1                            Poslovni broj II Kž-156/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-156/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. J. zbog u neubrojivom stanju počinjenja protupravnog kaznenog djela zakonskih obilježja iz članka 110. u vezi članka 34. i 24. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 2021. broj K-2/2021, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog I. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je utvrđeno da je optuženi I. J. u neubrojivom stanju počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. i teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci, produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 551. stavak 1. u vezi članka 554. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.)

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. J. osobno i po branitelju, odvjetniku H. K., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, a podredno da se isto preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.

 

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

5.1. Iako je točno da izreka pobijanog rješenja da ne sadrži odredbu o uračunavanju vremena za koje je optuženi I. J. bio lišen slobode prije donošenja rješenja o određivanju istražnog zatvora s naznakom trenutka uhićenja, a sukladno odredbi članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08., u obrazloženju pobijanog rješenja na strani 2 rješenja pod točkom 3. je navedeno da je optuženik uhićen 18. listopada 2020. te da se nalazi u istražnom zatvoru od 20. listopada 2020. po zakonskoj osnovi iz članka 551. stavak 1. ZKP/08.

 

5.2. Imajući u vidu navedeno drugostupanjski sud nalazi da ispuštanje vremena uračunavanja istražnog zatvora u izreci, nije od utjecaja na pravilnost rješenja, tim više što je iz pobijanog rješenja razvidno da je optuženiku u obrazloženju uračunato vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru.

 

6. Optuženik u žalbi navodi da u obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru nisu određeno i potpuno izložene okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora ispuštajući iz vida da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr.sc. I. P. proizlazi da se kod optuženog I. J. radi o teškoj duševnoj bolesti paranoidnoj šizofreniji zbog čega je u psihijatrijskom liječenju od 2010. godine. U nalazu je dalje navedeno da su simptomi ovog teškog poremećaja bili prisutni i u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je ovdje optuženik nepravomoćno osuđen. Uslijed ovakvih okolnosti optuženik nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg djelovanja i upravljati svojim postupcima. Pri tome je od osobitog značaja ocjena u nalazu i mišljenju vještaka psihijatra da kod optuženika i nadalje postoji opasnost, da bi zbog svog teškog duševnog poremećaja  paranoidne shizofrenije ( a simptomi su bili prisutni i u vrijeme samog vještačenja zbog čega su se stekli uvjeti za prisilni smještaj optuženog I. J. u odgovarajuću forenzičnu psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s  duševnim smetnjama) mogao počiniti slično ili teže protupravno djelo. Vještak je također procijenio da optuženik u vrijeme počinjenja djela nije bio raspravno sposoban.

 

6.1. Uzgred valja istaći, da je vještak psihijatar izvršio i dopune vještačenja, o čemu je iskazivao na raspravi održanoj 16. travnja 2021., naglasivši da su kod optuženika i dalje prisutni simptomi shizofrenije u vidu slušnih halucinatornih doživljavanja imperativnog karaktera, afektivna inadekvatnost  u smislu afektivne hladnoće i slabe afektivne rezonancije, kognitivni simptomi te deficitarna simptomatologija u smislu avolicije i gubitka ikakvog interesa. Zaključio je da je potpuno evidentno da je optuženik predmetno protupravno s obilježjima kaznenog djela počinio pod utjecajem psihotičnih doživljaja uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima.

 

6.1. Stoga, cijeneći prethodno izneseni sadržaj nalaza vještaka koji je sačinjen u skladu s pravilima struke, bespredmetan je žalbeni navod da optuženik nikada ranije nije bio kažnjavan, kao i da je sud propustio nalaz vještaka dovesti u vezu vezu s iskazom oštećenice s rasprave održane dana 16.travnja 2021. koje je navela da okrivljenik nikada prije inkriminiranog događaja prema njoj i njenom ocu nije bio nasilan.

 

7. Naime, nepravomoćnom je presudom na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08., utvrđeno da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. i članka 24. stavak 2. KZ/11. te mu je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci zbog postojanja opasnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovo počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Prema tome, a budući je odredbom članka 554. stavak 2. ZKP/08. propisano da će sud pri donošenju presude iz članka 554. stavak 1. ZKP/08 kojom je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu odrediti odnosno produljiti istražni zatvor iz razloga navedenog u članku 551. stavak 1. ZKP/08., to je sud prvog stupnja, s obzirom na donesenu presudu, suprotno žalbenim navodima optuženika, pravilno produljio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 551. stavak 1. ZKP/08. Stoga su neosnovane sve žalbene tvrdnje optuženika koje ukazuju na suprotno. Imajući u vidu navedeno, neosnovane su žalbene tvrdnje da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda i u dijelu u kojem sud nije naveo nikakve razloge o tome zašto se svrha istražnog zatvora nije mogla zamijeniti blažom mjerom, jer je u konkretnom slučaju, zbog okolnosti obveznog produljenja istražnog zatvora, suprotno žalbenim navodima, isključena mogućnost primjene mjere opreza liječenja na slobodi iz članka 551. stavka 3. ZKP/08.

 

8. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 13. svibnja 2021.