Poslovni broj 34 Gž R-883/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-883/2021-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja P. B. /OIB:…/ iz V., kojeg zastupaju M. P. i D. Š., odvjetnici u O., protiv tuženika trgovačkog društva, U. d.o.o. /OIB:…/ iz O., kojeg zastupa B. G., odvjetnik u O., radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-318/2019-8 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 13. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-318/2019-8 od 26. veljače 2021. pod stavcima I., II. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parnični troškova.

 

            II.  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi: na utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo tužitelja prilikom donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora broj: 16-674/DV od 21. ožujka 2016., čime da je došlo do povrede prava na jednako postupanje, za zabranu tuženiku da dalje poduzima radnje kojima se krši pravo tužitelja na jednako postupanje, za isplatu iznosa od 50.000,00 kn na ime neimovinske štete radi povrede prava na jednako postupanje sa zateznim kamatama i za objavu presude u dnevnom listu Glasa Slavonije na trošak tuženika (stavak I. izreke).

 

1.1. Stavkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 20.527,50 kn.

 

1.2. Stavkom III. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg iznosa (preko dosuđenog).

 

2. Protiv presude pod stavkom I., II., i dijelu stavaka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parnični troškova žali se tužitelj (žalba podnesena 8. ožujka 2021. po odvjetniku D. Š. i 15. ožujka 2021. po odvjetniku M. P.) iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1.  Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku ili ukidanje iste u pobijanom dijelu.

 

3. U odgovoru na žalbe, tuženik se protivi navodima istih, predlaže odbiti ih kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom djelu. Tuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 kn. 

 

4. Žalbe su neosnovane.

 

5. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženje.

 

6. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta.

 

7. Naime, predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo tužitelja prilikom donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora broj: 16-674/DV od 21. ožujka 2016., čime da je došlo do povrede prava na jednako postupanje, za zabranu tuženiku da dalje poduzima radnje kojima se krši pravo tužitelja na jednako postupanje, za isplatu iznosa od 50.000,00 kn na ime neimovinske štete radi povrede prava na jednako postupanje sa zateznim kamatama i za objavu presude u dnevnom listu G. S. na trošak tuženika.

 

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj sud suglasan je sa izborom i primjenom materijalnog prava u konkretnom slučaju, a s obzirom na vrijeme označenih postupaka po tužitelju na kojima temelji tužbene zahtjeve /od 2015./ (Zakon o radu /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a/, Zakon o suzbijanju diskriminacije /Narodne novine, broj: 85/2008., 112/2012., u daljnjem tekstu: ZSD-a/ prema kojima je diskriminacija u svim  pojavnim oblicima zabranjena, osim izuzetaka određenih člankom 9. stavkom 2. ZSD-a, a koja podrazumijeva stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovama /sedamnaest/ iz članka 1. stavka 1. ZSD-a, među kojima je političko ili drugo uvjerenje, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, te stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju navedenih osnova /četiri elementa - slična ili podudarna grupa, različito tretiranje, zabranjena osnova, nepostojanje legitimnog cilja/ i opći propisi obveznog prava o naknadi štete sadržani u Zakonu o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

 

9. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom i stanja spisa proizlazi da je:

 

-          tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. prosinca 2013. obavljao poslove Rukovoditelja RJ Z.;

 

-          Odlukom o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. ožujka 2016., tužitelju otkazan Ugovor o radu od 3. prosinca 2013. i ponuđeno sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, za radno mjesto "Poslovođa na javnoj higijeni", što je tužitelj i prihvatio, u kojoj se između ostalog kao razlog navodi po tužitelju i podređenom radniku po njegovu izboru neovlašteno snimanje mobitelom radnika RJ Z. izvan radnog vremena na privatnom druženju i prenošenje istoga direktoru tuženika 9. veljače 2016., što da je popraćeno i novinskim člancima u G. S., odnosno narušavanje privatnosti radnika i njihovog dostojanstva - slobode i prava općenja, i rušenje ugleda poslodavca, te nepoštivanje tijela tuženika (unatoč brojnim pritužbama podređenih radnik tužitelj se na poziv osobe zadužene za zaštitu dostojanstva radnika nije očitovao na iste, prekinuo komunikaciju sa podređenim radnicima), a što je sve dovelo do bitno narušenih međuljudskih odnosa u RJ Z. u mjeri koja je ukazivala na opasnost za odvijanje poslovnih aktivnosti u RJ Z., a s kojim razlozima se suglasilo i Radničko vijeće kod tuženika (list 46. - 47. spisa);

