Poslovni broj: I Kž-53/2021-5

Poslovni broj: I Kž-53/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. J. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog B. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-21/2017. od 3. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Povodom žalbe optuženog B. J., a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Žalba optuženog B. J., uslijed odluke pod točkom I, je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog B. J. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci te presude i temeljem članka 246. stavak 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Po članku 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. prema optuženom B. J. izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi B. J. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koje vrijeme počinje teći od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Po članku 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećeniku stečajna masa iza M. O. d.o.o. u stečaju, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.234.108,22 kune na koji iznos se ima obračunati zakonska zatezna kamata koja na ovaj iznos teče od 24.08.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14%, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12%, od 01.08. 2015. do 31.12.2015. po stopi od 8.14%, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8.05%, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7.88%, od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7.68%, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7.41%, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7.9%. od 01.07.2018. pa do dana isplate po stopi zateznih kamata za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

1.2. Po članku 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom B. J. da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi B. J. po branitelju S. V., odvjetniku u R.. Optuženik se žali zbog svih žalbenih razloga, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da prvostupanjski sud nije mogao zaključiti da je dokazano da je optuženikova nekretnina kupljena sredstvima oštećenog trgovačkog društva, jer zato ne postoje dokazi.

 

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.

 

4. Spis je temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Povodom žalbe, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP/08., jer je presudom povrijeđena odredba članka 13. ZKP/08., kojom je zabranjena reformacija in peius, jer se povodom pravnog lijeka izjavljenog u korist okrivljenika presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu.

 

6. Naime, u ovom kaznenom postupku optuženi B. J. je ranijom presudom Županijskog suda u Rijeci od 24. studenog 2015. broj K-37/2011. proglašen krivim, između ostalog, i za kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) (tada pod točkom 1.), pri čemu je precizirano da je u činjeničnim opisom navedenim postupanjem sebi pribavio imovinsku korist od 640.000,00 kuna, a pravnim opisom navedeno je da je kao odgovorna osoba s ciljem da sebi pribavi znatnu imovinsku korist iskoristio svoj položaj i ovlasti i time pribavio znatnu imovinsku korist. Također mu je i oduzeta imovinska korist u iznosu od 640.000,00 kuna.

7. Na tu presudu podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik. Međutim, dok se državni odvjetnik žalio samo zbog odluke o kazni, optuženik se žalio iz svih žalbenih osnova (a zapravo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni), a Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom od 9. studenog 2017. broj I Kž-88/2016-5 djelomično prihvatio žalbu optuženika i ukinuo prvostupanjsku presudu upravo u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ/97. opisano u točki 1. izreke te presude te uputio predmet u tom dijelu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće. Istodobno je odlučeno da je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to kazneno djelo bespredmetna.

 

8. U ponovljenom postupku državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis kaznenog djela u više navrata, a u posljednjem navratu 3. ožujka 2021. je stavio na teret optuženom B. J. da se okoristio na štetu M. O. d.o.o. za ukupan iznos od 273.875,00 kuna, ali i da je pritom ukupno oštetio M. O. d.o.o. za iznos od 2.234.108,22 kune. Time je dodana znatna kriminalna količina u činjenični opis djela. Opisanu izmjenu činjeničnog opisa pratila je i izmjena pravnog opisa kojom je precizirano da je optuženik u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu imovinsku korist, a onome o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, što je kvalificirano kao kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a s obzirom na to da je u međuvremenu stupio na snagu novi KZ/11. Prvostupanjski sud u cijelosti je prihvatio ovakvu izmjenu, te je optuženika proglasio krivim za upravo tako koncipirano kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. Dakle, u ponovljenom postupku proglašen je krivim za kazneno djelo koje obuhvaća dva vida počinjenja (pribavljanje koristi i oštećivanje društva), pri čemu je iznos štete toliki da višestruko premašuje iznos imovinske koristi koji je definiran u ranijoj prvostupanjskoj presudi (640.000,00 kuna). Time je povrijeđena zabrana reformacije in peius, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Stoga, kako postoji zabrana reformacije in peius upravo u ovom slučaju kada je ukinuta ranija presuda protiv koje je optuženik izjavio žalbe iz svih žalbenih razloga, a državni odvjetnik isključivo zbog kazne, nova presuda nije smjela biti izmijenjena na njegovu štetu dodavanjem ove znatne kriminalne količine u činjenični opis djela.

