-1-                    Poslovni broj: 3 UsI-250/2021-9

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-250/2021-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Andrijević, u upravnom sporu tužitelja Ž. Š. iz R…, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., odvjetnik u R…, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z…, kojeg zastupa službena osoba I. M. K., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 13. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/10, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 25. siječnja 2021., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/20-02/1077, URBROJ: 338-08-02-01-20-4 od 3. prosinca 2020. te priznanja tužitelju događaja od 15. listopada 2020. koji je rezultirao ozljedom po dijagnozama šifri: S22.4 i J90.0 ozljedom na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu,

 

              podredno

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/10, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 25. siječnja 2021., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/20-02/1077, URBROJ: 338-08-02-01-20-4 od 3. prosinca 2020. te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/10, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 25. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/20-02/1077, URBROJ: 338-08-02-01-20-4 od 3. prosinca 2020., a kojim rješenjem tužitelju, zaposlenom u H… d.o.o., događaj od 15. listopada 2020. koji je rezultirao ozljedom po dijagnozama šifri: S22.4 i J90.0 nije priznat ozljedom na radu niti su tužitelju priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

 

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 25. siječnja 2021., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenje od 3. prosinca 2020., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 2. ožujka 2021. pod poslovnim brojem 3 UsI-250/2021, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da je pogrešan zaključak javnopravnih tijela da nisu ispunjeni uvjeti za priznanjem dijagnoza šifri S22.4 i J90.0 ozljedom na radu uz obrazloženje da se ozljeda nije dogodila na javnoj površni. Istaknuo je, da se ozlijedio prilikom pada na stepeništu stambene zgrade prilikom odlaska na posao u 7:30 sati, jer da su stepenice bile skliske i mokre zbog nevremena i kiše, koja je tog dana padala. Napomenuo je, da se u trenutku pada nalazio na putu od stana do mjesta rada i nije odlazio iz obiteljske kuće, već iz stambene zgrade u centru grada, zbog čega se tuženik neosnovano poziva na sudsku praksu. Osporava način provedbe vještačenja od starne Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, jer da je nalaz, mišljenje i ocjenu dalo tijelo tuženika, zbog čega da to tijelo ne može biti objektivno i nepristrano. Smatra da su zbog navedenog osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nezakoniti. Stoga je tužitelj predložio u tužbenom zahtjevu da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da mu se događaj od 15. listopada 2020. koji je rezultirao ozljedom po dijagnozama šifri: S22.4 i J90.0 prizna ozljedom na radu i da mu se u svezi navedenih dijagnoza priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, podredno da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova upravnog spora.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 21. travnja 2021. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Istaknuo je da se ozljeda tužitelja dogodila na stubištu koje je zajedničko vlasništvo svih stanara te je tužitelj izlaskom iz stana stupio na stubište (stepenište) zgrade, a ne na javnu površinu. Stepenište zgrade predstavlja zajednički dio nekretnine u suvlasništvu svih sustanara pa tako i tužitelja. Tužitelj je, kao suvlasnik navedenog zajedničkog dijela nekretnine, nositelj propisanih prava i obveza prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 69/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta ZOV) pa je tužitelj ostvarivanjem propisanih prava, odnosno utvrđivanjem propisanih dužnosti na predmetnom dijelu nekretnine odgovoran za svoju sigurnost, odnosno nesigurnost na istome. Stubište (stepenište) je, iako tužitelj ne ostvaruje samostalno vlasništvo, već je u suvlasništvu, isključeno od vanjskih čimbenika koji bi mogli utjecati na sigurnost tužitelja u datom trenutku i time rezultirati tužiteljevim ozljeđivanjem. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

4. U ovom upravnom sporu 13. svibnja 2021. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika poslodavca tužitelja kao nepotreban i suvišan, jer nije odlučan za rješavanje ove upravne stvari u skladu s člankom 33. stavkom 1. ZUS-a. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

5. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je kod prvostupanjskog tijela 13. studenog 2020. zaprimljena prijava ozljede na radu tužitelja podnesena od strane poslodavca tužitelja. Iz prijave ozljede na radu utvrđeno je, da je uzrok ozljede sklisko i mokro stepenište na kojem se je tužitelj ozlijedio i zadobio gore navedene dijagnoze. Iz izjave tužitelja utvrđeno je da se 15. listopada 2020. prilikom odlaska na posao oko 7:30 sati na stubištu svoje zgrade na adresi …, Rijeka poskliznuo i pao na zadnju desnu stranu rebara, nakon čega mu je na hitnom traktu KBC R… ustanovljen serijski lom šest rebara te pleuralni izljev. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo zatražilo nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda na okolnost mogu li se dijagnoze šifri S22.4 i J90.0 uzročno-posljedično povezati s događajem od 15. listopada 2020. Utvrđeno je, da je liječničko povjerenstvo Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-03/20-02/1077, URBROJ: 338-08-02-01-20-04, 30. studenog 2020., uvidom u kojeg je utvrđeno da se dijagnoze šifri S22.4 i J90.0 ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 15. listopada 2020. kao ozljeda na radu, jer nisu bile vezane za obavljanje radnih aktivnosti, već su prema izjavi tužitelja zadobivene na putu od stana do mjesta rada, da su u konkretnom slučaju predmetne ozljede nastale u okolnostima u kojima sigurnost radnika nije bila ugrožena od strane vanjskih činilaca, pa da se prema Zakonu ne smatraju ozljedom na radu, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-502-03/20-02/1077, URBROJ: 338-08-02-01-20-4 od 3. prosinca 2020. tužitelju događaj od 15. listopada 2020. koji je rezultirao ozljedom po dijagnozama šifri: S22.4 i J90.0 nije priznat ozljedom na radu niti su mu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljeda na radu. Utvrđeno je, da je tužitelj izjavio tuženiku žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, da je tuženik postupajući po žalbi tužitelja zatražio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje je 19. siječnja 2021. dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/21-01/10, URBROJ: 338-01-10-04-21-02. od 19. siječnja 2021. uvidom u kojeg je utvrđeno da je ozljeda dijagnoze S22.4 (serijski prijelom rebara) verificirana i da je mogla nastati opisanim načinom u predmetnom događaju od 15. listopada 2020., da pleurani izljev dijagnoze J90.0 nije ozljeda i da se sukladno tome ne može smatrati ozljedom na radu te ne postoji u međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Iz izjave poslodavca tužitelja od 17. prosinca 2020. utvrđeno je, da je tužitelj u stalnom radnom odnosu kod poslodavca, da je redovno radno vrijeme od 08:00 do 16:00 sati, da tužitelj 15. listopada 2020. nije bio na godišnjem odmoru. Utvrđeno je, da je tuženik o žalbi tužitelja odlučio na način da je istu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje, nakon čega je tužitelj osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

7. Sukladno članku 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19, u nastavku teksta Zakon) prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i  pravo na novčane naknade.

 

8. Prema odredbi članka 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatraju se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. članka 14.b Zakona koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

 

9. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu Zakona, ne smatra  ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

10. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 20/20 i 39/20, u nastavku teksta Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod koje je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

 

11. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

 

12. Suprotno navodima tužitelja iz tužbe u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno citirane odredbe Zakona i Pravilnika kojima su propisani uvjeti pod kojima se određena dijagnoza priznaje ozljedom na radu, odnosno ne priznaje ozljedom na radu.

 

13. Naime, iz izjave tužitelja razvidno je da se tužitelj ozlijedio 15. listopada 2020. oko 7:30 sati prilikom odlaska na posao na način da se na stepeništu stambene zgrade poskliznuo i pao na zadnju desnu stranu rebara, slijedom čega se tužitelj ozlijedio na površini vlastite zgrade, a ne na javnoj površini, kako to pogrešno smatra tužitelj.

 

14. Stepenište stambene zgrade je prema ZOV-u zajednički dio nekretnine u suvlasništvu svih stanara predmetne zgrade na adresi ... Tužitelj je kao suvlasnik zajedničkog djela nositelj propisanih prava i obveza na stepeništu zgrade, slijedom čega je tužitelj odgovoran za svoju sigurnost na istome. Stoga je stepenište kao takvo isključeno od vanjskih čimbenika koji bi mogli utjecati na sigurnost tužitelja u datom trenutku pa posljedično navedenome rezultirati i njegovim ozljeđivanjem.

 

15. Naime, da bi se mjesto nastanka ozljede u trenutku nastanka iste moglo povezati s redovnim putem ozljeda se trebala dogoditi na mjestu, odnosno na dijelu nekretnine na kojem bi sigurnost tužitelja bila ugrožena od strane vanjskih čimbenika. Dakle, da bi se radilo o ozljedi na radu nužno je da je na toj nekretnini netko osim tužitelja ima utjecaja na njezinu sigurnost, odnosno nesigurnost, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Ovakvo pravno stajalište zauzeo je i Visoku upravni sud Republike Hrvatske u  odluci poslovni broj: Usž-2516/17-2 od 6. rujna 2017.

 

16. Sukladno prethodnom, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. točke 3. Zakona za priznavanjem ozljede, ozljedom na radu, slijedom čega se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjuju zakonitima.

 

17. Nastavno, neosnovano prigovara tužitelj tijelu koje je provelo medicinsko vještačenje budući da u postupcima o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja sudjeluju liječnička povjerenstva Zavoda u skladu s odredbom članka 127. stavkom 1. Zakona. Ovlasti, način rada liječničkih povjerenstava, kao i područje njihove nadležnosti propisano je Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18, u nastavku teksta Pravilnik o ovlastima). Stoga, prema ocjeni ovog Suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da je postupanje institucionaliziranog tijela vještačenja izričito propisano odredbama Zakona i Pravilnika o ovlastima. 

 

 

18. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 13. svibnja 2021.

                                                                                                 

                                                                                                         S u t k i n j a

 

                                                                                       Marija Renner Jakovljević, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude