Poslovni broj: 10 UsImio-360/20-7

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja V. D., Z., S. u.., zastupan po opunomoćeniku A. B., odvjetniku u B. n. m., K. P. S.., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku Ž. M. (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 39 Su-…/2016),  radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 13. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/20-01/03494592556, Urbroj: 341-99-05/3-20-1605 od 3. lipnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je 10. kolovoza 2020. Upravnom sudu u Z. podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-06/20-01/03494592556, Urbroj: 341-99-05/3-20-1605 od 3. lipnja 2020., koja je upisana pod poslovnim brojem: UsI-2170/20.

Upravni sud u Z. se rješenjem poslovni broj UsI-2170/20-3 od 31. kolovoza 2020. oglasio nenadležnim i tužbu ustupio ovom sudu na nadležno postupanje, te je po istoj formiran novi spis pred ovim sudom pod poslovnim brojem UsImio-360/20.

              Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-06/20-01/03494592556, Urbroj: 341-99-05/3-20-1605 od 3. lipnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., Klasa: UP/I 141-06/19-01/03494592556, Urbroj: 341-24-05/3-19-13475 od 4. veljače 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

              Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao na zakonu neosnovan.

              U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj je u bitnom naveo da smatra da ima pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je u provedenom postupku utvrđeno da prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured S., Izdvojeno mjesto rada Z. od 22. siječnja 2020. kod tužitelj ne postoji tjelesno oštećenje, a s kojim se obrazloženjem ne slaže. Ističe da je dostavio svu potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje da mu se prizna pravo na traženu naknadu, te da mu nije jasno kako je moguće donijeti ovakvo rješenje, a da se nije uzela u obzir liječnička ni druga dokumentacija koja nedvojbeno potvrđuje da dotični trajno teško tjelesno oštećen od strane poslodavca koji su mu dali nezakoniti izvanredni otkaz i zbog navedenog da je bio primoran preko 11 godina voditi postupke. Neobjašnjivo i životno nelogično da je 21. siječnja 2020. kada je bio na vještačenju da se svi dokazni prijedlozi do tada i one koje tada predao detaljno obrazložio komisiji, a da se uopće ne navode u obrazloženju osporenog rješenja. Nadalje, da je nedvojbeno da je tužiteljevo zdravlje teško narušeno u pogledu psihičkih problema, kardioloških, tlaka od 230, šećera, artritisa, astme, kronični bronihitis, alergije i da je imao sve druge životne probleme. Tužitelj da je drastično oštećen jer mu nije provedeno objektivno vještačenje za trajno i teško narušeno zdravlje a koje je prouzročeno od strane poslodavca koji su mu dali nezakoniti otkaz te da se protiv istih vodi kazneni postupak K-509/15 u kojemu je utvrđeno da je tužitelj oštećenik. Napoljetku ističe da je ustao sa zahtjevom jer kao fizička osoba ima pravo tražiti zaštitu svojih prava zbog teško i trajno narušenog zdravlja, gotovo 100% invalidnosti, da ima trajne posljedice štetnih radnji, prouzrokovanih protuzakonitim postupanjem poslodavca, te da trpi trajni, jak i dugotrajan strah, te potom tužitelj detaljno iznosi podatke i činjenice o njegovom zaposlenju, izvanrednom otkazu, te u svezi postupka koje je pokrenuo protiv poslodavca radi utvrđivanja da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos nije prestao, postupku radi isplate plaća, u svezi kazenenog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Z. pod poslovnim brojem K-./15, a koji je pokrenut pravomoćnom optužnicom ODO Z. broj K-DO-…/14 od 23. siječnja 2015., a gdje da se inkriminira K. R., predstavniku odnosno zastupniku poslodavca tužitelja (načelniku O. S.) davanje lažnog iskaza pred sudom kao i kaznena djela krivotvorenja isprava, te da je u istom donesena presuda kojom su predstavnici odnosno zastupnici tužitelja osuđeni na zatvorske kazne zbog počinjenja više kaznenih djela na štetu oštećenika kod nezakonitih otkaza. Posljedično da se navedena situacija odrazila i na njegov obiteljski život, da se razveo, otac da mu je doživio dva srčana udara, a majka razbolila, te da je tijekom tog razdoblja osjećao jaki strah za svoj život, fizičko i duševno zdravlje, slobodu, za svoju egzistenciju, obitelji i dr., te da je potražio medicinsku pomoć i posjećivao psihijatre i psihologe i da mu je dijagnosticirana aksioznost, depresija, trajni kardio-vaskularni problemi i dr. Ujedno je istaknuo da je voljan pristupiti vještačenju drugostupanjske komisije. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže poništenje osporenog rješenja tuženika.

              U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. U tužbi da tužitelj ponvalja navode iz žalbe, te u istoj ne iznosi nove činjenice, niti predlaže nove dokaze koji već nisu bili ocjenjivani u provedenom postupku. Slijedom navedenog, smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će Sud odbiti tužbeni zahtjev.

U sporu je održana rasprava 6. svibnja 2021., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. u svezi članka 37. stavka 3. ZUS-a održana u njegvoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja i naveo kako tužitelj u tužbi nije naveo nikakve nove dokaze ni novu medicinsku dokumentaciju, a kako nije predložio ni izvođenje nekakvih novih dokaza predlaže da se zaključi raspravljanje i odbije tužbeni zahtjev.

U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za vršenjem uvida u spis Općinskog suda u Z. poslovni broj K-./15, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom, a osobito pri tome imajući u vidu predmet ovog spora.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao na zakonu neosnovan.

Odredbom članka 61. stavka 1.  Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/18, 102/19; dalje ZOMO) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Stavkom 3. istog članka propisano je da se vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.

Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u  povodu zahtjeva tužitelja od 15. srpnja 2019.

Nadalje, je razvidno da je u povodu predmetnog zahtjeva u upravnom postupku koji je prethodio donošenju upravnih rješenja pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom  Područnog ureda u S., Izdvojeno mjesto rada Z., evidnecijski broj vještačenja: …… od 22. siječnja 2020., i da je u povodu žalbe tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom , Središnjeg ureda, evidnecijski broj vještačenja: …… od 14. svibnja 2020.

              Iz spisu priležećeg nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom  Područnog ureda u S., Izdvojeno mjesto rada Z., evidnecijski broj vještačenja: …… od 22. siječnja 2020., koji je donesen temeljem pregleda tužitelja od 22. siječnja 2020. i uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, je razvidno da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO-a i Listi tjelesnih oštećenja iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17 i 56/18: dalje: Uredba) jer kod tužitelja nije nastupio gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnsot organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba.

Na temelju naprijed navedenog nalaza i mišljenja vještaka doneseno je provstupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika.

Iz spisu priležećeg nazala i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidnecijski broj vještačenja: …… od 14. svibnja 2020., pribavljenog u povodu izjvavljene žalbe tužitelja, proizlazi da je Vijeće vještaka po kliničkom pregledu kao i uvida u medicinsku dokumentaciju cijenilo da ne nalazi oboljenje koje je prezentirano  na nivou da bi se udovoljilo kriterijima iz Liste oštećenja 1. Vijeće vještaka navodi : Dijagnoza F41.2 (anksiozno depresivni sy) i F43.2 (smetnja prilagodbe) su psihičke bolesti koje se ne nalaze u Poglavlju V jer se u točci 3 (neurotski poremećaji, razmatra isključivo simptomatologija PTSP). Dijagnoza I 10 (povišene vrijednosti krvnog tlaka) ne nalazi u Listi 1 OO u poglavlju VI (ne nalazi se komplikacija po dijagnositiciranju povišenih vrijednosti krvnog tlaka na krvne žile ili kardijalni status). Šećerna bolest nije prezentirana na nivou do komplikacija na ciljanim organima, kao slabovidnost, polineuropatija, renalna insuficjencija. Dijagnoza J 20 (Bronhitis) ne zadovoljava kriterije iz spirometrije gdje se razmatra parametar restriktivnih smetnji ventilacije. Promjene na zglobovima nisu izražene u ograničenju opsega pokreta za više od 1/3. Slijedom gore navedenog Vijeće viših vještaka ne nalazi OO koje bi bilo validno za ocjenu po Listi I oštećenja organizma.

S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno je i zakonito osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO-a i Listi tjelesnih oštećenja iz Uredbe, odnosno da ne nalaze oboljenje koje bi bilo validno za ocjenu po Listi tjelesnih oštećenja, a koji nalazi i mišljenja su po ocijeni ovog suda, dostatano obrazloženi i sadrže jasne i valjane razloge, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbom, a uzimajući u obzir svu priležeću medicinsku dokumentaciju, upravo suprotno prigovorima tužitelja, to ovaj Sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, pa stoga po ocijeni ovog suda, nema osnove za uvažavanje tužbenih prigovora i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

              Ujedno, Sud ističe da iz odredbe članka 69. stavak 3. Uredbe, slijedi kako vijeće viših vještaka ocjenjuje je li potreban pregled osiguranika, a iz podataka spisa proizlazi kako je Vijeće viših vještaka smatralo da pregled tužitelja nije potreban, pa je i na taj način postupljeno sukladno odredbama Uredbe.

U navedenom, a cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno, odnosno predložio izvođenje kakvih određenih relevantnih dokaza na okolnost utvrđenja suprotnog, ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO-a i Listi tjelesnih oštećenja iz Uredbe.

Pri tome, za ukazati je tužitelju da pravilno navodi tuženik u obrazloženju osporenog rješenja u pogledu navoda koji se odnose na invalidnost (a koje iznosi i u tužbi) da se smanjenje radne sposobnosti uz presotalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a procjenujue u odnosu na ukupno zdravstveno stanje i radnu sposbnost, a tjelesno oštećenje u smislu gore citirane odredbe članka 61. ZOMO-a u odnosu na oštećenje pojedinih organa ili dijelova tijela, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje samnjenje radne sposobnosti uz presotalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a.

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, osporenim rješenje tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

U Splitu 13. svibnja 2021.

 

     S U T K I NJ A

 

        Danijela Čipčić Buzov, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić