Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                         Poslovni broj: II -154/2021-5

 

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5


Poslovni broj: II -154/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-11/2021 Kov-24/2021 od 20. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog D. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., na temelju odredbe članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. M. po branitelju, odvjetniku Z. Ž. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

 

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Okrivljenik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali argumenti kojima tu povredu obrazlaže u suštini predstavljaju samo razloge za žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice koje su ključne za donošenje odluke o daljnjoj primjenu mjere istražnog zatvora kojom će se osigurati da okrivljenik više ne čini kaznena djela.

 

6.1. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora protiv okrivljenog D. M., koje se odnose na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08.

 

7. Žalitelj u žalbi sugerira da je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na prethodnu osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela s obzirom da je od iste prošlo deset godina, ispuštajući iz vida kriminalnu količinu i iskazanu upornost te pojačani stupanj kriminalne volje prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku, pa je tim gore što je okrivljenik bio sklon činjenju istih i istovrsnih kaznenih djela i ranije, zbog kojih je kako se samim žalbenim navodima ističe izdržao kazne, međutim upravo ta okolnost izdržanih kazni, nakon kojih je uslijedio povrat na strani okrivljenika u ovom obimu i ovoliko izraženom stupnju kriminalne volje, ukazuje da sve ranije izrečene sankcije nisu polučile učinak na strani okrivljenika, kao niti podigle svijest o nedopuštenosti takova postupanja.

 

7.1. Naime, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, neupitno je da na strani okrivljenika postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da bi počinio deset kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2.  KZ/11. u razdoblju od tek nešto malo više od tri mjeseca, pa kad se tome pridoda i ukupan iznos prouzročene štete od 37.703,07 kuna, tad i drugostupanjski sud nalazi da tako iskazana upornost i ostvarena kriminalna količina na strani okrivljenika, opasnost od ponavljanja kaznenog djela čine realnom i predvidivom s visokim stupnjem vjerojatnosti. Stoga, se prema ocjeni drugostupanjskog suda ne može govoriti o ekscesu u životu okrivljenika, kako to sugerira žalba, pa tako niti protek vremena od ranijih osuda nije od značaja. Pritom, okolnost što se u žalbi bagatelizira osuda zbog izazivanja prometne nesreće iz 2015. godine, a zbog koje ove spomenute ranije osude nisu rehabilitirale, ne dovodi u pitanje ocjenu o odnosu žalitelja prema pozitivnim pravnim propisima i o tome da evidentno iskazuje sklonost ka trajnijem u sukobu sa zakonom.

 

8. Navodom da se istražnim zatvorom ne smije prejudicirati kaznena sankcija koje će biti izrečena okrivljeniku, te da mjera istražnog zatvora mora biti razmjerna očekivanoj kazni, žalitelj sadržajno upire u povredu načela razmjernosti, međutim, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom okrivljenog D. M. u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti. To tim više, kad se ima u vidu da okrivljenom D. M. istražni zatvor teče od 1. ožujka 2021.

 

9. Jednako tako, paušalni žalbeni navod okrivljenika da bi se u konkretnom slučaju trebale primijeniti blaže mjere, ukazuje da žalitelj gubi iz vida da je prvostupanjski sud detaljno obrazlažući zbog čega produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela nalazi i dalje nužnim, zaključno ustvrdio da se uslijed svega navedenog svrha istražnog zatvora ne može ostvariti bilo kojom drugom, blažom mjerom, uzimajući u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika. S takovom ocjenom prvostupanjskog suda o nedostatnosti primjene blažih mjera za uklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela suglasan je i drugostupanjski sud.

 

10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 13. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

 

Željko Horvatović, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu