uz istodobno njeno brisanje iz zemljišne knjige.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje odluka iz točke III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-80/2019 od 21.

siječnja 2019. 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici trpjeti da se tuženica u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim kao čest. zem. cjelina prava vlasništva čest. zem. 659 k.o. M. G., 990/2880 dijela prava vlasništva čest.zem.1398/7, k.o. M. G., cjelina prava vlasništva čest.zem.1081/11,1081/12, k.o. M. G., cjelina prava vlasništva čest. zem. 1095/2 k.o. S., 1/5 dijela prava vlasništva čest. zem. 1426/1, k.o. S., uz istodobno njeno brisanje iz zemljišne knjige (točka I. izreke).

 

2. Odlukom iz točke II. izreke presude naloženo je tuženici trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim kao čest. zem. 25200/172800 dijela prava vlasništva 981, 1176/2, 1176/3, 1184, 1248, 1257, 1375,k.o. B., cjelina prava vlasništva čest. zem. 828, 372/4, 365/5, 903/4, 1004, 1005 k.o. B., cjelina prava vlasništva čest. zem. 647/4, k.o. M. G., 193536/10160690 dijela prava vlasništva čest. zem. 1521/1,1522/2,1522,1523 k.o. M., 12096/1088640 dijela prava vlasništva čest. zem. 1524, k.o. M., 72/720 dijela prava vlasništva čest. zem. 253/2, 301/2, 301/4, 302/2, 302/4, 482/2, 720/2, 1219/1, 1221/1, 1223/2, 1283, 1285/2, 1285/3, 831, 835, 843/1, 545/1, 840/1, k.o. M., 216/2160 dijela prava vlasništva čest. zem. 266/1, 293, k.o. M., 216/2160 dijela prava vlasništva čest. zem. 748/3, 817/2, 817/4, 557 k.o. M., 2/40 dijela prava vlasništva čest. zem. 254/1, k.o. M., 3024/158760 dijela prava vlasništva čest. zem. 1938 k.o. M., 648/6480 dijela prava vlasništva čest. zem. 291/1, 291/4, k.o. M., 144/1440 dijela prava vlasništva čest. zem. 579/1, 580/1, k.o. M., cjelina prava vlasništva čest. zem. 1094/3, 1478/2, k.o. S., 15/42 dijela prava vlasništva čest. zem. 568, 371, 73, 106, 604/1 k.o. T., 5/14, dijela prava vlasništva čest. zem. 326/3, k.o. T., cjelina prava vlasništva čest. zem. 278, 340/1, 340/2, 522, 523, 813, 981, 1033, 1066, 1233, 1910, 1911, 1243 k.o. T., uz istodobno njeno brisanje iz zemljišne knjige.

3. Odlukom iz točke III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim kao čest. zem. 25200/172800 dijela prava vlasništva 903/5, k.o. B., 48/72 dijela prava vlasništva čest. zem. 1042/2, 1043, 1551/2, 1843, 2365, 2491, k.o. M. D., 48/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 1273, 1548/1, 1840, 2369, k.o. M. D., 240/720 dijela prava vlasništva čest. zem. 2179, 1452, 1547, 2481, 2492, 2497, 2652/3, 1512/2, 2651/1, 2651/3, 2652/1, 2652/4, k.o. M. D., cjelina prava vlasništva čest. zem. 3861/2 k.o. M. D., 12096/1088640 dijela prava vlasništva čest. zem.1525, k.o. M., 72/720 dijela prava vlasništva čest. zem. 834 k.o. M., 216/2160 dijela prava vlasništva čest. zem. 1286, 1287, k.o. M., 2/360 dijela prava vlasništva čest. zem. 2060, k.o. M., cjelina prava vlasništva čest. zem. 132, 965, 1086, 1094/3, 1095/2, 1110, 1111, 1125/9, 1438/3, 1437/1, 1437/2, 1456, 1751, 1478/1, k.o. S., 1/5 dijela prava vlasništva čest. zem. 1233, 1237, k.o. S., 864/1728 dijela prava vlasništva čest. zem. 1507/1, 1507/2, k.o. S., 12/192 dijela prava vlasništva čest. zem 1790, k.o. S., 8/60 dijela prava vlasništva čest. zem 1814, k.o. S., 24/180 dijela prava vlasništva čest. zem. 1821, 1825 k.o. S., 19/30 dijela prava vlasništva čest. zem. 1827/3, 1883, 1885, 1968, k.o. S., 14/70 dijela prava vlasništva čest. zem. 2155, 2156, 2157, 2158, 2159, 2160, 2161, k.o. S., cjelina prava vlasništva čest. zem. 587, 731, k.o. T., cjelina prava vlasništva čest. zem. 1044/1, 1356, 2238/5, 2350/2, k.o. T., uz istodobno njeno brisanje iz zemljišne knjige.

