1                                                                         Broj: Pž-3162/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Koraljke Bašić, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika E.M., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 1. i 7. i članka 53. stavak 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), rješavajući o žalbi okrivljenika E.M. podnesenom protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj Pp P-1735/2019-9 od 12. lipnja 2020. godine,  na sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2021.,

p r e s u d i o    j e:

1. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika E.M., preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, na način da se za prekršaje opisane u izreci, temeljem istih pravnih propisa, a uz primjenu članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeniku dopušta da izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna plati u 6 (šest) mjesečnih obroka, time da prvi obrok u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna plati u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a preostale obroke u iznosima od 1.000,00 (tisuću)  kuna u razmacima od 30 dana, a ukoliko u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne u smislu članka 152.stavak 3. Prekršajnog zakona smatra se da je kaznu u cjelini platio.

II.              Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik E.M. se oslobađa plaćanja troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik E.M. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna, temeljem članka 199. stavak 1. i 7. i članka 53. stavak 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Okrivljenik je propisno upozoren u smislu odredbe članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom, okrivljenik je temeljem članka 138. i 139.. Prekršajnog zakona, obvezan platiti trošak postupka u ukupnom iznosu od 280,00 (dvijestoosamdeset) kuna.

4. Pobijanom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

5. Protiv presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj pod točkom 2.) izreke i zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Smatra da na navedenom mjestu je prometnim znakom brzina kretanja ograničena na 60 km/h a ne na 50 km/h. Svjestan je počinjenih prekršaja i zbog svega se kaje i do sada nije prekršajno kažnjavan. Zaposlen je u Poreču i svakodnevno iz Umaga putuje na posao i vozačka dozvola mu je neophodna. Ističe svoju tešku životnu situaciju i činjenicu da plaća najam stana.

6. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da mu se novčana kazna ublaži a zaštitna mjera ukine.

Žalba okrivljenika je osnovana.

7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8.  Okrivljenik u svojoj žalbi neosnovano ističe da na mjestu počinjenja prekršaja ograničenje brzine kretanja nije 50 km/h već 60 km/h jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi suprotno. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, osobito iz zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja, proizlazi da je na mjestu počinjenja prekršaja ograničenje brzine kretanja u naseljenom mjestu 50 km/h, te je stoga analizom provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno i točno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, koje okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti djela, a koje okolnosti su mjerodavne za izbor mjere i vrste kazne. Upravljajući motornim vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,48 g/kg i prekoračivši brzinu kretanja u naseljenom mjestu, okrivljenik je počinio teže prometne prekršaje. Prilikom odlučivanja o visini izrečene novčane kazne, prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi, te ovaj Sud ne nalazi razloga za ublažavanje izrečene novčane kazne. Vodeći računa o visini izrečene novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika, ovaj Sud smatra opravdanim okrivljeniku dopustiti plaćanje izrečene novčane kazne u obrocima, sukladno članku 33.stavak 10. Prekršajnog zakona, na način opisan u izreci ove presude.

10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu, povodom žalbe okrivljenika u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj sud smatra da je ta mjera okrivljeniku opravdano izrečena iako nije propisana kao obvezatna, kako bi se okrivljenika spriječilo da ubuduće čini ovakva ili slična djela prekršaja, te kako upravljajući motornim vozilom ne bi ugrozio sigurnost prometa. Trajanje izrečene zaštitne mjere ovaj Sud smatra primjerenim, te će se istom mjerom postići svrha zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona, kao i načelo razmjernosti težini počinjenih prekršaja u stjecaju.  S obzirom da navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teže oblike kršenja prometnih propisa, pobijanom presudom je osnovano i u skladu sa zakonom izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije, i ista se ukazuje nužnom radi preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika u prometu.

11. Ovaj sud je utvrdio da su se na strani okrivljenika ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, te ga je temeljem navedenog propisa oslobodio obveze naknade troškova žalbenog postupka.

          12. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                              U Zagrebu, 13. svibnja 2021.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.