Poslovni broj: II Kž-160/2021-5

Poslovni broj: II Kž-160/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 191. stavka 3. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog T. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kv I-18/21-4 (K-1/21.) od 28. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog T. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kv I-18/21-4 (K-1/21.) od 28. travnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-104/2020-123 od 10. studenog 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-40/2020-18 od 13. siječnja 2021., protiv optuženog T. B. i drugih, zbog kaznenih djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. i 3. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog T. B. i određeno da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od odana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi T. B. po branitelju odvjetniku T. K. zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za određivanje istražnog zatvora, podredno da "umjesto istražnog zatvora odredi primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. obvezom redovitog javljanja liječniku psihijatru."

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali "zbog povrede kaznenog zakona", iz sadržaja žalbe proizlazi da obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti jer je pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika (dugogodišnji ovisnik, prekršajno kažnjen zbog posjedovanja droge, osuđen prije tri godine uvjetno osuđen zbog oštećenja tuđe stvari) nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere ogleda se prvenstveno u činjenici prijašnje osuđivanosti i prekršajne kažnjavanosti optuženika (što detaljno opisano u osmom odlomku pobijanog rješenja, uključujući i osudu presudom Općinskog suda u Zadru broj K-443/20. za djelo počinjeno prije inkriminacija jer je ova presuda pravomoćna od 24. studenog 2020., a djelo počinjeno 12. srpnja 2020.) Optuženik je sada osnovano sumnjiv za počinjenje terećenih kaznenih djela, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela pa je za zaključiti da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s graničnim poremećajem ličnosti, depresijom i ovisnosti o opijatima na visokim dozama supstitucijske terapije te postoji opasnost ponavljanja kaznenih djela zbog zdravstvenog stanja.

6.2. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, pa tako ni mjerom obveznog redovitog javljanja psihijatru, kako to predlaže žalitelj.

6.3. Ujedno, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni stavom optuženog da, "nikada nije činio kaznena djela u svezi s drogama". Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u pogledu egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

7. Za žalbene navode koji očito upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora za teže djelo), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

8. Ni žalbeni navodi optuženika da nije dobrog zdravlja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

9. U izreci pobijanog rješenja propušteno je navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 15. srpnja 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. svibnja 2021.