 

4. Rješenjem je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu kojim traži naložiti tuženici trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim kao cjelina prava vlasništva čest. zem. 1459/3, 1459/4, 1459/5,1495/6, 1459/7, 1459/8, 1461/3, 1461/4, 1461/5, 1461/6 k.o. B., čest. zem. 507, 508, 509, 1072, 1073/1, 1509 k.o. S., te 1044/1 k.o. T. uz istodobno njeno brisanje iz zemljišne knjige (točka I. rješenja). Odlukom iz točke II. izreke rješenja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim se traži naložiti tuženiku trpjeti da se Republika Hrvatska po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica na nekretninama označenim kao čest. zem. 878, k.o. B., uz istodobno njeno brisanje iz zemljišne knjige. Odlukom iz točke III. izreke rješenja odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

5. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za one nekretnine za koje je ocijenio da je tužiteljica dokazala da su se ispunile pretpostavke stjecanja vlasništva na temelju Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZŠ) i Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/91, 79/93, 54/94, 66/01, 87/02, 48/05 i 152/08; dalje: ZPZ) dok je za preostale nekretnine tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim jer tužiteljica nije dokazala da se radi o nekretninama koje su po kulturi šume odnosno poljoprivredna zemljišta unutar granica građevinskog područja.

 

6. Protiv te presude obje stranke su podnijele žalbu.

 

7. Tužiteljica je u žalbi navela da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave koje je tužiteljica priložila budući da je određene nekretnine dosudio tužiteljici a dio nekretnina koje su iste kulture i na istom položaju i za koje je izdana ista potvrda nadležnog tijela ocijenio neosnovanim. Naime, tužiteljica je dostavila uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša županije za sve nekretnine koje su predmet ovog postupka. Iz tih potvrda kao i zemljišno knjižnih izvadaka proizlazi da su se prema prostorno planskoj dokumentaciji važećoj na dan donošenja Zakona o šumama (23. srpnja 1991.) i Zakona o poljoprivrednom zemljištu (16. listopada 1990.) predmete nekretnine nalazile izvan granica građevinskog područja. Tužiteljica smatra da je dokazala da su nekretnine koje su predmet ovog postupka u naravi šume i poljoprivredna zemljišta pa je slijedom toga njen zahtjev trebalo ocijeniti osnovanim u cijelosti.

 

8. Tuženica je u žalbi navela da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave i pogrešno utvrdio činjenično stanje, te na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženica je tijekom postupka isticala da je na zakonit način stela nekretnine te se na zakonit način uknjižila u zemljišnim knjigama. Naime, Komisija Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županije donijela je 6. prosinca 1997. Odluku u kojoj je precizno navela i taksativno pobrojala sve čestice zemlje koje kao bivša imovina bivše općine D. ima pripasti novim jedinicama lokalne uprave i samouprave. Tuženica smatra da ta odluka ima značaj odluke državnog tijela kojom je 1997. tužiteljica stekla vlasništvo spornih nekretnina upravo od tužiteljice koje je donijela navedenu odluku. Neosnovan je zaključak prvostupanjskog suda da nekretnine nisu mogle biti predmetom Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske jer je tužiteljica stekla pravo vlasništva na tim nekretninama temeljem zakona. Tuženica smatra da je upravo Vlada Republike Hrvatske, putem od nje ovlaštenog tijela, valjano raspolagala stvarima koje je tužiteljica stekla temeljem posebnih zakona. Tuženica predlaže da ovaj sud ocijeni osnovanom njenu žalbu te preinači prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženica pobija te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

9. Tužiteljičina žalba je djelomično osnovana. Tuženičina žalba nije osnovana.

 

10. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka

2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita u cijelosti.

 

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev prema kojem je tuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u tužiteljičinu korist na nekretninama u D. primorju za koje tužiteljica tvrdi da ih je stekla temeljem zakona.