 

-          šesnaest radnika RJ Z. pisano uputilo pritužbe na tužitelja kao radnika tuženika i nadređenog zbog vrijeđanja, omalovažavanja i prijetnji (tuženiku, Sindikalnom povjereniku, Gradonačelniku O., Gradskom vijeću grada O. /list 164. - 180. spisa/), a trideset radnika došli u Upravu i tražili razgovor sa direktorom tuženika, D. V. vezano za odnos tužitelja prema radnicima RJ Z. (iskaz D. V. - list 140. - 141., 294. - 295. spisa);

 

-          iz istih razloga osim tužitelja još dvojici radnika ponuđena izmjena ugovoru o radu (poslovođama D. R. i I. S.), koji su isti prihvatili i nisu se žalili da su diskriminirani;

 

-          tužitelj kraće vrijeme radio na novom radnom mjestu "Poslovođa na javnoj higijeni" i otišao na duže bolovanje (iskaz tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika), zbog čega je službeno vozilo koje mu je namijenjeno dodijeljeno drugim radnicima za potreba rada na terenu (iskaz svjedoka S. G. /list 146. - 167./);

 

-          za vrijeme trajanja predmetne parnice, Odlukom tuženika od 27. rujna 2018. tužitelju redovito otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. lipnja 2016. za radno mjesto samostalni referent hortikulture, koja Odluka je poništena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-401/2018-25 od 13. ožujka 2020. i naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad - radno mjesto samostalnog referenta hortikulture (potvrđena presudom Županijskom suda u Rijeci poslovni broj Gž R-565/2020-2 od 30. rujna 2020.), u kojem je tužitelj saslušan kao stranaka između ostalog potvrdio da je bio na dugotrajnom bolovanju, ali da je za vrijeme dok je radio ispunjavao sve dane mu radne zadatke (list 274. - 290. spisa);

 

-          tužitelj i prije navedenog radnog spora, kao direktor vodio spor s tuženikom koji je završen sudskom nagodbom, odnosno vraćanjem tužitelja na rad kod tuženika i isplatom plaća u iznosu 306.000,00 kn (list 280. spisa);

 

-          stalni sudski vještaka Prof. prim. dr. sc. Ž. V. dr. medic. U svom nalazu i mišljenju naveo da tužitelj ispunjava dijagnostičkee kriterije posttraumatsko stresnog poremećaja težeg stupnja i veliki depresivni poremećaj /bez uspostavljanja remisije/, da postoje sekundarna oštećenja psihičkih funkcija cjelokupne ličnosti uvjetovane kroničnim psihičkim poremećajem, da je tužitelj unatoč ranije dignasticiranom kroničnom PTSP vezano uz ratna proživljavanja sa solidnim mehanizmima održavanja psihičkog kompenziranog stanja, uspijevao funkcionirati u socijalnim sferama života, da se od 2015. do prosinca 2018. psihičko stanje tužitelja u značajnoj mjeri pogoršalo, da se to vrijeme poklapa s tužiteljevim proživljavanjem nepovoljne radne problematike i da to proživljavanje ima traumatizirajući učinak s dekompenzacijom i inteviziranjem simptoma Kroničnog PTSP te razvoja velikog depresivnog stanja (list 205. - 206. spisa)

 

10. S obzirom na u bitnome naveden okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani jer da se u postupanju tuženik, a i pod pretpostavkom da se mogu prihvatiti tužiteljevi navodi na kojima temelji svoje zahtjeve ne nalaze obilježja protupravnosti u smislu mobinga i uznemiravanja, ili bilo kojeg drugog oblika diskriminacije usmjerenog na nejednako postupanje prema tužitelju, odnosno da tužitelj pojmovima diskriminacije i uznemiravanja/mobingu pripisuje događaje koji to nisu.