 

10. Time je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku izmijenio presudu na štetu optuženog B. J., jer ga je proglasio krivim za veću kriminalnu količinu.

 

11. Kako se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, to je žalba optuženika bespredmetna. Međutim, kako je žalba podnesena i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju članka 487. stavak 4. ZKP/08., u obrazloženju se navodi ocjena tih žalbenih navoda.

 

12. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer da nema dokaza da bi kupoprodajna cijena bila isplaćena iz sredstava poduzeća tvrtke M. O. d.o.o"., gdje je optuženi B. J. bio direktor u razdoblju od srpnja 2006. do kolovoza 2007. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio nespornim da je B. R. kao prodavatelj sklopila 15. svibnja 2007. s B. J. kao kupcem ugovor o prodaji nekretnina kčbr. 7975 u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 740 m2 upisanih u zk.ul. 160.k.o. K. (pri čemu su prethodno stranke o toj kupoprodaji sklopile predugovor 27. srpnja 2006.) te da je B. R. 15. svibnja 2007. prodala kupcu M. O. d.o.o. zastupanom po direktoru optuženom B. J. poslovni udio u trgovačkom društvu R. g. d.o.o, a to društvo bilo je vlasnik nekretnina ukupne površine 4.090 m2 (kčbr. 7976/1, 7976/2, 7977/1, 7978, 7979, 7980/1, 7981, 7982/1 i 7984/2, u naravi oranice, vinogradi i šuma, upisane u zk.ul 1605 k.o. K.) pri čemu je prethodno dana 22. ožujka 2007. povećala temeljni kapital trgovačkog društva R. g. d.o.o. sa iznosa od 20.000,00 kuna na iznos od 4.426.400,00 kuna upravo unosom u to trgovačko društvo opisanih nekretnina.

 

13. Prvostupanjski sud je ispravno analizirao vrijednosti nekretnina koje je kupio optuženi B. J. kao fizička osoba i nekretnina koje su činile glavninu imovine i vrijednosti poslovnog udjela trgovačkog društva R. g. d.o.o., a koji je poslovni udjel B. R. prodala trgovačkom društvu M. O. d.o.o. zastupanom po direktoru, optuženom B. J. i osnovano zaključio da je nekretnina koju je od B. R. kupio optuženik osobno manja od stvarne tržišne vrijednosti te nekretnine, dok je cijena poslovnog udjela trgovačkog društva R. g. d.o.o., a koja u suštini odgovara vrijednosti nekretnine koja je činila glavninu imovine trgovačkog društva R. g.. d.o.o. neadekvatno visoko ugovorena i ne odgovara tržišnoj vrijednosti te nekretnine. Takvu analizu i ocjenu vrijednosti nekretnina prihvaća kao ispravnu i drugostupanjski sud, budući da ona proizlazi iz vrlo detaljnog i sveobuhvatnog vještačenja koje je proveo vještak za graditeljstvo i procjene nekretnina B. K., a čiji se zaključci o podcijenjenosti nekretnine koju je optuženik kupio za sebe u suštini podudaraju s podacima o daljnjem pravnom prometu (kupoprodaji) dijela nekretnina koje je prvotno kupio optuženik za sebe (kčbr. 7975 u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 740 m2 upisanih u zk.ul. 160.k.o. K.) a potom ih nakon parcelacije dana 25. kolovoza 2010. prodao J. G. po znatno višoj cijeni.

 

14. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud propustio provesti financijsko vještačenje. Upravo suprotno, prvostupanjski sud naložio je provođenje vještačenja po gore spomenutom vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina B. K., te se u obrazloženju i pozvao na mišljenje tog vještaka.

 

15. Stoga je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupaka pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08. čime je žalba optuženika postala bespredmetna.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a nakon toga će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, pri čemu će posebnu pažnju posvetiti tome da poštuje zabranu reformacije in peius, neovisno o eventualnoj intervenciji državnog odvjetnika, a kako je to u ovoj odluci obrazloženo pod 8. i 9.

 

 

U Zagrebu 13. svibnja 2021.