 

12. Odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine” broj 41/90) izmijenjena je odredba članka 18. stavka 1. Zakona o šumama, a tom je odredbom (odnosno odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o šumama – „Narodne novine” broj 52/90-pročišćeni tekst) propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, dok je odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o šumama (članak 4. stavak 1. Zakona o šumama-pročišćeni tekst) određeno da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da se za tužiteljevo vlasništvo šuma i šumskih zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske moraju kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90) bile u privatnom vlasništvu i b) da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

 

13. Odredbom članka 2. stavka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/91, 79/93, 54/94, 66/01, 87/02, 48/05 i 152/08; dalje: ZPZ) je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog Zakona smatra i neizgrađeno građevinsko zemljište, osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine, dok je člankom 3. stavkom 1. istoga Zakona propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.

 

14. Nadalje, odredbom članka 2. ZPZ-a propisano je što se smatra poljoprivrednim zemljištem - oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koji nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji, neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine.

 

15. Na tužiteljici je, dakle bio teret dokaza činjenica da su nekretnine koje su predmet ovog postupka na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. bile šumsko, odnosno poljoprivredno zemljište.

 

16. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio isprave (Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, D., Klasa: ..., Ur. Broj ... od 15. prosinca 2009., Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, D., Klasa: ..., Ur. Broj ... od 23. ožujka 2009., Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, D., Klasa: ..., Ur. Broj ... od 20. listopada 2009., Potvrda Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar, D. od 7. travnja 2010., zemljišno knjižni izvaci) da su na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu 23. srpnja 1991. nekretnine navedene u točkama I. i II. izreke presude po kulturi šume odnosno poljoprivredno zemljište te su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona u korist tužiteljice.

 

17. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojim odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže trpjeti da tužiteljica uknjiži pravo vlasništva na sljedećim nekretninama:

- 25200/172800 dijela prava vlasništva na čest. zem. 903/5, k.o. B. jer je u uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša županije od 15. prosinca 2009. navedeno da se ta zemljišna čestica na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja - prema pravnom shvaćanju ovog suda nekretnina mora biti izvan granica građevinskog područja da bi se radilo o poljoprivrednom zemljištu sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 900/10-2 od 23. svibnja 2012. i drugim odlukama),

- 48/72 dijela prava vlasništva čest. zem. 1042/2, 1043, 1551/2, 1843, 2365, 491, k.o. M. D., 48/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 1273, 1548/1, 1840, 369, k.o. M. D., 240/720 dijela prava vlasništva čest. zem. 2179, 1452, 1547, 2481, 2492, 2497, 2652/3, 1512/2, 2651/1, 2651/3, 2652/1, 2652/4, k.o. M. D., cjelina prava vlasništva čest. zem. 3861/2 k.o. M. D. budući da za te nekretnine nije dostavio uvjerenje upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje iz kojeg je vidljivo da je na dan stupanja na snagu ZPZ/91 (24. srpnja 1991.), prema tada važećem prostornom planu, predmetna nekretnina bila izvan granica građevinskog područja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 900/10-2 od 23. svibnja 2012. i drugim odlukama),

- čest. zem. 731 k.o. T. jer se ne radi o poljoprivrednom zemljištu sukladno odredbi čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu; iz zemljišno knjižnog izvatka proizlazi da pod oznakom kulture katastarske čestice ima naznaku „neplodno“ površine 317 m2, a iz Potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar, D. od 7. travnja 2010. proizlazi za čest. zem. 731 k.o. T. da se radi o gomili,

- čest. zem. 1356 k.o. T. jer se ne radi o poljoprivrednom zemljištu sukladno odredbi čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu; iz Potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar, D. od 7. travnja 2010. proizlazi pod oznakom kulture katastarske čestice ima naznaku „put“, te se ne može smatrati poljoprivrednim zemljištem niti šumom.

18. Međutim, nije pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže trpjeti da tužiteljica uknjiži pravo vlasništva na sljedećim nekretninama:

- 12096/1088640 dijela prava vlasništva čest. zem. 1525, k.o. M., 72/720 dijela prava vlasništva čest. zem. 834 k.o. M., 216/2160 dijela prava vlasništva čest. zem. 1286, 1287, k.o. M., 2/360 dijela prava vlasništva čest. zem. 2060, k.o. M. jer se radi o katastarskoj kulturi pašnjak, dakle poljoprivrednom zemljištu koje se sukladno Uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša županije od 20. listopada 2009. nalazilo izvan granica građevinskog područja,

- cjelina prava vlasništva čest. zem. 132, 965, 1094/3, 1110, 1111, 1125/9, 1438/3, 1437/1, 1437/2, 1456, 1751, 1478/1, k.o. S., 1/5 dijela prava vlasništva čest. zem. 1233, 1237, k.o. S., 864/1728 dijela prava vlasništva čest. zem. 1507/1, 1507/2, k.o. S., 12/192 dijela prava vlasništva čest. zem. 1790, k.o. S., 8/60 dijela prava vlasništva čest. zem. 1814, k.o. S., 24/180 dijela prava vlasništva čest. zem. 1821, 1825 k.o. S., 19/30 dijela prava vlasništva čest. zem. 1827/3, 1883, 1885, 1968, k.o. S., 14/70 dijela prava vlasništva čest. zem. 2155, 2156, 2157, 2159, 2160, 2161, k.o. S. jer se radi poljoprivrednom zemljištu koje se također sukladno Uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša županije od 23. ožujka 2009. nalazilo izvan granica građevinskog područja,

- čest. zem. 1086, 1095/2, 2158, k.o. S. jer se radi o katastarskoj kulturi šuma,  - čest. zem. 587 k.o. T. jer se radi o katastarskoj kulturi pašnjak, dakle poljoprivrednom zemljištu koje se sukladno Uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša županije od 15. prosinca 2009. nalazilo izvan granica građevinskog područja,

- cjelina prava vlasništva čest. zem. 1044/1, 2238/5, 2350/2, k.o. T. jer se radi o katastarskoj kulturi pašnjacima i oranici koje se sukladno Uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša županije od 23. ožujka 2009. nalazilo izvan granica građevinskog područja.

 

19. Zato je odluka iz točke III. izreke pobijane presude djelomično preinačena te je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev za dio nekretnina za koje je tužiteljica dokazala da ih je stekla u vlasništvo temeljem zakona.

 

20. Tuženikova žalba je u cijelosti neosnovana. Naime, pretvorba vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu izvršena je člankom 16. stavkom 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87 i 47/89). Ta odredba unesena je u navedeni zakon člankom 6. ZID ZŠ koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. Isto tako Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91) propisano da Republika Hrvatska postaje nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike.

 

21. Prema tome, nakon stupanja na snagu navedenih zakona sva šumska i poljoprivredna zemljišta koja su bila upisana kao društveno vlasništvo po sili zakona postala su vlasništvo Republike Hrvatske, bez obzira tko je do tada bio upisan kao nositelj prava korištenja na tim nekretninama. S obzirom na to da je u ovom postupku utvrđeno da dio nekretnina svojom kulturom ispunjava uvjete propisane navedenim zakonima one su po sili zakona postale vlasništvo države.

 

22. Bez obzira na to tko je do tada bio upisan kao nositelj prava korištenja, Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997. kojom je raspoređena imovina bivše Općine D. na novonastale jedinice lokalne samouprave, nije se moglo disponirati sa šumskim zemljištem koje je bilo u vlasništvu Republike Hrvatske, već samo s imovinom koja je 6. prosinca 1997. bila u vlasništvu bivše Općine D., a to je od nekretnina neizgrađeno građevinsko zemljište, stanovi i poslovni prostori, a ne i šumsko i poljoprivredno zemljište u bivšem društvenom vlasništvu koje je po sili zakona pripalo Republici Hrvatskoj.

 

23. Naime, u konkretnom slučaju nije riječ o vlasničkom aktu raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske iz članka 35. stavka 2. ZVDSP-a, već je tijelo Vlade Republike Hrvatske u posebnom postupku samo provodilo arbitriranje u raspodjeli imovine bivše Općine D. na novonastale jedinice lokalne samouprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2648/13 od 28. veljače 2017., Rev-77/07 od 4. studenoga 2008. te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5566/2008 od 13. siječnja 2010.).

 

24. Konačno, u obrazloženju navedene Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997. (stranica 61. stavak 3.) odlučujući o nekretninama u vlasništvu bivše Općine D. izričito je rečeno da se „Ovom odlukom raspoređuje neizgrađeno građevinsko zemljište i sve ostale nekretnine koje nisu posebnim zakonima postale nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske“ pa navedena opća (zaštitna) klauzula također isključuje primjenu odredaba članka 35. stavka 2. ZVDSP-a.

 

25. Nastavno na odluku o trošku parničnog postupka, ovaj sud ukazuje kako tuženik, osim uopćenog navoda da rješenje pobija u točki III. njegove izreke nije obrazlagao iz kojih razloga pobija tu odluku o troškovima parničnog postupka. Stoga je odluka o trošku ispitana po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrđeno kako je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe članka 154. stavka 2. valjano obrazložio svoje razloge o tome zašto smatra da su stranke podjednako uspjele u sporu.

 

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude (članak 368. stavak

1., članak 373. i članak 380. ZPP-a).

 

Zagreb, 13. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.