 

11. Naime, to što je tuženik /poslodavac/ opomenuo tužitelja, na što po zakonu ima pravo, što mu je nakon očito i teško narušenih međuljudskih odnosa u RJ Z., kojima je i tužitelj parirao svojim neprimjerenim ponašanjima prema podređenim radnicima, a što između ostalog proizlazi iz pisanih prijava radnika RJ Z. (primjerice nazivanje tih radnika "retardiranim, mulcima, neradnicima, lopovima, idiotima, da će ih nabiti nogom, krvi im se napiti", praćenje pojedinih radnika i njihovih obitelji, fotografiranje i prisluškivanje), ponudio radno mjesto "Poslovođa na javnoj higijeni", koje je tužitelj prihvatio i otišao na duže bolovanje, a nakon toga u lipnju 2016. radno mjesto samostalnog referenta hortikulture, što mu je otkazan Ugovor o radu i za to radno mjesto, na što je tuženik imao pravo po zakonu, Odlukom koja je pravomoćno poništena i tužitelj vraćen na to radno mjesto, nisu okolnosti na kojima se mogla temeljiti suprotna odluka, kako to smatra tužitelj, koji u većem dijelu sam sebe potire u svojima navodima o činjenicama, između ostalog i kad tvrdi da mu nije omogućeno izvršavanje radnih zadataka radnog mjesta samostalnog referenta hortikulture i da mu je uskraćeno pravo na rad jer nije imao automobil, mobitel i konkretne zadatke, a potom da je izvršavao sve obveze iz radnog odnosa i osobnim automobilom, i da niti jednu obvezu nije propustio izvršiti, a na kojoj činjenici da se temelji i presuda o nezakonitosti otkaza iz 2018.

 

12. Osim toga, niti iz jednog od izvedenih dokaza ne proizlazi da bi zbog loših međuljudskih odnosa samo tužitelju bio ponuđen izmijenjeni ugovor o radu, i da bi time bio ili mogao biti stavljene u neravnopravan položaj, već naprotiv da je iz istog razloga većem broju radnika ponuđen ugovor o radu za radna mjesta u drugim radnim jedinicama, koja su isti prihvatili, zatim da bi postupanje nadređene osobe tuženika (D. V.) imalo obilježja šikanoznog postupanja i da bi uslijed takvih postupanja kod tužitelja došlo do narušenja zdravlja. U konačnici tužitelj tijekom postupka (što je potvrdio i u svom iskazu) ne navodi niti jednu zabranjenu osnovu po kojoj bi bio diskriminirana u odnosu na druge radnike tuženika, zbog čega je ovaj sud suglasan sa shvaćanjem prvostupanjskog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi po tuženiku bio diskriminiran na temelju bilo kojeg od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a, odnosno drugih statusa u smislu članka 1. Protokola 12. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava ili temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.).

 

13. S obzirom na navedeno, te osnovu tužbenog zahtjeva za naknada štete zbog diskriminacije i mobinga, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nisu ispunjene pretpostavke kumulativno određene odredbom članka 1046. ZOO-a za priznavanje i dosudu zahtijevane štete s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi po tuženiku kao poslodavcu, a niti D. V. kao nadređenom tužitelju (u svakom pojedinom slučaju na koji se pozvao tužitelj) bilo nejednakog postupanja, uznemiravanja, ili općenito elemenata mobinga, odnosno štetnih radnji i protupravnost kod izmjene ugovora o radu, niti otkaza ugovora o radu, s obzirom da je tužitelju kao i drugim radnicima tuženika i iz istih razloga ponuđen ugovor o radu na drugom radnom mjestu. Nastavno navedenom, pravilno je sud prvog stupnja otklonio mogućnost primjene nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, budući da je izostankom protupravne radnje isključena i mogućnost postojanja uzročno posljedične veze između radnji tuženika i subjektivnog osjećaja tužitelja o povrijeđenom mu pravu na jednako postupanje, u prilog kojem nije naveden niti jedna objektivni pokazatelj koji bi se uvijek ili u sličnim situacijama mogao podvesti pod pojam diskriminacije ili mobinga.

 

14. Stoga, neosnovano tužitelj navodi da je obrazloženje presude u suprotnosti sa sadržajem tužbenog zahtjeva, da se sud pozvao jedino i isključivo na odredbe posebnog zakona (članak 2. ZSD-a), da nije mogao obavljati poslove zato što nije imao na raspolaganju automobil i mobitel, da direktor V. nije trebao slati opomenu pred otkaz, da je za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva dovoljno to što je Odluka o otkazu iz 2018. utvrđena nezakonitom, niti da bi za odluku u predmetnoj parnici bilo odlučno to što tužitelj u spisu Općinskog državnog odvjetništva u O. /K-DO-659/2016 nema svojstvo okrivljenika za neovlašteno snimanje.

 

15. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve.

 

16. Pravilna je odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parnični troškova.

 

17. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a), zbog čega trošak iste nije priznat tuženiku.

 

18. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I., II. i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parnični troškova nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 13. svibnja 2021.

 

     Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.